Tekst i foto: M. Križanić
Prva akcija na kojoj smo sudjelovali ove godine odvila se ovog vikenda na otoku Murteru. Zadnjih godina često smo imali prilike gostovati i sudjelovati u radionicama na ovom aktivnom području, od Kornata, preko Gradine Colentum do Modrava i Vranskog jezera. Međutim, nova godina nosi nešto za nas sasvim „novo“ – ovaj put gradilo se u Jezerima, općina Tisno! Nakon leda i višednevne „sibirske“ škure bure, granula je sunčana subota.
Za ikoničku veliku pudaricu u Jezerima znamo još otprije, ali ovom prilikom naučili smo i nešto više. Pudarica je zapravo gomila, pomno sazidana koncentričnim prstenovima uvis – u ovom slučaju njih 7, ukupne visine cca 8, a najvećeg promjera 15ak metara. Koja je bila namjena ovakve impozantne suhozidne građevine? Logično, služila je kao promatračnica i stražarnica. Etnolog Jadran Kale iz Muzeja grada Šibenika, koji se također pridružio zidanju i dokumentirnju, mišljenja je da je „riječ o komunalnoj stražarnici iz vremena Kontinentalne blokade, sagrađenoj pred oko 200 godina. – Podignuta je u vrijeme kada su ovdje iz svoje baze na Visu dolazili britanski gusari, a francuska vlast je branila obalu. S pudarice se ne vidi jako puno otvorenog horizonta nego onaj najvažniji dio, Samogradska vrata kroz koja su dolazli gusarski brodovi. Stražari su s pudarice dizali uzbunu i cijela Jezera su odlazila u zbjeg.“ Nikša Pirjak, predsjednik Mjesnog odbora Jezera, kaže da su je koristili pudari koji su s nje od davnina čuvali jezerska polja.
Pogled prema poljima
Zaista se s pudarice pružaju iznimni vidici, pa iako nije najviša pozicija u krajoliku, predstavlja jednu od onih ključnih točaka koju je moguće definirati i na ovaj način strateški i graditeljski razraditi samo svakodnevnim dugotrajnim korištenjem prostora i praktičnim životom u njemu.
Danas pudarica, osim mještanima Jezera kojima je osobito draga, u sagledavanju ovog dijela otoka Murtera služi prvenstveno turistima. Svatko će poželjeti popesti se na ovu atraktivnu gomilu, što sasvim prirodno uzrokuje i urušavanje, pa je potrebno redovito održavanje.
Čišćenje raslinja
U turističkoj promociji svakako je ključan doprinos članova udruge „Južnje strane“, (koja je, uz Općinu Tisno i MO Jezera organizator današnje akcije), koji su prethodno očistili puteve pa je do pudarice lak pristup, uz iznimno dobru signalizaciju. Čak i kroz poljske puteve teško je promašiti dobro označen put do lokaliteta.
Kao i svaki put, prvi dio akcije bilo je čišćenje od raslinja. Korijenje, bilje i organski materijal u pravilu se uklanjaju iz suhozida jer ga svojim širenjem dugotrajno ruše. Bršljan koji je godinama srastao s kamenom prekrio je dobar dio pudarice vidljiv s ceste. Površinsko grmlje je bez problema uklonjeno, tu su pomogli svi, pa i najmlađi. Razgranati korijen je pak ostavljen za neku drugu priliku jer se pretvorio u svojevrsnu „armaturu“ i njegovo uklanjanje povuklo bi dobar dio obzida za sobom. Jedna od strategija budućeg uklanjanja korijena koja se mogla čuti na licu mjesta bila je: otrovati korijen, pa kako se bude sušio a zid oko njega urušavao, postupno obnavljati u fazama.
Pudarica i njezini prstenovi građeni su od relativno pločastog kamenja koje se pod utjecajem hodanja i atmosferilija kroz vrijeme počelo lomiti, usitnjvati i urušavati, a otpalo kamenje je dijelom i odneseno za druge namjene. Na samoj pudarici je uslijed toga nedostajalo materijala za obnovu, pa je slobodno ležeći kamen dopreman iz neposredne okolice. Kako dopremiti kamen na vrh gomile? Pomoću lanca ruku! Uz dovoljno ljudi – po jedan par ruku na svakoj terasi – i to je išlo glatko. Kako je izgledao lanac provjerite među fotografijama volontera udruge Argonauta na Insidemurter .
Pogled s vrha
Ekipe su se spontano okupile na onoj osunčanoj strani pudarice te je započelo „pretresanje“ kruna prstenova na više mjesta. Zbog dobrog odaziva gomila je nalikovala na mravinjak a glavni domaći majstori bili su Ante Klarin Cunco i Damir Meić Sidić koji su prenosili znanje na mlađe. U akciju se uključio i Ivan Klarin, načelnik općine Tisno, Nikša Pirjak, predsjednik MO Jezera, volonteri udruge Argonauta, Kate Šikić Čubrić iz Muzeja Betinske drvene brodogradnje, Jadran Kale iz Muzeja grada Šibenika, arheolog Željko Krnčević te Jezerani svih uzrasta. Nama iz Dragodida (Filip Bubalo, Andro Nigoević, Miran Križanić) pridružio se i Eugen iz Društva za očuvanje prirodne i kulturne baštine otoka Silbe, a bili su tu i članovi PD Belveder.
