Dragodid na seminaru u Francuskoj

Predstavnici Dragodida prisustvovali su na poziv REMPART platforme, seminaru Erasmus Heiritage Leader u općini Villandraut pored Bordeauxa.

1

Tekst i foto: Mario Zaccaria

Od 6. do 8.listopada predstavnici Dragodida, Julia Bakota i Mario Zaccaria prisustvovali su seminaru Erasmus Heiritage Leader u općini Villandraut pored Bordeauxa na poziv platforme REMPART, suradnika koji nam šalju volontere na radionici u Petrebišćima. Seminar je bio jako koristan iz više razloga. Vidjeli smo kako to rade Francuzi (razne udruge u platformi koje se smatraju regionalnim ograncima iste) i Englezi iz National Trust koji se mogu pohvaliti na stoljetnoj aktivnosti tako da im je to postao dio nacionalnog identiteta i ponosa.

Iz tog razloga shvaćaju svoje udruge općim dobrom.

Kako je rekla Marie-Georges Pagel-Brousse, dopredsjednica REMPART-a, “when you want to do something make it through an association”.

Seminar se sastavljao u međusobnoj prezentaciji udruga i aktivnosti koje se provode. Tako smo imali prilike vidjeti problemima s kojima su suočeni Nuno i Teresa iz Palombara. Oni se brinu za izolirano selo Aldeia Uva koje ima oko 50 stanovnika od kojih su svi stariji od 60 godina sa samo jednim 19-godišnjakom, dakle selo polagano odumire. Jedna od strategija je obnova Palombara, kućica za golube koje su mještanima davali dodatni izvor mesa i gnojiva (guano) za škrtu zemlju. Dobili smo njihove brošure. Najviše nas se dojmila karta mjesta sa svim bitnim elementima (zdenac, goljubinjaci, crkva …) poput slikovnice, kakvu sam instinktivno vidio u glavi za naša Petrebišća.   Oni isto imaju radionice obnove suhozida. Krasi ih odličan odnos sa mještanima jer su ljudi svjesni da se nešto zbiva za korist zajednice. Sa Teresom i Nunom smo sigurni da ćemo surađivati i posjećivati se.

Dalje su bili Rumunji koji obnavljaju tradicionalno nomadsko pastirsko selo (montažno) u Kurtišvari kod grada Sibiu, podno Karpata. Robert i Cristina muku muče najviše sa mještanima koji su sumnjičavi materijalisti i ne vjeruju u opće dobro niti volonterizam (Ceaușescuv plan da uništi selo i potonja privatizacija), a ni nemaju potporu lokalne samouprave. Što znači da najviše ovise o stranim volonterima kao one koje šalje upravo REMPART.

Sljedeći su Ilario i Alessandro iz Italije iz Gruppo archeologico romano sa kojima sam kao arheolog imao mnoštvo zajedničkih tema. Oni uglavnom imaju terene u okolici Rima i pokrajini Lazio. Naplaćuju oko 250-300 eura polazniku na 2 tjedna. Zanimaju ih Dragodidovi potencijalni tereni na Učki. Fala bogu prapovijesnog suhozidnog materijala na Učki ne manjka, što bliže što dalje od Petrebišća.

Nadalje imamo Britance (Emily Souch) koji brine kao i francuzi o nacionalnoj kulturnoj (i prirodnoj baštini). Najviše nas je iznenadilo što i oni imaju problema sa financiranjem. Upravo su u izradi katastra prirodne i kulturne baštine za područje čitave Engleske. Brinu o posjedima čije si aristokrati održavanje ne mogu više priuštiti. Nastoje uklopiti lokalnu zajednicu i naplaćuju po dobnim razlikama polaznicima koji žele volontirat na njihovim terenima. Emily nam je dala atraktivne brošure sa aktivnostima plus detaljni financijski izvještaj iz 2014-2015 godine.

