Izvještaj: Anatomija otoka ili zašto Japanci popravljaju viške suhozide

Nakon dugog vremena jedan pravi radni posjet našem otoku. Na međunarodnom simpoziju Anatomija otoka i oko njega bilo je živo: održali smo predavanje i trodnevnu suhozidnu radionicu, stigli posjetiti Nedjeljku u Dragodidu i obići lokvu Krušovicu.

Bilo je materijala i za Suhozid.hr: naime kako otok Vis baš i nije poznat po kamenim poljskim kućicama (bunje, trimi…) kao susjedni Šolta, Brač i Hvar, a ima ih, bilo je zanimljivo obići nekoliko lokaliteta sa domaćim vodičima. 

Tekst i foto: FŠ

Višku rujansku podsezonu već tri godine zaredom, osim nautičara i jematve, obilježavaju i studenti iz raznih zemalja koji ovdje dolaze  sudjelovati na neobičnom simpoziju i radionicama sa temama lokalnog razvoja i baštine pod imenom Anatomija otoka.

Prve godine tema je bila Issa, odnosno antičko naslijeđe, prošle godine tema su bili gradovi Vis i Komiža, a ove godine došlo je na red i Poje, kako Višani i Komižani jednim imenom nazivaju sela i poljoprivredne površine u unutrašnjosti otoka, ali i sve što uz njih ide: loza, beštije, vino, masline i druga blaga, danas naravno na društveno-ekonomskoj prekretnici uz koju dolaze brojna pitanja.

Studenti, koji prvi tjedan slušaju simpozij, a drugi tjedan pod vodstvom mentora rade na radionicama, uglavnom su studenti arhitekture sa raznih strana – svijeta. Brojčano prevladavajući su Japanci, što Anatomiji daje dobru mjeru egzotičnosti i priskrbljuje gostovanja i nekih svjetskih arhitektonskih zvijezda kao što su Kengo Kuma ili Kazuyo Sejima.

Kako su ove godine na red došle ruralne teme, tako smo i mi bili pozvani na sudjelovanje, uz brojne druge domaće i međunarodne stručnjake i znanstvenike od kojih su neki već stalni gosti na Anatomiji. Odazvali smo se naravno, a naš prijedlog da za studente uz predavanje održimo i praktičnu radionicu suhozida (kao da) je bio očekivan 🙂

Slijedi fotoreportaža boravka Dragodidove ekipe u sastavu Miše Renić i Filip Šrajer na Visu od 19.-24.9.


Atmosfera sa simpozija:  Sanja Buble o istraživanju sela Podhumlje. Sva predavanja su bila i live-stream preko Carneta, a vjerojatno će biti dostupna i za pogledati kao i ona prošlogodišnja. Knjigu ovogodišnjih sažetaka možete pogledati ovdje.  

Moje izlaganje Okoliš nastao građenjem – suhozidna baština istočnog Jadrana, pobudilo je interes. Domaći su bili zadovoljni uz komentare da sam stavio premalo domaćih primjera i da će nas odvesti pokazati nam “torete” – viške bunje. Sa stručne i profesorske strane najviše je iznenađenja i odobravanja bilo u vezi toga što sam istaknuo neke manje poznate povijesne strane jadranskog suhozidnog krajolika. Foto: Facebook Anatomije otoka

Subota na terenu, kiša kvari planove domaćih za jematvu. Miće Radišić me vodi u obilazak bunja na području Gornjih Poljica na sjevernoj strani otoka.

Etnografski, otvoreno je pitanje kako su ih domaći ljudi zvali: Vinko Mratinić Brojne, viški agronom i poljoprivrednik (s kojim sam također obišao neke lokacije) ne dvoji oko naziva torete. Zanimljivo je što je ovaj naziv na Jadranu još zabilježen u Smokvici na Korčuli, gdje obitelj Baničević tako naziva četiri velike – torete – koje je njihov pradjed Ante Baničević Bafo (Morteraninizgradio na svom velikom posjedu nakom polovidbi Mediteranom krajem 19. stoljeća.

