Dragodid 2024.

Prva velika radionica u Dragodidu na otoku Visu nakon početka dvijetisućitih održala se od 24.5. do  2.6.2024.! Radilo se na finalnoj sanaciji krova konobe te pokrivanju istog kamenim pločama.

Tekst: Jelena Kulušić i Zvonimir Malbaša

Fotografije: Jelena Kulišić, Ana Jadrijević, Nikola Tesla, Zvonimir Malbaša

Prva velika radionica u Dragodidu na otoku Visu nakon početka dvijetisućitih održala se od 24.5. do  2.6.2024.!
Radilo se na finalnoj sanaciji krova konobe te pokrivanju istog kamenim pločama. Sudjelovalo nas je ovisno o danu 10-12, uz snimateljski duo Ira&John i domaćicu, našu dragu i osebujnu Nedjeljku Burić (r. Suić) rođenu i odraslu u Dragodidu, te je njegova jedina stanovnica (povremena, ali redovita! op. FŠ), koja time i održava prostor sela.

Nedjeljkina konoba je rubni dio dulje prizemnice koja je dotrajalim drvenim pregradama podijeljena na nekoliko prostornih jedinica, a sve pod jednim kamenim krovom. Druge dvije prostorije ne koriste se već duže vrijeme te se taj veliki dio krova urušio i propao te povukao i Nedjeljkin dio. Ovaj strukturni problem smo u par navrata ranijih godina sanirali. No, za pravu sanaciju i obnovu bilo je potrebno više vremena i ljudi, a i sama doprema građe na ovu udaljenu lokaciju bez struje i vode te pravog puta je zahtijevala opsežan logističko organizacijski plan. Odredili smo napraviti novu pregradu od drvne građe, postaviti nove rogove, na koje će umjesto letvica ići daske te kamene ploče koje smo prethodno uklonili.

Prva polovica tjedna otišla je na pripremu – raskrivanje krova, čišćenje, sortiranje ploča, dopremu i pripremu drvne građe. Sve preostalo vrijeme svaki smo dan do sumraka u subotu intenzivno radili na pokrivanju krova i postavljanju nove drvene pregrade, a završne kupe na sljemenu postavili smo u foto finišu pred polazak u nedjelju ujutro. Jedan poslijeručkovni odmor uspjeli smo iskoristiti za posjet obližnjoj uvali Zokamici, gdje smo se okupali i očistili plažu od naplavljenog smeća.

Nekoliko posjetitelja navratilo nam se javiti za vrijeme radionice, a Igor Mataić iz prijateljske nam udruge Pomalo – za održivi razvoj otoka Visa je dao svoj doprinos i svježu energiju na samom krovu na čemu smo mu zahvalni. (udruga Pomalo također organizira suhozidne radionice i rado se pridružuju na našima. 22-godišnji Vinko Marinković iz Komiže nas je posjetio te pomogao u radovima do samog kraja radionice i rasformiranju kampa te dobio hrpu savjeta u teoriji i praksi koje je počeo primjenjivati već drugi dan pa s radošću pratimo dovršetak ovalne kamene klupe na putu od Komiže prema Dragodidu.
Veliko hvala Slavenu i Pinu, prijateljima iz Alternature na logističkoj potpori bez koje bi radionica bila teško izvediva. Posebne zahvale idu i našoj Ani Burić koja je vjeršto koordinirala radionicu, kao i našem Zvonimiru Malbaši, stručnom voditelju gradilišta!

Krajnje iscrpljeni ali srca punih sreće zbog zadovoljne Nediljke i velikog posla kojeg smo obavili, svi smo sretno stigli svojim kućama. Iskustvo koje smo doživjeli jedno je od onih koje je teško zaboraviti, ali i prepričati, magični Dragodid gdje smo prisustvovali upoznavanju i prijateljevanju dvije dragodidske predsjednice – Anite i Nedjeljke.
Ala ala!

 

 

U nastavku slijedi tehnički izvještaj Zvonimira Malbaše:

Predmet radionice

Prizemni objekt pravokutnog tlocrtnog oblika, vanjskih gabarita širine 5,90m i dužine cca 20m. Objekt je po dužini podijeljen u nekoliko vlasničkih cjelina razdvojenih pregradnim zidovima. Predmet radionice je prva vlasnička cjelina s istočne strane, dužine od vanjskog zida do unutarnje pregrade 6,30m.

