Izvještaj: Anatomija otoka ili zašto Japanci popravljaju viške suhozide

Nakon dugog vremena jedan pravi radni posjet našem otoku. Na međunarodnom simpoziju Anatomija otoka i oko njega bilo je živo: održali smo predavanje i trodnevnu suhozidnu radionicu, stigli posjetiti Nedjeljku u Dragodidu i obići lokvu Krušovicu.

Bilo je materijala i za Suhozid.hr: naime kako otok Vis baš i nije poznat po kamenim poljskim kućicama (bunje, trimi…) kao susjedni Šolta, Brač i Hvar, a ima ih, bilo je zanimljivo obići nekoliko lokaliteta sa domaćim vodičima. 

Tekst i foto: FŠ

Višku rujansku podsezonu već tri godine zaredom, osim nautičara i jematve, obilježavaju i studenti iz raznih zemalja koji ovdje dolaze  sudjelovati na neobičnom simpoziju i radionicama sa temama lokalnog razvoja i baštine pod imenom Anatomija otoka.

Prve godine tema je bila Issa, odnosno antičko naslijeđe, prošle godine tema su bili gradovi Vis i Komiža, a ove godine došlo je na red i Poje, kako Višani i Komižani jednim imenom nazivaju sela i poljoprivredne površine u unutrašnjosti otoka, ali i sve što uz njih ide: loza, beštije, vino, masline i druga blaga, danas naravno na društveno-ekonomskoj prekretnici uz koju dolaze brojna pitanja.

Studenti, koji prvi tjedan slušaju simpozij, a drugi tjedan pod vodstvom mentora rade na radionicama, uglavnom su studenti arhitekture sa raznih strana – svijeta. Brojčano prevladavajući su Japanci, što Anatomiji daje dobru mjeru egzotičnosti i priskrbljuje gostovanja i nekih svjetskih arhitektonskih zvijezda kao što su Kengo Kuma ili Kazuyo Sejima.

Kako su ove godine na red došle ruralne teme, tako smo i mi bili pozvani na sudjelovanje, uz brojne druge domaće i međunarodne stručnjake i znanstvenike od kojih su neki već stalni gosti na Anatomiji. Odazvali smo se naravno, a naš prijedlog da za studente uz predavanje održimo i praktičnu radionicu suhozida (kao da) je bio očekivan :)

Slijedi fotoreportaža boravka Dragodidove ekipe u sastavu Miše Renić i Filip Šrajer na Visu od 19.-24.9.


Atmosfera sa simpozija:  Sanja Buble o istraživanju sela Podhumlje. Sva predavanja su bila i live-stream preko Carneta, a vjerojatno će biti dostupna i za pogledati kao i ona prošlogodišnja. Knjigu ovogodišnjih sažetaka možete pogledati ovdje.  

Moje izlaganje Okoliš nastao građenjem – suhozidna baština istočnog Jadrana, pobudilo je interes. Domaći su bili zadovoljni uz komentare da sam stavio premalo domaćih primjera i da će nas odvesti pokazati nam “torete” – viške bunje. Sa stručne i profesorske strane najviše je iznenađenja i odobravanja bilo u vezi toga što sam istaknuo neke manje poznate povijesne strane jadranskog suhozidnog krajolika. Foto: Facebook Anatomije otoka

Subota na terenu, kiša kvari planove domaćih za jematvu. Miće Radišić me vodi u obilazak bunja na području Gornjih Poljica na sjevernoj strani otoka.

Etnografski, otvoreno je pitanje kako su ih domaći ljudi zvali: Vinko Mratinić Brojne, viški agronom i poljoprivrednik (s kojim sam također obišao neke lokacije) ne dvoji oko naziva torete. Zanimljivo je što je ovaj naziv na Jadranu još zabilježen u Smokvici na Korčuli, gdje obitelj Baničević tako naziva četiri velike – torete – koje je njihov pradjed Ante Baničević Bafo (Morteraninizgradio na svom velikom posjedu nakom polovidbi Mediteranom krajem 19. stoljeća.