Miće kaže da na Gornjim Poljicama nije čuo taj naziv. Na drugoj strani Visa, u Podšpilju, etnologinja Iva Vranić iz terenskih zabilješki i odličnih fotografija Nenada Mladinea iz 1956. kao da igra na sigurno i naziva ih “bunje ili kućice” što i jesu najspominjaniji nazivi u Dalmaciji. Profesor Joško Božanić, veliki komiški lingvistički autoritet, savjetuje: “bunjac”. Koliko naziva, koji koristiti?!

Ovo na slikama je jedan skladni sklop bunja-gustirna sa kamenicom. Uz kamenicu je i jedno spremište za alat. Lokacija na Suhozid.hr

 

Na susjednoj parceli se nalazi i mali seoski sklop sa kućom. 

Ovo je jedna minijaturna bunjica ugrađena u gomilu. Miće kaže da ih na potezu od Rogačića do Oključne-Okjucine ima dosta ovakvih.

Ovo je najveća, unutrašnjih dimenzija d=3,5m x š=3,2m x v=2,9m. Ulaz 0,75 x 1,4m, okrenut prema istoku.

U nedjelju smo išli u Dragodid do Nedjeljke. Bili smo Miše i ja, te Sean (Australac hrvatskih korijena), Nevena i Sara – studenti arhitekture kakvi smo i mi bili kad smo otkrili Dragodid. Pridružila nam se i Maureen Djenaihi, Francuskinja sa otoka Guadelupe, koja trenutno boravi u Hrvatskoj na relaciji Šolta-Hvar-Vis.

Spekli smo par kantora i kobasa.

Nakon ručka, predstava u središtu Jadrana: Nedjeljka glumi barba Andriju. Sama je predložila da ju snimamo 🙂

Onda smo se malo natezali sa Galijem i sa kozama, a poslije je trebalo nabrzaka raskriti komad krova, i to baš onog prvog krova koji smo ikad postavili, tamo 2002. na EASI

Dva roga su istrulila skroz i ploče su stajale samo na letvicama joprine pa ih je trebalo maknuti da se ne razbiju. To ćemo zamijeniti prvom slijedećom prilikom.

Sve je bilo puno gljiva. Ove su izrasle u kominu Boćarskog doma koji je mirisao na trulež. Našem dragom selu treba velika akcija, a to je neusporedivo kompliciranija situacija od Petrebišća, bilo logistički, bilo vlasnički, međuljudski, kako god hoćemo. Za nas su to teška pitanja, jer Dragodid je naše ime i hoćemo-nećemo, naš izlog, koji je bez ljudi ponovno počeo propadati.

Povratak u Komižu. Uz put, posebna vrsta suhozida. Na Visu je bilo lakše nabaviti bodljikavu žicu nego draču pa je stvar jasna.

Pogled na Komižu sa zadnjim danjim svjetlom nedjelje 21.9.2014. Foto: Nevena Kereša

U ponedjeljak je počela radionica. Kao uvod, prof. Joško Božanić pred punom je dvoranom pročitao pismo kanditature dalmatinskih suhozida za UNESCO koje je sa fotografijama Ive Pervana i supotpisom prof. Joška Belamarića u Pariz poslao ovog proljeća. Foto: Željko Vojković, blog vis-a-vis


Galeriju fotografija Ive Pervana možete vidjeti ovdje.

Prvi dan radionice – ugrijavanje bez studenata, kojima je u programu za taj dan ipak dopala druga aktivnost – hodnja od Visa do Komiže. Popravljaju se suhozidi duž trase starog povijesnog puta između viškog Kuta i Velog Sela – Podselja – prvih hrvatskih naseobina na otoku. Od Kuta do Križa taj se put penje duž vododerine kroz predio Valica. Više o putu na Suhozid.hr. S nama su zidali uglavnom viški i komiški Splićani, Zagrepčani i Vinkovčani privučeni plakatima, a i bili je i klinaca.

Uglavnom smo raskopavali izvale i na kraju postavili prve redove kamena. Djeca su dobila zadatak obilježiti gradilište suhozidom – pogotovo je bio uporan osmogodišnji Val.

Popodne – obilazak lokve Krušovice sa Etom Martinis i njenim psima. Lokva nije u dobrom stanju, treba je temeljito očistiti i popraviti još dvije izvale. Lokacija na Suhozid.hr.

