Dragodid na najljepšoj pozornici Jadrana

June 8, 2016 in Arhiva reportaža, radne akcije by Levantinka

Gostovali smo na festivalu ‘Čovjek na zemlji’ koji se održavao u Dubrovniku od 26.-29.5.2016. godine. Tema festivala je zaštita prirode i održivi razvoj o čemu smo i mi imali nešto za reći, pa pročitajte…

Tekst: Mario Švencbir
Foto: Čovjek na zemlji (ČNZ), Ante Senjanović (AS), Vilma Stopfer (VS)

Udruga Čovjek na zemlji nas je pozvala na učestvovanje u aktivnostima istoimenog festivala koji revno održavaju već šesti put. Kako su tematika festivala i ciljevi udruge održivi razvoj i zaštita prirode, mi smo pozvani da održimo predavanje na temu Suhozid – sveprisutno naslijeđe i dvodnevnu edukativnu radionicu suhozida sa naglaskom na prenašanje naših iskustava u gradnji jednostavnih suhozidnih građevina domicilnom stanovništvu. Sam festival odaje dojam homogenosti regije pa kroz prošlost festivala i aktivnosti festivala možemo primijetiti uključenost mnogo dionika sa dubrovačkog i konavoskog područja što govori da se zaista radi o održivom i integriranom razvoju cijele regije (neki od festivalskih programa: 2011., 2012., 2013., 2014., 2016.).

Predavanje na temu Suhozid – sveprisutno nasljeđe održao je Miše Renić u Saloči od zrcala Narodne knjižnice u Gradu. Bila je to odlična prilika za predstavljanje praktičnog rada našega naroda i našeg istraživačkog okupljenima. Kroz predavanje smo predstavili i naša iskustva a za kraj smo prisutnima prikazali i sada već festivalski filmski uradak naše članice Nevene Kereše.

Foto 1. Predavanje: Suhozid – sveprisutno nasljeđe u Saloči od zrcala (VS)

Foto 2. Projekcija ‘festivalskog filmića’ (VS)

Organizatori su za radionicu odabrali lokaciju koju je Večernji list nazvao najljepšom pozornicom na Jadranu a osim toga, bila je to i naša najjužnija punta u Hrvatskoj na kojoj smo održali radionicu tako da smo dva superlativa riješili u samom startu radionice. Radionica se odvijala u parku Orsula koji je ime dobio po crkvici svete Orsule. Sam lokalitet itekako ima povijesnu ulogu te se nalazi na dionici starog karavanskog puta koji je prije izgradnje ceste povezivao Župu dubrovačku sa Gradom. Park Orsula se nalazi koji kilometar južno od samog Grada na obronku taman ispod jadranske magistrale. Sami park je pravi mediteranski botanički vrt ispunjen aromatičnim biljem te isprepleten mrežom staza koje okružuju pozornicu koja prostornim dizajnom nalikuje na auditorij. Prizor koji vidite iz parka zaista obara s nogu, i taj sveobuhvatan pogled ćete sigurno spremiti u svoju mentalnu mapu i zorno se prisjećati divote koju ste uživali. Modra je to pučina ispred vas u kojoj stoji Lokrum, tako blizu, a sa desne strane Zidine Grada i siluete elafitskog otočja, Mljeta i Pelješca. Polaznica radionice koju smo održali u Tehničkom Muzeju Nikola Tesla u Zagrebu, Anita Trojanović, već je u Zagrebu nagovijestila kako će radionica na Orsuli izgledati ovim riječima – dva kamena u zid, pa pogled – i tako je i bilo.

Foto 3. Informativna tabla kod ulaza u park (VS)

Foto 4. Spust u park (VS)

Foto 5. Ambijent pozornice i tribina u parku (VS)

Foto 6. Tribine iz ove perspektive pare Takala (VS)

Foto 7. Obnovljena crkva svete Orsule (VS)

Foto 8. Pogled na Grod (VS)

Osim organizatora i volontera željnih zidanja na zvizdanu dočekao nas je i sam Andro Vidak, čovjek koji je iščupao Orsulu iz drače povijesti i pretvorio je u ovo što danas jest.

