pogledaj original sa popratnim komentarom na http://vrulje.wordpress.com
1. Kada bi se hrvatski suhozidi sada narucili, kostali bi sest godisnjih proracuna RH. To je oko 5% federalnog proracuna SAD, ili dvostruko vise od programa “Apollo”. Kad ne bi bilo suhozidnih protuerozijskih barijera, ne bi postojale ni brojne korisne poljodjelske povrsine pa bi zamisljena narudzba imala podmiriti i takvu stetu.
2. Najcuveniji krajolici nastali su uslijed sirih ekonomskih mogucnosti i zbog sudjelovanja u sirim politickim asocijacijama. Najveci dio suhozida vezan je za krcevine iz razdoblja agrarne reforme i vinarske konjukture u 2. polovici XIX. st. (npr. Takala pod Praputnjakom), najpoznatiji anticki suhozidi (hvarska hora i pulski ager) vezani su za kolonizacije, a 3 km dug Grcki zid kod Jablanca sagradjen je u 1. st. po uredbi carskog namjesnika. Slicno tomu, primostenski Bucavac je iskrcen 1947.-1957. nakon kolektivizacijske odluke komunisticke vlasti iz njenog rigidnog perioda. Danasnji administrativni okvir najvazniji za zivot suhozida je Zajednicka poljoprivredna politika EU.
3. Od pretpovijesti naovamo suhozid slijedi ekonomski nacelo “misli globalno, djeluj lokalno”, i to s prepoznatljivim domacim oblicima, dosjetljivim i inovativnim rjesenjima iz svojih vlastitih vremena. Korculanski vrtujci, puntarski zdenci, rogoznicke gusterne, krcki i creski mrgari, vodnjanski kazuni itd. su gradjevine kakve se ne daju pobrkati ni sa kakvim drugim gradjevinama na svijetu.
4. Suhozid je demokratican. Ne moze svatko projektirati i izgraditi katedralu, ali kamen podici na kamen ili popraviti stari zid moze svatko – ili, makar, svaki vlasnik ili posjetitelj bilo kojeg djelica krskih krajolika. Jednako tako se suhozidima svugdje po svijetu djelotvornije bave gradjanske inicijative nego drzavne sluzbe (u Francuskoj je to Centar za studije i istrazivanje domace arhitekture, u stvari gradjanska udruga osnovana 1978., u Engleskoj Udruga za suhozidanje [DSWA] od 1968., a po njenom uzoru i brojne druge).
5. Suhozidi su ekonomija pretocena u estetiku, ne obratno.Nijedan nije gradjen samo zbog estetskog uzitka, niti se moglo predvidjeti da ce se npr. gledati iz zraka. Svejedno, “mravlji” doprinos mnogih pojedinacnih ekonomski zainteresiranih graditelja u sirokim je krajobraznim potezima pruzio estetski efekt kakav zasjenjuje i najkrupnije infrastrukture poput autocesta, uzletista ili kanala.
6. Suhozidi nisu neiscrpiv resurs. Brojni suhozidni krajolici najprije su bili zaboravljeni pod nenadziranom vegetacijom. Masovno se uklanjaju kao nasipni materijal, zbog plansko-prostornih necijenjenosti, neprovodjenja uspostavljenih statusa zastite (u tridesetak krajobraznih slucajeva gdje postoje) ili zbog povecanja zemljanih povrsina za poticaje. U Novoj Engleskoj su dosli na glas kao vrijednost (oglasavani na prodaju u novinama) kad je preostala jedna desetina njihove prijasnje duljine.
Prilikom otvaranja izložbe u Rijeci, Branka Polonijo i Blandina Marković-Randić iz Društva “Sinjali” poklonile su nam dvije fotografije krajolika Baške:
foto: Denis Lešić
foto: Sanjin Ilić
Ekipe „Dragodid“ (lijevo) i „Gaius Laberius“ (desno) otvorile su događaj.
Ekipa „Golinjevo“ slavi pobjedu
Izvještaj s radionice u Veprincu
Tekst: Oleg Miklić
Slike: Mario Zaccaria, Oleg Miklić
Nastavljena je suradnja sa Rajkom Ukićem i društvom iz Veprinca. Jednodnevna radionica je počela u subotu u 9:00. Vremenska prognoza nije bila obećavajuća, te je odaziv polaznika radionice bio dosta skroman. Kao i na prvoj radionici, lokalno stanovništvo je uređivalo sam ulaz na Stazu Veprine, dok je naša suhozidna ekipa krenula na završavanje radova započetih na prvoj radionici. Kako je lokacija već bila očišćena od vegetacije i kamen je bio odvojen, odmah smo krenuli sa radovima. Nastavili smo ziđati visoki podzid, te zapunjavati stražnju stranu zida sa čkaljom.
Radovi su tekli brzo, pa smo do marende u 13:00 skoro završili sa podizanjem zida na visinu od oko 2,5m, te smo skoro potrošili sav kamen i čkalju iz originalnog podzida. Marenda je bila odlična, ali vrijeme se je pogoršalo, počela je padati kiša.
To razočarenje je trajalo koliko i siesta poslije marende, kiša je stala, te smo odmah krenuli sa nastavkom radova, da nas kiša opet ne prekine. Na našu sreću i nije, te smo po suhome i čak sa nekoliko tračaka sunca nastavili radove. Visoki podzid je završen, ostavljena je pola metra široka berma, te je do staroga puta sagrađen do pola metra visok i par metara dug podzid.
Za to smo materijal morali potražiti u okolici, ali je i taj dio posla protekao brzo. Bermu koja je bila napravljena od čkalje smo kamuflirali sa zemljom, te je po ideji domaćina u nju presađena veprina. Ukoliko se ulovi, mogla bi napraviti prirodnu ogradu između puta i 3 metra duboke provalije. Na kraju radova smo rezimirali odrađeno, te načeli temu novih ideja za nastavak radova na lokaciji. Veprinačka priča se nastavlja..
Tekst: Oleg Miklić Slike: Mario Zaccaria, Oleg Miklić Nastavljena je suradnja sa Rajkom Ukićem i društvom iz Veprinca. Jednodnevna radionica je počela u subotu u 9:00. Vremenska prognoza nije bila obećavajuća, te je odaziv polaznika radionice bio dosta skroman. Kao i na prvoj radionici, lokalno stanovništvo je uređivalo sam ulaz na Stazu Veprine, dok […]
Read More »