Neobična građevina ugrađena u gomilu. Kružni tlocrt sa stupom u sredini i dva ulaza-izlaza. Lokacija na Suhozid.hr.

Panorama Podhumlja.

Drugi dan bio je i udarni dan radionice. Popravljene su tri izvale i pripremljena još jedna. Došli su i osnovci iz Učeničke zadruge OŠ Vis, jedva smo stigli svima dati zadatke.

Popodne me Vinko Mratinić Brojne poveo do jedne urušene torete. Zanimljivo, sličan sklop kao onaj na Gornjim Poljicama – bunja i gustirna. Zadnji koji je koristio ovaj sklop bio je Visko (Vicko) Žaja iz Visa.

Lokacija na Suhozid.hr

U blizini, obnovljene suhozidne terase, fantastičan lokalitet. Pogledajte kontrast sa zaraslim dijelom brda. Lokacija na Suhozid.hr

Treći dan je Miše sa tri japanska studenta popravio najvišu izvalu.

Ja sam se sa škotskim arhitektom Davidom Simom i Tošikijem Hiranom, mladim doktorandom sa Sveučilišta u Tokiju, namučio oko naizgled jednostavnog zadatka popravka jednog starog ugla na razdvajanju puteva.

Kazališna redateljica Marica Grgurinović bila je najkonstantnija sudionica radionice, zidala je sva tri dana.

Na kraju smo uspjeli odraditi sve što smo planirali. Cure iz slovenske grupe posadile su i cvijeće.

Prije-poslije. 

Istog dana, oproštaj s Visom s trajekta. Suhozidne terase povrh viškog predjela Luke otkrio je nedavni požar – prilika da se pretvore u krajobraznu atrakciju.

Lijepe terase na rtu vanka Češke vile za sayonara.

*Tim koji stoji iza Anatomije otoka vode Boško Budisavljević, arhitektonski konceptualac bogate biografije, i lokalne snage Antonijeta Eta Martinis i Edi Vojković, od ove godine pojačani i dvjema etnologinjama sa Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu – Ivom Niemčić i Marinom Blagaić Bergman.  Osim svih ovih operativaca i operativki, u organizaciju su u obliku Savjeta uključeni i Zoran RocaDarko RadovićNenad StarcSaša Borić-Poljanec i Tadej Glažar – imena vjerojatno poznata ako se stručno bavite lokalnim razvojem i otočnom problematikom. Ne bi bilo fer zaobići mlade Višane iz udruge Provislo koji su zaduženi za tehniku i logistiku.

link na Dropbox galeriju Anatomija 2014 – 135 fotografija

link na Facebook galeriju Dragodid – 96 fotografija

 

 

 

 

 

 

 

 

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>

*
*

 atts
0

Planet Brusnik

Piše: Ana Burić

Foto: Vis Archipelago Unesco Global Geopark, Alternatura, Ana Burić

Početkom  listopada sudjelovali smo kao partneri na projektu “Planet Brusnik” organiziran od strane Vis Archipelago Unesco Global Geoparka, te financiran preko natječaja za Financiranje projekata/programa/aktivnosti iz područja kulture i društvenih događanja u 2022. godini Splitsko dalmatinske županije – Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, tehničku kulturu i sport.

Cilj projekta bio je promocija I očuvanje, te upoznavanje ljudi s geološkom, prirodnom, kulturnom I povijesnom baštinom crnog bisera Viškog arhipelaga, malenog otočića Brusnika smještenog 13 nautičkih milja (oko 23,5 km) jugozapadno od Komiže. Brusnik je otok veličine svega 0,049 m2, no prepun specifičnih karakteristika koji ga čine jedinstvenim. Naime, Brusnik (kao i Jabuka) građen je od subvulkanskog dijabaza (od kojeg se izrađuju brusevi za oštrenje noževa, odakle potiče i samo ime) nastalog kristalizacijom magme pred više od 150 milijuna godina na putu iz dubokog magmatskog centra prema površini Zemlje. Ono što ga dodatno čini zanimljivim je činjenica da je Brusnik otok koji konstantno „raste“ tj. izdiže se čemu svjedoče konglomerati od oblutaka s paleo-žala  smješteni na samom vrhu otoka.