Radionica je otvorena međusobnim upoznavanjem i osnovnim informiranjem o parku. Nakon toga slijedilo je kratko predavanje o osnovama izgradnje suhozida i ‘zaštiti na radu’.

Foto 9. Instrukcije by Miše Renić (VS)

Foto 10. Instrukcije by Miše Renić (2) (VS)

Nakon uvodnih know-how instrukcija podijelili smo se u dvije grupe, na iskusnije i malo manje iskusne te smo shodno tome obavljali zadatke. Organizatori su naumili obnoviti jednu kamenu kućicu na samoj lokaciji koja bi se prenamjenila u spremište za alat ili za tovara, a za manje iskusne trebalo je ponovo zazidat jednu među koja je zapravo podzid staze na kojoj se urušava kruna zida. Na kućici je radila grupa u kojoj su manje-više svi već imali doticaja s kamenom dok je na stazi radili mješovita ekipa sa iskrenom željom naučiti ovu vještinu. Među entuzijastima koji su obnavljali stazu našla se i već spomenuta Anita Trojanović koja je kao studentica Krajobrazne arhitekture lijepo ‘zabrazdila’ u suhozide a svoj završni rad je posvetila suhozidnim krajolicima konavoskog područja odakle i sama potječe.

Foto 11. Zatečeno stanje kućice (AS)

Foto 12. Urušeni lijevi bočni zid (AS)

Foto 13. Urušeni desni bočni zid (AS)

Foto 14. Andro uči najmlađe (VS)

Foto 15. Ekipa je prionula (VS)

Foto 16. Što reći, dva kamena pa pogled (ČNZ)

A za to vrijeme u kućici…

Foto 17. Akcija na svim stranama (VS)

Foto 18. Svaka čast ekipa (VS)

Foto 19. Radi se (AS)

Foto 20. I najmlađi prionuli (AS)

Kao udruga smo sudjelovali na obnovi nekoliko ovakvih kućica pa nam nije strana odgovornost koju zahtijeva ovakav posao, a ni sistematizacija radnih zadataka tijekom obnove. Osim toga ovakav objekt u kratkom roku može obaviti grupa uhodanih majstora a naš je cilj bio zainteresirati i senzibilizirati okupljene za ovakav tip gradnje što smo i učinili. Termin subotnje radionice trebao je završiti oko 16:00 sati, međutim pauza za ručak i jako sunce ‘natjerali’ su nas na duži odmor što je i prolongiralo samu radionicu.

Foto 21. Ništa bez okrepe (ČNZ)

Stazu smo taj dan završili a kućicu smo nastavili sljedeći dan…

Foto 22. Dovršena staza (VS)

Sutrašnji dan je bilo vjetrovitije i oblačnije što je za posljedicu imalo ugodnije uvjete rada obzirom na jako sunce koje je žarilo dan prije. Odmah smo krenuli raditi na kućici iako smo bili svjesni da će se kućica morati dovršiti drugom prilikom. U kućici smo morali obnoviti dva bočna zida koja su urušena do samih temelja i dignuti ih na visinu od 2m, a osim toga trebalo je popraviti i sami ulaz. Potrebno je bilo i nanovo zazidati vanjski samostojeći ugao što je, osim obnove ulaza, bio najzahtjevniji zadatak kojega se prihvatio i najiskusniji član. Uz lagani vjetar, i povremenu naoblaku, pouzdanje je raslo a tako i zidovi.

Foto 23. Entuzijazam ne jenjava – Matej Trpin (AS)

Foto 24. Ništa bez škalje (AS)

Foto 25. Miše i ugao (AS)

Foto 26. Čovjek na zemlji i Dragodid (ČNZ)

Foto 27. Bočni zid raste (ČNZ)

Foto 28. Naša Vilma (ČNZ)

Da bi to na kraju izgledalo ovako…

Foto 29. Nije puno ostalo… (ČNZ)

Foto 30. Desni bočni zid završen (ČNZ)

Foto 31. Ulaz završen (AS)

Foto 32. Desni bočni zid… (VS)

Foto 33. Ugao desnog bočnog zida (VS)

A za kraj i nekoliko zajedničkih fotki…

Foto 34., 35. Lagano poziranje (VS)

Najljepša hvala Udruzi Čovjek na zemlji, njenim članovima i Mateju Trpinu koji nas je pozvao na sudjelovanje u festivalskim aktivnostima. Nadamo se da ćemo se još viđati i surađivati, a dotad… Idemo dalje s festivalskim akcijama!!!

