Dragodid u Louvreu

(tekst: Filip Bubalo; foto: Maja Jelušić)

U desetoj godini postojanja udruge 4 Grada-Dragodid vjerojatno je bilo prikladnijih načina kako obilježiti dosadašnje dvije petoljetke (posljednju veoma uspješnu), no poziv Fabrice Duffauda iz asocijacije Rempart da sudjelujemo na Salon international du patrimoine culturel koje se svake godine održava u Parizu, točnije u Carrousel du Louvre, jednostavno nismo mogli odbiti.

Povijest jednog otočnog mjesta kao što je Dragodid i cijele vernakularne baštine jadranske obale i unutrašnjosti, prevrijedna je da se ne bi predstavila europskoj publici u hramu svjetske kulture kao što je Muzej Louvre.

Ne samo zato što je u pitanju najveća muzejska ustanova, već što je to dokaz (i primjer domaćim muzejskim ustanovama i udruženjima) da tradicionalna kultura treba mjesta i partnere ili ako baš netko želi – visoke pokrovitelje, kako bi briga o njenoj budućnosti imala više održivi, nego sporadični karakter ovisan o državnoj milostinji, prečesto nedovoljnoj.

Tako je Carrousel du Louvre, dio muzeja Louvre kojeg inače godišnje posjeti preko 4 milijuna posjetitelja, na četiri dana bio mjesto predstavljanja svih asocijacija (ICOMOS), poduzetnika, udruga, obrtnika, pa čak i udruženja (baštinskih) arhitekata ili novinara, i svih onih koji na bilo koji način sudjeluju u održavanju (ne)materijalne kulturne baštine.

Gužva tijekom cijelog održavanja ovog sajma, pravi je pokazatelj odnosa prema baštini. Od stručne i usko specijalizirane literature (nažalost sve na francuskom), raznih predstavljanja gotovih proizvoda, demonstracija tradicionalnih vještina, ali i raznih vidova restauracije.

ECO-CITIZENSHIP

Odgovorno ponašanje prema baštini, bilo kulturnoj ili prirodnoj, modeli održivog razvoja, valorizacija kulturnih sadržaja i njihov turistički i ekonomski potencijal,sve su to bile teme konferencija i debata koji su trajale tijekom sva četiri dana sajma. O svojim iskustvima u tri polusatna predavanja, na temu Eco-citizenship (“ekološko građanstvo“), nakon uvodnog predavanja Fabrice Duffauda o samoj organizaciji Rempart, svoje djelovanje predstavili su sve predsjednici ili kako bi se na francuskom reklo (ženerali), redom Filip Bubalo ispred Dragodida,  Estelle Denenbart iz Terre de Pierres, te Nuno Martins iz udruge Palombar (Portugal).

Dok su djelatnosti triju udruga u osnovi iste, a to je obnova graditeljske baštine svaka od asocijacija u okviru specifičnih geografskih i kulturoloških okolnosti propituje utjecaj čovjeka na prirodu i obrnuto, te istražuje mogućnosti opstanka tradicionalnih ekonomija u novim socio-političkim uvjetima. Udruga Dragodid svoje je rad predstavila “genetski“ modificiranom pobjedničkom prezentacijom(The best in heritage) Grge Frangeša sa crtežima Filipa Šrajera, koji svugdje gdje se pojave, s najboljim omjerom prikaza povijesnih okolnosti, težine uvjeta u kojima su nastajali suhozidne arhitekture, te održivosti takve vrste gradnje, pričaju razumljivim jezikom, pa skoro da i nije trebao simultani prijevod Fabricea.

S primjerima iz desetogodišnje povijesti Dragodida, temeljene na istraživanju i dokumentiranju suhozidne baštine istočnog Jadrana, naglasak je bio na ponovnom otkrivanju te transferu vještina gradnje, na nove generacije (profesionalaca i entuzijasta). Očito je da postoji realna opasnost od zaborava određenih tehnika(poput gradnje vapnenica), no takve vještine predstavljaju i optimalan model ekološke gradnje, koja u kombinaciji s održivim korištenjem resursa i izvora energije, može zadovoljiti i “moderne“ zahtjeve čovječanstva, pa čak i kad je u pitanju internetska veza u nekim zemljama ustavom zajamčena.