Sl 1. Brusnik iz zraka s mikrolokacijama ribarske arhitekture

Unatoč izrazito nepristupačnom položaju uzrokovanim izloženosti snažnim južim i zapadnim vjetrovima i surovim vremenskim uvjetima, no zahvaljujući bogatom morskom dnu, kroz povijest Brusnik je odigrao bitnu ulogu u razvoju ribarstava i maritimne kulture te predstavlja jedinstveni spomenik ribarske arhitekture. Na otoku se, uz ribarske nastambe na samom žalu koje su služile za soljenje riba i zaklon ribarima, nalaze i prirodni bazeni ograđeni također suhozidnom tehnikom magmatskim stijenama, koji su služili za čuvanje ulovljenih jastoga, tzv jastožere. Jastožere su smještene u samom centru otoka, u klancu s depresijom ispunjenom morskom vodom.

Sl 2. Jastožere
Sl 3. Žalo s nastambama 
Sl 4. Žalo s nastambama

Program je bio osmišljen kao dvodnevna radionica obnove suhozidnih struktura ribarskih nastambi građenih od valutica dijabaze raznih veličina koje čine Brusničko žalo. Upravo zbog morfološke specifičnosti i izloženosti vremenskim prilikama i neprilikama, zbog jake tramontane prvi dan radionice bili smo primorani promijeniti raspored te je planirani program održan u prostorijama Geoparka u Komiži. Geolog Geoparka Filip Prelec održao je uvodno predavanje prijavljenim sudionicima o geološkoj povijesti samog otoka začinjeno brojnim zanimljivostima i činjenicama. Alen Čikada predstavnik Kallokve i član Dragodida održao je predavanje o krškim lokvama i njihovim obnovama, dok je Ana Burić, također iz Dragodida, održala predavanje o suhozidnoj baštini i samoj Udruzi.

Sl 5. Predavanja u prostorijama Geoparka

Drugi dan radionice vrijeme nas je poslužilo pa smo rano ujutro isplovili s komiške rive, te se uputili put Brusnika.

Broj prijavljenih sudionika premašio je prvotna očekivanja pa je put do lokacije bio organiziran s dva jako različita plovila, kako izgledom, brzinom, tako i doživljajem, tradicionalnom gajetom falkušom, te gliserom.

Sl 6. Dio tima na falkuši
Sl 7. Dio tima na gliseru
Sl 8. Istraživanje otoka

Kao organizatori bili smo dio brzog tima koji je do Brusnika stigao gliserom za nepunih 45 min. Čekajući ostatak obišili smo i istražili otok, te definirali točnu lokaciju planirane obnove.

Nakon što je ostatak doplovio falkušom krenulo je upoznavanje s lokalitetom i samo zidanje. Jedno jako zanimljivo suhozidanje, pogotovo za ovaj dio Jadrana koji je većinski građen od vapnenca i dolomita. Naime, magmatsko porijeklo, te stalni utjecaj mora i vjetra oblikovao je stijene u izrazito teške, predivne, masivne oblutke u svim nijansama sive boje.

Sl 9. Valutice dijabaze

Lokalitet koji smo obnavljali nalazi se na plaži na sjeverozapadnoj strani otoka okrenutoj prema Svetom Andriji. Na obje strane plaže (SI i JZ) nalazile su se suhozidine strukture koje su ribari gradili kao nastambe za višednevni boravak dok su tu boravili zbog pučinskog ribolova. Nastambe su bile nepravilnih formi, sa zidovima građenim suhozidnom tehnikom od oblutaka dijabaze sa samog žala, pokrivene borovom građom sa susjednog Svetog Andrije. Strukture na sjevroistočnoj strani plaže, zahvaljujući boljoj poziciji u odnosu na snažne vjetrove ostale su bolje sačuvane, a nama su poslužile kao referentni primjer za obnovu nastambi na zapadnoj strani vale gdje su od originalnih struktura ostale samo naznake.

Iako su osnove zdanja ipak jednake, zidanje ovakvim kamenom zbog svog oblika, težine pokazalo se kao vrlo specifično i interesantno iskustvo.