Share and Enjoy:

Najava: 12. Festival levande

July 6, 2020 in radne akcije by Levantinka

Udruga Pjover s partnerima najavljuje 12. Festival levande kojemu ”korona ne može ništa”. Održat će se u hvarskom Velom Grablju 24.-25.7.2020. i svi su pozvani! Mi ćemo se, kao i svake godine, odazvati i pomoći pri obnovi hvarskih suhozida.

Žetva i destilacija levande, radionica obnove suhozida, različite izložbe i prezentacije (poput one o izradi dezinficijensa od lavandinog hidrolata), predavanja, koncerti, film itd. itd. Sve detalje pratitie na facebook stranici udruge Pjover, a slijedi nekoliko najavnih plakata:

Udruga Pjover s partnerima najavljuje 12. Festival levande kojemu ”korona ne može ništa”. Održat će se u hvarskom Velom Grablju 24.-25.7.2020. i svi su pozvani! Mi ćemo se, kao i svake godine, odazvati i pomoći pri obnovi hvarskih suhozida. Žetva i destilacija levande, radionica obnove suhozida, različite izložbe i prezentacije (poput one o izradi dezinficijensa […]

Izvještaj: Kotorski suhozidi – uređenje spusta prema Guljanovom dolcu

July 6, 2020 in radne akcije by Josipa Popovic

Tekst i foto: Ante Senjanović

Post nubila Phoebus, rekli bi stari Latini, iako u trenutku kojem ovo pišem prije vrijedi reći: Poslije korone je prije korone. Ma koliko je ne bih spominjao, ne da ju se izbjeći. Zidarska se akcija na kotorskom brdu iznad Crikvenice trebala održati još u četvrtom mjesecu, ali se, zbog već spomenute korone, održala tek nedavno.

Ekipa iz gradskog muzeja se godinama već trudi urediti okolicu starog naselja Kotor, kako bi se dobila jedna, Crikveničanima i gostima pristupačna, park šuma. Na brdu i visoravni je označena i uređena mreža puteva koja povezuje interesantne stvari u krajobrazu, uz koju se, s našom suradnjom, svake godine na proljeće popravljaju oštećene gromače. Te radne akcije su inače uvijek organizirane kao volonterske radionice, no ove godine su u Muzeju zaključili kako to ne bi imalo smisla jer su se sva društva, na čije članove bi se inače dalo računati, nakon prekida zabrane rada uhvatila nadoknađivati propušteno, tako da svi rade nešto svoje. Ova je akcija, stoga, bila jedna mala Dragodidova ekspedicija odrađena usred tjedna.

Glavni zadatak nam je bio urediti spust s visoravni u Guljanov dolac. Put tuda ide niz strminu, kroz urušenu ogradu i onda niz sklisku šumsku zemlju. Još smo 2017. godine radili na uređenju donjeg dijela tog puta, pod hrastovima na ulazu u dolac. To veliko, staro drveće je zaštićeno kao spomenik prirode pa je valjalo posvetiti pažnju njihovoj okolini. Ove godine na red je došao gornji dio puta, ali ne prije nego što smo prvo malo uredili donji: očistili ga od napadalog granja i kamenja odronjenog s urušenih ograda na padini iznad, popravili oštećenja koja nam je to kamenje napravilo, a onda malo uredili bliže dijelove tih gromača.

Za gornji dio, početni nam je plan bio samo napraviti stepenice na strmim dijelovima i raščistiti urušenu gromaču da bude lakše proći. Odrezali smo zatim granje okolnih stabala koje je ometalo pristup i uklonili grmlje i stabalca koja su počela rasti iz urušenog materijala pa se uhvatili raščišćavanja. Pokazalo se, kako to često već bude, da je ono što smo smatrali razinom tla ustvari samo utabani nasip, kojega također treba ukloniti ako želimo da teren bude siguran za gaženje. I tako smo, malo-pomalo, raskopali prolaz, stvorili cijelu novu gomilu kamena sa strane i zaključili da je najbolje da sve to vratimo nazad na način da rekonstruiramo dio stare gromače, ali ovaj put s pravim prolazom i stubištem.

