Čišćenje i obnova pudarice u Jezerima na Murteru

Tekst i foto: M. Križanić

1

Prva akcija na kojoj smo sudjelovali ove godine odvila se ovog vikenda na otoku Murteru. Zadnjih godina često smo imali prilike gostovati i sudjelovati u radionicama na ovom aktivnom području, od Kornata, preko Gradine Colentum do Modrava i Vranskog jezera. Međutim, nova godina nosi nešto za nas sasvim „novo“ – ovaj put gradilo se u Jezerima, općina Tisno! Nakon leda i višednevne „sibirske“ škure bure, granula je sunčana subota.

Za ikoničku veliku pudaricu u Jezerima znamo još otprije, ali ovom prilikom naučili smo i nešto više. Pudarica je zapravo gomila, pomno sazidana koncentričnim prstenovima uvis – u ovom slučaju njih 7, ukupne visine cca 8, a najvećeg promjera 15ak metara. Koja je bila namjena ovakve impozantne suhozidne građevine? Logično, služila je kao promatračnica i stražarnica. Etnolog Jadran Kale iz Muzeja grada Šibenika, koji se također pridružio zidanju i dokumentirnju, mišljenja je da je „riječ o komunalnoj stražarnici iz vremena Kontinentalne blokade, sagrađenoj pred oko 200 godina. –  Podignuta je u vrijeme kada su ovdje iz svoje baze na Visu dolazili britanski gusari, a francuska vlast je branila obalu. S pudarice se ne vidi jako puno otvorenog horizonta nego onaj najvažniji dio, Samogradska vrata kroz koja su dolazli gusarski brodovi. Stražari su s pudarice dizali uzbunu i cijela Jezera su odlazila u zbjeg.“ Nikša Pirjak, predsjednik Mjesnog odbora Jezera, kaže da su je koristili pudari koji su s nje od davnina čuvali jezerska polja.

2

Pogled prema poljima

Zaista se s pudarice pružaju iznimni vidici, pa iako nije najviša pozicija  u krajoliku, predstavlja jednu od onih ključnih točaka koju je moguće definirati i na ovaj način strateški i graditeljski razraditi samo svakodnevnim dugotrajnim korištenjem prostora i praktičnim životom u njemu.

Danas pudarica, osim mještanima Jezera kojima je osobito draga, u sagledavanju ovog dijela otoka Murtera služi prvenstveno turistima. Svatko će poželjeti popesti se na ovu atraktivnu gomilu, što sasvim prirodno uzrokuje i urušavanje, pa je potrebno redovito održavanje.

3

Čišćenje raslinja

U turističkoj promociji svakako je ključan doprinos članova udruge „Južnje strane“, (koja je, uz Općinu Tisno i MO Jezera organizator današnje akcije), koji su prethodno očistili puteve pa je do pudarice lak pristup, uz iznimno dobru signalizaciju. Čak i kroz poljske puteve teško je promašiti dobro označen put do lokaliteta.

Kao i svaki put, prvi dio akcije bilo je čišćenje od raslinja. Korijenje, bilje i organski materijal u pravilu se uklanjaju iz suhozida jer ga svojim širenjem dugotrajno ruše. Bršljan koji je godinama srastao s kamenom prekrio je dobar dio pudarice vidljiv s ceste. Površinsko grmlje je bez problema uklonjeno, tu su pomogli svi, pa i najmlađi. Razgranati korijen je pak ostavljen za neku drugu priliku jer se pretvorio u svojevrsnu „armaturu“ i njegovo uklanjanje povuklo bi dobar dio obzida za sobom. Jedna od strategija budućeg uklanjanja korijena koja se mogla čuti na licu mjesta bila je: otrovati korijen, pa kako se bude sušio a zid oko njega urušavao, postupno obnavljati u fazama.