Francuska udruga Terre de Pierres bavi se revitalizacijom napuštenog sela Perillos na jugo-istoku Francuske i njegove arhitektonske baštine (istovjetno obnovi Dragodida). Većinom iz fotografija (predavanja su bila na francuskom), no više iz neformalnih razgovora, postalo je očito kako je obnova primjerice graditeljske baštine u velikom broju slučajeva platforma za promicanje ideja o održivom razvoju, kao tradiciji koju su naši preci prakticirali puno prije nego što je uopće i sam pojam skovan.

No korištenje modernih tehnologija (saznanja) i primjena tradicionalnih vještina, stopilo se u jedan izvrstan primjer korištenja vrlo vrijednog resursa kao što je u voda u obnovljenom selu Perillos. Volonteri su uspjeli izgraditi tri terase (permakulturni principi), na kojima se kroz korijenje zasađenog bilja pročišćava otpadna (siva) voda i dobiva uporabljiva voda. Tako nešto nekadašnjim bi stanovnicima ovog i svih sličnih sela koji nisu bili uz potoke i rijeke, možda značilo kontinuiranost  življenja, a ne potop mjesta pod valom deruralizacije.

Portugalski Palombar ogledni je primjer višegodišnjeg  partnerstva s Rempart-om,  sa stalnim prilivom volontera (nekad i cjelogodišnjih) koji sudjeluju u obnovi tradicionalnih golubarnika na području zaštićenog područja Region du Duoro. Uz prirodnu zaštitu, ova je udruga putem volontera i rekonstrukcije ovih objekata ruralne baštine (dosta primjera golubarnika ima i na Balkanu), uspjela ne samo povratiti zajednice orlova i golubova, nego uspostaviti program zaštite i praćenja obiju vrsta uz pomoć GPS tehnologije. Takvim korištenjem moderne tehnologije, ne samo da se ne šteti određenim zajednicama (poput postavljanja odašiljača za istu tehnologiju), nego se omogućava uključivanje lokalne zajednice, pogotovo onog mlađeg dijela u aktivnosti kojima se štiti biološka raznolikost.

Entuzijazam Nuna Martinsa, dakako nije usmjeren samo na valorizaciju golubarnika, nego je sa svojom udrugom pokrenuo i program zaštite magaraca, kojemu je kroz različite aktivnosti (poput turističkih tura) vraćena “standardna“ uloga u tradicionalno orijentiranim ekonomijama Mediterana. Uz takve aktivnosti, Palombar je pokrenuo i kulturni festival koji je čini se ovoj udaljenoj regiji na sjeveru Portugala donio nešto svježe krvi i možda šansu za oporavak u sociološkom, ali i ekonomskom smislu.

Dok su iskustva kod samih radionica gotovo slična, pravni i volonterski okvir sasvim su drugačija priča. Organizacija Rempart postoji više od 40 godina i model koji su tijekom godina razvili vrlo dobro funkcionira, počevši od samog centra Pariza gdje su njihovi začeci uključivanja volontera u obnovu baštine, do “natkrivanja“ ukupno 170 raznih udruženja i diseminacije volontera putem franšiza na lokalitetima (od suhozida do dvoraca) od Europe, preko Afrike do Azije. Protok volontera i transfer znanja i vještina na raznim radnim kampovima s razlogom je dio svjetskog uspjeha na koji su s pravom ponosni.

Ideja okupljanja baštinskih udruga pod jednom krovnom organizacijom kao što je Terre de Pieres članica Rempart, donijelo je ovoj asocijaciji, osim učešća volontera i pristup modelu osiguranja polaznika ovakvih radionica. Tako su plaćanjem kotizacije, polaznici radionica ove ali i drugih asocijacija osigurani, te su im u slučaju bilo kakve nezgode pokriveni liječnički troškovi. Stanje stvari definitivno se bolje vidi, barem u ovom slučaju, iz europske perspektive. Šteta što, unatoč zbog preklapanja obaveza zbog održavanja Croatie La Voici (dani hrvatske kulture u Parizu), nisu predavanju mogli prisustvovati gđa. Jasmina Vrhovac iz hrvatske ambasade i gđa. Anera Stopfer iz Ministarstva kulture (Odjel za međunarodnu suradnju), jer tema, odnosno pravni okvir u hrvatskim je okolnostima više nego izazov, pogotovo kada se radi u nas još nedovoljnoj razvijenom dijelu civilnog društva.