U strmini između rekonstruirane gromače i ruba visoravni, napravili smo stepenice od masivnog pločastog kamenja, kojeg je, srećom, bilo dovoljno u urušenom materijalu. Tlo je mješavina zemlje i kamenog nasipa, pa je bilo lako na pravim mjestima iskopati rupe za postavljanje stepenica. Položaje smo im određivali isprobavajući može li se prirodno koračati uz i niz njih. Kamenje smo postavljali na temelj pripremljen od sitnih kamenčića, s nagaznom plohom nagnutom unazad. Dio na kojeg se ne gazi je zatrpan sitnim kamenjem i zemljom, tako da prati okolnu kosinu, s nadom da će okolno bilje ponovno početi rasti na tom dijelu i zaštititi ga od erozije (postojeći mali nasipi su bez problema izdržali jedan veliki pljusak tih dana pa vjerujemo kako će plan uspjeti).
Vremenska prognoza nas je strašila kišama, olujama, daždima i potopima, stoga smo računali kako ćemo biti sretni nađemo li u četiri predviđena dana dovoljno suhog vremena za planirani posao. Ali, eno, igrali se danima Feb Apolon i oblaci, da bi se na kraju otvorilo nebo u četvrtak u zoru, istreslo sve što je imalo i ostavilo nas da i dalje radimo na miru. Znači, ne samo da smo bez problema uspjeli završiti glavni zadatak, nego nam je ostalo i dovoljno vremena da krenemo na rezervne. Prvi je bio popravljanje urušene ograde uz put prema Stolniću. Zadatak je klasičan, bez potrebe za nekom mudrošću: ukloniti urušeno i nagnuto, naći da je temelj u dobrom stanju, vratiti kamike nazad na pravi način i eto ga na. I oznaka udaljenosti je ponovo vidljiva.

Kad smo već kod Stolnića, taj lokalitet dobro ilustrira probleme s kojima se susreću oni voljni da urede i predstave krajobrazne ljepote crikveničkog i vinodolskog područja (odnosno, ono što je ostalo od njih). Stolnić je tumul na prijevoju – upečatljiva točka u prostoru, uz put, na granici dvaju područja. Niti naši infrastrukturaši nisu imuni na snagu takvog mjesta pa su, s izvanrednom preciznošću, postavili stup dalekovoda točno nad grobnu komoru tumula (na drugoj strani brda, sličnu preciznost su pokazali pri postavljanju stupova na ostatke kotorske gradine), a tu negdje će, u ne tako dalekoj budućnosti, proći i autoput. Blizu gore spomenutog Guljanovog dolca dugo godina je bio kamenolom, čiji je impresivni amfiteatar upravo ušao u proces sanacije, a koja uključuje zatrpavanje otpadom. Ipak, sretna strana kotorskog područja je što se čovjek brzo nađe iza nekog zavijutka, među nekim ogradama, zaklonjen drvećem i može se praviti kao da nema ni Crikvenice ni vikendica ni apartmana nigdje blizu. Vrijedi to.

No, dobro, pustimo digresije i uhvatimo se još par stvari koje smo stigli napraviti. Prošle jeseni su se na radionici obnovili zidovi oko kotorske lokve, samo, kako nema nijedne dobre stvari koja nekome nije bez veze, tako se i ovdje netko zabavljao vađenjem kamenja iz zida i bacanjem u lokvu. I to smo popravili.

Nadalje, uz put od Kotora prema lokvi nalazi se lijep potez obostranog zida, koji je na donjoj strani puta dosta oštećen. U Muzeju s pravom žele taj potez obnoviti, ali to će biti predmet nekih budućih radionica. Na ovoj akciji smo ipak iskoristili ono malo vremena što nam je ostalo za sređivanje jednog malog poteza zida koji se bio rasuo po putu.

Vidimo se ponovo gore na Kotoru – možda već najesen, a sigurno idućeg proljeća.