Pudarica i njezini prstenovi građeni su od relativno pločastog kamenja koje se pod utjecajem hodanja i atmosferilija kroz vrijeme počelo lomiti, usitnjvati i urušavati, a otpalo kamenje je dijelom i odneseno za druge namjene. Na samoj pudarici je uslijed toga nedostajalo materijala za obnovu, pa je slobodno ležeći kamen dopreman iz neposredne okolice. Kako dopremiti kamen na vrh gomile? Pomoću lanca ruku! Uz dovoljno ljudi  – po jedan par ruku na svakoj terasi – i to je išlo glatko. Kako je izgledao lanac provjerite među fotografijama volontera udruge Argonauta na Insidemurter .

4

Pogled s vrha

Ekipe su se spontano okupile na onoj osunčanoj strani pudarice te je započelo „pretresanje“ kruna prstenova na više mjesta. Zbog dobrog odaziva gomila je nalikovala na mravinjak a glavni domaći majstori bili su Ante Klarin Cunco i Damir Meić Sidić koji su prenosili znanje na mlađe. U akciju se uključio i Ivan Klarin, načelnik općine Tisno, Nikša Pirjak, predsjednik MO Jezera, volonteri udruge Argonauta, Kate Šikić Čubrić iz Muzeja Betinske drvene brodogradnje, Jadran Kale iz Muzeja grada Šibenika,  arheolog Željko Krnčević te Jezerani svih uzrasta. Nama iz Dragodida (Filip Bubalo, Andro Nigoević, Miran Križanić) pridružio se i Eugen iz Društva za očuvanje prirodne i kulturne baštine otoka Silbe, a bili su tu i članovi PD Belveder.

5

Ante Klarin Cunco u akciji

 

Popravljena su brojna problematična mjesta na svim „etažama“. Ispod glasa se povela i neizbježna rasprava kako bi „trebalo tu zamiješati malo morta“ jer „kad ljudi krenu hodati po tome…“  , „ a mogao bi i netko zlonamjeran…“ ali mortanja ipak nije bilo. Valja uvijek podsjetiti da cementni mort nije dobar za povezivanje kamena jer lako puca, slijeganje zida je kruće, popravci su teži. Ako se baš mora ili je već takva namjena građevine, uvijek je bolji tradicijski vapneni mort jer zbog svog kemijskog sastava puno bolje veže kamen, čak i dugoročno pod utjecajem vlage. Suhozid je ipak najbolji izbor za ovakav tip gomile, zbog autentičnosti i jednostavnog popravljanja.

6

Popravak jednog od gornjih prstenova

Na stražnjem dijelu pudarice postoji zanimljiv detalj – trag nekih prošlih akcija obnove. Donji prsten se bio urušio zbog premale širine, pa je obnovljen ali na specifičan način. Naime, kod obnove se nije pratila originalna tlocrtna kontura, jer bi u tom slučaju vjerojatno došlo do još većeg urušavanja. Umjesto toga, prsten je proširen, pa je originalnom kružnom obliku aneksiran „polumjesec“. Vrh polumjeseca vidljiv je na obodu kao neobična i za suhozid inače nesvojstvena fuga. Iznad tog mjesta bilo je još urušenih prstenova, pa smo se bacili i na stabilizaciju jednog od njih.

7

Aneks donjeg prstena i fuga spoja

Sa prilazne strane je najveći dio oštećenja, koji će pričekati sljedeću akciju. Cijeli niz prstenova se pretvorio u sipar i podsjeća na tip oštećenja koji nastaje na sjevernim, buri i ledu izloženim stranama gomila i bunja. Izgradnja kamenih stuba kojima bi se olakšalo penjanje na vrh također je jedna od strategija i budućih zadataka, ali za to je potrebno pribaviti većeg i pravilnijeg kamenja, i naravno osmisliti na koji način to izvesti a da se sačuva originalni karakter pudarice.

Za kraj, moramo pohvaliti organizatore i za dobro osvježenje tokom radionice i odličan suhozidarski grah nakon svega. Daljnje akcije će uslijediti, kako vrijeme bude poslužilo, možda već idući vikend, a sigurni smo da će uz ovakav odaziv radovi biti gotovi „do sezone“.