Već nekoliko godina Rempart u Hrvatskoj surađuje sa Centrom za mirovne studije na obnovi dvorca Janković, dok su ove godine osim Fabricea u radnom posjetu, na našoj suhozidnoj radionici u selu Petrebišća na Učkoj sudjelovale dvije volonterke preko asocijacije Rempart. Za sada smo jedina službena hrvatska destinacija za njihove radne kampove, no očito je kako bi sve kulturne, socijalne, ekološke i druge inicijative u Hrvatskoj profitirale od volonterizma, pogotovo kada je u pitanju podizanja svijesti o važnosti baštine i odgovornom ponašanju prema okolišu. Na jedan od takvih radionica usmjerenih na organiziranje aktivnosti nevladinih udruga s većim udjelom volontera (domaćih i stranih), pozvani smo iduće godine u Francusku, a koju će voditi Estelle, predsjednica Terre de Pieres. Zajednička je želja a i misija, volonterska “ auto-cesta“, odnosno razmjena ljudi i iskustava na europskoj i tko želi svjetskoj razini, pod zajedničkom egidom obnove baštine, bilo da je riječ o suhozidima Mediterana, golubarnicima Balkana, ili dvorcima Francuske, Rusije ili Kine.

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 http://www.dragodid.org/wp-content/uploads/2022/01/Suhozid-1-170x274.jpg
0

Najava: Restaurator suhozida – čuvar prošlosti

Nacionalni park Mljet organizira volonterski program “Restaurator suhozida – čuvar prošlosti”.

Suhozid-1

Volonteri će raditi na obnovi suhozida, međa, podzida, skalinada i slično.

Posao obuhvaća sljedeće aktivnosti:
– krčenje i čišćenje vegetacije koja je obrasla suhozide;
– čišćenje okolnog terena;
– prikupljanje, nošenje i sortiranje kamenja;
– jednostavnu obradu kamenja ručnim alatima;
– slaganje kamenja;
– bilježenje koordinata postojećih suhozidnih struktura;
– fotografiranje suhozida prije i poslije obnove.

Volontiranje je moguće u travnju (26.3-2.4, 2.-9.4, 9.-16.4), a traje 7 dana, od čega je jedan dan predviđen za odmor i organizirani obilazak otoka.

Poveznica sa svim detaljima i prijavnicom:
https//volonteri.parkovihrvatske.hr/hr/volontiraj/restaurator-suhozida-cuvar-proslosti/

Nacionalni park Mljet organizira volonterski program “Restaurator suhozida – čuvar prošlosti”. Volonteri će raditi na obnovi suhozida, međa, podzida, skalinada i slično. Posao obuhvaća sljedeće aktivnosti: – krčenje i čišćenje vegetacije koja je obrasla suhozide; – čišćenje okolnog terena; – prikupljanje, nošenje i sortiranje kamenja; – jednostavnu obradu kamenja ručnim alatima; – slaganje kamenja; – […]

Read More »

 atts
0

Povratak u (Eden) Godinj

Tekst: Stipe Božinović
Fotografije: Jelena Kulušić, Žana Pervan Odak

Veliki Godinj se vratio, ili bolje rečeno mi smo se vratili Velikom Godinju. Nakon dvije prošlogodišnje radionice (izvještaj1, izvještaj2) nevezane uz suhozide ovog puta smo organizirali radionicu obnove i izgradnje suhozida. Naši domaćini kao i do sada bili su brat i sestra Nada i Nediljko Pavlinović. Radionica je bila organizirana u suradnji i pod sponzorstvom Centra za kulturu i baštinu (CKB) Grada Vrgorca i Parka prirode Biokovo. Dragodid smo predstavljali Jelena Kulušić i ja, Stipe Božinović.

Page-1-Image-1
Foto 1. i 2. Pozdravne riječi i uvodno predavanje

Nije sve baš išlo baš po planu. Originalni termin bio je zakazan za kraj kolovoza, točnije posljednju subotu, ali zbog lošeg vremena radionica je otkazana u kolovozu i rujnu te je konačno realizirana 16. listopada. S obzirom da je originalni termin bio dogovoren za kolovoz, tom terminu i očekivanim vrućinama bilo je prilagođeno trajanje radionice, pa je dogovorena četverosatna radionica kroz prijepodne. Bez obzira na odgodu termina dogovor da će radionica biti kroz jedno prijepodne nije se promijenio.

