Piše: Nikica Renić Dini
Foto: Ante Senjanović
U suradnji sa Gradom Komižom i uz logističku potporu Pina Vojkovića (Alternatura), održana je 13. i 14. prosinca radionica obnove puta prema Sv. Bjožu, prijevoju, zaselku i crkvici iznad Komiže na otoku Visu.
Put prema sv. Bjožu je početni dio staroga puta prema selima[1] na sjevero-zapadnoj strani otoka, a kako prolazi strmim stranama komiške uvale, ujedno je i tehnički najzahtjevniji dio trase. Terasasto je podzidan potpornim suhozidom uz padinu sa šest serpentina, a ovogodišnji zadatak je bio popraviti provale na podzidu. Kao dodatna aktivnost plan je bio i popraviti krov „kuće od tovara“ u Dragodidu, koji je rekonstruiran na međunarodnoj suhozidnoj radionici 2002. godine.
Članovi udruge stigli su u petak 12. prosinca na Vis iz Rijeke, Zagreba, Brača i Splita (predsjednik Bubalo zbog radnih obveza tek u subotu), smjestili se u kući Renić u Visu, večerali te održali uvodno predavanje gdje su se upoznali sa zadatkom obnove puta prema Sv. Bjožu i kratkom poviješću tog dijela otoka (Dini Renić, tko ga je slušao), nakon toga nastavili ugodno druženje sa mještanima uz slanu ribu (hvala Cepo) i vino (hvala Medo-Vis special). Također je dogovorena logistička potpora prijevoza ekipe sa Pinotovim Land Roverom, jer je udruga prešla na otok samo sa jednim vozilom.
Prvi dan 13. prosinca:
8.30 prebacivanje iz Visa i sastanak na kavi u Komiži
9.30 početak radionice usponom prema Sv. Bjožu i raspoređivanjem ekipe na provale potpornog zida. Našli smo jednu malu i dvije veće provale, odradili ih u tri ekipe, s time da se pred kraj cijela ekipa skupila na škaljanju[2] treće najveće provale
15.00 kraj prvog radnog dana uz marendu usuho i posjet Dragodidu da se izvidi daljnje stanje puta i samoga sela. U Dragodidu nalazimo Nediljku, Galita (tovar) i dvije koze, te se zajedno vraćamo u Komižu.
19.00 večera u Visu, rezimiranje dana i dogovor za sutra, zabava.
Drugi dan 14. prosinca:
9.00 polazak prvog dijela ekipe (9 ljudi) Pinotovim Land Roverom za Dragodid
9.30 početak obnove krova kuće od tovara u Dragodidu pod vodstvom Filipa Bubala. Polazak druge ekipe (5 ljudi) za Dragodid, Burinom Ladom Nivom
10.00 druga ekipa dolazi u Dragodid, popravak nekoliko manjih provala na putu Sv. Bjož-Dragodid
15.30 ručak u Dragodidu
16.30 povratak u Vis
18.00 večera u Visu, rezimiranje dana i zabava
U ponedeljak 15. prosinca nakon ručka kod obitelji Senjanović povratak kući.
Sudjelovalo je 10 članova udruge Dragodid (Mirna, Julia, Bubalo, Ante, Forko, Mile, Mario Š. i Mario Z., Andrija i Dini), Andro Nigoević Visalo iz Nerežišća, dvije Komiške iz Dragodida (Nediljka Burić i Anica Županović), dva Višana (Nikša Šćirković i Andro Zorotović) i Komižan Pino Vojković.
Veliko hvala Gradu Komiži na financijskoj potpori, Pinotu i Buri na logističkoj potpori, donaciji vozila, goriva i vremena, te mnogim Komižanima i Višanima na moralnoj potpori.
Galeriju fotografija Ante Senjanovića pogledajte na Dropboxu.
[1] Sv. Bjož, Rudine, Dragodid, Konjska glava
[2] škaljanje- popunjavanje suhozida sitnim kamenom
Suhozidni dani u Komiži
Zahvaljajući podršci Splitsko-dalmatinske županije, u studenome 2018. održana je četverodnevna suhozidna razmjena u Komiži. Domaćini Igor Mataić i Tonći Darlić (udruga Pomalo) su volonterima osigurali prijenos osnova umijeća gradnje suhozida. O razmjeni i suhozidima smo porazgovarali s domaćinima i sudionicima.
