Prijatelji iz Agencije za razvoj i zaštitu Orjena i planinarskog kluba „Subra“ dijele vijest o nedavno održanom trećem Prvenstvu Crne Gore u gradnji suvomeđe, odnosno suhozida! Čestitamo i dijelimo objavu i nekoliko fotografija u nastavku:
ODRŽAN „NAŠ KRŠ“
PLANINARENJE, OČUVANJE TRADICIJE, GASTRONOMIJA
Na Orjenu je 7. i 8. 7. održana manifestacija „Naš krš“, čiji je osnovni zadatak da ukaže na prirodni, ali i kulturološki značaj kraškog pejzaža i kamena kao osnovnog materijala tradicionalnog graditeljstva.
Prvog dana je izvedena planinarska edukativna tura kroz centralni i jako krševiti dio masiva Orjena, dok je za nedelju ostavljen središnji događaj manifestacije: III. Prvenstvo Crne Gore u gradni suvomeđe. Održano je na bućarskom zogu ispred planinarskog doma Orjen sedlo (1.600 m), sa učesnicima iz Herceg Novog i Tivta, ali i gostima iz Bjelorusije, Rusije i Škotske. Svaka od šest prijavljenih tročlanih ekipa imala je 15 minuta vremena da sagradi do 5 m dugačku, 1 m visoku i 60 cm široku suvomeđu. Sudija je bio iskusni Nikola Brajović (PK „Subra“), koji je prošle godine bio dio pobjedničkog tima. Valja istaći da su ekipe bile miješane, muško-ženske, bez ograničenja, a da je interes žena bio čak i veći.
Kao malo iznenađenje, prvo mjesto je osvojila (porodična) ekipa „Ilić“ iz Herceg Novog (Jovica, Kristina i Ilija Ilić), koja je pokazala zavidnu vještinu u ovom, ne baš lakom „sportu“. Drugoplasirana je bila ekipa „Bijela-Kameno“, sastavljena od ljudi iz sela Kameno, Tivta, ali i daleke Bjelorusije. Naime, propozicije takmičenja dopuštaju da trećina ekipe mogu biti stranci, čime smo dobili na atraktivnosti događaja. Treće mjesto je zauzela ekipa „Krš“ sa članovima iz Herceg Novog, Kamenog i (opet) Bjelorusije. Svi učesnici dobili su zahvalnice, prve tri ekipe i diplome, odnosno prigodne rukom rađene prehrambene tradicionalne proizvode-dar hercegnovskog NVU „Ruke“, dok je najboljoj ekipi pripala „Orjenska buža“- prelazni pehar, dar umjetnika i planinara Dejana Veriga.
Prvenstvo je primjer kako se može oživjeti jedna drevna vještina i ostvariti spoj sa turizmom, koji sve više traži izlete u prirodu, ali i upoznavanje sa tradicijom kraja koji se posjećuje. Da priča bude kompletna, nakon takmičenja i zajedničkog ručka u domu, organizovana je degustacija „gorskog sladoleda“ pod otvorenim nebom, kraj jedne od brojnih jama-sniježnica. Šumske maline i jagode, pavlaka i jamski snijeg čine jednostavnu i prirodnu, ali i veoma atraktivnu gastro-kombinaciju za savršeno osvježenje.
Manifestaciju „Naš krš“ zajednički su organizovali Agencija za razvoj i zaštitu Orjena i planinarski klub „Subra“, a podršku su pružili Opština Herceg Novi, Turistička organizacija Herceg Novi, Planinarski savez Crne Gore i Granična policija-odjeljenje Herceg Novi.
Raž i srp umjesto kamena i čekića Vol. 2: Mi ne mlatimo praznu slamu
Tekst: Stipe Božinović
Foto: Jelena Kulušić i Stipe Božinović
Ok, ok, odmah da naglasim, ovog puta nije bilo uopće srpova, ali tema neka ostane ista. Mjesto radnje se nije promijenilo – Veliki Godinj. Lokacija se ipak nešto izmijenila pa ovoga puta nismo radili u malom polju otetom kamenu, već na guvnu u samom selu. Promjena je bilo i u postavi. Anu, koja je bila u nešto egzotičnijoj gaži i popravljala dvorce po Francuskoj, zamijenila je Jelena Kulušić.
Slika 1: Veliki Godinj
Nažalost, promijenili su se nešto i planovi naših domaćina. Veliki Godinj svoju mjesnu feštu održava zadnju subotu u kolovozu. Plan je bio napraviti veći dio slamnatog krova do tada, a onda na fešti, uz društvo i zabavu, javno pokazati vještinu postavljanja slamnatog krova. Prvi problem je bio što se nije na vrijeme osigurala drvna građa koju je trebala financirati lokalna zajednica, a drugi problem je bila korona zbog koje se nisu smjela organizirati nikakva okupljanja.