Još fotografija provjerite na portalu Rudinapress i Tris.com.hr

8

Pogled izbliza

9

Tehnika građenja je zapravo klasični “podzid” – zid s jednim licem

10

Treba zidati brzo i oprezno kako se ne bi ugrozio gornji prsten

11

U prvom planu vidljiv je korijen bršljana preostao nakon čišćenja

12

Druženje i diskusija

13

Marenda

14

Oko stola

15

Vidimo se!

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

Intervju: Kulturni biseri Hrvatske

BeFunky-collage
‘Kulturni biseri Hrvatske’ serijal je Hrvatskog katoličkog radija koji kroz 17 emisija predstavlja baštinu Hrvatske koja se nalazi na UNESCO-vim popisima nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.

”Suhozid – kameni spomenik žuljevitih dlanova” naziv je emisije povećene ovoj vrijednoj vještini, a poslušati je možete ovdje:

Prenosimo i dio transkripta intervjua s predsjednicom udruge: Suhozid – kameni spomenik žuljevitih dlanova

‘Kulturni biseri Hrvatske’ serijal je Hrvatskog katoličkog radija koji kroz 17 emisija predstavlja baštinu Hrvatske koja se nalazi na UNESCO-vim popisima nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. ”Suhozid – kameni spomenik žuljevitih dlanova” naziv je emisije povećene ovoj vrijednoj vještini, a poslušati je možete ovdje: Prenosimo i dio transkripta intervjua s predsjednicom udruge: Suhozid – kameni spomenik […]

Read More »

 atts
0

Krš kao brend! Reportaža s manifestacije “Naš krš” i prvenstva Crne Gore u gradnji suvomeđe

Tekst i fotografije: Planinarski klub „Subra“ & Agencija za razvoj i zaštitu Orjena doo Herceg Novi

Prvenstvo CG, ekipa Ilić
Ekipa “Ilić” na natjecateljskom poligonu

Tokom vikenda održana je manifestacija “Naš krš“, koja je još  jednom ukazala kroz aspekt prirodnih ljepota karsta, ali i kroz  specifični kulturni pejzaž ponikao na simbiozi čovjeka i kraške prirode, na potrebu za njihovo revalorizaciju i pažljivo čuvanje.

Protekla dva dana, Orjensko sedlo (1600 m) bilo je centar programa posvećenog kršu i očuvanju tradicije života na njemu. Prvog dana planinari iz Herceg Novog i Podgorice („Subra“, „Gorica“ i individualci), izveliki su kružnu turu kroz centralni dio masiva, obilazeći njegove najviše ali i najkrševitije tačke, upoznajući se sa teškoćama prelaska ovakve vrste terena, a ujedno i sa skrivenom ljepotom Orjena. I pored značajne doze nepristupačnosti, Vučji zub (1805 m) i Veliki kabao (1894 m), bili su kroz vjekove značajne vojne granične tačke, kao i ustanička gnijezda. Do njih vode planinarske, pastirske, pa čak i stare švercerske staze.

Uspon na Vučji zub
Uspon na Vučji zub

Drugi dan bio je rezervisan za IV Prvenstvo Crne Gore u gradnji suvomeđe, događaj kojim se želi očuvati i oživjeti drevno umijeće gradnje u kamenu u tehnici na suvo, bez vezivnog materijala. Prenos ovog umijeća sa koljena na koljeno zaslužan je za naše prilagođavanje životu na kršu, odnosno, prilagođavanje krša našim potrebama. Ono što je nekad bila nužnost opstanka, danas je kulturna vrijednost, kako u aspektu nematerijalne, tako i u aspektu materijalne baštine. Takođe umijeće zidanja i kulturni pejzaž kao njegov produkt, sve su značajniji segmenti turističke ponude koja je davno prešla granicu sunca, plaže i mora. Važno  je da iz godine u godinu među domaćim stanovništvom raste svijest o značaju očuvanja ove tradicionalne vještine, između ostalog i kroz ova kulturološko-sportsko-rekreativna takmičenja.

