Dragodid na najljepšoj pozornici Jadrana

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Gostovali smo na festivalu ‘Čovjek na zemlji’ koji se održavao u Dubrovniku od 26.-29.5.2016. godine. Tema festivala je zaštita prirode i održivi razvoj o čemu smo i mi imali nešto za reći, pa pročitajte…

Tekst: Mario Švencbir
Foto: Čovjek na zemlji (ČNZ), Ante Senjanović (AS), Vilma Stopfer (VS)

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Udruga Čovjek na zemlji nas je pozvala na učestvovanje u aktivnostima istoimenog festivala koji revno održavaju već šesti put. Kako su tematika festivala i ciljevi udruge održivi razvoj i zaštita prirode, mi smo pozvani da održimo predavanje na temu Suhozid – sveprisutno naslijeđe i dvodnevnu edukativnu radionicu suhozida sa naglaskom na prenašanje naših iskustava u gradnji jednostavnih suhozidnih građevina domicilnom stanovništvu. Sam festival odaje dojam homogenosti regije pa kroz prošlost festivala i aktivnosti festivala možemo primijetiti uključenost mnogo dionika sa dubrovačkog i konavoskog područja što govori da se zaista radi o održivom i integriranom razvoju cijele regije (neki od festivalskih programa: 2011., 2012., 2013., 2014., 2016.).

Predavanje na temu Suhozid – sveprisutno nasljeđe održao je Miše Renić u Saloči od zrcala Narodne knjižnice u Gradu. Bila je to odlična prilika za predstavljanje praktičnog rada našega naroda i našeg istraživačkog okupljenima. Kroz predavanje smo predstavili i naša iskustva a za kraj smo prisutnima prikazali i sada već festivalski filmski uradak naše članice Nevene Kereše.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Foto 1. Predavanje: Suhozid – sveprisutno nasljeđe u Saloči od zrcala (VS)

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Foto 2. Projekcija ‘festivalskog filmića’ (VS)

Organizatori su za radionicu odabrali lokaciju koju je Večernji list nazvao najljepšom pozornicom na Jadranu a osim toga, bila je to i naša najjužnija punta u Hrvatskoj na kojoj smo održali radionicu tako da smo dva superlativa riješili u samom startu radionice. Radionica se odvijala u parku Orsula koji je ime dobio po crkvici svete Orsule. Sam lokalitet itekako ima povijesnu ulogu te se nalazi na dionici starog karavanskog puta koji je prije izgradnje ceste povezivao Župu dubrovačku sa Gradom. Park Orsula se nalazi koji kilometar južno od samog Grada na obronku taman ispod jadranske magistrale. Sami park je pravi mediteranski botanički vrt ispunjen aromatičnim biljem te isprepleten mrežom staza koje okružuju pozornicu koja prostornim dizajnom nalikuje na auditorij. Prizor koji vidite iz parka zaista obara s nogu, i taj sveobuhvatan pogled ćete sigurno spremiti u svoju mentalnu mapu i zorno se prisjećati divote koju ste uživali. Modra je to pučina ispred vas u kojoj stoji Lokrum, tako blizu, a sa desne strane Zidine Grada i siluete elafitskog otočja, Mljeta i Pelješca. Polaznica radionice koju smo održali u Tehničkom Muzeju Nikola Tesla u Zagrebu, Anita Trojanović, već je u Zagrebu nagovijestila kako će radionica na Orsuli izgledati ovim riječima – dva kamena u zid, pa pogled – i tako je i bilo.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Foto 3. Informativna tabla kod ulaza u park (VS)

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Foto 4. Spust u park (VS)

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Foto 5. Ambijent pozornice i tribina u parku (VS)

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Foto 6. Tribine iz ove perspektive pare Takala (VS)

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Foto 7. Obnovljena crkva svete Orsule (VS)

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Foto 8. Pogled na Grod (VS)

Osim organizatora i volontera željnih zidanja na zvizdanu dočekao nas je i sam Andro Vidak, čovjek koji je iščupao Orsulu iz drače povijesti i pretvorio je u ovo što danas jest.

