Tekst i foto: Mario Zaccaria
Od 6. do 8.listopada predstavnici Dragodida, Julia Bakota i Mario Zaccaria prisustvovali su seminaru Erasmus Heiritage Leader u općini Villandraut pored Bordeauxa na poziv platforme REMPART, suradnika koji nam šalju volontere na radionici u Petrebišćima. Seminar je bio jako koristan iz više razloga. Vidjeli smo kako to rade Francuzi (razne udruge u platformi koje se smatraju regionalnim ograncima iste) i Englezi iz National Trust koji se mogu pohvaliti na stoljetnoj aktivnosti tako da im je to postao dio nacionalnog identiteta i ponosa.
Iz tog razloga shvaćaju svoje udruge općim dobrom.
Kako je rekla Marie-Georges Pagel-Brousse, dopredsjednica REMPART-a, “when you want to do something make it through an association”.
Seminar se sastavljao u međusobnoj prezentaciji udruga i aktivnosti koje se provode. Tako smo imali prilike vidjeti problemima s kojima su suočeni Nuno i Teresa iz Palombara. Oni se brinu za izolirano selo Aldeia Uva koje ima oko 50 stanovnika od kojih su svi stariji od 60 godina sa samo jednim 19-godišnjakom, dakle selo polagano odumire. Jedna od strategija je obnova Palombara, kućica za golube koje su mještanima davali dodatni izvor mesa i gnojiva (guano) za škrtu zemlju. Dobili smo njihove brošure. Najviše nas se dojmila karta mjesta sa svim bitnim elementima (zdenac, goljubinjaci, crkva …) poput slikovnice, kakvu sam instinktivno vidio u glavi za naša Petrebišća. Oni isto imaju radionice obnove suhozida. Krasi ih odličan odnos sa mještanima jer su ljudi svjesni da se nešto zbiva za korist zajednice. Sa Teresom i Nunom smo sigurni da ćemo surađivati i posjećivati se.
Dalje su bili Rumunji koji obnavljaju tradicionalno nomadsko pastirsko selo (montažno) u Kurtišvari kod grada Sibiu, podno Karpata. Robert i Cristina muku muče najviše sa mještanima koji su sumnjičavi materijalisti i ne vjeruju u opće dobro niti volonterizam (Ceaușescuv plan da uništi selo i potonja privatizacija), a ni nemaju potporu lokalne samouprave. Što znači da najviše ovise o stranim volonterima kao one koje šalje upravo REMPART.
Sljedeći su Ilario i Alessandro iz Italije iz Gruppo archeologico romano sa kojima sam kao arheolog imao mnoštvo zajedničkih tema. Oni uglavnom imaju terene u okolici Rima i pokrajini Lazio. Naplaćuju oko 250-300 eura polazniku na 2 tjedna. Zanimaju ih Dragodidovi potencijalni tereni na Učki. Fala bogu prapovijesnog suhozidnog materijala na Učki ne manjka, što bliže što dalje od Petrebišća.
Nadalje imamo Britance (Emily Souch) koji brine kao i francuzi o nacionalnoj kulturnoj (i prirodnoj baštini). Najviše nas je iznenadilo što i oni imaju problema sa financiranjem. Upravo su u izradi katastra prirodne i kulturne baštine za područje čitave Engleske. Brinu o posjedima čije si aristokrati održavanje ne mogu više priuštiti. Nastoje uklopiti lokalnu zajednicu i naplaćuju po dobnim razlikama polaznicima koji žele volontirat na njihovim terenima. Emily nam je dala atraktivne brošure sa aktivnostima plus detaljni financijski izvještaj iz 2014-2015 godine.
Maltežani isto tako održavaju radionice. Oni imaju sve one probleme koje imaju narodi na Mediteranu: nezainteresiranost lokalnog stanovništva koji bi živio od samog turizma s time što su veličine Krka pa će ih kad tad požderat apartmanizacija. Jedna od Maltežanki, Tara, iako šaljivo nastrojena bila je podosta frustrirana tokom kojim teče “razvoj” na Malti.
Zatim smo u naredna tri dana nastavili s radionicama o tome kakav treba biti workcamp leader i trening za istoga. Francuzi dijele tu ulogu u dvije osobe: profesionalac koji je plaćen (npr. arheolog na arheološkoj radionici) – Tehnical leader (znanost) i Daily life leader, onaj koji se brine za potrebe ljudi, od alata do sanitarija, do hrane, izleta u vikendu i slobodnog vremena nakon posla.
Ovdje je Francuzima bilo zanimljivo što smo mi dovoljno mali s jednom matičnom radionicom i ostalim na kojima smo gosti-predavači da možemo funkcionirati da pokrivamo jedni druge kad je netko slobodan – spontano, kako bi rekla Julia – intuitivno.
Oni su pak institucionalizirani i hijerarhizirani i logično je da kod njih stvari idu malo sporije.