Slika 1. Dio objekta koji se obnavlja

Konstrukcija

Zidovi objekta su zidani od kamena u tehnici suhozida debljine 60cm s djelomično fugiranim vanjskim licem. Visina zidova do vijenca je 2,25m. Južni zid je ukupan u teren do visine cca 2,0m. Pod unutar objekta popločan je kamenim pločama. Krov objekta čini klasična drevna konstrukcija (roženičko krovište) – nazidne grede (bankine), vezne grede, rogovi i sljemena greda. Originalna građa je grubo tesana od lokalnih vrsta drveta (bor, česmina). Dimenzije nazidnih greda, rogova i sljemene grede variraju po presjeku oko 10x12cm, dok su vezne grede dimenzije oko 12x14cm. Rogovi su postavljeni na razmaku oko 40cm između osi, dok su vezne grede postavljenje na razmaku 130-150cm. Nagib krova je 33°. Tavan je djelomično podaskan preko 4 vezne grede lijevo od ulaza. Izvornu podkonstrukciju ispod pokrova čine polovice debljih grana biljke Lemprike (lokalno zvana Joprina) na razmaku cca 20cm. Završni pokrov čine kamene ploče slobodno oslonjene na podkonstrukciju. Sljeme je izvedeno od kupe kanalice u vapnenom mortu. Pregrada koja odvaja drugu vlasničku cjelinu je daščana.

Slika 2. Tlocrt i presjek objekta

Postojeće stanje

Uslijed vremenske nepogode urušilo se dotrajalo i oštećeno krovište na susjednoj vlasničkoj cjelini, pri čemu je „poteglo“ i srušilo dio krovišta na predmetnom dijelu objekta. Krovište na ostatku objekta već je prethodno bilo urušeno. Na prethodnim radionicama dio krovišta koji nije urušen stabiliziran je od opasnosti od danjeg rušenja. Dio ploča je radi sigurnosti uklonjen s krova dok su sve padnute ploče sortirane i složene izvan objekta. Objekt je potom očišćen i vraćen u privremenu funkciju dok se ne pristupi konačnoj obnovi.

Slika 3. Postojeće stanje – srušeni krov

Slika 3. Postojeće stanje – srušeni krov

Drvena građa postojećeg krova koji je ostao stajati većim dijelom bila je trula i oštećena. Cijelo krovište u sljemenu je imalo pomak od 20-30cm u uzdužnom smjeru. Pri pomaku sljemena greda koja je bila oslonjena na lastavicu povukla je dio zida lastavice nagnuvši ga prema unutrašnjosti objekta (slika 1). Dio veznih greda već je prethodno istrunio na spoju sa nazidnom gredom i izgubio funkciju pa je zbog težine krova došlo do horizontalnih pomaka na sjevernom zidu koji je izbačen iz ravnine prema vani za nekih 10cm. Sve bi to još bilo gore, a vrlo vjerojatno bi krov i pao, da nisu u prošlosti učinjeni improvizirani sanacijski zahvati. Pa su tako vidljivi pokušaji vezanja veznih greda daskama za rogove, podupiranje veznih greda stupovima, podupiranje sljemene grede stupovima kako bi se smanjile horizontalne sile na zidove, zamjena rogova na dijelu krovišta, postavljanje vjetrovnih spregova i kosih greda u sljemenu kako bi se spriječili uzdužni pomaci krovišta prema dijelu gdje je krov urušen, itd.

Slika 4. Postojeće stanje drvene konstrukcije

Velik problem su i okolna drveća s kojih padaju suhe grane, lišće i iglice nagomilavajući se u samom krovištu ispod kamenih ploča zadržavajući vlagu i omogućavajući brže truljenje drvene konstrukcije. Također, postoji i velika opasnost od pada cijelog drveta ili većih grana na krov što bi prouzročilo veliku štetu, a što se već događalo u prošlosti na predmetnom objektu kao i na okolnim objektima.

Plan obnove

Planirana je obnova kompletnog krovišta predmetnog dijela u što izvornijem obliku, poštujući sve mjere i rastere originalne konstrukcije. Radi jednostavnosti i ograničenog vremena korištena je gotova pilana građa jer bi proces upotrebe lokalne građe bio prezahtjevan u vidu pripreme i obrade što bi zahtijevalo posebnu tesarsku radionicu za koju nije bilo vremena ni financijskih sredstava. Iako jednostavnija opcija doprema gotove pilane građe zahtijevala je dobru logistiku zbog same lokacije radova na otoku u udaljenom selu do kojeg vodi loša makadamska cesta.