Miće kaže da na Gornjim Poljicama nije čuo taj naziv. Na drugoj strani Visa, u Podšpilju, etnologinja Iva Vranić iz terenskih zabilješki i odličnih fotografija Nenada Mladinea iz 1956. kao da igra na sigurno i naziva ih “bunje ili kućice” što i jesu najspominjaniji nazivi u Dalmaciji. Profesor Joško Božanić, veliki komiški lingvistički autoritet, savjetuje: “bunjac”. Koliko naziva, koji koristiti?!

Ovo na slikama je jedan skladni sklop bunja-gustirna sa kamenicom. Uz kamenicu je i jedno spremište za alat. Lokacija na Suhozid.hr

 

Na susjednoj parceli se nalazi i mali seoski sklop sa kućom. 

Ovo je jedna minijaturna bunjica ugrađena u gomilu. Miće kaže da ih na potezu od Rogačića do Oključne-Okjucine ima dosta ovakvih.

Ovo je najveća, unutrašnjih dimenzija d=3,5m x š=3,2m x v=2,9m. Ulaz 0,75 x 1,4m, okrenut prema istoku.

U nedjelju smo išli u Dragodid do Nedjeljke. Bili smo Miše i ja, te Sean (Australac hrvatskih korijena), Nevena i Sara – studenti arhitekture kakvi smo i mi bili kad smo otkrili Dragodid. Pridružila nam se i Maureen Djenaihi, Francuskinja sa otoka Guadelupe, koja trenutno boravi u Hrvatskoj na relaciji Šolta-Hvar-Vis.

Spekli smo par kantora i kobasa.

Nakon ručka, predstava u središtu Jadrana: Nedjeljka glumi barba Andriju. Sama je predložila da ju snimamo :)

Onda smo se malo natezali sa Galijem i sa kozama, a poslije je trebalo nabrzaka raskriti komad krova, i to baš onog prvog krova koji smo ikad postavili, tamo 2002. na EASI

Dva roga su istrulila skroz i ploče su stajale samo na letvicama joprine pa ih je trebalo maknuti da se ne razbiju. To ćemo zamijeniti prvom slijedećom prilikom.

Sve je bilo puno gljiva. Ove su izrasle u kominu Boćarskog doma koji je mirisao na trulež. Našem dragom selu treba velika akcija, a to je neusporedivo kompliciranija situacija od Petrebišća, bilo logistički, bilo vlasnički, međuljudski, kako god hoćemo. Za nas su to teška pitanja, jer Dragodid je naše ime i hoćemo-nećemo, naš izlog, koji je bez ljudi ponovno počeo propadati.

Povratak u Komižu. Uz put, posebna vrsta suhozida. Na Visu je bilo lakše nabaviti bodljikavu žicu nego draču pa je stvar jasna.

Pogled na Komižu sa zadnjim danjim svjetlom nedjelje 21.9.2014. Foto: Nevena Kereša

U ponedjeljak je počela radionica. Kao uvod, prof. Joško Božanić pred punom je dvoranom pročitao pismo kanditature dalmatinskih suhozida za UNESCO koje je sa fotografijama Ive Pervana i supotpisom prof. Joška Belamarića u Pariz poslao ovog proljeća. Foto: Željko Vojković, blog vis-a-vis


Galeriju fotografija Ive Pervana možete vidjeti ovdje.

Prvi dan radionice – ugrijavanje bez studenata, kojima je u programu za taj dan ipak dopala druga aktivnost – hodnja od Visa do Komiže. Popravljaju se suhozidi duž trase starog povijesnog puta između viškog Kuta i Velog Sela – Podselja – prvih hrvatskih naseobina na otoku. Od Kuta do Križa taj se put penje duž vododerine kroz predio Valica. Više o putu na Suhozid.hr. S nama su zidali uglavnom viški i komiški Splićani, Zagrepčani i Vinkovčani privučeni plakatima, a i bili je i klinaca.