Radionica je otvorena međusobnim upoznavanjem i osnovnim informiranjem o parku. Nakon toga slijedilo je kratko predavanje o osnovama izgradnje suhozida i ‘zaštiti na radu’.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Foto 9. Instrukcije by Miše Renić (VS)

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Foto 10. Instrukcije by Miše Renić (2) (VS)

Nakon uvodnih know-how instrukcija podijelili smo se u dvije grupe, na iskusnije i malo manje iskusne te smo shodno tome obavljali zadatke. Organizatori su naumili obnoviti jednu kamenu kućicu na samoj lokaciji koja bi se prenamjenila u spremište za alat ili za tovara, a za manje iskusne trebalo je ponovo zazidat jednu među koja je zapravo podzid staze na kojoj se urušava kruna zida. Na kućici je radila grupa u kojoj su manje-više svi već imali doticaja s kamenom dok je na stazi radili mješovita ekipa sa iskrenom željom naučiti ovu vještinu. Među entuzijastima koji su obnavljali stazu našla se i već spomenuta Anita Trojanović koja je kao studentica Krajobrazne arhitekture lijepo ‘zabrazdila’ u suhozide a svoj završni rad je posvetila suhozidnim krajolicima konavoskog područja odakle i sama potječe.

11.
Foto 11. Zatečeno stanje kućice (AS)

12.
Foto 12. Urušeni lijevi bočni zid (AS)

13.
Foto 13. Urušeni desni bočni zid (AS)

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Foto 14. Andro uči najmlađe (VS)

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Foto 15. Ekipa je prionula (VS)

16.
Foto 16. Što reći, dva kamena pa pogled :) (ČNZ)

A za to vrijeme u kućici…

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Foto 17. Akcija na svim stranama (VS)

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Foto 18. Svaka čast ekipa (VS)

19.
Foto 19. Radi se (AS)

20.
Foto 20. I najmlađi prionuli (AS)

Kao udruga smo sudjelovali na obnovi nekoliko ovakvih kućica pa nam nije strana odgovornost koju zahtijeva ovakav posao, a ni sistematizacija radnih zadataka tijekom obnove. Osim toga ovakav objekt u kratkom roku može obaviti grupa uhodanih majstora a naš je cilj bio zainteresirati i senzibilizirati okupljene za ovakav tip gradnje što smo i učinili. Termin subotnje radionice trebao je završiti oko 16:00 sati, međutim pauza za ručak i jako sunce ‘natjerali’ su nas na duži odmor što je i prolongiralo samu radionicu.

21.
Foto 21. Ništa bez okrepe (ČNZ)

Stazu smo taj dan završili a kućicu smo nastavili sljedeći dan…

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Foto 22. Dovršena staza (VS)

Sutrašnji dan je bilo vjetrovitije i oblačnije što je za posljedicu imalo ugodnije uvjete rada obzirom na jako sunce koje je žarilo dan prije. Odmah smo krenuli raditi na kućici iako smo bili svjesni da će se kućica morati dovršiti drugom prilikom. U kućici smo morali obnoviti dva bočna zida koja su urušena do samih temelja i dignuti ih na visinu od 2m, a osim toga trebalo je popraviti i sami ulaz. Potrebno je bilo i nanovo zazidati vanjski samostojeći ugao što je, osim obnove ulaza, bio najzahtjevniji zadatak kojega se prihvatio i najiskusniji član. Uz lagani vjetar, i povremenu naoblaku, pouzdanje je raslo a tako i zidovi.

