Dragodid na PechaKuchi – prezentacija

U četvrtak 9.9. održali smo prezentaciju naše rabote na PechaKuchi koja se održala na Glavnom kolodvoru u Zagrebu. Bilo je puno ljudi i bilo je super. Najviše smo pričali o radionici Petrebišća 2010, a u uvodu smo rekli nešto i o našim motivima i povijesti akcije.

(PechaKucha je format gdje imaš točno 20 slajdova po 20 sekundi za reći što imaš, pa niko ne može previše zatupiti… Više o PechaKuchi i “našoj” večeri ima na http://www.pecha-kucha.org/night/zagreb/7)

PREZENTACIJA:


(Filip) Dobra večer. Ova ekipa koju tu vidite sastoji se od arhitekata, etnologa i profesora povijesti. Još imamo jednog profesora u Splitu i jednog agronoma u Brodu. Naše društvance veže strast za šljakerskim odmorom daleko od civilizacije , a kao idealan medij za to pokazao se suhozid i konstrukcije povezane s njim.


Za ilustraciju veličine fenomena suhozida na našem kršu, jedna procjena: kad bismo ih danas išli graditi, cijena bi bila red veličine trećine državnog proračuna – nekoliko desetaka milijardi kuna. Međutim večeras ćemo se baviti jednom zabavnijom temom, a to su naše suhozidne radionice.


Zabavnu stranu suhozidanja otkrili smo kao studenti u selu Dragodid na Visu, a domaćin i glavni motor rada i zabave bio je ovaj omaleni barba koji na slici nazdravlja kamenom krovu. Andrija Suić, penzionirani vojni inženjer, koji je inače cijeli svoj radni vijek proveo projetirajući i gradeći aerodrome i ceste po bivšoj jugi.


Evo nas, trifrtalja sata hoda iz Komiže, bez struje, tekuće vode. Transport tereta magarcima. Seoska idila tristotinjak metara nad morem, pogled na Italiju, ali i suočavanje sa realnostima života kao što je klanje kokoši za ručak.


Bilo je i ljetnih i zimskih akcija, trajalo je 4 godine, a onda je iznenada umro jedan od ključnih drugara, Dimi (31), pa onda i barba Andrija, i nastala je jedna višegodišnja pauza…Tek smo prošle jeseni odlučili opet izaći na teren, ali trebala nam je bliža lokacija.


(Grga) Sretna okolnost je što sam ja tada radio kao etnolog u parku prirode učka. To nas je dovelo do napuštenog ljetnog selišta Petrebišća. Ovo je planinsko naselje bilo primjer rudimentarne suhozidne arhitekture koja predstavlja idealan poligon za naše igrarije.


Još jedna atraktivna strana je i činjenica da je dosta kućica u općinskom vlasništvu, što nam je davalo neku garanciju da ih možemo pretvoriti u javno dobro poput planinarskog skloništa. Kao prva žrtva,odabrana je kućica koju vidite ovdje na slici. Bez krova i ispunjena metar debelim slojem šute.


Da zabava počne nedostajale su nam još samo ljudske žrtve. Tome smo doskočili smislivši ljetnu radionicu suhozidne gradnje za studente arhitekture, krajobrazne arhitekture i etnologije. Usprkos našem trudu da ljude poplašimo pričama o teškom radu i spartanskim uvjetima života, odaziv je bio iznad svakog očekivanja.


Brojka od 30 učesnika stavila je i nove organizacijske zahtjeve pred nas. Stoga je dio tima otišao na teren tjedan dana radnije kako bi postavili gerilsku bazu u planini te u hodu ispeglali neke stvari. U tom su nam pomogli naši kršnih drugovi i drugarice te rejndžeri Parka prirode.


Rješavanje bugova u hodu je uključivalo i dizajn sanitarnih sistema. Trebalo je napraviti zadovoljavajući klozet koji će izdržati 30 guzica dnevno. Veliki izazov bila je i osobna higijena zato jer smo na raspolaganje dobili kanistre od svega 2 kubika vode koja je trebala služiti i za piće i za pranje.


Došao je i dan d. Studenti su stigli busom i trebalo ih je pješke sprovesti do 700 m visokih Petrebišća. Baš za tu prigodu spojili su se nebo i zemlja i svi smo bili vrlo mokri. No tad smo znali da smo dobili kvalitetan ljudski materijal jer nitko nije previše kukao. Po kraju ove golgote ipak ih je osušilo sunce.


Dan u kampu bi započinjao buđenjem za koje smo koristili vuvuzele a potom je slijedio doručak kuvanih žitarica koji je pripravila naša vrijedna kuharica i lektorica dora. Logistički izazov hranjenja 30 ljudi u planini nije za podcjeniti – dopremljena je i pojedena oko tona hrane.