Video su izradili Vigor Vukotić i Maja Flajsig iz udruge Vizantrop.
Jedan od sudionika radionice, Fabio Gržinčić, prvostupnik elektrotehnike i informacijske tehnologije iz Klane, nam šalje svoj osvrt na provedeno vrijeme među komiškim suhozidima:
”Ovaj intenzivni, ali ugodni produženi vikend proveden u Komiži ostat će mi u sjećanju po mnogočemu lijepome.
Počevši od prvog dana, upoznavanja novih suhozidnih kolega, noćne vožnje trajektom, ugodnog dočeka od našeg domaćina Tončija i njegove familije, do prvog upoznavanja s Komižom i njenim živopisnim ljudima.
Zahvaljujući lijepom vremenu koje nas je dočekalo ujutro, u trenutku mi je postalo jasno zašto ljudi toliko vole Komižu. Smještena u jugozapadno orijentiranom zaljevu, pruža prekrasan pogled prema moru i Biševu, istovremeno pružajući osjećaj udobnosti i sigurnosti zakriljena obroncima. Svojom bezvremenom gradnjom, ljudima i načinom života daje osjećaj topline koji se danas rijetko sreće. Krhka, a opet toliko ukorijenjena, kao da je oduvijek tamo, i kao da će zauvijek biti.
Pješačenjem desetak minuta simpatičnim šumskim putom i dolaskom na Tončijeve novosagrađene terase s limunima, rogozima, avokadom, raznoraznim mediteranskim biljem…, javlja se isti osjećaj. To ne treba čuditi; s obzirom da ih je izgradio Igor, majstor zanata, uz pomoć Tončija. Obojica vrijedni ljudi, ljudi na koje Komiža utječe na takav način da nisu imali izbora nego napraviti nešto ovako lijepo, i time ju još više upotpuniti.
Nakon Igorovog uvoda u zidanje suhozida za one kojima je to bio prvi put, i divljenja krajoliku, krenuli smo kopati temelje i postavljati prvi red kamenja. Kao i obično, početak je težak. Čak malo obeshrabrujući, s obzirom da znaš da je cilj zid od metra i pol, dva visine, a u prvih sat vremena nismo niti prvi red postavili; međutim, kamen za kamenom, nekako se udubiš i zaboraviš na vrijeme. Netko slaže kamenja, netko nosi manja kamenja i šutu za ispunu, pa se zamijene, pa još malo… Zastaneš nakon sat, dva, pogledaš, i vidiš zid od pola metra! Onda još malo zidaš, i evo ga Tonči s marendom. Još dva tri sata zidanja i već smo se svi dobro uhodali, ali i začudili kako nam dobro ide. Vuče zidat dalje. Radni dan je jako brzo prošao. Onda ručak kod izvrsne kuharice i domaćice Jadranke, Tončijeve majke, pa večernje druženje s Komižanima.
Raspored je svaki dan bio isti, ali svaki dan naravno posve različit.
Zidanje na prekrasnoj lokaciji, ugodni ljudi i atmosfera, padanje pod teretom prikolice, prah u kosi, lagani povjetarac i grijanje sunca, smijeh, zadovoljstvo kada kamen ‘legne od prve’, orada na gradele i komiška pogača, komiške priče, pogled u daljinu…
Nismo se niti okrenuli, prošlo je 4 dana. Zid nije bio gotov do vrha, ali zadovoljstvo napravljenim je bilo sveprisutno. Svi smo nešto naučili o podzidima i stekli dodatne sigurnosti u sebe za daljnje zidanje. Obogaćeni, krenuli smo doma, znajući da se želimo jednog dana vratiti, makar provjeriti ako nam zid još stoji.
Hvala Tončiju, Igoru, kolegama, Jadranki, Čedotu, udruzi Dragodid, Komiži i svima koji su omogućili ovo volontiranje.”
Zahvaljajući podršci Splitsko-dalmatinske županije, u studenome 2018. održana je četverodnevna suhozidna razmjena u Komiži. Domaćini Igor Mataić i Tonći Darlić (udruga Pomalo) su volonterima osigurali prijenos osnova umijeća gradnje suhozida. O razmjeni i suhozidima smo porazgovarali s domaćinima i sudionicima. Video su izradili Vigor Vukotić i Maja Flajsig iz udruge Vizantrop. Jedan od sudionika radionice, […]
Read More »