Uglavnom smo raskopavali izvale i na kraju postavili prve redove kamena. Djeca su dobila zadatak obilježiti gradilište suhozidom – pogotovo je bio uporan osmogodišnji Val.

Popodne – obilazak lokve Krušovice sa Etom Martinis i njenim psima. Lokva nije u dobrom stanju, treba je temeljito očistiti i popraviti još dvije izvale. Lokacija na Suhozid.hr.

Neobična građevina ugrađena u gomilu. Kružni tlocrt sa stupom u sredini i dva ulaza-izlaza. Lokacija na Suhozid.hr.

Panorama Podhumlja.

Drugi dan bio je i udarni dan radionice. Popravljene su tri izvale i pripremljena još jedna. Došli su i osnovci iz Učeničke zadruge OŠ Vis, jedva smo stigli svima dati zadatke.

Popodne me Vinko Mratinić Brojne poveo do jedne urušene torete. Zanimljivo, sličan sklop kao onaj na Gornjim Poljicama – bunja i gustirna. Zadnji koji je koristio ovaj sklop bio je Visko (Vicko) Žaja iz Visa.

Lokacija na Suhozid.hr

U blizini, obnovljene suhozidne terase, fantastičan lokalitet. Pogledajte kontrast sa zaraslim dijelom brda. Lokacija na Suhozid.hr

Treći dan je Miše sa tri japanska studenta popravio najvišu izvalu.

Ja sam se sa škotskim arhitektom Davidom Simom i Tošikijem Hiranom, mladim doktorandom sa Sveučilišta u Tokiju, namučio oko naizgled jednostavnog zadatka popravka jednog starog ugla na razdvajanju puteva.

Kazališna redateljica Marica Grgurinović bila je najkonstantnija sudionica radionice, zidala je sva tri dana.

Na kraju smo uspjeli odraditi sve što smo planirali. Cure iz slovenske grupe posadile su i cvijeće.

Prije-poslije. 

Istog dana, oproštaj s Visom s trajekta. Suhozidne terase povrh viškog predjela Luke otkrio je nedavni požar – prilika da se pretvore u krajobraznu atrakciju.

Lijepe terase na rtu vanka Češke vile za sayonara.

*Tim koji stoji iza Anatomije otoka vode Boško Budisavljević, arhitektonski konceptualac bogate biografije, i lokalne snage Antonijeta Eta Martinis i Edi Vojković, od ove godine pojačani i dvjema etnologinjama sa Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu – Ivom Niemčić i Marinom Blagaić Bergman.  Osim svih ovih operativaca i operativki, u organizaciju su u obliku Savjeta uključeni i Zoran RocaDarko RadovićNenad StarcSaša Borić-Poljanec i Tadej Glažar – imena vjerojatno poznata ako se stručno bavite lokalnim razvojem i otočnom problematikom. Ne bi bilo fer zaobići mlade Višane iz udruge Provislo koji su zaduženi za tehniku i logistiku.

link na Dropbox galeriju Anatomija 2014 – 135 fotografija

link na Facebook galeriju Dragodid – 96 fotografija

 

 

 

 

 

 

 

 

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

U Lubenicama

Tekst: Tanja Kremenić
Fotografije: Tanja Kremenić, Oleg Miklić

Udruga „Zavičajno društvo Gerbin“, koja djeluje na području istoimenog poluotočnog prostora na zapadnoj strani otoka Cresa, organizirala je u suradnji s udrugom Dragodid dvodnevnu radionicu obnove suhozida (lokalno: gromači) u okolici sela Lubenice.
Slika 1 Lubenice
Slika 1. Lubenice