Petnaestak volontera s dva voditelja u cca 3 sata savladalo je navedene tehnike i obnovilo je zamišljeni obim. Zadovoljni obavljenim radom okrijepili smo se, pokupili naš i zatečen otpad, pozdravili se s endemskim crnim guštericama, te napustili otok ostavivši obnovljene ribarske nastambe na milost i nemilost nemilosrdnim vremenskim prilikama na otvorenom moru.

Sl 10./11. Početak rada  na ruševnim ostatcima
Sl 12./13. Nastambe nakon obnove

Na povratku za Komižu ekipe su se zamijenile u brodovima kako bi svi imali priliku doživjeti iskustvo plovidbe na jednoj od šest novoizgrađenih replika falkuš e-jedinstvenog modela drvene gajete tradicionalne za Komižu koju su ribari razvili prilagodivši je uvjetima ribolova i navigacije na najudaljenijim rutama (više o falkuši: https://www.gajetafalkusa.com/hr/, http://ars-halieutica.hr/).

Sl 14. Povratak falkušom za Komižu

I za kraj, jedreći nazad, s Brusnikom i sutonom u pozadini, imali smo priliku saznati mnoge zanimljivost o povijesti i maritimnoj baštini Komiže, povijesti i razvoju falkuše, njenoj veličini i važnosti od strane kapetana Pina Vojković.

Put do lokacije tradicionalnom gajetom s jednog pučinskog otoka na još manji otok vulkanskog porijekla, suhozidanje magmatskim stijenama, gotovo svi volonteri iz različitih zemalja, činjenice su koje su ovu radionicu učinili vrlo egzotičnom i nadamo se sličnim akcijama u budućnosti.

Piše: Ana Burić Foto: Vis Archipelago Unesco Global Geopark, Alternatura, Ana Burić Početkom  listopada sudjelovali smo kao partneri na projektu “Planet Brusnik” organiziran od strane Vis Archipelago Unesco Global Geoparka, te financiran preko natječaja za Financiranje projekata/programa/aktivnosti iz područja kulture i društvenih događanja u 2022. godini Splitsko dalmatinske županije – Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, […]

Read More »

 atts
0

Još pet dana za prijavu na travanjski znanstveni skup o suhozidima koji će se održati – u bunji

Podsjećamo istraživače krajolika digitalnim alatima da je 31. siječnja 2023. zadnji rok za prijavu izlaganja za znanstveni skup “CROWDSOURCING LANDSCAPES” — DIGITALNO BILJEŽENJE KRAJOLIKA koji će se održati 13.-15.4.2023. u Domaćinovoj bunji na Srimi!

Podsjećamo istraživače krajolika digitalnim alatima da je 31. siječnja 2023. zadnji rok za prijavu izlaganja za znanstveni skup “CROWDSOURCING LANDSCAPES” — DIGITALNO BILJEŽENJE KRAJOLIKA koji će se održati 13.-15.4.2023. u Domaćinovoj bunji na Srimi!

Read More »

 atts
0

Obnova zlarinske lokve

Tekst: Duje Mikelić

Foto: Tea Truta, Ana Jadrijević, Andrea Čeko

Dana 23.9. ekipa Dragodida se ponovo vratila na Insula Auri. Zlatni otok ima jednako tako zlatne i aktivne stanovnike koji udruženi u lokalnu udrugu Tatavaka pomalo već završavaju projekt „LOKVICA CENTAR BIORAZNOLIKOSTI ZLARINA“ (više o uključenima u projekt i prethodnim fazama pogledajte ovdje).

Iako smo u petak bili ograničeni s vremenom, pošto je akcija krenula poslijepodne, odrađen je veliki posao. Udruženi s lokalnim snagama i pridošlicama sa Cipra i iz Kalifornije očistili smo južni dio lokve od urušenog zida. Preko tri kubika kamena je izvučeno, sortirano i pripremljeno za daljnje vikend-slaganje.