Razne udruge iz Remparta (koje funkcioniraju poput ogranaka na regionalnoj i lokalnoj razini) su nam dali do znanja kako obnavljaju puno dvoraca pod nominalnom zaštitom države. Jednu od lokacija održavati čak 6 mjeseci na godinu s radionicama arheologije, arhitekture, mozaika, metalurgija, kamenoklesarstva, rezbarenja.
Još jedna bitna stvar: uz Portugalce i Rumunje su bili volonteri Francuzi iz Remparta koji su tamo poslani, naučili jezik, radili na radionicama i totalno se uživili u cilj da su ujedno bili i predstavnici Palombara i Dale i na francuskom predstavljali rad udruga koje su ih na neki način posvojile. Bilo bi korisno da se stranci zagriju za Petrebišća i počnu gledati njihovu obnovu kao svoj cilj.
Marie-Georges i Fabbrice Duffaud (koji se svježe sjeća boravka u Petrebišćima) će nam nastavljati slati volontere te se nadaju da će nas i sami oni da ponovo posjetiti pošto postoji ogromna razlika između izolacije koju mi nudimo i nekog terena odmah pored grada gdje grupa ne osjeća takvu koheziju poput naše.
Nakon predstavljanja uz brošure i filmiće sa youtubea krenuli su radni zadaci. U jednoj od radionica gdje smo bili podijeljeni u miješane grupe smo morali osmisliti trening (teorija + praksa) za workcamp leadera. Kakve ljudske kvalitete mora imati i poslje kakva predavanja (zakonodavstvo o kulturnoj baštini, risk management, predavanja arheologije, povijesti, arhitekture ecc..).
Sljedeći zadatak je bio o vrstama radionica i kakvoj ciljanoj grupaciji mogu biti namijenjene (mladi, turisti, djeca s posebnim potrebama, socijalna inkluzija… .).
Odlično je bilo vidjeti ljude iz raznih zemalja sa različitim iskustvima i organizacijom kako upotpunjuju jedni druge u pronalasku rješenja oko organizacije kampa, predavanja za trening voditelja terena i solucije na probleme koji mogu pritom nastati.
Kako ne bi sve ostalo samo na ozbiljnim temama noći smo provodili u druženju, obilasku dvorca uz noćnu šetnju s bakljama kojeg je dao izgraditi prvi papa ustoličen u Francuskoj, Klement V i kuhanju različitih nacionalnih jela (nismo baš mogli raditi sarmu za 30 osoba pa smo se odlučili za palačinke koje su prohujale s vihorom) i vina.
Jedna zajednička za kraj prije opraštanja i dogovaranja o budućim suradnjama koje će sigurno uroditi plodom. Vive le France!
Planet Brusnik
Piše: Ana Burić
Foto: Vis Archipelago Unesco Global Geopark, Alternatura, Ana Burić
Početkom listopada sudjelovali smo kao partneri na projektu “Planet Brusnik” organiziran od strane Vis Archipelago Unesco Global Geoparka, te financiran preko natječaja za Financiranje projekata/programa/aktivnosti iz područja kulture i društvenih događanja u 2022. godini Splitsko dalmatinske županije – Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, tehničku kulturu i sport.
Cilj projekta bio je promocija I očuvanje, te upoznavanje ljudi s geološkom, prirodnom, kulturnom I povijesnom baštinom crnog bisera Viškog arhipelaga, malenog otočića Brusnika smještenog 13 nautičkih milja (oko 23,5 km) jugozapadno od Komiže. Brusnik je otok veličine svega 0,049 m2, no prepun specifičnih karakteristika koji ga čine jedinstvenim. Naime, Brusnik (kao i Jabuka) građen je od subvulkanskog dijabaza (od kojeg se izrađuju brusevi za oštrenje noževa, odakle potiče i samo ime) nastalog kristalizacijom magme pred više od 150 milijuna godina na putu iz dubokog magmatskog centra prema površini Zemlje. Ono što ga dodatno čini zanimljivim je činjenica da je Brusnik otok koji konstantno „raste“ tj. izdiže se čemu svjedoče konglomerati od oblutaka s paleo-žala smješteni na samom vrhu otoka.
Unatoč izrazito nepristupačnom položaju uzrokovanim izloženosti snažnim južim i zapadnim vjetrovima i surovim vremenskim uvjetima, no zahvaljujući bogatom morskom dnu, kroz povijest Brusnik je odigrao bitnu ulogu u razvoju ribarstava i maritimne kulture te predstavlja jedinstveni spomenik ribarske arhitekture. Na otoku se, uz ribarske nastambe na samom žalu koje su služile za soljenje riba i zaklon ribarima, nalaze i prirodni bazeni ograđeni također suhozidnom tehnikom magmatskim stijenama, koji su služili za čuvanje ulovljenih jastoga, tzv jastožere. Jastožere su smještene u samom centru otoka, u klancu s depresijom ispunjenom morskom vodom.