Ekipa Ilić
Ekipa “Ilić”

Ekipa Podgorica na moru
Ekipa “Druga šansa”

Ekipa Druga šansa
Ekipa “Podgorica na moru”

Ove, baš kao i protekle godine, najuspješnija je bila ekipa „Ilić“ iz Bijele, koja je ustvari porodični tim sastavljen od čak tri generacije, objedinjen ljubavlju gradnje u kamenu. Drugo mjesto zauzela je mješovita hercegnovsko-trebinjska ekipa „Druga šansa“, dok je treće mjesto pripalo još jednoj miješanoj, podgoričko-hercegnovskoj ekipi, prigodno nazvanoj „Podgorica na moru“. Kapiteni ekipa, Jovan Ilić, Dejan Pavlović i Predrag Vujović, dobili su diplome, kao i rukom rađene gastro-suvenire, dar hercegnovskog NVU „Ruke“, dok je najboljoj ekipi pripao i prelazni pehar, kamena „Orjenska buža“ rad umjetnika i planinara, Dejana Veriga.

Pobjedničke ekipe zajedno
Pobjedničke ekipe zajedno

Odmor ispred planinarskog doma
Odmor ispred planinarskog doma

Organizaciju događaja su pomogli: Turistička organizacija Herceg Novi, Ministarstvo sporta, Planinarski savez Crne Gore i Opština Herceg Novi, dok su organizatori bili PK „Subra“ (planinarska tura i smještaj), odnosno Agencija za razvoj i zaštitu Orjena (Prvenstvo CG).

Herceg Novi, 01. 07. 2019.

 

Tekst i fotografije: Planinarski klub „Subra“ & Agencija za razvoj i zaštitu Orjena doo Herceg Novi Ekipa “Ilić” na natjecateljskom poligonu Tokom vikenda održana je manifestacija “Naš krš“, koja je još  jednom ukazala kroz aspekt prirodnih ljepota karsta, ali i kroz  specifični kulturni pejzaž ponikao na simbiozi čovjeka i kraške prirode, na potrebu za njihovo revalorizaciju i […]

Read More »

 atts
0

Dragodid se vraća kući

Tekst: Mislav Tovarac
Foto: Anton Divić, Nina Lišnić

Početkom prošlog mjeseca održana je višednevna radna akcija u selu Dragodid na Visu za nekoliko volontera. Mjesto koje je našoj udruzi dalo ime i gdje su prije više od 15 godina počele naše suhozidne aktivnosti specifično je po mnogo toga. Nalazi se sat vremena hoda od Komiže, dosta dobro skriveno sa ceste, te da nema magaraca i koza njegove jedine povremene stanovnice Nedjeljke Burić koji odaju da se tamo nalazi nešto više, bilo bi ga veoma lagano promašiti. Selo nema struje ni tekuće vode, uobičajena pojava za mala kamena mjesta kakvih ima na stotine na istočnoj obali Jadrana. Boravak u takvoj sredini interesantan je jer pruža uvid u način života koji je na našoj obali postojao sve do nedavno – uz minimum komfora i prilagođen teškim geografskim uvjetima.

Dragodid je kao i većina malih ruralnih mjesta po Jadranu naglo napušten sredinom prošlog stoljeća, no radi relativne blizine Komiži i povremenih stanovnika nije doživio sudbinu mnogih sebi sličnih mjesta – tihu smrt u zagrljaju šume. Danas je često posjećen, primarno zbog turizma, nekad i radi suhozida.