Maltežani isto tako održavaju radionice. Oni imaju sve one probleme koje imaju narodi na Mediteranu: nezainteresiranost lokalnog stanovništva koji bi živio od samog turizma s time što su veličine Krka pa će ih kad tad požderat apartmanizacija. Jedna od Maltežanki, Tara, iako šaljivo nastrojena bila je podosta frustrirana tokom kojim teče “razvoj” na Malti.

 4

Zatim smo u naredna tri dana nastavili s radionicama o tome kakav treba biti workcamp leader i trening za istoga. Francuzi dijele tu ulogu u dvije osobe: profesionalac koji je plaćen (npr. arheolog na arheološkoj radionici) – Tehnical leader (znanost) i Daily life leader, onaj koji se brine za potrebe ljudi, od alata do sanitarija, do hrane, izleta u vikendu i slobodnog vremena nakon posla.

Ovdje je Francuzima bilo zanimljivo što smo mi dovoljno mali s jednom matičnom radionicom i ostalim na kojima smo gosti-predavači da možemo funkcionirati da pokrivamo jedni druge kad je netko slobodan – spontano, kako bi rekla Julia – intuitivno.

Oni su pak institucionalizirani i hijerarhizirani i logično je da kod njih stvari idu malo sporije.

Razne udruge iz Remparta (koje funkcioniraju poput ogranaka na regionalnoj i lokalnoj razini) su nam dali do znanja kako obnavljaju puno dvoraca pod nominalnom zaštitom države. Jednu od lokacija održavati čak 6 mjeseci na godinu s radionicama arheologije, arhitekture, mozaika, metalurgija, kamenoklesarstva, rezbarenja.

Još jedna bitna stvar: uz Portugalce i Rumunje su bili volonteri Francuzi iz Remparta koji su tamo poslani, naučili jezik, radili na radionicama i totalno se uživili u cilj da su ujedno bili i predstavnici Palombara i Dale i na francuskom predstavljali rad udruga koje su ih na neki način posvojile. Bilo bi korisno da se stranci zagriju za Petrebišća i počnu gledati njihovu obnovu kao  svoj cilj.

Marie-Georges i Fabbrice Duffaud (koji se svježe sjeća boravka u Petrebišćima) će nam nastavljati slati volontere te se nadaju da će nas i sami oni da ponovo posjetiti pošto postoji ogromna razlika između izolacije koju mi nudimo i nekog terena odmah pored grada gdje grupa ne osjeća takvu koheziju poput naše.

5

Nakon predstavljanja uz brošure i filmiće sa youtubea krenuli su radni zadaci. U jednoj od radionica gdje smo bili podijeljeni u miješane grupe smo morali osmisliti trening (teorija + praksa) za workcamp leadera. Kakve ljudske kvalitete mora imati i poslje kakva predavanja (zakonodavstvo o kulturnoj baštini, risk management, predavanja arheologije, povijesti, arhitekture ecc..).

Sljedeći zadatak je bio o vrstama radionica i kakvoj ciljanoj grupaciji mogu biti namijenjene (mladi, turisti, djeca s posebnim potrebama, socijalna inkluzija… .).

Odlično je bilo vidjeti ljude iz raznih zemalja sa različitim iskustvima i organizacijom kako upotpunjuju jedni druge u pronalasku rješenja oko organizacije kampa, predavanja za trening voditelja terena i solucije na probleme koji mogu pritom nastati.

6

Kako ne bi sve ostalo samo na ozbiljnim temama noći smo provodili u druženju, obilasku dvorca uz noćnu šetnju s bakljama kojeg je dao izgraditi prvi papa ustoličen u Francuskoj, Klement V i kuhanju različitih nacionalnih jela (nismo baš mogli raditi sarmu za 30 osoba pa smo se odlučili za palačinke koje su prohujale s vihorom) i vina.  7

Jedna zajednička za kraj prije opraštanja i dogovaranja o budućim suradnjama koje će sigurno uroditi plodom. Vive le France!

Komentiraj

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

hrHR