23.
Foto 23. Entuzijazam ne jenjava – Matej Trpin (AS)

24.
Foto 24. Ništa bez škalje (AS)

25.
Foto 25. Miše i ugao (AS)

26.
Foto 26. Čovjek na zemlji i Dragodid (ČNZ)

27.
Foto 27. Bočni zid raste (ČNZ)

28
Foto 28. Naša Vilma (ČNZ)

Da bi to na kraju izgledalo ovako…

29.
Foto 29. Nije puno ostalo… (ČNZ)

30.
Foto 30. Desni bočni zid završen (ČNZ)

31.
Foto 31. Ulaz završen (AS)

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Foto 32. Desni bočni zid… (VS)

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Foto 33. Ugao desnog bočnog zida (VS)

A za kraj i nekoliko zajedničkih fotki…

OLYMPUS DIGITAL CAMERA OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Foto 34., 35. Lagano poziranje :) (VS)

Najljepša hvala Udruzi Čovjek na zemlji, njenim članovima i Mateju Trpinu koji nas je pozvao na sudjelovanje u festivalskim aktivnostima. Nadamo se da ćemo se još viđati i surađivati, a dotad… Idemo dalje s festivalskim akcijama!!!

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

Intervju: Kulturni biseri Hrvatske

BeFunky-collage
‘Kulturni biseri Hrvatske’ serijal je Hrvatskog katoličkog radija koji kroz 17 emisija predstavlja baštinu Hrvatske koja se nalazi na UNESCO-vim popisima nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.

”Suhozid – kameni spomenik žuljevitih dlanova” naziv je emisije povećene ovoj vrijednoj vještini, a poslušati je možete ovdje:

Prenosimo i dio transkripta intervjua s predsjednicom udruge: Suhozid – kameni spomenik žuljevitih dlanova

‘Kulturni biseri Hrvatske’ serijal je Hrvatskog katoličkog radija koji kroz 17 emisija predstavlja baštinu Hrvatske koja se nalazi na UNESCO-vim popisima nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. ”Suhozid – kameni spomenik žuljevitih dlanova” naziv je emisije povećene ovoj vrijednoj vještini, a poslušati je možete ovdje: Prenosimo i dio transkripta intervjua s predsjednicom udruge: Suhozid – kameni spomenik […]

Read More »

 atts
0

Krš kao brend! Reportaža s manifestacije “Naš krš” i prvenstva Crne Gore u gradnji suvomeđe

Tekst i fotografije: Planinarski klub „Subra“ & Agencija za razvoj i zaštitu Orjena doo Herceg Novi

Prvenstvo CG, ekipa Ilić
Ekipa “Ilić” na natjecateljskom poligonu

Tokom vikenda održana je manifestacija “Naš krš“, koja je još  jednom ukazala kroz aspekt prirodnih ljepota karsta, ali i kroz  specifični kulturni pejzaž ponikao na simbiozi čovjeka i kraške prirode, na potrebu za njihovo revalorizaciju i pažljivo čuvanje.

Protekla dva dana, Orjensko sedlo (1600 m) bilo je centar programa posvećenog kršu i očuvanju tradicije života na njemu. Prvog dana planinari iz Herceg Novog i Podgorice („Subra“, „Gorica“ i individualci), izveliki su kružnu turu kroz centralni dio masiva, obilazeći njegove najviše ali i najkrševitije tačke, upoznajući se sa teškoćama prelaska ovakve vrste terena, a ujedno i sa skrivenom ljepotom Orjena. I pored značajne doze nepristupačnosti, Vučji zub (1805 m) i Veliki kabao (1894 m), bili su kroz vjekove značajne vojne granične tačke, kao i ustanička gnijezda. Do njih vode planinarske, pastirske, pa čak i stare švercerske staze.

Uspon na Vučji zub
Uspon na Vučji zub

Drugi dan bio je rezervisan za IV Prvenstvo Crne Gore u gradnji suvomeđe, događaj kojim se želi očuvati i oživjeti drevno umijeće gradnje u kamenu u tehnici na suvo, bez vezivnog materijala. Prenos ovog umijeća sa koljena na koljeno zaslužan je za naše prilagođavanje životu na kršu, odnosno, prilagođavanje krša našim potrebama. Ono što je nekad bila nužnost opstanka, danas je kulturna vrijednost, kako u aspektu nematerijalne, tako i u aspektu materijalne baštine. Takođe umijeće zidanja i kulturni pejzaž kao njegov produkt, sve su značajniji segmenti turističke ponude koja je davno prešla granicu sunca, plaže i mora. Važno  je da iz godine u godinu među domaćim stanovništvom raste svijest o značaju očuvanja ove tradicionalne vještine, između ostalog i kroz ova kulturološko-sportsko-rekreativna takmičenja.