Ante Klarin Cunco u akciji
Popravljena su brojna problematična mjesta na svim „etažama“. Ispod glasa se povela i neizbježna rasprava kako bi „trebalo tu zamiješati malo morta“ jer „kad ljudi krenu hodati po tome…“ , „ a mogao bi i netko zlonamjeran…“ ali mortanja ipak nije bilo. Valja uvijek podsjetiti da cementni mort nije dobar za povezivanje kamena jer lako puca, slijeganje zida je kruće, popravci su teži. Ako se baš mora ili je već takva namjena građevine, uvijek je bolji tradicijski vapneni mort jer zbog svog kemijskog sastava puno bolje veže kamen, čak i dugoročno pod utjecajem vlage. Suhozid je ipak najbolji izbor za ovakav tip gomile, zbog autentičnosti i jednostavnog popravljanja.
Popravak jednog od gornjih prstenova
Na stražnjem dijelu pudarice postoji zanimljiv detalj – trag nekih prošlih akcija obnove. Donji prsten se bio urušio zbog premale širine, pa je obnovljen ali na specifičan način. Naime, kod obnove se nije pratila originalna tlocrtna kontura, jer bi u tom slučaju vjerojatno došlo do još većeg urušavanja. Umjesto toga, prsten je proširen, pa je originalnom kružnom obliku aneksiran „polumjesec“. Vrh polumjeseca vidljiv je na obodu kao neobična i za suhozid inače nesvojstvena fuga. Iznad tog mjesta bilo je još urušenih prstenova, pa smo se bacili i na stabilizaciju jednog od njih.
Aneks donjeg prstena i fuga spoja
Sa prilazne strane je najveći dio oštećenja, koji će pričekati sljedeću akciju. Cijeli niz prstenova se pretvorio u sipar i podsjeća na tip oštećenja koji nastaje na sjevernim, buri i ledu izloženim stranama gomila i bunja. Izgradnja kamenih stuba kojima bi se olakšalo penjanje na vrh također je jedna od strategija i budućih zadataka, ali za to je potrebno pribaviti većeg i pravilnijeg kamenja, i naravno osmisliti na koji način to izvesti a da se sačuva originalni karakter pudarice.
Za kraj, moramo pohvaliti organizatore i za dobro osvježenje tokom radionice i odličan suhozidarski grah nakon svega. Daljnje akcije će uslijediti, kako vrijeme bude poslužilo, možda već idući vikend, a sigurni smo da će uz ovakav odaziv radovi biti gotovi „do sezone“.
Još fotografija provjerite na portalu Rudinapress i Tris.com.hr
Pogled izbliza
Tehnika građenja je zapravo klasični “podzid” – zid s jednim licem
Treba zidati brzo i oprezno kako se ne bi ugrozio gornji prsten
U prvom planu vidljiv je korijen bršljana preostao nakon čišćenja
Druženje i diskusija
Marenda
Oko stola
Vidimo se!
Planet Brusnik
Piše: Ana Burić
Foto: Vis Archipelago Unesco Global Geopark, Alternatura, Ana Burić
Početkom listopada sudjelovali smo kao partneri na projektu “Planet Brusnik” organiziran od strane Vis Archipelago Unesco Global Geoparka, te financiran preko natječaja za Financiranje projekata/programa/aktivnosti iz područja kulture i društvenih događanja u 2022. godini Splitsko dalmatinske županije – Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, tehničku kulturu i sport.
Cilj projekta bio je promocija I očuvanje, te upoznavanje ljudi s geološkom, prirodnom, kulturnom I povijesnom baštinom crnog bisera Viškog arhipelaga, malenog otočića Brusnika smještenog 13 nautičkih milja (oko 23,5 km) jugozapadno od Komiže. Brusnik je otok veličine svega 0,049 m2, no prepun specifičnih karakteristika koji ga čine jedinstvenim. Naime, Brusnik (kao i Jabuka) građen je od subvulkanskog dijabaza (od kojeg se izrađuju brusevi za oštrenje noževa, odakle potiče i samo ime) nastalog kristalizacijom magme pred više od 150 milijuna godina na putu iz dubokog magmatskog centra prema površini Zemlje. Ono što ga dodatno čini zanimljivim je činjenica da je Brusnik otok koji konstantno „raste“ tj. izdiže se čemu svjedoče konglomerati od oblutaka s paleo-žala smješteni na samom vrhu otoka.
Unatoč izrazito nepristupačnom položaju uzrokovanim izloženosti snažnim južim i zapadnim vjetrovima i surovim vremenskim uvjetima, no zahvaljujući bogatom morskom dnu, kroz povijest Brusnik je odigrao bitnu ulogu u razvoju ribarstava i maritimne kulture te predstavlja jedinstveni spomenik ribarske arhitekture. Na otoku se, uz ribarske nastambe na samom žalu koje su služile za soljenje riba i zaklon ribarima, nalaze i prirodni bazeni ograđeni također suhozidnom tehnikom magmatskim stijenama, koji su služili za čuvanje ulovljenih jastoga, tzv jastožere. Jastožere su smještene u samom centru otoka, u klancu s depresijom ispunjenom morskom vodom.