Tekst i foto: Ante Senjanović Post nubila Phoebus, rekli bi stari Latini, iako u trenutku kojem ovo pišem prije vrijedi reći: Poslije korone je prije korone. Ma koliko je ne bih spominjao, ne da ju se izbjeći. Zidarska se akcija na kotorskom brdu iznad Crikvenice trebala održati još u četvrtom mjesecu, ali se, […]

Izvještaj: Žirje – obnova suhozida i uređenje lokve

July 5, 2020 in Arhiva reportaža, jadranski suhozidi, radne akcije, škola suhozida, štitimo baštinu by kravosas

Tekst: Filip Šrajer
Foto: Alen Čikada, Danijela Grubišić, Jere Bilan, Sanja M Vukman, Filip Šrajer

Prošloga je tjedna, od 23.-26.6., održana radionica uređenja lokve na Žirju koja je obuhvatila obnovu obodnih suhozida, čišćenje dijela vegetacije i uređenje odmorišta – sadnju triju voćki i postavljanje dvije klupice.

Stanje prije početka radova:

Akciju je vodila Amaterska kulturna udruga Žirje kroz projekt (Za)zeleni otok uz sudjelovanje udruga Dragodid i Hyla. Potonja je osigurala i dio sredstava, dok je dio išao iz državnog proračuna za razvoj otoka.

Riječima organizatora, Jere Bilana:

Uređen je zmorašnji zid. Rasuo se bio na 3 mjesta. Stine iz suhozida su izvađene i položene na zemlju. Srušeni dio zida je očišćen to temelja i onda su stine ponovno slagane i vraćane u suhozid. Korištene su isključivo stine koje su izvađene iz zida. To naglašavam jer se nije diralo u ničije zidove. To je rađeno utorak 23. 6. popodne, u srijedu 24. 6. ujutro i popodne, u četvrtak 25. 6. ujutro i popodne i u petak 26. 6. ujutro. Od 7 do 11 i od 16 do 20. Postavljene su dvije klupe i posađena murva i dva šipka. Preostaje posao košenja trske u Loki, posebno uz suhozid, koliko god se može pristupiti suhozidu zbog vode koja se nalazi u Loki. Pored toga, postavit će se edukacijska (interpretacijska) ploča s bitnim podacima i fotografijama vezanim uz Loku. Po riječima stručnjaka za lokve Alena Čikade, Loku je potrebno održavati košenjem trske (lat. phragmites australis) tri puta godišnje. Ona se razmnožava klasanjem (one metlice na vrhu) i korijenom. Važno ju je pokositi prije klasanja. Bilo bi dobro i čistiti je od mulja, koliko je to moguće. Inače, u ostalim lokvama po Dalmatinskom kršu, ljudi su na dno stavili vodonepropusni sloj gline kako bi spriječili otjecanje vode s dna kroz propusni vapnenac.

Što se suhozida tiče, sanirane su tri veće izvale na drugom, vanjskom, prstenu podzida koji okružuju lokvu, ukupno rekonstruirano oko 26 m2 lica suhozida prosječne visine oko 1,5 m.

Lokva se nalazi na najnižem dijelu relativno prostranog Žirajskog polja i za vrijeme većih kiša znala je plaviti i šire područje. Obzidani dio nepravilnog je, približno ovalnog oblika promjera 30-ak metara, dok je spomenuti vanjski prsten koji ju dijeli od okolnih obradivih površina (danas uglavnom zaraslih) promjera 50-ak metara. Iz nje su vodu koristili ljudi i stoka, svaki sa svoje strane.

Okolna vegetacija i mekano tlo bili su uzrok izvalama – zid je na svim mjestima koja su iziskivala popravak bilo potrebno iskopati u potpunosti jer su temeljni kamenovi bili zarotirani prema van i do 30 stupnjeva. Taj je prljavi posao uzeo i najviše vremena, dok je sama gradnja bila prilično ugodna zbog kvalitetnog kamena (korišten je samo kamen iz originalnog zida).

U radu je sudjelovalo desetak ljudi s najrazličitijih strana: s otoka Žirja i Brača, iz Šibenika, Zadra, Siska, Žminja i Zagreba i Reimsa u Francuskoj, a treba spomenuti i moralnu podršku domaćih u obliku fritula i drugih delicija. Jedno prijepodne posjetila nas je i televizijska ekipa.