Slika 1: Izvlačenje i sortiranje kamena iz lokve
Slika 2: Dio sudionika sa dijelom izvađenog materijala

Subota je krenula radno od ranoga jutra i pod direktivom stučnjaka za obnovu lokve, a ujedno i našega člana, Alena Čikade gradilište je podijeljeno na tri dijela.  To su redom: dovršavanje i nastavak gradnje obzida lokve kao centralni i najvažniji dio ovog terena, zatim gradnja okolnog zida u svrhu estetskog uokviravanja cijelog lokaliteta te postava  tri klupice u formi gabiona. Redom rada, redom smijeha, redom pizze odrađeno je i više nego što je planirano za taj dan. Već prethodno sagrađeni obzid je popravljen i podignut na predviđenu razinu na koju ide (nažalost, ali u službi funkcionalnosti) betonska deka. Impresivni „kantun“ je vješto napravljen od strane Alena i dodatno je ojačan radi potencijalnog šetanja posjetitelja po njemu. Niski zidić na sjevernoj strani je napravljen i zanimljivo izveden s prijelazom u improviziranu klupčicu. Gabioni postavljeni i napunjeni. Sve od navedenog testirano je od našeg dragog prijatelja Safeta.

Slika 3: Red rada na obzidu lokve
Slika 4: Red rada na okolnom zidu
Slika 5: Red rada kod postavljanja gideona
Slika 6: Red rada kod popunjavanja obzida
Slika 7: Red rada na obzidu
Slika 8: Red pizze
Slika 9 : Nadzornik Safet

Nedjeljni plan uključivao je vizualno dovršavanje napravljenih zadataka, čišćenje terena i u slučaju ostatka vremena odrađivanjem nekog brzog radnog zadataka. No nažalost, s jutrom nam je došla i genovska ciklona s obilnim padalinama. Pošto su dogovoreni planovi pali u vodu, neki su to iskoristili za povratak privatnim obavezama na kopnu, a drugi za detaljnije upoznavanje s otokom i njegovom baštinom. Nekoliko dokumentaraca, misa sa lokalcima, posjet starom selu Borovici i maloj špilji, potraga za bunjama, ručak – sve nam je to uspjelo prije katamarana u 15:30. Pogled s mora na otok u kretnji prema Šibeniku ostavlja mali žal za nedovršenim poslom, ali i blagi osmjeh znajući da ćemo se uskoro vratiti dovršiti započeto kod ovih zlatnih ljudi.

Slika 10: Završni rezultat
Slika 11: Završnji rezultat okolnog zida
Slika 12: Dio ekipe sa dijelom rezultata

Tekst: Duje Mikelić Foto: Tea Truta, Ana Jadrijević, Andrea Čeko Dana 23.9. ekipa Dragodida se ponovo vratila na Insula Auri. Zlatni otok ima jednako tako zlatne i aktivne stanovnike koji udruženi u lokalnu udrugu Tatavaka pomalo već završavaju projekt „LOKVICA CENTAR BIORAZNOLIKOSTI ZLARINA“ (više o uključenima u projekt i prethodnim fazama pogledajte ovdje). Iako smo […]

Read More »

 atts
0

Kamik i gromači 3

Tekst: Miše Renić

Foto: Mario Zaccaria

U organizaciji udruge Brsečki česan dana 23.-24.07.2022. realizirana je suhozidna radionica u Etnološkom parku “Anton Plašimuha”, potpomognuta od Općine Lovran, Primorsko-goranske županije i Ministarstva kulture. Uz voditelje iz udruge Dragodid, skupilo se dvadesetak volontera svih dobnih skupina, te se u dva dana popravilo 35 m2 suhozida. Kuriozitet lokacije  je što se točno zna da je prije 150 godina gospodin Anton Plašimuha sagradio te suhozidne terase, koje su impresivne dimenzijama, kako širinom, tako i visinom.

Kao i obično, najviše vremena je otišlo na čišćenje urušenih dijelova suhozida, sortiranje kamena i popravak posteljice za zid, nakon čega je zid brzo dosegnuo svoju nekadašnju visinu, a stečene vještine će sudionici veselo primijeniti u svom dvorištu. Dio volontera spavao je na otvorenom u kampu, gdje se uz prekrasne vizure na Kvarner miješaju zvuci domaćih i divljih životinja, a strani turisti su se uz plažne aktivnosti mogli okušati i u suhozidnim.