Page-2-Image-2
Foto 3. i 4. Sanacija jednog urušenja i rezultati sanacije

Broj sudionika je bio ograničen zbog epidemioloških mjera, ali i u takvim okolnostima okupilo se 20ak entuzijastičnih ljudi, među kojima predstavnici CKB Grada Vrgorca, PP Biokovo, Konzervatorskog ureda u Imotskom i ljubitelja ovog dijela baštine, koji su vidjeli objavu događaja na društvenim mrežama.

Page-2-Image-3
Foto 5. i 6. Sanacija drugog urušenja i rezultati sanacije

I nakon svih tih tehnikalija, dogovora i odgoda dočekali smo i to jutro 16. listopada, sjeli u auto i uputili se u Veliki Godinj. S obzirom da više nije bio kolovoz pa rad nismo trebali početi prije velikih vrućina ipak smo se dogovorili za nešto kasniji početak radionice (čitaj 9 sati). Nakon uvodnih riječi organizatora i našeg uvodnog predavanja o samoj tehnici gradnje i sigurnosti na radu sama radionica je bila podijeljena na dva dijela, dva terena, dvije razine spremnosti. Dio sudionika, onih koji do sada nisu imali iskustva u izradi suhozida, sudjelovali su za početak u obnovi urušenih suhozida uz stazu koja iz Velikog Godinja vodi u Biokovo. Oni s više iskustva i želje izrađivali su potpuno novi suhozid za koji su domaćini pripremili ranije teren. Kada su se i oni neiskusniji ili nesigurniji u svoje vještine zidanja izvježbali i uhvatili ruku s obnovom nekoliko urušenih ogradnih zidova, svi skupa smo se prebacili na izgradnju novog zida. Novi zid bio je ambiciozan pothvat i od početka se znalo da neće biti završen, ali domaćini su željeli samo da se počne, da se napravi prvi red, jer su sigurni da će se onda i nekada nastaviti.

Page-3-Image-4
Foto 7. i 8. Rad na novom zidu

Nema potrebe pričati da su 4 sata koliko je dogovoreno da će radionica trajati jako brzo prošla, a kada je došlo vrijeme za ručak nije se odmah prestalo raditi, jer „evo samo još ovo da popravimo”, no kad je stigla naručena peka rad je ipak obustavljen.

Page-4-Image-5
Foto 9. i 10. Izgrađeni dio novog zida i rezultati radionice

I tako je jako brzo prošlo lijepo jutro u Velikom Godinju, još jedna lijepa radionica. I ne treba spominjati da se već kuju planovi za nove, buduće akcije. Za kraj ostaje još jednom zahvaliti našim domaćinima Nadi i Nediljku na uvijek srdačnom gostoprimstvu i Žani Pervan Odak, ravnateljici CKZ grada Vrgorca, na svoj organizaciji i koordiniranju svega.

Tekst: Stipe Božinović Fotografije: Jelena Kulušić, Žana Pervan Odak Veliki Godinj se vratio, ili bolje rečeno mi smo se vratili Velikom Godinju. Nakon dvije prošlogodišnje radionice (izvještaj1, izvještaj2) nevezane uz suhozide ovog puta smo organizirali radionicu obnove i izgradnje suhozida. Naši domaćini kao i do sada bili su brat i sestra Nada i Nediljko Pavlinović. […]

Read More »

 atts
0

Studia ethnologica Croatica: Cresko-lošinjski mrgari

Prenosimo članak “Višeprostorni suhozidni torovi (mrgari) kao monumentalna pastirska arhitektura: Primjeri s cresko-lošinjskog otočja” objavljen u časopisu Studia ethnologica Croatica (vol.33, no.1).

Članak je na engleskom jeziku i može se direktno preuzeti ovdje: https://hrcak.srce.hr/file/389469.

Autori:
Tanja Kremenić ; Dipartimento di Scienze Storiche, Geografiche e dell’Antichità, Università di Padova & Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Mauro Varotto ; Dipartimento di Scienze Storiche, Geografiche e dell’Antichità, Università di Padova
Goran Andlar ; Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Sažetak:
Višeprostorne ovčare dio su suhozidne pastirske baštine Ujedinjenoga Kraljevstva, Švicarske, Islanda i Hrvatske. Primjeri s otoka Cresa i Lošinja (lokalnoga naziva: mrgari) u procesu su napuštanja, a u literaturi tek parcijalno obrađeni, zbog čega je cilj ovoga rada objedinjavanje i dopuna spoznaja, polazeći od premise o njihovoj kulturnoj vrijednosti. Istraživanje se temeljilo na pregledu literature i kartografskih podataka, ali ponajviše na razgovorima s lokalnim stanovništvom te terenskim obilascima. Ovim je radom većina otočnih višeprostornih mrgara zabilježena i opisana te vrednovana unutar modela kojim su izdvojeni oni najreprezentativniji i/ili prikladni za obnovu.