Slika 5. Doprema drvne građe

Prvi korak je bio skinuti kompletan pokrov odnosno kamene ploče. Iste su sortirane i privremeno skladištene uz objekt radi što lakše ponovne ugradnje. Pretpostavka je da se od ukupne količine skinutih ploča s krova ponovno moglo iskoristiti nekih 70%. U slučaju pada krova taj broj bi bio značajno manji. Drugi korak je uklanjanje kompletne drvene građe. Građa koja je bila iskoristiva pažljivo je skinuta radi ponovne upotrebe za rogove cca 10-12kom, dok će ostatak poslužiti će za loženje. Na taj način ostvarena je značajna ušteda u vidu nabave i dobave materijala.

Slika 6. Skidanje ploča i drvene konstrukcije

Sada se moglo pristupiti izradi nove krovne konstrukcije poštujući sve postojeće mjere. Prije ugradnje sva drvena građa preventivno je zaštićena „drvocidom“. Prvo su postavljene i „livelane“ sve vezne grede koje su na krajevima gdje je spoj s veznom gredom upilane za cca 3cm. Vezne grede oslonjene su na zidove 15cm dok je svijetli raspon između nazidnih greda 470cm. Postavljeno je ukupno 5 veznih greda prema originalnom rasteru.

Slika 7. Postavljanje veznih greda

Nakon pozicioniranja veznih greda pristupilo se prilagođavaju visine zidova za nalijeganje nazidne grede (bankine). Bankina je obilježena na svakom spoju s veznom gredom te također upilana za 2-3cm radi ukrute veznih greda. Bankina je postavljena na izravnati zid preko veznih greda u sloj vapnenog morta koji bi trebao služiti da premosti sve neravnine između drva i zida. Kroz bankinu u vezne grede probijen je čavao ili dva kao veza.

Slika 8. Postavljanje nazidne grede

Preko četiri vezne grede potom je postavljena oplata od dasaka koja će služiti kao pod tavana. Izrada poda tavana znatno olakšava radove na krovnoj konstrukciji zbog lakšeg i sigurnijeg pristupa.

Slika 9. Postavljanje poda tavana

Prije postavljanja rogova bilo je potrebno prezidati vrh lastavice, odnosno vratiti ga u ravninu zida. Za to vrijeme razmjerni su rogovi, te je izrađen šablon za pilanje rogova prema zadanom nagibu i nacrtu. Nakon što su pripremljena četiri roga i sljemena greda dignuta je krovna konstrukcija. Potom su postavljeni i svi ostali rogovi. Rogovi su čavlima vezani za nazidnu i sljemenu gredu.

Slika 10. Izrada krovne konstrukcije – postavljanje rogova

Kao podkonstrukciju koristili smo podaskanje, a ne klasično letavnje, radi jednostavnijeg postavljanja pokrova od kamenih ploča te sprječavanja propadanja „kajli“ i sitnih ploča u objekt. Oplata od dasaka dodatno ukrućuje krovište od horizontalnih pomaka, a i estetski čini prostor iznutra ugodnijim. Na daščanu oplatu nije predviđeno postavljanje nikakve dodatne hidroizolacije zbog funkcije samog objekta koji nije primarno stambeni, a ako ispod pokrova i prodre manja količina kiše i vlage s prvim ljepšim vremenom će se isušiti i neće uzorkovati značajniju štetu.

Kad bi se postavljala dodatna hidroizolacija ona treba obavezno biti paroproupsna (nikako bitumenska ljepenka) da bi omogućila da vlaga iz objekta slobodno isparava, a ne da se zadržava i kondenzira u krovnoj konstrukciji. U slučaju postavljanja dodatne hidroizolacije kamene ploče ne smiju nalijegati direktno na nju jer bi je oštetile što bi stvorilo još veći problema zbog prodora i zadržavanja vlage u drvenoj konstrukcije. Pokrov odnosno kamene ploče trebaju biti odvojene od hidroizolacijskog sloja na način da se između postave letve i kontraletve te omogući provjetravanje.

