web o gradnji suhozida i sličnih -zida

Dragodid na najljepšoj pozornici Jadrana

Gostovali smo na festivalu ‘Čovjek na zemlji’ koji se održavao u Dubrovniku od 26.-29.5.2016. godine. Tema festivala je zaštita prirode i održivi razvoj o čemu smo i mi imali nešto za reći, pa pročitajte…

Tekst: Mario Švencbir
Foto: Čovjek na zemlji (ČNZ), Ante Senjanović (AS), Vilma Stopfer (VS)

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Udruga Čovjek na zemlji nas je pozvala na učestvovanje u aktivnostima istoimenog festivala koji revno održavaju već šesti put. Kako su tematika festivala i ciljevi udruge održivi razvoj i zaštita prirode, mi smo pozvani da održimo predavanje na temu Suhozid – sveprisutno naslijeđe i dvodnevnu edukativnu radionicu suhozida sa naglaskom na prenašanje naših iskustava u gradnji jednostavnih suhozidnih građevina domicilnom stanovništvu. Sam festival odaje dojam homogenosti regije pa kroz prošlost festivala i aktivnosti festivala možemo primijetiti uključenost mnogo dionika sa dubrovačkog i konavoskog područja što govori da se zaista radi o održivom i integriranom razvoju cijele regije (neki od festivalskih programa: 2011., 2012., 2013., 2014., 2016.).

Predavanje na temu Suhozid – sveprisutno nasljeđe održao je Miše Renić u Saloči od zrcala Narodne knjižnice u Gradu. Bila je to odlična prilika za predstavljanje praktičnog rada našega naroda i našeg istraživačkog okupljenima. Kroz predavanje smo predstavili i naša iskustva a za kraj smo prisutnima prikazali i sada već festivalski filmski uradak naše članice Nevene Kereše.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Foto 1. Predavanje: Suhozid – sveprisutno nasljeđe u Saloči od zrcala (VS)

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Foto 2. Projekcija ‘festivalskog filmića’ (VS)

Organizatori su za radionicu odabrali lokaciju koju je Večernji list nazvao najljepšom pozornicom na Jadranu a osim toga, bila je to i naša najjužnija punta u Hrvatskoj na kojoj smo održali radionicu tako da smo dva superlativa riješili u samom startu radionice. Radionica se odvijala u parku Orsula koji je ime dobio po crkvici svete Orsule. Sam lokalitet itekako ima povijesnu ulogu te se nalazi na dionici starog karavanskog puta koji je prije izgradnje ceste povezivao Župu dubrovačku sa Gradom. Park Orsula se nalazi koji kilometar južno od samog Grada na obronku taman ispod jadranske magistrale. Sami park je pravi mediteranski botanički vrt ispunjen aromatičnim biljem te isprepleten mrežom staza koje okružuju pozornicu koja prostornim dizajnom nalikuje na auditorij. Prizor koji vidite iz parka zaista obara s nogu, i taj sveobuhvatan pogled ćete sigurno spremiti u svoju mentalnu mapu i zorno se prisjećati divote koju ste uživali. Modra je to pučina ispred vas u kojoj stoji Lokrum, tako blizu, a sa desne strane Zidine Grada i siluete elafitskog otočja, Mljeta i Pelješca. Polaznica radionice koju smo održali u Tehničkom Muzeju Nikola Tesla u Zagrebu, Anita Trojanović, već je u Zagrebu nagovijestila kako će radionica na Orsuli izgledati ovim riječima – dva kamena u zid, pa pogled – i tako je i bilo.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Foto 3. Informativna tabla kod ulaza u park (VS)

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Foto 4. Spust u park (VS)

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Foto 5. Ambijent pozornice i tribina u parku (VS)

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Foto 6. Tribine iz ove perspektive pare Takala (VS)

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Foto 7. Obnovljena crkva svete Orsule (VS)

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Foto 8. Pogled na Grod (VS)

Osim organizatora i volontera željnih zidanja na zvizdanu dočekao nas je i sam Andro Vidak, čovjek koji je iščupao Orsulu iz drače povijesti i pretvorio je u ovo što danas jest.