Ekipa Ilić
Ekipa “Ilić”

Ekipa Podgorica na moru
Ekipa “Druga šansa”

Ekipa Druga šansa
Ekipa “Podgorica na moru”

Ove, baš kao i protekle godine, najuspješnija je bila ekipa „Ilić“ iz Bijele, koja je ustvari porodični tim sastavljen od čak tri generacije, objedinjen ljubavlju gradnje u kamenu. Drugo mjesto zauzela je mješovita hercegnovsko-trebinjska ekipa „Druga šansa“, dok je treće mjesto pripalo još jednoj miješanoj, podgoričko-hercegnovskoj ekipi, prigodno nazvanoj „Podgorica na moru“. Kapiteni ekipa, Jovan Ilić, Dejan Pavlović i Predrag Vujović, dobili su diplome, kao i rukom rađene gastro-suvenire, dar hercegnovskog NVU „Ruke“, dok je najboljoj ekipi pripao i prelazni pehar, kamena „Orjenska buža“ rad umjetnika i planinara, Dejana Veriga.

Pobjedničke ekipe zajedno
Pobjedničke ekipe zajedno

Odmor ispred planinarskog doma
Odmor ispred planinarskog doma

Organizaciju događaja su pomogli: Turistička organizacija Herceg Novi, Ministarstvo sporta, Planinarski savez Crne Gore i Opština Herceg Novi, dok su organizatori bili PK „Subra“ (planinarska tura i smještaj), odnosno Agencija za razvoj i zaštitu Orjena (Prvenstvo CG).

Herceg Novi, 01. 07. 2019.

 

Tekst i fotografije: Planinarski klub „Subra“ & Agencija za razvoj i zaštitu Orjena doo Herceg Novi Ekipa “Ilić” na natjecateljskom poligonu Tokom vikenda održana je manifestacija “Naš krš“, koja je još  jednom ukazala kroz aspekt prirodnih ljepota karsta, ali i kroz  specifični kulturni pejzaž ponikao na simbiozi čovjeka i kraške prirode, na potrebu za njihovo revalorizaciju i […]

Read More »

 atts
0

Dragodid se vraća kući

Tekst: Mislav Tovarac
Foto: Anton Divić, Nina Lišnić

Početkom prošlog mjeseca održana je višednevna radna akcija u selu Dragodid na Visu za nekoliko volontera. Mjesto koje je našoj udruzi dalo ime i gdje su prije više od 15 godina počele naše suhozidne aktivnosti specifično je po mnogo toga. Nalazi se sat vremena hoda od Komiže, dosta dobro skriveno sa ceste, te da nema magaraca i koza njegove jedine povremene stanovnice Nedjeljke Burić koji odaju da se tamo nalazi nešto više, bilo bi ga veoma lagano promašiti. Selo nema struje ni tekuće vode, uobičajena pojava za mala kamena mjesta kakvih ima na stotine na istočnoj obali Jadrana. Boravak u takvoj sredini interesantan je jer pruža uvid u način života koji je na našoj obali postojao sve do nedavno – uz minimum komfora i prilagođen teškim geografskim uvjetima.

Dragodid je kao i većina malih ruralnih mjesta po Jadranu naglo napušten sredinom prošlog stoljeća, no radi relativne blizine Komiži i povremenih stanovnika nije doživio sudbinu mnogih sebi sličnih mjesta – tihu smrt u zagrljaju šume. Danas je često posjećen, primarno zbog turizma, nekad i radi suhozida.