Naš boravak tamo prošao je u tradicionalnoj maniri. Obroci, kava i čaj kuhali su se na vanjskom otvorenom ognjištu, voda dovlačila iz gustirne, i gradilo se u suho.

slika 1
U sklopu naše višednevne akcije popravili smo nekoliko urušenja u selu, improvizirali novu štalu za koze i dobro se zabavili. Bivša urušenja nalaze se na kozama često korištenoj ruti livada – kuća, a zašto su nastala postane jasno svakome tko se u blizini tora kada se koze uvode ili puštaju van.

slika 2
slika 3
slika 4
Nakon naše intervencije, suhozidna ograda vraćena je na mjesto i znanstvenom metodom je potvrđeno da po novome podnosi opterećenje od minimalno tri koze i dva kozlića.

slika 5
slika 6
slika 7
S druge strane sela, na mjestu gdje je niknula nova štala pruža se fantastičan pogled na more tako da koze sada uz novu ogradu u stalnom boravištu imaju i ljetnikovac nepunih 10 minuta trčkaranja nizbrdo.

slika 8 slika 9 slika 10

Zahvaljujemo gradu Komiži na donaciji sredstava koja su nam omogućila ovu akciju, vinariji Senjanović na donaciji koja nas je krepila tokom akcije i Nedjeljki Burić na smještaju, društvu i vječitom duhu i atmosferi.

slika 11 slika 12
slika 13 slika 14

 

Tekst: Mislav Tovarac Foto: Anton Divić, Nina Lišnić Početkom prošlog mjeseca održana je višednevna radna akcija u selu Dragodid na Visu za nekoliko volontera. Mjesto koje je našoj udruzi dalo ime i gdje su prije više od 15 godina počele naše suhozidne aktivnosti specifično je po mnogo toga. Nalazi se sat vremena hoda od Komiže, […]

Read More »

 atts
0

Vremeplov: (G)radionica gromača, Kotor (Crikvenica), 17. i 18. svibnja 2019.

Tekst: Romina Tominić
Foto: R.T., Tea Rosić, Mislav Tovarac, Ante Senjanović

60420458_2097220553722348_3042573446874660864_n

17. i 18.05. održali smo tradicionalnu (g)radionicu gromača na najstarijem i najskrovitijem kutku Crikvenice, na Kotoru. Muzej Grada Crikvenice uz naše stručno vodstvo te uz potporu Ministarstva kulture i Grada Crikvenice organizira ovu radionicu već sedmu godinu zaredom.

Na (g)radionicama prenosimo znanje i tehniku gradnje “u suho”, a iskustvo koje pritom prenosimo nezamijenjivo je – istražujući kamen mi razmišljamo rukama, a gradeći zajedno, mic po mic, spašavamo selo od zuba vremena.

60303001_2721659754550971_5887102807814701056_n

S obzirom da je Kotor od svakodnevnih crikveničkih kretanja izoliran pola sata dugom pješačkom stazom, ne čudi kako su sve čari njegove primorske arhitekture ostale gotovo netaknute.

Trag čovjeka i njegovo višestoljetno nastojanje kultiviranja krajolika vidljivo je u svakom kutku Kotora i njegove okolice s kojom čini zaštićenu kulturno-povijesnu graditeljsku cjelinu velike arheološke i etnografske vrijednosti. Riječ je o staroj jezgri iz koje je niknula Crikvenica.

IMG_3737

Ove smo godine bili u nešto manjem broju no to nas nije spriječilo da obnovimo čak 3 podzida, 1 suhozid i dio stubišta na predjelu Placa. U radovima održavanja Kotora pomogli su i zaposlenici Eko Murvice koji su pokosili putove oko sela, a radionici se odazvalo i domaće stanovništvo.

60708166_2097220600389010_8365576701731667968_n

Rastavili smo 3 gromače i već isti dan obnovili dvije do pola i jednu manju do kraja.

1. gromača:

IMG_3692

IMG_5984

IMG_5994

IMG_3795

2. gromača

IMG_20190517_105501

IMG_3789IMG_5982

Drugog smo dana razmjenili svoja znanja sa još novih lica.

60408515_2723471681036445_8003981476641112064_n

Zajedno smo obnovili zidić, jednu srednje zahtjevnu i jednu zaista zahtjevnu gromaču radi koje moramo pohvaliti Antu koji je predvodio taj poduhvat.