Osim članova obaju udruga, radionici je prisustvovala tek nekolicina domaćeg stanovništva. Osim činjenice da lubeničkog stanovništva više gotovo da i nema, razloge slabog odaziva iz okolnih mjesta možemo tražiti u jakoj buri, koja je posebice izražena u Lubenicama (nalaze se na 378 m n.v.) i koja je obilježila radnu subotu, te procesiji prema kapelici Blažene Djevice Marije na obližnjem nekadašnjem stočarskom stanu Grabrovice, koja se održala u nedjelju. A ako ćemo biti dalje iskreni i objektivno samokritični – i zbog organizacijskog slabijeg angažmana u promociji radionice.
Svemu tome unatoč, među prisutnima je bila dobra volja i dobar tempo – obnovile su se četiri provale (lokalno: lazi), na mjestima gdje se prosudilo da će biti od najveće koristi ili vidljivosti, a to je uzduž javnih putova. Prva lokacija je uz klanec (poljski put) koji vodi u ograjice (pašnjake) gdje se obnovila duplica i dio unjulice.
Slika 2 - Lokacija 1
Slika 2. Lokacija 1


Slika 3. Lokacija 1_final

Ostale tri obnove odradile su se duž glavnog asfaltiranog puta prema Lubenicama. Iskoristila se prilika da se počisti dio kod ulazne table.

Slika 4 - Lokacija 4_gradnja i final
Slika 4. Lokacija 4_gradnja i final

Slika 5 - Lokacija 2_gradnja i nakon
Slika 5 – Lokacija 2_gradnja i nakon

Slika 6 - Lokacija 3_prije i poslije
Slika 6. Lokacija 3_prije i poslije

Slika 7 - Lokacija 3_poslije_Unutarnja strana_Oleg Miklic
Slika 7. Lokacija 3_poslije_Unutarnja strana

Put do Lubenica, od groblja i crkve Sv. Marka, traje nekih 20 minuta autom, ako nema prometa, a poznat je upravo po tome što je cijelim putem opasan suhozidima. Iz istog je razloga poznat i po negodovanju putnika koji se ljeti svakih nekoliko metara moraju mimoilaziti na periodičnim cestovnim proširenjima, ali taj put ionako nije namijenjen utrkama. Lazi su na ovom području uzrokovani kombinacijom uznapredovale vegetacije, dodatno porušeni kretanjem ovaca koje si rado u tom lazu nađu novu trajektoriju ili nakupljanjem vode uz asfaltiranu cestu koja je dodatno nanijela teret čak i masivnijoj duplici. Za svaki laz ove radionice je trebalo prethodno počistiti vegetaciju, rastvoriti gromaču, razvrstati kameni materijal, riješiti kritične točke duž kojih se stvorio odron te ga vratiti opet na mjesto.

Slika 8 Gradnja i partecipanti
Slika 8. Gradnja i participanti

Na krilima obnovljenih suhozida uz putove, išlo se posjetiti Vele lokvi – dvije lokve, jedna do druge, na 15 min hoda istočno od Lubenice – koje su se razmotrile kao potencijalna lokacija iduće radionice. Kažu da jedna od njih gotovo nikada ne presuši. Opasana je s dva obruča suhozida, a u nju vodi jedan suhozidni kameni pristup (mulec od škriji). Svakako atraktivna lokacija za obnovu, ali lokve su poseban zahvat koji će ovaj put morati biti predmet dobrog planiranja i akcije.
Slika 9 - Potencijalna lokacija Vele lokvi
Slika 9. Potencijalna lokacija Vele lokvi

Tekst: Tanja Kremenić Fotografije: Tanja Kremenić, Oleg Miklić Udruga „Zavičajno društvo Gerbin“, koja djeluje na području istoimenog poluotočnog prostora na zapadnoj strani otoka Cresa, organizirala je u suradnji s udrugom Dragodid dvodnevnu radionicu obnove suhozida (lokalno: gromači) u okolici sela Lubenice. Slika 1. Lubenice Osim članova obaju udruga, radionici je prisustvovala tek nekolicina domaćeg stanovništva. […]