U nastavku dijelimo fotografije mrgara iz članka u boji, uz dopuštenje autora:

DCIM100MEDIADJI_0893.JPG Figure 10 DCIM100MEDIADJI_0164.JPG Figure 13 DCIM100MEDIADJI_0091.JPG Figure 17 Figure 20 DCIM100MEDIADJI_0254.JPG DCIM100MEDIADJI_0120.JPG Figure 27

Prenosimo članak “Višeprostorni suhozidni torovi (mrgari) kao monumentalna pastirska arhitektura: Primjeri s cresko-lošinjskog otočja” objavljen u časopisu Studia ethnologica Croatica (vol.33, no.1). Članak je na engleskom jeziku i može se direktno preuzeti ovdje: https://hrcak.srce.hr/file/389469. Autori: Tanja Kremenić ; Dipartimento di Scienze Storiche, Geografiche e dell’Antichità, Università di Padova & Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Mauro […]

Read More »

 atts
0

Popravak krova pred prve kiše u Dragodidu

tekst: Ana Burić

fotografije: Marta Krištofić, Maja Flajsig , Ana Burić, Andro Nigoević, Zvonimir Malbaša

Nakon prošlogodišnje stanke uzrokovane raznoraznim zatvaranjima, preprekama i ograničenjima Dragodiđani su se ove jeseni ponovno vratili u zaseok Dragodid poviše Komiže na otoku Visu. Već nekoliko godina za redom trudimo se, barem jednom godišnje, doći na otok i pomoći Nediljjki Burić- jedinoj stanovnici Dragodida (uz pasa Bobija, tovara Gala, kozu Larisu i jarca Antoninka)  u održavanju sela i tradicionalnog načina života.

WhatsApp Image 2021-11-03 at 15.46.56 (2)

O povijesti sela, počecima Udruge usko vezanim za Dragodid i dosadašnjim akcijama već je dosta pisano, a za one koji žele znati više sve članke možete pročitati ovdje: 2002. / 2014. / 2016. / 2017. I. / 2017. II /2018. /2019.
I ove godine akcija je financirana iz projekta koji je raspisao Grad Komiža pod nazivom „Obnova tradicijske kulturne baštine, razvoj volonterstva i građanskog aktivizma u selu Dragodid“

Nakon izvidničkog posjeta selu ovog ljeta ustanovili smo da je, od brojnih potrebnih sanacija, definitivno najbitniji zahvat obnova tj popravak kamenog pokrova na najstarijoj kući u selu koja se jedina još uvijek koristi u svrhu življenja.

20211030_122043 20211101_122802
Kao najoptimalniji termin pokazao se vikend početkom studenog, pa smo skombinirali dane i organizirali trodnevnu akciju s peteročlanom postavom iz Zagreba, Sinja, Brača i Splita uz pomoć tri četveronožna volontera Dojdi, Ninu i Đuru koji su se brinuli da hranu uvijek spremimo na sigurno. Logistiku, načelni plan rada i nabavu materijala obavili smo ranije, tako da smo na teren došli opremljeni limom, vapnom, cementom, kupama kanalicama, pilama, šarafima…

Uz jutarnju kavu s otvorenog ognjišta, u zadimljenoj kuhinji, između debelih kamenih zidova obavijenih tamnim velom, čađom povezane paučine, naš zadatak se iščitavao kao dan. Sunčane su zrake, poput lasera na južnoj strani krova, probijale tamu (drama).