(Filip) Evo akcije! Šumarija nam je posjekla 16 stabala kojima je trebalo oguliti koru da bi poslužili za izradu konstrukcije krova. Drva za građu treba sjeći kada imaju najmanje vode u sebi. Kod borova je to ili u siječnju kada su u hibernaciji ili u srpnju-kolovozu kada su impregnirani smolom.


Nakon guljenja kore trebalo je odnijeti trupce parsto metara dalje do gradilišta. Borovi puni smole su teški ko đavo, ali su svejedno neki iz organizacije zavidjeli ovim hrkanima koji su zadatak obavljali uz prostačku pjesmu da se sve orilo. Evo tu se vidi i ambijent podno glavnog hrpta Učke.


Mi organizatori smo ipak trebali pomagati pri finijim poslovima kao što je izrada krovne konstrukcije i pokrivanje kamenim pločama. Ovaj krov smo napravili od piljenih greda i letvi tako da nam se borovi posuše za slijedeću godinu. Na slici je fenomenalni majstor Branko Brubnjak iz Drage. Taj sam sebi kuje sjekire – treba li reći više?


(Grga) Drugi zadatak radionice bila je i izgradnja velike suhozidne skulpture zmije u režiji akademskog kipara Ljube De Karine. Osim što je vježba zidanja gromače, ovo je i novi sadržaj na mitsko povijesnoj stazi koja prolazi kroz petrebišća. Zmija je utjelovljenje staroslavenskog božanstva Velesa.


No nije sve bilo rad – imali smo dosta vremena i prostora za kvalitetnu zajebanciju. Balote su bile vrlo kompetetivne i znale se otegnuti do dugo u noć. Bilo je još par kružoka koji su prakticirali razne aktivnosti. Jedna od popularnijih je bila ispijanje pića, tamburanje po ukuleletu i padanje pod stol u 3 ujutro.


I evo ga – zmija je gotova. Ima 25 metara i cjenimo ju na oko 25 tona kamena. Sve su to navrh ovog brda iz šire okoline rukama i kariolama doteglile naše vrijedne mlade studentice, i tek pokoji student. Sama glava je megalit od jedno 450 kg i predstavljala je zaseban cjelodnevni poduhvat.


(Filip) Velika pobjeda radnog naroda. Krov je postavljen, zmija je gotova, borovi su pripremljeni, i to sve bez prevelikog forsinga, čak i sa dva dana pauze radova zbog jake kiše. Ekipa je bila zaista fenomenalna i ovo je mjesto za zahvalu i pozdrav njima.


I za kraj, u gornjem lijevom uglu jedna svetačka sličica za zaštitu od zlih sila. To Dimi i barba Andrija sa onoga svijeta potpiruju vatru koja u ovoj kućici na Petrebišćima gori po prvi put nakon 70 godina pauze. Hvala na pažnji.

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

Pridružite se radionici u Dragodidu – Komiža

U Petak 21.7. s početkom u 9:15 održati će se kratka trosatna radionica suhozidne gradnje u Dragodidu iznad Komiže.

Prijevoz do Dragodida iz Komiže je organiziran od strane kolega iz Alternature, a okupljanje je u 8:30 sati na autobusnoj stanici Komiža. Molimo sve zainteresirane da svoj dolazak najave na broj mobitela 092 165 2392 te koordiniraju svoj dolazak sa našim članovima na terenu.

DGD oglas 2017_ispunjeno

U Petak 21.7. s početkom u 9:15 održati će se kratka trosatna radionica suhozidne gradnje u Dragodidu iznad Komiže. Prijevoz do Dragodida iz Komiže je organiziran od strane kolega iz Alternature, a okupljanje je u 8:30 sati na autobusnoj stanici Komiža. Molimo sve zainteresirane da svoj dolazak najave na broj mobitela 092 165 2392 te […]

Read More »

 atts
0

Program Petrebišća 2017

Ponosno vam predstavljamo program suhozidne radionice Petrebišća 2017, koja će se održati od 29.7 do 6.8. u Parku prirode Učka.

Program je koncipiran po tematskim cjelinama koje obuhvaćaju osnove i napredne tehnike zidanja u suho, obnovu slamnatog krova i skupljanje kamenih ploča iz malog kamenoloma.