Read More »

 atts
0

Drugi put na Silbi ove godine: oko lokve Drage

tekst: Ante Senjanović
foto: Natasha Kadin, Oleg Miklić

Evo nas opet sa Silbe, sakrivene tamo na sigurnom iza prvog reda pučinskih otoka, gdje Premudi preko ramena viri prema kulfu. Ove nam je godine to već drugi put – nakon proljetne akcije, vratili smo se 10. – 12. 9., u nastavku višegodišnje suradnje s umjetničkom platformom SEA (Silba environment art) i njenom voditeljicom Natashom Kadin. Premetalo se tih godina kamen na razne načine, i slagalo mocire za razne svrhe, ali ove godine se sve vrtilo oko lokve Drage.

Samu lokvu radili nismo, jer tu ima jedan teži problem prema čijem rješenju se polako traži put. Pa se tako ovim akcijama samo pokušava lokvu vratiti pred oči onima koji, kao mrzovoljna djeca prekriže ruke na prsima i okrenu glavu svaki put kad im stavite žlicu pred usta. Doduše, to zamišljeno dijete se dade razumjeti, jer ono što je na toj žlici nije baš lijepo. Naime, što – okolica lokve je dugi niz godina divlje odlagalište građevinskog otpada. Dio krivnje je na Gradu, jer nema organiziranog odvoza ni odlaganja, ali drugi dio, onaj masivni i utjelovljeni, je na dušu onima koji su na otoku i ne paze na njega. Koliko god da nije jednostavno drugačije napraviti, ipak nije red ovako.

Lokva je neobičnog položaja, u razini mora, od njega odvojena samo visokim žalom (i brdima lažine). Krasno je to mjesto u blagoj dragi, u usamljenoj uvali položenoj pred daleki modri zid Velebita, baš negdje oko granice između naseljenog središnjeg, nižeg dijela otoka i širokog sjevernog koji se uzdiže ka najvišem vrhu otoka, zvanome, naravno – Varh. Nekada je bila dio poljoprivrednog krajolika, okružena neprekinutim spletom puteva, ograda, polja, dolaca, … od kojeg se danas na većem dijelu otoka vide samo putevi, jer Silbu ponovno prekriva ono po čemu je dobila ime – šuma. I baš je širi okoliš lokve jedini značajniji očišćeni i obrađivani dio, koji je, koliko se sjećam priče, bio nečiji, sada zamrli, vinarski projekt.

1
Kako bilo, okolina lokve je blago rečeno neugledna. Razasuti građevni otpad, krhotine crijepova, opeke, stakla, kamena, pločica, WC školjki, pa plastična ambalaža, cijevi, kutije, vezice, kante, ostaci greda, armature, betona, alata, … a sve pod brdom istih tih stvari nasutih malo dalje – jednog ljudskih ruku brda (nešto kao mali Karepovac ili Jakuševac). Pred nešto godina je Grad (to Vam je ovdje Zadar) sanirao najgore, ali je mnoštvo tragova ostalo, a ljudi su i dalje nastavili nanositi. Šteta, je li.

2
Kako smo rekli, cilj ovogodišnjih djelovanja je skrenuti pažnju na problem kroz volonterske akcije. Neposredna okolica (a to je radijus od kakvih 150 m) nam nije bila pogodna za akciju, jer bi za to prvo bilo potrebno temeljito čišćenje. Ma zapravo, trebalo bi ono do čeg tek treba doći, a to je rješenje problema deponija i spašavanje same lokve, jer nema smisla išta obnavljati u sadašnjem okruženju. To bi samo bilo nekakvo vješanje goblena na zid u ruševini – na tren duhovito, ali otužno i ubrzo propalo.