Tekst: Miše Renić Foto: Mario Zaccaria U organizaciji udruge Brsečki česan dana 23.-24.07.2022. realizirana je suhozidna radionica u Etnološkom parku “Anton Plašimuha”, potpomognuta od Općine Lovran, Primorsko-goranske županije i Ministarstva kulture. Uz voditelje iz udruge Dragodid, skupilo se dvadesetak volontera svih dobnih skupina, te se u dva dana popravilo 35 m2 suhozida. Kuriozitet lokacije  je […]

Read More »

 atts
0

Logorun ili Veliki škoj

Tekst i foto: Fran Polan

Krajem listopada ove godine Dragodid je vodio, a ured Prostorne taktike d.o.o. organizirao radionicu rekonstrukcije suhozida na otoku Logorunu. Veliki škoj, kako ga naziva lokalno stanovništvo, nenaseljeni je otočić udaljen niti 500 metara odnosno tek nekoliko minuta vožnje brodicom od Tribunja, pitoresknog mjesta u blizini grada Vodica. Premda nenaseljen, pojedini napušteni objekti i strukture vrlo jasno sugeriraju da se otok nekoć povremeno i privremeno koristio; što za potrebe vojske, što u svrhu rezervata za magarce. Najprije austro-ugarska mornarica za sobom ostavlja sklop raštrkanih vojnih objekata, danas skrivenih i vegetacijom obraslih podzemnih i nadzemnih bunkera, povezanih tunela te topovskih gnijezda. Zatim 1990-ih godina skupina Tribunjaca osniva udrugu za zaštitu dalmatinskih tovara te otočić Lukovnik (Mali škoj) postaje prvi svjetski rezervat za zaštitu magaraca. Otok ubrzo postaje premalen pa im se novo utočište pronalazi upravo u Velom Škoju. Za te potrebe revitalizirane su poneke postojeće vojne strukture te su izgrađeni obalno pristanište, gusterna, veći ugostiteljski objekt i nekoliko sad već porušenih servisnih objekata poput štala za magarce i spremišta za alat. Upravo te uglavnom suhozidne strukture ukazuju na nekoć intenzivno i često korištenje otoka, kao i na potrebu njegove valorizacije i revitalizacije.

Dvodnevna radionica nastavak je interdisciplinarnog edukativnog projekta Logorun – Otočke taktike usmjerenog na razvoj potencijala demilitariziranih i slabo iskorištenih prostora šibenskog arhipelaga i okolice. U okviru projekta prošle su godine održani seminar i radionica, čiji je case study bio demilitarizirani sklop, a prilikom koje su radne grupe pod mentorstvom stručnjaka detektirale prostorne i programske potencijale te prezentirale prijedloge revitalizacije, obnove i reprogramacije pripadajuće zone otoka. Projekt nastaje zahvaljujući ranijoj neformalnoj lokalnoj inicijativi i općini Tribunj kojoj 2018. godine tadašnje Ministarstvo dodjeljuje istočnu trećinu otoka na upravljanje idućih 50 godina. Otok će uskoro udomiti Edukacijski centar dalmatinskog magarca čije idejno rješenje izrađuje arhitektonski ured Prostorne taktike, a obnovljeni suhozidi postat će integralni dio budućeg projekta koji će otoku vratiti nekoć izgubljeni identitet.

Prvi dan započinje s lokacije kolokvijalnog naziva tovar; male luke i pristaništa s kojeg su početkom stoljeća prevozili magarce do Velog i Malog škoja, a gdje je danas u zahvalnost toj životinji podignut spomenik kao simbol rada, radinosti i predanosti. Laganom vožnjom stižemo na jedini logorunski mol te započinjemo obilazak otoka i potragu za potencijalnim lokacijama obnove. Nasuprot pristaništa uočljiv je kompleks nekadašnjih gospodarskih objekata, magarećih štala i jedan veći napušteni ugostiteljski objekt, jedini s još neurušenim krovom. U blizini se nalazi gusterna obzidana suhozidom koji samo što se nije rasuo; ideju za njegovom obnovom iz sigurnosnih razloga ubrzo odbacujemo. Primjećujemo nekoliko duljih podzida, mjestimično urušenih najvjerojatnije uslijed vodenih bujica, a uz probijene staze vidljive su linijske strukture suhozida ili nanizanih rubnih kamena koji diktiraju put. Na samoj granici zone pod upravom općine, u čijoj blizini započinju bizarno izduljene privatne parcele od jedne do druge strane otoka, stižemo do blage padine uz obalu uz koju se nalazi urušeni armiranobetonski objekt gdje detektiramo nekoliko jedva vidljivih ostataka nekadašnjih suhozidnih podzida. Uz informaciju da je na toj lokaciji u sklopu projekata prošlogodišnjeg seminara zamišljena zona za kampiranje i boravak na otvorenom, pada odluka da će se radionica održati upravo ovdje. Svjesni obima posla, dogovaramo se da će se u iduća dva dana izgraditi dva podzida s dvije zemljane terase na kojoj će se smjestiti budući šatori. Lokacija na kojoj će se raditi nalazi se blizu obale, zahvaćena je gustom šumom alepskog bora i makije te je puna vapnenačke stijene.