Praktični dio popratit će cijeli niz stručnih predavanja:

Sanja Lončar – Odnos pučkog graditeljstva i moderne arhitekture

Nevena Kereša – reVillage – budućnost ruralne arhitekture na jadranskoj obali

Filip Šrajer – suhozidna gradnja i krajolici

Grga Frangeš – Učka i Petrebišća – pregled tradicijskih oblika

Ljubo de Karina – Osnove kiparstva u kamenu

Anita Trojanović – Suhozidna baština Konavala

Vilma Stopfer – Suhozid kao spomenik

Tanja Kremenić – Revitalizacija otoka Cresa na temelju baštine i demokratskog dijaloga između nositelja

Alen Cikada – Prirodna Jama, zanemareni izvor života na kršu

Magdalena Janeš, Ana Terlević – Suhozidna flora, primjeri Dugog otoka

Iva Šoštarić – Oživljenje zidova, ptičja perspektiva

 

PLAKAT PTB 2017-01

Ponosno vam predstavljamo program suhozidne radionice Petrebišća 2017, koja će se održati od 29.7 do 6.8. u Parku prirode Učka. Program je koncipiran po tematskim cjelinama koje obuhvaćaju osnove i napredne tehnike zidanja u suho, obnovu slamnatog krova i skupljanje kamenih ploča iz malog kamenoloma. Praktični dio popratit će cijeli niz stručnih predavanja: Sanja Lončar […]

Read More »

 atts
0

Radionica ”Olipski suhozidi”

Od 9. od 11. kolovoza 2017. udruga SOL u suradnji s nama održat će radionicu ”Olipski suhozidi”.

Screenshot_1
Tijekom tri dana ove olipske radionice, sudionici će naučiti osnove umijeća suhozidne gradnje, obnoviti porušene suhozide i sagraditi nove. Po završetku će dobiti potvrdu o sudjelovanju. Radionica se provodi kao građanska akcija financirana putem Zaklade Kajo Dadić, programa ”Naš doprinos zajednici”.

Voditelji radionice su članovi udruge Dragodid. Radionica je besplatna, osigurano je osvježenje i zaštitna oprema za sve sudionike. Za dodatne informacije možete kontaktirati Denisa Klevu, predsjednika Udruge SOL na 092/110 7255 i denis@udruga-sol.hr

Plakat

Od 9. od 11. kolovoza 2017. udruga SOL u suradnji s nama održat će radionicu ”Olipski suhozidi”. Tijekom tri dana ove olipske radionice, sudionici će naučiti osnove umijeća suhozidne gradnje, obnoviti porušene suhozide i sagraditi nove. Po završetku će dobiti potvrdu o sudjelovanju. Radionica se provodi kao građanska akcija financirana putem Zaklade Kajo Dadić, programa ”Naš […]

Read More »

 atts
0

Vremeplov: Levando povišću pritrujena

Ususret devetom Festivalu levande koji se ove godine održava 30. lipnja i 1. srpnja, objavljujemo izvještaj s prošlogodišnje fešte od lavande.

Tekst i foto: Mario Švencbir

Festival Levande, osmi put zaredom, u Velom Grablju i ove je godine bio spektakl koji zaslužuje svoj vatromet. Objektivno je teško sabrati dojmove (kao i dosad) tako da slijedi subjektivni tekst.

image1

Velo Grablje, mjesto gdje se održava Festival Levande osmi put zaredom (što Grande voli istaknuti), je ponovno istaklo svoju povijest kroz seriju događaja obgrljenima mirisima predivnog ljubičasto plavog klasičastog cvijeta koji je samom mjestu a i svijetu donio toliko dragoga. Pri povratku u Zg, u trajektu su me neki Britanci, malo zrelije dobi, priupitali koja je to ozbiljna knjiga koju čitam. Bila je to knjiga Otok Hvar – Velo Grablje ljudi i događaji u 20. Stoljeću (knjiga druga). Kad sam im objasnio da je ta knjiga bila predstavljena na Festivalu Levande ostavio sam ih zbunjene sa novim pitanjem; Aha, znači Festival nije samo za turiste?

Da ljudi, Festival nije samo za turiste…

image2

Festival je svojevrsni spomenik kulturi koja nanovo otvori oči i udahne zrak u svoje podmaklo tijelo i otvori svoja vrata novim ljudima i podsjeti one starije generacije na ‘gušte proizašle iz teške rabote‘. Lani je Festival proširio svoj obuhvat a u tom je smjeru išao i ove godine. Medijski popraćeno otvaranje tradicionalnom žetvom i radionicom suhozida koliko god se puta desilo, neće postati klišej. Ako ne zbog aktivnosti, onda zbog lokaliteta, vrućine, miljun pčela i leptira i domaćih ljudi koji jednostavno ne staju u htijenju da upoznaju goste sa svojim običajima i tradicijom. Ala gušta rekli bi, zvuk srpova, kres kamena, blještanje mora u daljini, čežnja za ničim… Jednostavno fantazija. Da se razumijemo, činjenica da otvaranje radovima u poju traje ‘samo’ dva sata ide u prilog ovakvom dojmu. Usputni suhozid nije bio spektakl kao lani ali je svakako plijenio pažnju gostiju otvaranja. Obnovio se koji dužni metar gomile doslovno par la finta.

image3 image4 image5 image6

Nakon otvaranja tradicionalnom žetvom i usputnim suhozidima te već ustaljenim zahtjevima za intervju krenulo se u Grablje.