S obzirom na epidemiološke mjere fešta je otkazana, ali zadnju subotu u kolovozu sestra i brat Nada i Nediljko “Ćurako” Pavlinović ipak su nas pozvali na malo druženje. Odlučili su spojiti ugodno s korisnim. Nas su ipak pozvali u Veliki Godinj na dan fešte, ali, da ne bi bilo da smo se došli samo častiti, tada su ipak odlučili mlatiti raž koju smo zadnji puta želi. Rano ustajanje ovoga puta nije bilo potrebno. Za razliku od žetve za koju se pokušao izbjeći zvizdan, za mlaćenje je poželjno da se radi u toplijem dijelu dana. Razlog je jednostavan – što je manje vlage u snopu zrna, ona bolje ispadaju iz klasa. S obzirom na to, dogovoren je i malo kasniji dolazak. Stigli smo nešto iza 10 sati, a ubrzo nam se pridružila i Žana Pervan Odak iz Centra za kulturu i baštinu grada Vrgorca kao treća počasna[1] gošća ove mikro radne fešte.
[1] Nazvat se počasnim gostom u ovoj situaciji nije hiperbola. Plan koji je predstavljen Ani i meni pri prvom posjetu Velikom Godinju glasio je da će u slučaju korone na feštu biti pozvan Tedi Spalato, Ibrica Jusić (koji su već ranijih godina nastupali na feštama u Velikom Godinju), Ana i ja. Korone je bilo, a kako smo mi pozvani, a Ibrica i Tedi ne, stvarno smo se osjećali počasnim gostima.
Slika 2: Kratki tečaj mlaćenja pune slame by braco i seka
Nada i Ćurako već su ranije iznijeli snopove na sunce kako bi se dodatno prosušili, a Jeleni, Žani i meni ostao je zadatak mlaćenja. Zadatak koji nije zahtijevan za savladati. Snopom raži na guvnu lupate o tvrdu površinu lagano ga okrećući da ispadne većina zrnja, a pri tome pazite da ne uništite snop. Moram priznati da mi je bilo zadovoljstvo vidjeti da se samo 4-5 snopova od njih dvjestotinjak odvezalo, s obzirom da smo ih dio Ana i ja vezali. Nakon toga uzimate štap kojim se dodatno mlati snop da ispadne eventualno preostalo zrnje. Ono što ovaj posao može učiniti zahtjevnim je činjenica da se radi na suncu u sred bijela dana krajem kolovoza (srećom po nas bilo je i nešto vjetra), a nije ni da je neka velika sreća raditi jedan te isti repetitivni rad duže vremena. Srećom ovo je manji krov, a i naši domaćini su nas tetošili. Gospodin Rajko Lednić ovoga puta samo je kratko svratio da vidi radimo li dobro i bio je zadovoljan onim što vidi. Mi nismo mlatili praznu slamu, ali onaj tko dođe poslije nas hoće.
Slika 3: Barba Rajko u inspekciji
Slika 4: Završno stanje nakon mlaćenje. Oni koje vile mlatiti praznu slamu nastupaju nakon ovoga
Nakon ručka, i to kakvog ručka, uslijedio je pregled povijesti mjesta. Izvađeni su bili i obiteljski albumi, a onda odrađen i obilazak Velikog Godinja i okolice. Među ostalim, gospodin Ćurako nas je odveo i do klačine koju je napravio kao pokazni primjerak u suradnji Parkom prirode Biokovo 2018. godine.
Slika 5: Šta je fešta bez spize (4 kg mesa za 5 ljudi)
Ana i ja zarazili smo se Velikim Godinjom prvi puta, a sada se zarazila i Jelena. Nadamo se da će drvna građa doći što prije, a time i neka prilika za daljnju akciju. Jedna želja mi se već ostvarila, a to je da je prošlo izvješće bilo samo vol. 1, a sada se čini da će ovo biti priča u više nastavaka u kojoj ćemo, nadam se, proći čitav postupak izrade slamnatog krova.
Slika 6: Klačina sagrađena 2018. godine
Tekst: Stipe Božinović Foto: Jelena Kulušić i Stipe Božinović Ok, ok, odmah da naglasim, ovog puta nije bilo uopće srpova, ali tema neka ostane ista. Mjesto radnje se nije promijenilo – Veliki Godinj. Lokacija se ipak nešto izmijenila pa ovoga puta nismo radili u malom polju otetom kamenu, već na guvnu u samom […]
Read More »