Sanja - 106071818_4011490155559461_1669386970928941167_n

Bepa Jurat, njena pjesma o Loki i fritule. Foto: Sanja M Vukman

Inače, lokva je u posljednjih petnaestak godina dvaput ispumpana i očišćena, ali trska ju je trenutno potpuno blokirala te je trimerom pokošen samo pojas uz unutarnji prsten. Planira se nastavak projekta, uz čišćenje kompletne lokve od vegetacije, obnovu unutarnjeg suhozidnog prstena i postavljanje poučnih tabli.

Pročitajte članak u Ekovjesniku: https://www.ekovjesnik.hr/clanak/3053/zirje-projekt-zazeleni-otok

Tekst: Filip Šrajer Foto: Alen Čikada, Danijela Grubišić, Jere Bilan, Sanja M Vukman, Filip Šrajer Prošloga je tjedna, od 23.-26.6., održana radionica uređenja lokve na Žirju koja je obuhvatila obnovu obodnih suhozida, čišćenje dijela vegetacije i uređenje odmorišta – sadnju triju voćki i postavljanje dvije klupice. Stanje prije početka radova: Akciju je vodila Amaterska kulturna […]

Natječaj iz Programa ruralnog razvoja RH 2014. – 2020.

July 5, 2020 in potpore i natječaji by Maja Flajsig

Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju objavila je prvi Natječaj iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) za provedbu za provedbu za provedbu Podmjere 4.4. „Potpora za neproduktivna ulaganja povezana s ostvarenjem ciljeva poljoprivrede, okoliša i klimatskih promjena“ – provedba tipa operacije 4.4.1 „Neproduktivna ulaganja povezana s očuvanjem okoliša“.

Svrha Natječaja je dodjela sredstava za neproduktivna ulaganja povezana s ostvarenjem ciljeva poljoprivrede, okoliša i klimatskih promjena, a prihvatljivi su sljedeći korisnici:

– poljoprivredna gospodarstva upisana u Upisnik poljoprivrednika

– javne ustanove i tijela, uključujući javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima i/ili drugim zaštićenim dijelovima prirode ili

– udruge koje se bave zaštitom i promicanjem kulturnih vrijednosti, zaštite okoliša i prirode.

Ukupan iznos raspoloživih sredstava javne potpore po Natječaju je 50.000.000,00 HRK, a intenzitet javne potpore iznosi 100%. Najniža visina javne potpore po projektu je 400 EUR, dok najviša visina javne potpore po projektu iznosi do 150.000 EUR.

Neka od prihvatljivih ulaganja su:

- obnova staništa važnih za bioraznolikost (uklanjanje raslinja na zapuštenom i neodržavanom poljoprivrednom zemljištu, u skladu s propisanim uvjetima),

- uklanjanje stranih invazivnih vrsta s poljoprivrednog zemljišta,

- obnova lokvi,

- kupnja električne ograde i psa tornjaka

- izgradnja nastambi za stoku u području rasprostranjenosti velikih zvijeri

Uvjete natječaja možete pregledati i preuzeti na poveznicama:

https://www.apprrr.hr/objavljen-prvi-natjecaj-za-tip-operacije-4-4-1-neproduktivna-ulaganja-povezana-s-ocuvanjem-okolisa/

https://www.apprrr.hr/podmjera-4-4-potpora-neproizvodnim-ulaganjima-vezanim-uz-postizanje-agro-okolisnih-i-klimatskih-ciljeva/

Rok za podnošenje zahtjeva za potporu i dostavu Potvrde o podnošenju zahtjeva za potporu je od 27. srpnja 2020. godine od 12:00 sati do 30. listopada 2020. godine do 12:00 sati

Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju objavila je prvi Natječaj iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) za provedbu za provedbu za provedbu Podmjere 4.4. „Potpora za neproduktivna ulaganja povezana s ostvarenjem ciljeva poljoprivrede, okoliša i klimatskih promjena“ – provedba tipa operacije 4.4.1 „Neproduktivna ulaganja povezana s očuvanjem okoliša“. Svrha Natječaja […]

Izvještaj: Gaćelezi – obnova suhozida uz lokvu

July 3, 2020 in Arhiva reportaža, jadranski suhozidi, radne akcije, škola suhozida, štitimo baštinu by kravosas

Tekst: Dora Raič
Foto: Dora Raič, Andro Nigoević

Posljednjeg vikenda u lipnju (27. – 28.06.) održana je vikend radionica obnove suhozida uz prostor prirodne lokve u naselju Gaćelezi. Akciju su organizirali LAG More 249 i udruga Lokva – Gaćelezi.