Novost je ove godine konačno stavljanje stare uljare u pogon, koja je dekorirana etno zbirkom tradicionalnih oruđa, alata i inih pribora za život kakav se nekad živio. Osim etno zbirke, zidove uljare su krasile slike Marina Ribarića. Posebna čar uljare je u tome što je izuzetno hladna tako da preporučam svakome dogodine da svako malo prošeće dolje i zagušta u izložbi i osvježenju.

image7

Ove je godine festivalski program bio prisilno izmijenjen ‘zahvaljujući’ prolasku hrvatske nogometne reprezentacije u 16-inu finala europskog nogometnog prvenstva. Tako da se sve (nažalost) podredilo tome, naime otkazana je projekcija filma a i nastup Sexymotherfuckersa je odgođen za poslije utakmice, koja je nažalost ušla u produžetke i kobno završila za našu reprezentaciju što se naravno odrazilo i na samu posjećenost i doživljaj koncerta.

Evo, kako već treću godinu zaredom pišem izvještaj i nikad ne napišem što se sve zbivalo, ali znam jednog koji sve napiše (vidi link), valjda vam je jasno da se festival levande ne propušta…

Ak zovu Laura il Grande na festival levande,
ima inćuna i bevande
Konoba na dola, kod živke a i z one bande
Naravno da stižem gledat Vis i Paklenjake sa verande

Moraš žeti, moraš žeti, levanda će požutjeti
sunce prži, pakleno je, di si levando volim te!!!

Ususret devetom Festivalu levande koji se ove godine održava 30. lipnja i 1. srpnja, objavljujemo izvještaj s prošlogodišnje fešte od lavande. Tekst i foto: Mario Švencbir Festival Levande, osmi put zaredom, u Velom Grablju i ove je godine bio spektakl koji zaslužuje svoj vatromet. Objektivno je teško sabrati dojmove (kao i dosad) tako da slijedi […]

Read More »

 atts
0

Mnogo razloga za suhozidanje u Milni

Tekst: Julia Bakota
Foto: Luka Barković

Radionica izrade spiralnog puta, Gea viva, Milna, Brač / 12. i 13. svibnja 2017.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Četvrtu godinu zaredom jedan suhozidni vikend proveli smo u bračkom eko centru i kampu Gea viva kojeg vodi istoimena udruga. 4 godina, 8 radnih dana. ”Kod Sabine” se već osjećamo kao doma, a svaki nas put dočeka s novim upgradeom – najfriškiji je mala energetski učinkovita drvena kućica s izolacijom od slame koju je sagradila uz pomoć volontera. Nismo mogli odoljeti, ogrebali smo se za krevete u kućici pa smo u Gea vivi prvi put spavali s krovom, umjesto šatorskog krila, nad glavom.

Kamp je smješten u masliniku, 20-ak minuta pješice od centra Milne i pun je kamena i suhozida: postoji jedna nedavno obnovljena bunja, ostatak vapnenice, spremište, mnoštvo manjih terasa i zidova, klupa, stepenica a krasi ga i kameni auditorij.

Imali smo zadatak uzidati spiralni put u gomili koji će voditi do malog suhozidnog vidikovca s kojeg puca pogled na more. Usput smo popravili nekoliko manjih terasa.

Najugodnije ovogodišnje iznenađenje je bio rekordni broj sudionika radionice i još zanimljivije, njihova motivacija za sudjelovanje i različite životne priče. Od entuzijastičnih učenika i učenica OŠ Milna koje smo od kamena jedva odvojili; splitskih studenata arhitekture željnih stvaranja nečeg konkretnog; mladih Europljana koji putuju volontirajući u namjeri da ostave što manji ekološki otisak; umirovljenih engleskih bračnih parova koji su kupili ili iznajmili imanje na Braču i žele naučiti što napraviti sa razrušenim suhozidima; znatiželjnih lokalaca i skoro-lokalaca koji žele naučiti suhozidati; građevinskih radnika na pauzi; do turista koji žele aktivnije i smislenije provesti odmor u Hrvatskoj.

Već smo isplanirali i akciju dogodine, pa se nadamo još šarenijoj ekipi! Kako je bilo i što smo sve napravili pogledajte u fotogaleriji: Gea Viva 2017_Fotogalerija

Tekst: Julia Bakota Foto: Luka Barković Radionica izrade spiralnog puta, Gea viva, Milna, Brač / 12. i 13. svibnja 2017. Četvrtu godinu zaredom jedan suhozidni vikend proveli smo u bračkom eko centru i kampu Gea viva kojeg vodi istoimena udruga. 4 godina, 8 radnih dana. ”Kod Sabine” se već osjećamo kao doma, a svaki nas put […]

Read More »