Program je bio osmišljen kao dvodnevna radionica obnove suhozidnih struktura ribarskih nastambi građenih od valutica dijabaze raznih veličina koje čine Brusničko žalo. Upravo zbog morfološke specifičnosti i izloženosti vremenskim prilikama i neprilikama, zbog jake tramontane prvi dan radionice bili smo primorani promijeniti raspored te je planirani program održan u prostorijama Geoparka u Komiži. Geolog Geoparka Filip Prelec održao je uvodno predavanje prijavljenim sudionicima o geološkoj povijesti samog otoka začinjeno brojnim zanimljivostima i činjenicama. Alen Čikada predstavnik Kallokve i član Dragodida održao je predavanje o krškim lokvama i njihovim obnovama, dok je Ana Burić, također iz Dragodida, održala predavanje o suhozidnoj baštini i samoj Udruzi.
Drugi dan radionice vrijeme nas je poslužilo pa smo rano ujutro isplovili s komiške rive, te se uputili put Brusnika.
Broj prijavljenih sudionika premašio je prvotna očekivanja pa je put do lokacije bio organiziran s dva jako različita plovila, kako izgledom, brzinom, tako i doživljajem, tradicionalnom gajetom falkušom, te gliserom.
Kao organizatori bili smo dio brzog tima koji je do Brusnika stigao gliserom za nepunih 45 min. Čekajući ostatak obišili smo i istražili otok, te definirali točnu lokaciju planirane obnove.
Nakon što je ostatak doplovio falkušom krenulo je upoznavanje s lokalitetom i samo zidanje. Jedno jako zanimljivo suhozidanje, pogotovo za ovaj dio Jadrana koji je većinski građen od vapnenca i dolomita. Naime, magmatsko porijeklo, te stalni utjecaj mora i vjetra oblikovao je stijene u izrazito teške, predivne, masivne oblutke u svim nijansama sive boje.
Lokalitet koji smo obnavljali nalazi se na plaži na sjeverozapadnoj strani otoka okrenutoj prema Svetom Andriji. Na obje strane plaže (SI i JZ) nalazile su se suhozidine strukture koje su ribari gradili kao nastambe za višednevni boravak dok su tu boravili zbog pučinskog ribolova. Nastambe su bile nepravilnih formi, sa zidovima građenim suhozidnom tehnikom od oblutaka dijabaze sa samog žala, pokrivene borovom građom sa susjednog Svetog Andrije. Strukture na sjevroistočnoj strani plaže, zahvaljujući boljoj poziciji u odnosu na snažne vjetrove ostale su bolje sačuvane, a nama su poslužile kao referentni primjer za obnovu nastambi na zapadnoj strani vale gdje su od originalnih struktura ostale samo naznake.
Iako su osnove zdanja ipak jednake, zidanje ovakvim kamenom zbog svog oblika, težine pokazalo se kao vrlo specifično i interesantno iskustvo.
Petnaestak volontera s dva voditelja u cca 3 sata savladalo je navedene tehnike i obnovilo je zamišljeni obim. Zadovoljni obavljenim radom okrijepili smo se, pokupili naš i zatečen otpad, pozdravili se s endemskim crnim guštericama, te napustili otok ostavivši obnovljene ribarske nastambe na milost i nemilost nemilosrdnim vremenskim prilikama na otvorenom moru.
Na povratku za Komižu ekipe su se zamijenile u brodovima kako bi svi imali priliku doživjeti iskustvo plovidbe na jednoj od šest novoizgrađenih replika falkuš e-jedinstvenog modela drvene gajete tradicionalne za Komižu koju su ribari razvili prilagodivši je uvjetima ribolova i navigacije na najudaljenijim rutama (više o falkuši: https://www.gajetafalkusa.com/hr/, http://ars-halieutica.hr/).
I za kraj, jedreći nazad, s Brusnikom i sutonom u pozadini, imali smo priliku saznati mnoge zanimljivost o povijesti i maritimnoj baštini Komiže, povijesti i razvoju falkuše, njenoj veličini i važnosti od strane kapetana Pina Vojković.
Put do lokacije tradicionalnom gajetom s jednog pučinskog otoka na još manji otok vulkanskog porijekla, suhozidanje magmatskim stijenama, gotovo svi volonteri iz različitih zemalja, činjenice su koje su ovu radionicu učinili vrlo egzotičnom i nadamo se sličnim akcijama u budućnosti.
Piše: Ana Burić Foto: Vis Archipelago Unesco Global Geopark, Alternatura, Ana Burić Početkom listopada sudjelovali smo kao partneri na projektu “Planet Brusnik” organiziran od strane Vis Archipelago Unesco Global Geoparka, te financiran preko natječaja za Financiranje projekata/programa/aktivnosti iz područja kulture i društvenih događanja u 2022. godini Splitsko dalmatinske županije – Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, […]
Read More »