Tekst i foto: M.Š.C. i Julia Bakota
Dragodid je i ovog ljeta imao važnu ulogu u organizaciji šestog Festivala Levande koji se održao 27. i 28. lipnja u Velom Grablju na Hvaru. Kako naglašava predsjednik udruge Pjover i organizator festivala Ivan Zaninović Grande, 20-ak volontera iz Splita, Zagreba i Hvara, među kojima i članovi Dragodida, su oživjeli ovogodišnji festival. (http://www.pjover.com/novosti/zavrsen-6-festival-levande-u-velom-grablju-103.html )
Vožnja iz Starog Grada prema Hvaru je puna suhozidnih znamenitosti, između kojih je i impozantna pjaceta, odnosno pjover u Zaraću, selu smještenom u kanjonu koje administrativno pripada Velom Grablju gdje nalazimo sličan pjover. No, Zaraće je uz more, a Grablje nije…, ”ali da more čo vridi, bilo bi u Grabje”.
Vožnja iz Starog Grada prema Hvaru je puna suhozidnih znamenitosti, između kojih je i impozantna pjaceta, odnosno pjover u Zaraću, selu smještenom u kanjonu koje administrativno pripada Velom Grablju gdje nalazimo sličan pjover. No, Zaraće je uz more, a Grablje nije…, ”ali da more čo vridi, bilo bi u Grabje”.
Nakon smještanja u Hvaru krenuli smo put Grablja, ali prvo odati počast i svjedočiti stogodišnjakinji, japjenici koja se nalazi na vidikovcu s kojeg se pruža pogled na silne suhozidne terase opravdavajući nadimak Velog Grablja – Dom suhozida. Nevjerojatno je Velo Grablje kao i činjenica da ga naseljuje 7 žitelja, ili kako Grande kaže ‘uskoro ćemo imati četvero dice u mistu’.
Otkad je prva sadnica lavande posađena u hvarsko tlo prije 86 godina, U Velom Grablju lavanda i kamen surađuju u stvaranju zadivljujućih krajolika koji svjedoče ljudskom radu i borbi za opstanak.
Medijski popraćeno otvaranje upotpunilo je snimanje dokumentarnog filma o revitalizaciji eko-etno sela na Hvaru u kojem je predsjednik udruge Dragodid, Filip Bubalo dobio svoju ulogu pojašnjavajući tehnike zidanja u suho kako teorijski tako i praktično. Duboko u čkalji zida koji smo obnavljali naletili smo na novčić (heller) s godinom proizvodnje 1896. iz doba Austro-Ugarskog carstva, stoga zaključujemo kako je zid star preko sto godina.
Otvaranje se proslavilo zakuskom kod crkve Svetog Vida, koja datira iz devetog stoljeća, smještene na vidikovcu, mjestu gdje su se berači lavande kako i sami tvrde sklanjali od jakog sunca nakon žetve. Dva dana festivala su bila ispunjena lepezom izlagača autohtonih proizvoda od lavande, predavanjima, radionicama, kulturnim događanjima i gastronomskom ponudom.
Festivalska konoba Kod Veselog Živke je pravo mjesto za okrjepu posjetitelja kao i Cafe do Brasil u samom centru Grablja. Kuhanje lavande je također spektakl festivala gdje unuk levandera, Bartul Tomičić, demonstrira proces destilacije uz opsežno predavanje o povijesti sadnje lavande, destiliranja, i ostalim događajima od ključne važnosti za Grablje. Dolska udruga Tartajun je sudjelovala u partiji balota sa baloterima iz Pjovera.
Velike zasluge pripadaju splitskoj udruzi Viola Odorata čije aktivnosti (predavanje ‘Cvit na glavi, u srcu i na pjatu’, predstavljanje slastica sa lavandom kroz degustaciju, radionica slikanja na laboratorijskom staklu, modna revija ‘Lavanda girls’ te veliki dio u aranžiranju festivalskog prostora) daju festivalu pravi lavanda doživljaj.
Festival je zaključen energičnim koncertnom grupe Stampedo koja je vraćena na bis nekoliko puta, a kako i sami kažu bili su oduševljeni reakcijama publike te su se sa zadovoljstvom vraćali.
Iako sa sedam žitelja, u Grablju zvona zvone, i skidaju ljudi kape, a dok dječji plač se čuje sastaju se nove klape.
Više o programu na; http://www.pjover.com/novosti/festival-levande-6-program-102.html
Ekipe „Dragodid“ (lijevo) i „Gaius Laberius“ (desno) otvorile su događaj.
Ekipa „Golinjevo“ slavi pobjedu
Izvještaj s radionice u Veprincu
Tekst: Oleg Miklić
Slike: Mario Zaccaria, Oleg Miklić
Nastavljena je suradnja sa Rajkom Ukićem i društvom iz Veprinca. Jednodnevna radionica je počela u subotu u 9:00. Vremenska prognoza nije bila obećavajuća, te je odaziv polaznika radionice bio dosta skroman. Kao i na prvoj radionici, lokalno stanovništvo je uređivalo sam ulaz na Stazu Veprine, dok je naša suhozidna ekipa krenula na završavanje radova započetih na prvoj radionici. Kako je lokacija već bila očišćena od vegetacije i kamen je bio odvojen, odmah smo krenuli sa radovima. Nastavili smo ziđati visoki podzid, te zapunjavati stražnju stranu zida sa čkaljom.
Radovi su tekli brzo, pa smo do marende u 13:00 skoro završili sa podizanjem zida na visinu od oko 2,5m, te smo skoro potrošili sav kamen i čkalju iz originalnog podzida. Marenda je bila odlična, ali vrijeme se je pogoršalo, počela je padati kiša.
To razočarenje je trajalo koliko i siesta poslije marende, kiša je stala, te smo odmah krenuli sa nastavkom radova, da nas kiša opet ne prekine. Na našu sreću i nije, te smo po suhome i čak sa nekoliko tračaka sunca nastavili radove. Visoki podzid je završen, ostavljena je pola metra široka berma, te je do staroga puta sagrađen do pola metra visok i par metara dug podzid.
Za to smo materijal morali potražiti u okolici, ali je i taj dio posla protekao brzo. Bermu koja je bila napravljena od čkalje smo kamuflirali sa zemljom, te je po ideji domaćina u nju presađena veprina. Ukoliko se ulovi, mogla bi napraviti prirodnu ogradu između puta i 3 metra duboke provalije. Na kraju radova smo rezimirali odrađeno, te načeli temu novih ideja za nastavak radova na lokaciji. Veprinačka priča se nastavlja..
Tekst: Oleg Miklić Slike: Mario Zaccaria, Oleg Miklić Nastavljena je suradnja sa Rajkom Ukićem i društvom iz Veprinca. Jednodnevna radionica je počela u subotu u 9:00. Vremenska prognoza nije bila obećavajuća, te je odaziv polaznika radionice bio dosta skroman. Kao i na prvoj radionici, lokalno stanovništvo je uređivalo sam ulaz na Stazu Veprine, dok […]
Read More »