Program je bio osmišljen kao dvodnevna radionica obnove suhozidnih struktura ribarskih nastambi građenih od valutica dijabaze raznih veličina koje čine Brusničko žalo. Upravo zbog morfološke specifičnosti i izloženosti vremenskim prilikama i neprilikama, zbog jake tramontane prvi dan radionice bili smo primorani promijeniti raspored te je planirani program održan u prostorijama Geoparka u Komiži. Geolog Geoparka Filip Prelec održao je uvodno predavanje prijavljenim sudionicima o geološkoj povijesti samog otoka začinjeno brojnim zanimljivostima i činjenicama. Alen Čikada predstavnik Kallokve i član Dragodida održao je predavanje o krškim lokvama i njihovim obnovama, dok je Ana Burić, također iz Dragodida, održala predavanje o suhozidnoj baštini i samoj Udruzi.
Drugi dan radionice vrijeme nas je poslužilo pa smo rano ujutro isplovili s komiške rive, te se uputili put Brusnika.
Broj prijavljenih sudionika premašio je prvotna očekivanja pa je put do lokacije bio organiziran s dva jako različita plovila, kako izgledom, brzinom, tako i doživljajem, tradicionalnom gajetom falkušom, te gliserom.
Kao organizatori bili smo dio brzog tima koji je do Brusnika stigao gliserom za nepunih 45 min. Čekajući ostatak obišili smo i istražili otok, te definirali točnu lokaciju planirane obnove.
Nakon što je ostatak doplovio falkušom krenulo je upoznavanje s lokalitetom i samo zidanje. Jedno jako zanimljivo suhozidanje, pogotovo za ovaj dio Jadrana koji je većinski građen od vapnenca i dolomita. Naime, magmatsko porijeklo, te stalni utjecaj mora i vjetra oblikovao je stijene u izrazito teške, predivne, masivne oblutke u svim nijansama sive boje.
Lokalitet koji smo obnavljali nalazi se na plaži na sjeverozapadnoj strani otoka okrenutoj prema Svetom Andriji. Na obje strane plaže (SI i JZ) nalazile su se suhozidine strukture koje su ribari gradili kao nastambe za višednevni boravak dok su tu boravili zbog pučinskog ribolova. Nastambe su bile nepravilnih formi, sa zidovima građenim suhozidnom tehnikom od oblutaka dijabaze sa samog žala, pokrivene borovom građom sa susjednog Svetog Andrije. Strukture na sjevroistočnoj strani plaže, zahvaljujući boljoj poziciji u odnosu na snažne vjetrove ostale su bolje sačuvane, a nama su poslužile kao referentni primjer za obnovu nastambi na zapadnoj strani vale gdje su od originalnih struktura ostale samo naznake.
Iako su osnove zdanja ipak jednake, zidanje ovakvim kamenom zbog svog oblika, težine pokazalo se kao vrlo specifično i interesantno iskustvo.
Petnaestak volontera s dva voditelja u cca 3 sata savladalo je navedene tehnike i obnovilo je zamišljeni obim. Zadovoljni obavljenim radom okrijepili smo se, pokupili naš i zatečen otpad, pozdravili se s endemskim crnim guštericama, te napustili otok ostavivši obnovljene ribarske nastambe na milost i nemilost nemilosrdnim vremenskim prilikama na otvorenom moru.
Na povratku za Komižu ekipe su se zamijenile u brodovima kako bi svi imali priliku doživjeti iskustvo plovidbe na jednoj od šest novoizgrađenih replika falkuš e-jedinstvenog modela drvene gajete tradicionalne za Komižu koju su ribari razvili prilagodivši je uvjetima ribolova i navigacije na najudaljenijim rutama (više o falkuši: https://www.gajetafalkusa.com/hr/, http://ars-halieutica.hr/).
I za kraj, jedreći nazad, s Brusnikom i sutonom u pozadini, imali smo priliku saznati mnoge zanimljivost o povijesti i maritimnoj baštini Komiže, povijesti i razvoju falkuše, njenoj veličini i važnosti od strane kapetana Pina Vojković.
Put do lokacije tradicionalnom gajetom s jednog pučinskog otoka na još manji otok vulkanskog porijekla, suhozidanje magmatskim stijenama, gotovo svi volonteri iz različitih zemalja, činjenice su koje su ovu radionicu učinili vrlo egzotičnom i nadamo se sličnim akcijama u budućnosti.
Piše: Ana Burić Foto: Vis Archipelago Unesco Global Geopark, Alternatura, Ana Burić Početkom listopada sudjelovali smo kao partneri na projektu “Planet Brusnik” organiziran od strane Vis Archipelago Unesco Global Geoparka, te financiran preko natječaja za Financiranje projekata/programa/aktivnosti iz područja kulture i društvenih događanja u 2022. godini Splitsko dalmatinske županije – Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, […]
Read More »