Obnova starogradskih trima 2025.

Tekst: Duje Mikelić
Foto: Ana Jadrijević, D. M.

Na području hvarskog Starogradskog polja, jedinstvenog kulturnog krajolika oblikovanog stoljetnim suživotom čovjeka i prirode, provedeno je dosad više radionica posvećenih obnovi trima i suhozida. Trimi su male kamene poljske kućice građene tehnikom suhozida, bez vezivnog materijala, koje su služile kao zaklon, spremište i uporišna točka u svakodnevnom radu u polju. Iako skromnih dimenzija, one predstavljaju važan dio tradicijskog znanja i prostorne organizacije krajolika. Više o prošlogodišnjim radionicama, Starogradskom polju te lokacijama i galeriji obnovljenih trimova pogledajte na dragodid.org.

Ovogodišnja radionica odvijala se od 20. do 24. listopada 2025. Dragodid je poslao tri voditelja: Anu Jadrijević, Lukšu Klaića i Duju Mikelića. S njima su od lokalaca bili neizostavni hvarski meštar suhozida Cvjetko Buratović i njegov naučnik Marko Pavičić, a njih su oboje ujedno i novi članovi naše udruge. Sve se odvijalo pod ingerencijom Agencije za upravljanje Starogradskim poljem i njezina ravnatelja Vinka Tarbuškovića.

Ova godina donijela je nominalno manje obnova nego prethodne, samo dvije, ali kakve su to tek dvije bile – obje velikih gabarita, pod prijetnjom padanja zidova, pa i kompletnog urušavanja.

Ponedjeljak i utorak posvetili smo prvome trimu na sjevernom dijelu Polja kod naše domaćice Elze Piljić. Trim se počeo na jednom dijelu urušavati i zbog manje debljine zidova, što je zahvatilo i unutarnju kupolu. Sam proces čišćenja provale bio je naporniji od samog zidanja. Prvo, pod upitnikom je bio i svod unutar trima, tako da je micanje kamenja iziskivalo, na trenutke, kiruršku ruku kako se ne bi sve urušilo. Na sreću nije, no na našu žalost provala od otprilike jednog metra pretvorila se u provalu od preko tri metra. Stil slaganja, zbog vrste i izgleda stijena, bio je malo neuredniji nego kod ostalih koje smo obnavljali do sada, pa su se zidovi podigli dosta brzo. Nije na odmet spomenuti ni odličnu domaćicu, koja nam je omogućila da se rad ispreplete s gradelama, kavom, keksima i smijehom. Hvala joj! Čišćenje oko objekta od česmine i rušenje velikog bora koji se nadvio nad trim iziskivali su još malo dodatnog napora, ali se u potpunosti isplatilo, jer smo sada sigurni u njegovu stabilnost godinama unaprijed.

Preostala tri dana proveli smo na jednom predivnom, možemo reći i monumentalnom trimu odmah pokraj aerodroma. Sam pristup objektu bio bi nemoguć da Marko nije proveo dva dana ranije uklanjajući gustu vegetaciju. Jedna strana trima jednostavno se počela urušavati. Srećom, zidovi su dosta deblji nego kod prvoga, pa nije bilo ozbiljne ugroze unutarnje kupole, ali kao i kod prethodnog, mala rupa se micanjem nekoliko stijena proširila u trodnevni posao. S vremenom smo uočili i pucanje praga nad ulazom, što je predstavljalo ozbiljnu ugrozu za buduće posjetitelja ovog zdanja. Uz mnogo opreza i uz veliku pomoć Cvite, uspjeli smo i to sanirati. Dodatno smo pojačali stranu kod ulaza, bočni dio za sklanjanje od vjetra, napravili pojačanje u obliku klupice te malo izrazili rubove i nadoknadili ispune na vrhu. Tako možemo reći da na samome trimu više nema posla, ali bi se oko njega moglo još raditi. Ispred trima nalazi se gustirna s malim pjoverom, a oko njega prazna ledina koja bi bila idealna kulisa za suhozidne i okolišne intervencije u svrhu podizanja ovog predivnog spomenika na pijedestal koji zaslužuje.

Spominje se prekid obnove trima u ovakvom obliku, odnosno programu. Osobno se nadamo da to nije slučaj, barem ne u potpunosti. Edukacija zajednice i izravan rad na obnovi prijeko su potrebni jer će inače vegetacija koju je Marko posjekao ponovo izrasti, a sav napor koji smo mi i generacije prije nas uložili u trime Starogradskog polja pasti u vodu.