Inicijativa za osnivanjem udruge Lokva – Gaćelezi potaknuta je građanskom akcijom Lokva – izvor života, gdje je LAG More 249 kao nositelj, zajedno s mještanima naselja Gaćeleza, uredio prostor oko lokve. Tako su na očišćenom okolnom prostoru postavljene klupe i stolovi, gdje se u hladovini krošnja, mještani rado okupljaju i druže, a za najmlađe stanovnike postavljeno je i nekoliko sprava za dječju igru. Sada je na red došla i obnova suhozida, koji je u svom središnjem dijelu bio skoro u potpunosti urušen i zarastao u draču. Nekolicina mještana obnovu je prethodno sama započela te uspješno podigla nekoliko početnih i krajnjih metara suhozida.

Početno stanje suhozida oko lokve

U subotu ujutro započelo se s postavljanjem temelja novog zida te čišćenjem obraslih dijelova. Na terenu je bilo dovoljno materijala, dijelom već sortiranog, međutim posao je otežavao jako uzak manevarski prostor između zida i lokve. Iz tog razloga, bilo je potrebno dobro se organizirati i raspodijeliti poslove, kako bi radovi neometano tekli, a sudionici mogli sigurno prolaziti. Tako se dio ekipe posvetio ugrađivanju najvećeg kamenja u temelje i istodobno rasterećivao gomilu nastalu ispred zida, dio je odvajao i skupljao sitniji materijal za ispunu zida, a dio raskrčivao put za produljenje i spajanje zida s prethodno obnovljenim dijelom.

Na samom početku gradnje

Radovi napreduju

Ubrzo nakon postavljanja temelja zida, ekipa je uhvatila ritam te su se naredni redovi brzo nizali. Iako je sunce bilo nemilosrdno, nismo se dali smesti! Uz šešire, kape, suncobrane te česte pauze za hlađenje i okrijepu, radovi su trajali do večeri.

Pred kraj prvog radnog dana

Sljedeći dan preostalo je dovršiti spoj zida, koji je ujedno bio na najnespretnijem dijelu zahvata – samom rubu lokve. Stoga je prvo bilo potrebno postaviti dio materijala na rub kako bi se proširio koridor te omogućio siguran pristup i rad na zidu.

Spajanje zida

Vrućina nije popuštala, tako da su se radovi opet produžili do večeri. No, među sudionicima je vladala toliko ugodna i prijateljska atmosfera, da nikome nije predstavljalo problem produžiti boravak na radionici koji sat više.

Pred kraj drugog radnog dana

Nakon dva dana rada i druženja, radovima se nazire kraj, postavlja se posljednje pokrovno kamenje i zid se spaja u cjelinu!

U akciji je sudjelovalo 20 volontera, dijelom članova udruge Dragodid, udruge “Gaius Laberius” Gardun te vrijednog lokalnog i okolnog stanovništva. Hvala svima na srčanosti, trudu i doprinusu, nadamo se ponovnom susretu s dragim mještanima ovog malog mjesta na uistinu jedinstvenoj lokaciji!

Objavu LAG-a More 249 o ovoj akciji možete pročitati ovdje:
http://www.lagmore249.hr/novosti/odrzana-volonterska-akcija-obnove-suhozida

Tekst: Dora Raič Foto: Dora Raič, Andro Nigoević Posljednjeg vikenda u lipnju (27. – 28.06.) održana je vikend radionica obnove suhozida uz prostor prirodne lokve u naselju Gaćelezi. Akciju su organizirali LAG More 249 i udruga Lokva – Gaćelezi. Inicijativa za osnivanjem udruge Lokva – Gaćelezi potaknuta je građanskom akcijom Lokva – izvor života, gdje […]