Stoga, nastavili smo rad na istome mjestu kao i na proljeće. Sa zapadne strane, u gornjem dijelu drage, uz vinograde a taman prije nego što krene nered, ima jedno križanje puteva, kojemu smo bili popravili jugoistočni kut i dio zida prema lokvi. Ovaj put je došao na red južni put: obnovili smo jugozapadni kut i što očistili, a što obnovili 20ak metara zida sa zapadne strane u subotu, i u nedjelju popravili potez s istoka i još doradili i produžili obnovljeni dio na zapadu. Sve su to vanjska lica ogradnih zidova koja su pala jer je građevinu izguralo drveće koje je izraslo na nekad obrađenim površinama. Unutrašnje strane tih zidova su ustvari gomile za odlaganje kamena izvađenog iz obradivog tla, pa bi se tehnički moglo reći kako smo popravljali podzid, a ne zid, ali to su detalji.

3 4
Ponovno smo vidjeli neka lica koja postaju stalna na silbenskim radionicama, a i neka nova, uključujući dva ministranta s Ugljana (s nama samo u subotu, jer nedjeljom je misa). Mješavina domaćih, doseljenih, povratnika i gostiju, starijih, mlađih i jako mladih, ali svih vrijednih. Malo pomalo savladavaju vještine, a znamo svi koji smo probali kako treba puno vježbe za ovladati gradnjom usuho. Osnove su jednostavne i može se brzo složiti nešto što stoji, ali svaki kamen i svaki zid su svoj problem. Drugačije su danas i okolnosti negoli u doba kada su ti zidovi nastali. Tad se moralo graditi brže, jer je zid bio nasušna potreba, a ne hobi ni ukras. To obično i primijetimo kod obnove, jer se zid najčešće uruši tamo gdje je nešto bilo složeno nabrzinu (ako nije to, onda ga je srušilo stablo, divlja svinja ili teretni promet). No, to prije nije bio problem, jer je život bio u polju i svako oštećenje se odmah moglo odmah popraviti. Ali, što se popravi danas, mora trajati, jer – kad će netko opet doći zidati?

5 6
Samo zidanje nije bio kraj svih aktivnosti vezanih uz lokvu. Kako je želja dijela Silbenjana da se lokva i okoliš obnove, pokreću se inicijative i razmišlja o tome što napraviti, planira. Tako je onda zgodno i nimalo slučajno, na akciji je bio i naš član – ali, što je ovdje važnije i čovjek udruge Kal koja se bavi obnovom krških lokvi – Alen Čikada, koji je održao predavanje o lokvama pred mjesnom školom.

Predavanje se pretvorilo u razgovor, u raspravu o stanju lokve, o tome što napraviti. Na stranu sam okoliš koji je velika nevolja, druga je nevolja što je lokva nečišćena, jer lokve treba čistiti barem jednom godišnje ne želi li se da počnu propadati i nestajati. Nečišćena lokva zarasta i zamuljuje. A ove dosta sušne godine se dade vidjeti i, još gore, namirisati još jednu posljedicu nečišćenja: anoksiju koja nastaje neuravnoteženom biološkom aktivnošću unutar zatvorenog i izmučenog ekosustava malog vodnog tijela. Posljedica je bujanje i trulež, sumporovodik i pomor. Kao vatrogasnu mjeru, vlasnik jednog od popularnijih okupljališta na otoku nabavio je glinene kugle koje sadrže korisne mikroorganizme, koje su sudionici radionice zdušno hitali prema lokvi kao male bombe protiv neprijateljskog zadaha. Nada je da će već njihovim ubacivanjem lokva krenuti nabolje, barem da malo življa dočeka temeljito čišćenje.

7
Vratimo se još malo na predavanje: lokva je bitna za selice koje između sjevera i juga idu obalnim planinama i vanjskim otocima, koje i u ovakvom stanju lokve pokušavaju tu naći odmora. Sama lokva je vjerojatno nastala iz vrulje (trenutno je to nemoguće provjeriti), kakvih ima u okolici, zbog blizine mora je bočata. Kako bilo, treba je očistiti da bi mogla opet postati korisna, a što mora napraviti teški bager koji svojom kretanjem svog masivnog tijela dodatno stješnjuje i otvrdnjuje zaštitni, vodonepropusni sloj koji lokvu čini lokvom. Jednom kad je se očisti, lokva se brzo revitalizira, počne ponovno rasti vodno bilje (kojeg treba čistiti redovnim održavanjem – ali ne potpuno, jer je korisno dokle god je umjereno rasprostranjeno i ne guši lokvu) i pojavljuju se životinje: kukci, ptice, vodozemci. E, ti vodozemci se pojave iz svojih skrovišta gdje mogu godinama hibernirati u iščekivanju vode, ali ne i predugo, jer prođe li rok, eto vraga skok na skok i pokupi nam vodozemce. Valja s obnovom požuriti!