IMG_20190517_180940

Povremenoj kiši nismo dozvolili da nas smeta! -ali navela nas je na razmišljanje: gradimo li zaista u suhoj, ili ipak, u mokroj tehnici? :D

Kako god bilo, definitivno gradimo u entuzijazmu. Stoga smo ostali i treći dan kako bi rješili još jedan problem.

20190519_3077

Na zamolbu kustosice Muzeja Grada Crikvenice Tee Rosić odlučili smo sanirati stubište u samom centru Kotora. Naime, sa dotičnog stubišta ispala su dva kamena radi kojih bi uskoro popadala cijela konstrukcija.

60700686_2100598656717871_1956318248542666752_n

Trebalo je počistiti zemlju sa stepenica, izbiti ogromni korijen, pronaći prave veličine kamenih blokova i ugraditi ih. Vještinom i brzinom iznenadili smo sami sebe, a ubrzo i turiste koji su se u to vrijeme našli u našem okruženju.

IMG_3937

Kada smo okončali s radovima obišli smo selo i odredili iduću lokaciju (g)radionice koja se sprema na jesen kada ćemo se opet družiti u zidarskim rukavicama!

Vidimo se!

Tekst: Romina Tominić Foto: R.T., Tea Rosić, Mislav Tovarac, Ante Senjanović 17. i 18.05. održali smo tradicionalnu (g)radionicu gromača na najstarijem i najskrovitijem kutku Crikvenice, na Kotoru. Muzej Grada Crikvenice uz naše stručno vodstvo te uz potporu Ministarstva kulture i Grada Crikvenice organizira ovu radionicu već sedmu godinu zaredom. Na (g)radionicama prenosimo znanje i tehniku gradnje […]

Read More »

 atts
0

MIMO trih škalic od Skrbčić do Picika

Tekst “Kroz 10 škalic od Skrbčić do Picika” Berislava Horvatića, objavljen u travanjskom broju časopisa “Krčki val” i ekskluzivno ovdje na Dragodidu, u lipanjskome je broju dobio nastavak. I ovoga puta su nam autor i izdavač Denis Lešić (inače koautori vrlo zanimljive knjige “Tajne otoka Krka”) omogućili (pret)premijernu web-ekskluzivu.

I dalje je riječ o zanimljivom suhozidnom detalju – škalici, uskome prolazu kroz gromaču – ali sada nešto manje iz dokumentarističke perspektive, a nešto više iz perspektive razmatranja konflikta turizma i baštine.

Naime, kao kontrast krasnoj i očuvanoj stazi kroz 10 škalica, ovdje autor opisuje označenu biciklističku stazu na čijoj su trasi tri škalice morale biti djelomično devastirane radi omogućavanja prolaza – više ne KROZ, nego MIMO njih. Na ovu je stazu autora upozorio domaći čitatelj Nenad Kosić, a u međuvremenu je (u prošlom broju) svojim razmišljanjem reagirao i Rado Žic Mikulin. Osim suhozidne zanimljivosti i aktualnog pitanja može li “turizam biti sit i gromača cijela”, u cijeloj ovoj priči zanimljiva je i činjenica da je članak o suhozidnoj baštini potaknuo domaće na reagiranje i volontiranu informaciju. Pogođena tema i angažirana publika pokazuju se kao dobitna kombinacija za otkrivanje suhozidnih fenomena, standardno slabo pokrivenih pisanim izvorima…

Pročitajte sami: MIMO trih škalic od Skrbčić do Picika, Krčki val 78, lipanj 2019, pp. 2-4.

 

zatvarajovce

 

Tekst “Kroz 10 škalic od Skrbčić do Picika” Berislava Horvatića, objavljen u travanjskom broju časopisa “Krčki val” i ekskluzivno ovdje na Dragodidu, u lipanjskome je broju dobio nastavak. I ovoga puta su nam autor i izdavač Denis Lešić (inače koautori vrlo zanimljive knjige “Tajne otoka Krka”) omogućili (pret)premijernu web-ekskluzivu. I dalje je riječ o zanimljivom […]

Read More »