Radionica je otvorena međusobnim upoznavanjem i osnovnim informiranjem o parku. Nakon toga slijedilo je kratko predavanje o osnovama izgradnje suhozida i ‘zaštiti na radu’.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Foto 9. Instrukcije by Miše Renić (VS)

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Foto 10. Instrukcije by Miše Renić (2) (VS)

Nakon uvodnih know-how instrukcija podijelili smo se u dvije grupe, na iskusnije i malo manje iskusne te smo shodno tome obavljali zadatke. Organizatori su naumili obnoviti jednu kamenu kućicu na samoj lokaciji koja bi se prenamjenila u spremište za alat ili za tovara, a za manje iskusne trebalo je ponovo zazidat jednu među koja je zapravo podzid staze na kojoj se urušava kruna zida. Na kućici je radila grupa u kojoj su manje-više svi već imali doticaja s kamenom dok je na stazi radili mješovita ekipa sa iskrenom željom naučiti ovu vještinu. Među entuzijastima koji su obnavljali stazu našla se i već spomenuta Anita Trojanović koja je kao studentica Krajobrazne arhitekture lijepo ‘zabrazdila’ u suhozide a svoj završni rad je posvetila suhozidnim krajolicima konavoskog područja odakle i sama potječe.

11.
Foto 11. Zatečeno stanje kućice (AS)

12.
Foto 12. Urušeni lijevi bočni zid (AS)

13.
Foto 13. Urušeni desni bočni zid (AS)

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Foto 14. Andro uči najmlađe (VS)

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Foto 15. Ekipa je prionula (VS)

16.
Foto 16. Što reći, dva kamena pa pogled :) (ČNZ)

A za to vrijeme u kućici…

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Foto 17. Akcija na svim stranama (VS)

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Foto 18. Svaka čast ekipa (VS)

19.
Foto 19. Radi se (AS)

20.
Foto 20. I najmlađi prionuli (AS)

Kao udruga smo sudjelovali na obnovi nekoliko ovakvih kućica pa nam nije strana odgovornost koju zahtijeva ovakav posao, a ni sistematizacija radnih zadataka tijekom obnove. Osim toga ovakav objekt u kratkom roku može obaviti grupa uhodanih majstora a naš je cilj bio zainteresirati i senzibilizirati okupljene za ovakav tip gradnje što smo i učinili. Termin subotnje radionice trebao je završiti oko 16:00 sati, međutim pauza za ručak i jako sunce ‘natjerali’ su nas na duži odmor što je i prolongiralo samu radionicu.

21.
Foto 21. Ništa bez okrepe (ČNZ)

Stazu smo taj dan završili a kućicu smo nastavili sljedeći dan…

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Foto 22. Dovršena staza (VS)

Sutrašnji dan je bilo vjetrovitije i oblačnije što je za posljedicu imalo ugodnije uvjete rada obzirom na jako sunce koje je žarilo dan prije. Odmah smo krenuli raditi na kućici iako smo bili svjesni da će se kućica morati dovršiti drugom prilikom. U kućici smo morali obnoviti dva bočna zida koja su urušena do samih temelja i dignuti ih na visinu od 2m, a osim toga trebalo je popraviti i sami ulaz. Potrebno je bilo i nanovo zazidati vanjski samostojeći ugao što je, osim obnove ulaza, bio najzahtjevniji zadatak kojega se prihvatio i najiskusniji član. Uz lagani vjetar, i povremenu naoblaku, pouzdanje je raslo a tako i zidovi.

23.
Foto 23. Entuzijazam ne jenjava – Matej Trpin (AS)

24.
Foto 24. Ništa bez škalje (AS)

25.
Foto 25. Miše i ugao (AS)

26.
Foto 26. Čovjek na zemlji i Dragodid (ČNZ)

27.
Foto 27. Bočni zid raste (ČNZ)

28
Foto 28. Naša Vilma (ČNZ)

Da bi to na kraju izgledalo ovako…

29.
Foto 29. Nije puno ostalo… (ČNZ)

30.
Foto 30. Desni bočni zid završen (ČNZ)

31.
Foto 31. Ulaz završen (AS)

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Foto 32. Desni bočni zid… (VS)

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Foto 33. Ugao desnog bočnog zida (VS)

A za kraj i nekoliko zajedničkih fotki…

OLYMPUS DIGITAL CAMERA OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Foto 34., 35. Lagano poziranje :) (VS)

Najljepša hvala Udruzi Čovjek na zemlji, njenim članovima i Mateju Trpinu koji nas je pozvao na sudjelovanje u festivalskim aktivnostima. Nadamo se da ćemo se još viđati i surađivati, a dotad… Idemo dalje s festivalskim akcijama!!!

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

  • Radne akcije galerija 2002-