Kasnije popodne stižemo u nedavno obnovljeno potkrovlje zgrade Općine gdje uz načelnika općine i Luke i Antonije iz Prostornih taktika zainteresiranim sudionicima predstavljamo projekt i program. Nakon uvodnih riječi načelnika i predstavljanja publikacije prošlogodišnje radionice, održali smo predavanje o povijesti i tehnikama gradnje i obnove suhozida, kao i o radu same udruge. Predavanje se pokazalo uspješnim; uz prijavljene sudionike pridružuje nam se još dvoje zainteresiranih volontera!

Prvi dan radionice započinje dolaskom na otok, pripremom terena te osiguravanjem dovoljne količine tekućine i hrane za 15ak sudionika. Uskoro pristižu polaznici radionice kojima nakon jučerašnjeg teorijskog dijela predavanja, prezentiramo ključne informacije i demonstriramo praktične tehnike gradnje potrebne za svladavanje znanja o obnovi suhozida. Teren je najprije bilo potrebno raščistiti od površinskog zemljanog sloja te raskopati zemlju do temelja postojeće strukture nekadašnjeg suhozida. Kao baza za alat, hranu i ostale potrepštine poslužile su gromade urušenog betonskog zida obližnje štale. Do pauze za ručak postavljen je spomenuti temeljni sloj zida, a zbog nedostatka većih stijena, bilo ih je potrebno pronaći u okolici lokacije. Nakon osmosatnog rada zid je gotovo u potpunosti završen; potrebno je dodati posljednji sloj kamenih ploča (koje su tamo rijetke), nasuti i nabiti zemlju koji sagrađeni podzid zadržava te isti proces ponoviti i za drugi, niži podzid podno prvog.

Sutradan, umor je vidno prisutan, ali entuzijazam prevladava. Promjena sata uslijed zimskog računanja vremena dodaje nam sat vremena sna više, pa spremni nastavljamo s radom. S nešto izmijenjenim timom sudionika (neki su otišli, drugi su stigli) dovršavamo započeto i podzid je ubrzo podignut. Efektnim nasipavanjem i nabijanjem zemlje za izravnavanje gornje terase zid proglašavamo izgrađenim. Nakon kratke pauze i rasprave o potencijalnom manjku vremena za završetak donjeg podzida, bacamo se na posao i u nekoliko sati, s već uhodanom ekipom, sličnim postupkom dovršavamo i drugi, nešto niži podzid. Time nastaju dvije zaravnjene zemljane terase koje će prema slobodnim procjenama u budućnosti moći primiti do osam šatora i poneki hammock. Dan je zaključen proslavom rođendana jedne od volonterki uz pjenušac i izvornu talijansku mortadelu.

Veliko hvala organizatorima, nositeljima projekta, a osobito sudionicima i volonterima koji su prepoznali vrijednost ove inicijative i zajedničkim snagama obnovili strukture koje će, vjerujemo, ubrzo poslužiti svrsi!

Tekst i foto: Fran Polan Krajem listopada ove godine Dragodid je vodio, a ured Prostorne taktike d.o.o. organizirao radionicu rekonstrukcije suhozida na otoku Logorunu. Veliki škoj, kako ga naziva lokalno stanovništvo, nenaseljeni je otočić udaljen niti 500 metara odnosno tek nekoliko minuta vožnje brodicom od Tribunja, pitoresknog mjesta u blizini grada Vodica. Premda nenaseljen, pojedini […]

Read More »