Zato je čišćenje prva stvar, a da bi sve imalo smisla, treba riješiti okoliš, i tek onda možemo pričati o obnovi ziđa same lokve. Tome se nadamo i veselimo, i iščekujemo jedan budući dolazak da pomognemo u uređivanju očišćenog krajolika žive lokve na Dragi.

tekst: Ante Senjanović foto: Natasha Kadin, Oleg Miklić Evo nas opet sa Silbe, sakrivene tamo na sigurnom iza prvog reda pučinskih otoka, gdje Premudi preko ramena viri prema kulfu. Ove nam je godine to već drugi put – nakon proljetne akcije, vratili smo se 10. – 12. 9., u nastavku višegodišnje suradnje s umjetničkom platformom […]

Read More »

 atts
0

Najava: Obnova suhozida u Vinkuranu

Mjesni odbor Vinkuran poziva mještane na obnovu suhozida na blatu u Vinkuranskoj vali (Uvali Soline) u Medulinu 21.-24. listopada.

Radionicu vodimo mi iz Dragodida, a raspored je:

četvertak, 21.10. – subota 23.10. od 9 do 17 sati
nedjelja, 24.10. od 9 do 13 sati. U 13 sati je predavanje o suhozidnoj baštini i druženje volontera.

Vidimo se!

Suhozid-blato-2021-plakat-A3

Mjesni odbor Vinkuran poziva mještane na obnovu suhozida na blatu u Vinkuranskoj vali (Uvali Soline) u Medulinu 21.-24. listopada. Radionicu vodimo mi iz Dragodida, a raspored je: četvertak, 21.10. – subota 23.10. od 9 do 17 sati nedjelja, 24.10. od 9 do 13 sati. U 13 sati je predavanje o suhozidnoj baštini i druženje volontera. […]

Read More »

 atts
0

LJETNA ŠKOLA ISTRAŽIVANJA KULTURNOG KRAJOBRAZA

Foto: Grad Cres, Tanja Kremenić, Sara Popović, Mislav Tovarac

 

U zadnjem tjednu osmog mjeseca ove godine na Otoku Cresu održana je radionica istraživanja i valorizacije kulturne baštine na kojoj su sudjelovali članovi naše udruge u ulozi mentora i predavača. Sama radionica dio je većeg Interreg projekta imena Value, nositelj projekta je grad Cres. Plan i program uključivao je dva dana praktičnog i terenskog rada kroz koji su sudionici imali priliku pripremiti podlogu za terenski rad u GIS programima, te obilaskom terena i lokacija relevantnih za temu radionice. Preostala dva dana bila su ispunjena predavanjima na temu lokalne baštine, kulturnih krajolika i tema bliskih njima, dio njih nalazi se na Facebook stranicama palače Moise u kojoj su sudionici bili smješteni i gdje se održao program radionice.