Naš boravak tamo prošao je u tradicionalnoj maniri. Obroci, kava i čaj kuhali su se na vanjskom otvorenom ognjištu, voda dovlačila iz gustirne, i gradilo se u suho.

slika 1
U sklopu naše višednevne akcije popravili smo nekoliko urušenja u selu, improvizirali novu štalu za koze i dobro se zabavili. Bivša urušenja nalaze se na kozama često korištenoj ruti livada – kuća, a zašto su nastala postane jasno svakome tko se u blizini tora kada se koze uvode ili puštaju van.

slika 2
slika 3
slika 4
Nakon naše intervencije, suhozidna ograda vraćena je na mjesto i znanstvenom metodom je potvrđeno da po novome podnosi opterećenje od minimalno tri koze i dva kozlića.

slika 5
slika 6
slika 7
S druge strane sela, na mjestu gdje je niknula nova štala pruža se fantastičan pogled na more tako da koze sada uz novu ogradu u stalnom boravištu imaju i ljetnikovac nepunih 10 minuta trčkaranja nizbrdo.

slika 8 slika 9 slika 10

Zahvaljujemo gradu Komiži na donaciji sredstava koja su nam omogućila ovu akciju, vinariji Senjanović na donaciji koja nas je krepila tokom akcije i Nedjeljki Burić na smještaju, društvu i vječitom duhu i atmosferi.

slika 11 slika 12
slika 13 slika 14

 

Tekst: Mislav Tovarac Foto: Anton Divić, Nina Lišnić Početkom prošlog mjeseca održana je višednevna radna akcija u selu Dragodid na Visu za nekoliko volontera. Mjesto koje je našoj udruzi dalo ime i gdje su prije više od 15 godina počele naše suhozidne aktivnosti specifično je po mnogo toga. Nalazi se sat vremena hoda od Komiže, […]

Read More »

 atts
0

Vremeplov: (G)radionica gromača, Kotor (Crikvenica), 17. i 18. svibnja 2019.

Tekst: Romina Tominić
Foto: R.T., Tea Rosić, Mislav Tovarac, Ante Senjanović

60420458_2097220553722348_3042573446874660864_n

17. i 18.05. održali smo tradicionalnu (g)radionicu gromača na najstarijem i najskrovitijem kutku Crikvenice, na Kotoru. Muzej Grada Crikvenice uz naše stručno vodstvo te uz potporu Ministarstva kulture i Grada Crikvenice organizira ovu radionicu već sedmu godinu zaredom.

Na (g)radionicama prenosimo znanje i tehniku gradnje “u suho”, a iskustvo koje pritom prenosimo nezamijenjivo je – istražujući kamen mi razmišljamo rukama, a gradeći zajedno, mic po mic, spašavamo selo od zuba vremena.

60303001_2721659754550971_5887102807814701056_n

S obzirom da je Kotor od svakodnevnih crikveničkih kretanja izoliran pola sata dugom pješačkom stazom, ne čudi kako su sve čari njegove primorske arhitekture ostale gotovo netaknute.

Trag čovjeka i njegovo višestoljetno nastojanje kultiviranja krajolika vidljivo je u svakom kutku Kotora i njegove okolice s kojom čini zaštićenu kulturno-povijesnu graditeljsku cjelinu velike arheološke i etnografske vrijednosti. Riječ je o staroj jezgri iz koje je niknula Crikvenica.

IMG_3737

Ove smo godine bili u nešto manjem broju no to nas nije spriječilo da obnovimo čak 3 podzida, 1 suhozid i dio stubišta na predjelu Placa. U radovima održavanja Kotora pomogli su i zaposlenici Eko Murvice koji su pokosili putove oko sela, a radionici se odazvalo i domaće stanovništvo.

60708166_2097220600389010_8365576701731667968_n

Rastavili smo 3 gromače i već isti dan obnovili dvije do pola i jednu manju do kraja.

1. gromača:

IMG_3692

IMG_5984

IMG_5994

IMG_3795

2. gromača

IMG_20190517_105501

IMG_3789IMG_5982

Drugog smo dana razmjenili svoja znanja sa još novih lica.

60408515_2723471681036445_8003981476641112064_n

Zajedno smo obnovili zidić, jednu srednje zahtjevnu i jednu zaista zahtjevnu gromaču radi koje moramo pohvaliti Antu koji je predvodio taj poduhvat.