Slika 11. Postavljanje daščane oplate na rogove kao podkonstrukciju ispod pokrova

Paralelno s izradom daščane oplate postavljena je i daščana pregrada prema susjednom dijelu objekta. Pregradu čine daske vezane za zadnji rog, veznu gredu te gredu usidrenu u pod. U slučaju da susjedi žele obnoviti krov moguće je jednostavno nastaviti krovnu konstrukciju i pokrov.

Prije postavljanja pokrova srušeno je i trulo stablo koje se nadvilo nad objekt, te se pristupilo prilagodbi streha objekta radi boljeg uklapanja na novu krovnu konstrukciju. Strehe objekta čine postojeće veće kamene ploče s vanjskim ravnim rubom radi estetskog dojma izbačenim oko 10 cm od lica zida. Dio strehe na sjeverno-istočnom kutu objekta ostao je niži s obzirom na novu „livelanu“ krovnu konstrukciju pa je te ploče trebalo izdignuti radi boljeg estetskog dojma i uklapanja pokrova.

Slika 12. Postavljanje daščane pregrade

Slika 13. Dio strehe koji je trebalo prilagoditi (izdignuti); Rušenje trulog stabla

Sada se moglo početi s postavljanjem pokrova od kamenih ploča. To je posao koji zahtjeva strpljenje jer je svaka ploča različita. Da bi se ostvarila što bolja vodonepropustnost potrebno je voditi računa da se ploče pravilno preklapaju po dužini i po širini, po sistemu sličnom kao riblje ljuske. Ako vertikalno presiječemo pokrov linija bi trebala sjeći minimalno tri ploče. Fuga na srednjem redu trebala bi biti što bliže sredini ploče ispod i iznad sebe, dok bi ploča u prvom redu trebala biti podvučena pod ploču u trećem redu za jednu trećinu. Takav način pokrivanja, kao i dimenzije i debljina ploča diktira minimalni nagib krova koji je potrebno poštovati kako bi se prokov uspješno ugradio. Taj nagib je obično oko 30°. Kod većih nagiba može doći do problema klizanja ploča, dok kod manjih nagiba pokrov nema dovoljan pad čak se može pojaviti i kontra pad. Debljina ploča obično varira oko 2 cm, što je nekakav optimum u pogledu trajnosti i funkcionalnosti. Kod tanjih ploča postoji rizik od pucanja, dok deblje ploče od 3cm predstavljaju nepotreban teret i remete nagib krova.

Slika 14. Presjek i tlocrt pokrova, plava linija predstavlja put vode

Pokrov se postavlja postepeno od strehe prema sljemenu u redovima koliko je to moguće ispoštivati. Zbog toga je poželjno koristiti ploče sličnih dimenzija unutra redova. Veće ploče koriste se na dijelu krova prema strehi dok se prema sljemenu koriste manje ploče. Na lastavicama ploče se minimalno prepuštaju. Završetak na sljemenu izveden je na način da se spoj ploča u sljemenu prekrio kupama kanalicama u vapneno-cementnom mortu.

Slika 15. Detalj sljemena

Postavljanje ploča zahtjevan je i opasan posao i zbog neprirodne pozicije u kojoj se osoba nalazi na visini. Postavljanje pokrova rađeno je s obje strane krova paralelno, gdje su po dvije osobe sa svake strane postavljale ploče dok im je s poda ili sa skala asistiralo i dodavalo materijal nekoliko osoba.

Slika 16. Postavljanje kamenih ploča


Slika 17. Postavljanje kamenih ploča i sljemena

Radovi su započeli odmah po dolasku u subotu poslijepodne, a završili su u sljedeću nedjelju. Radilo se svaki dan od 8:30 ujutro do 20:00 navečer, uz iznimku od jednog dana kad se radilo do 13:00h, a poslijepodne je bio izlet na plažu. Pauza od 2h bila bi za ručak, dok su manje pauze od 30min bile za kavu i marednu. Radove su vodili Zvonimir Malbaša i Ana Burić uz veliku pomoć ostalih članova udruge „4 grada Dragodid“. U prosjeku svaki dan na obnovi je radilo ukupno 10ak ljudi.

Vrlo zahtjevan zadatak za relativno kratko vrijeme, uz veliku volju svih sudionika, uspješno je završen, a konoba je zasjala u punom sjaju na ponos svih sudionika radionice i članova udruge.

Slika 18. Završeni krov


Slika 19. Zajednička fotografija dijela sudionika (Foto: Ira&John)

Komentiraj

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

hrHR