Prvi dan radionice počeo je predstavljanjem sudionika, te predavanjima Tanje Kremenić o kulturnim krajobrazima otoka Cresa, povijesnom pregledu Cresko-lošinjskog arhipelaga Maria Zaccarie i predavanjem Sare Popović o istraživanju kulturnih krajolika korištenjem prostornih informacijskih alata. Popodnevni termin bio je rezerviran za uvodni tečaj i praktičan rad u platformi QGIS. Večernje predavanje održala je Jasminka Ćus Rukonjić, Arheologinja i dugogodišnja ravnateljica muzeja u Cresu na temu gradina i fortifikacija otoka Cresa.

foto 1

foto 2

Drugog dana obilazili smo teren Velog Gračišta, lokaliteta sa dugim kontinuitetom korištenja gdje su sudionici tražili i ubicirali lokacije koje su prethodno mapirali na GIS podlozi. Večernje predavanje bilo je na temu tradicijskog stočarstva otoka Cresa, a održala ga je Marina Jurkota Rebrović.

foto 3

Tema trećeg dana bila je obrada sakupljenih podataka sa terena na Velom Gračištu te njihov unos u GIS uz zaključna razmatranja o samom terenu. Nakon toga su Alen Čikada i Grga Frangeš ispredavali o lokvama kao vodnim resursima, te o tradicijskoj arhitekturi otoka Cresa. Predavanje za javnost održala je Inge Solis, viša kustosica creskog muzeja na temu krajolika creskih crkvica.

foto 4

foto 5

foto 6

foto 7

foto 8

Četvrti, ujedno i posljednji dan radionice proveli smo na terenu obilazeći lokalitete pastirskih stanova Batajna, te lokve Pogana i Sitova i završili usponom na gradinu Ilovica preko crkvice sv. Jurja. Po silasku sa gradine održana je i praktična radionica gradnje u suho na kojoj su sudionici vlastoručno podigli malen pokazni zid koristeći znanje koje su usvojili prethodnih dana. Dan je zaključen predavanjem Filipa Šrajera na temu tipologije suhozidnih krajolika istočnog jadrana.

foto 9

foto 10

foto 11

foto 12

Zahvaljujemo sudionicima, nositeljima projekta, svim interesiranima kojima je ova tema progovorila i predavačima na sudjelovanju. Do idući put!

Foto: Grad Cres, Tanja Kremenić, Sara Popović, Mislav Tovarac   U zadnjem tjednu osmog mjeseca ove godine na Otoku Cresu održana je radionica istraživanja i valorizacije kulturne baštine na kojoj su sudjelovali članovi naše udruge u ulozi mentora i predavača. Sama radionica dio je većeg Interreg projekta imena Value, nositelj projekta je grad Cres. Plan […]

Read More »

 atts
0

Najava: Obnova lokve u Pločicama

U okviru 17. međunarodnog suhozidnog kongresa, 20-ak sudionika iz Grčke, Francuske, Hrvatske, Crne Gore, Poljske i Slovenije od 27. do 30.9.2021. obnovit će suhozidnu lokvu koja lokalnom stanovištvu Pločica i okolnih konavoskih sela služi za navodnjavanje.

plocice2 IMG-20210915-WA0005

Radove će voditi Kallokva, obrt koji se u posljednjih nekoliko godina specijalizirao za obnovu i zaštitu malih vodenih staništa na kršu, a organizatori su DRAGODID i francuska mreža S.P.S.

Cilj radionice je osvijestiti važnost očuvanja močvarnih staništa i očuvanja graditeljske baštine koji su nam ostavljeni na korištenje, promovirati važnost samoodrživosti malih zajednica u dobrom gospodarenju vodom i očuvati bioraznolikost močvarnog staništa koje je i dalje u uporabi.

Projekt podržavaju Ministarstvo kulture i medija, Općina Konavle, LUSH i Hrvatske vode.

Napomena: prijave za sudjelovanje na radionici su zatvorene zbog ograničenog broja sudionika.

 

U okviru 17. međunarodnog suhozidnog kongresa, 20-ak sudionika iz Grčke, Francuske, Hrvatske, Crne Gore, Poljske i Slovenije od 27. do 30.9.2021. obnovit će suhozidnu lokvu koja lokalnom stanovištvu Pločica i okolnih konavoskih sela služi za navodnjavanje. Radove će voditi Kallokva, obrt koji se u posljednjih nekoliko godina specijalizirao za obnovu i zaštitu malih vodenih staništa […]

Read More »