IMG_20190517_180940

Povremenoj kiši nismo dozvolili da nas smeta! -ali navela nas je na razmišljanje: gradimo li zaista u suhoj, ili ipak, u mokroj tehnici? :D

Kako god bilo, definitivno gradimo u entuzijazmu. Stoga smo ostali i treći dan kako bi rješili još jedan problem.

20190519_3077

Na zamolbu kustosice Muzeja Grada Crikvenice Tee Rosić odlučili smo sanirati stubište u samom centru Kotora. Naime, sa dotičnog stubišta ispala su dva kamena radi kojih bi uskoro popadala cijela konstrukcija.

60700686_2100598656717871_1956318248542666752_n

Trebalo je počistiti zemlju sa stepenica, izbiti ogromni korijen, pronaći prave veličine kamenih blokova i ugraditi ih. Vještinom i brzinom iznenadili smo sami sebe, a ubrzo i turiste koji su se u to vrijeme našli u našem okruženju.

IMG_3937

Kada smo okončali s radovima obišli smo selo i odredili iduću lokaciju (g)radionice koja se sprema na jesen kada ćemo se opet družiti u zidarskim rukavicama!

Vidimo se!

Tekst: Romina Tominić Foto: R.T., Tea Rosić, Mislav Tovarac, Ante Senjanović 17. i 18.05. održali smo tradicionalnu (g)radionicu gromača na najstarijem i najskrovitijem kutku Crikvenice, na Kotoru. Muzej Grada Crikvenice uz naše stručno vodstvo te uz potporu Ministarstva kulture i Grada Crikvenice organizira ovu radionicu već sedmu godinu zaredom. Na (g)radionicama prenosimo znanje i tehniku gradnje […]

Read More »

 atts
0

MIMO trih škalic od Skrbčić do Picika

Tekst “Kroz 10 škalic od Skrbčić do Picika” Berislava Horvatića, objavljen u travanjskom broju časopisa “Krčki val” i ekskluzivno ovdje na Dragodidu, u lipanjskome je broju dobio nastavak. I ovoga puta su nam autor i izdavač Denis Lešić (inače koautori vrlo zanimljive knjige “Tajne otoka Krka”) omogućili (pret)premijernu web-ekskluzivu.

I dalje je riječ o zanimljivom suhozidnom detalju – škalici, uskome prolazu kroz gromaču – ali sada nešto manje iz dokumentarističke perspektive, a nešto više iz perspektive razmatranja konflikta turizma i baštine.

Naime, kao kontrast krasnoj i očuvanoj stazi kroz 10 škalica, ovdje autor opisuje označenu biciklističku stazu na čijoj su trasi tri škalice morale biti djelomično devastirane radi omogućavanja prolaza – više ne KROZ, nego MIMO njih. Na ovu je stazu autora upozorio domaći čitatelj Nenad Kosić, a u međuvremenu je (u prošlom broju) svojim razmišljanjem reagirao i Rado Žic Mikulin. Osim suhozidne zanimljivosti i aktualnog pitanja može li “turizam biti sit i gromača cijela”, u cijeloj ovoj priči zanimljiva je i činjenica da je članak o suhozidnoj baštini potaknuo domaće na reagiranje i volontiranu informaciju. Pogođena tema i angažirana publika pokazuju se kao dobitna kombinacija za otkrivanje suhozidnih fenomena, standardno slabo pokrivenih pisanim izvorima…

Pročitajte sami: MIMO trih škalic od Skrbčić do Picika, Krčki val 78, lipanj 2019, pp. 2-4.

 

zatvarajovce

 

Tekst “Kroz 10 škalic od Skrbčić do Picika” Berislava Horvatića, objavljen u travanjskom broju časopisa “Krčki val” i ekskluzivno ovdje na Dragodidu, u lipanjskome je broju dobio nastavak. I ovoga puta su nam autor i izdavač Denis Lešić (inače koautori vrlo zanimljive knjige “Tajne otoka Krka”) omogućili (pret)premijernu web-ekskluzivu. I dalje je riječ o zanimljivom […]

Read More »