WhatsApp Image 2021-11-03 at 15.46.57 (2)
Klasično dvostrešno krovište (drvene rogovi i grede kao nosiva konstrukcija, joprena kao potkonstrukcija te kamene ploče kao pokrov) bilo je popravljano 2017. godine (također zahvaljujući financijskoj pomoći Grada Komiže uz pomoć privatne Nediljkine ušteđevine), no nažalost nedovoljno kvalitetno pa se zadatak pokazao i zahtjevnijim no što smo planirali. Sva ta mjesta proboja lasera trebala su biti sanirana preslagivanjem postojećih kamenih ploča, dodavanjem novih ploča ili na najzahtjevnijim mjestima umetanjem lima od pocinčanog čelika nastojeći učiniti siguran put za vodu. Najiskusniji među nama, Andro, uveo nas je u posao, te smo sljedeća tri dana proveli u svim mogućim akrobatskim pozama na krovu i oko krova. Mnoga mjesta su trebala biti otvorena i nanovo složena. Netko je bio na krovu i preslagivao, netko zavaljen u prašnjavi tavan asistirao iznutra, netko pronalazio adekvatne kamene ploče, netko skupljao drva za ogrjev, al svi smo pritom slušali Nediljku i njene priče, savjete i komentare kojih nikad ne nedostaje, te dodatno začine ionako posebnu akciju u zabačenom selu na vrh otoka, bez struje, signala i stresa (bar onog uobičajenog).

20211030_122446 20211030_122859 WhatsApp Image 2021-11-03 at 15.46.53 (1) WhatsApp Image 2021-11-03 at 15.46.55
Nakon što smo završili rad s pločama i limom popravili smo i sljeme u kombinaciji starih i novih kupa kanalica i time glavni zadatak priveli kraju.

20211101_123010 20211101_123048
Kako se s otoka nikad ne odlazi polagano i na vrijeme, zadnji tren smo premjerili i dokumentirali još dvije kamene kuće kao žurne kandidate sljedeće akcije.

Jedna kandidatkinja je stara kamena kuća uz tor za koze, kolokvijalnih naziva „kućica o tovara“ ili  „europski dom“ koja je u ljetnim mjesecima početka 2000-tih. služila kao poligon za učenje i upoznavanje materije koje je kasnije rezultiralo današnjom Udrugom, te kao takva ima posebnu ulogu i definitivno zaslužuje temeljitu obnovu krovišta (nosive konstrukcije i pokrova). Bitno je napomenuti da smo obilaskom zaključili da je stanje alarmantno, te je Zvone ad hoc izveo par hvale vrijednih improvizacija s ciljem saniranja i sprječavanja dodatnog urušavanje dok ne dođe hitna pomoć na proljeće.20211101_123827 20211101_124928
Drugi kandidat je malena kućica u ruševnom stanju do konobe gdje bi Nediljka rado uredila „apartman“ za svog tovara kako bi se napokon osamostalio od koza i prestao ih gnjaviti, a nama bi poslužila kao idealna za demonstraciju i edukaciju članova kako napraviti tradicionalno krovište od početka do kraja koristeći lokalne materijale.

20211101_125250 20211101_130800
Detaljnije o tim akcijama, nadajmo se sljedeće godine, a do tada hvala Gradu Komiži na potpori i financiranju, Zvoni na prijevozu i legendarnoj Nediljki na super domaćinstvu, svim pričama, kafama i iskrenim osmjesima. Radujemo se ponovnom druženju!

20211030_130443 WhatsApp Image 2021-11-03 at 15.46.50
p.s. Čim smo napustili otok okrenula je prava jesenska nevera. Strepili smo kako će se popravljeni krov pokazat na prvom testu. Nediljku naravno nismo mogli odmah dobiti, no za par dana se javila sretna s vijestima da je suha!

tekst: Ana Burić fotografije: Marta Krištofić, Maja Flajsig , Ana Burić, Andro Nigoević, Zvonimir Malbaša Nakon prošlogodišnje stanke uzrokovane raznoraznim zatvaranjima, preprekama i ograničenjima Dragodiđani su se ove jeseni ponovno vratili u zaseok Dragodid poviše Komiže na otoku Visu. Već nekoliko godina za redom trudimo se, barem jednom godišnje, doći na otok i pomoći Nediljjki […]

Read More »

 atts
1

Očuvanje gromača na Kotoru i Kotor u dvorištu

Tekst: Romina Tominić
Foto: R.T., Oleg Miklić, Tea Rosić

Dosadašnja istraživanja i predanost ideji da se znanje o suhozidnoj gradnji prenosi i da se održi postojeća baština naselja Kotor i ove su godine potaknuli Muzej grada Crikvenice i lokalnu Osnovnu školu Vladimira Nazora i OŠ Zvonka Cara da se svi okupimo oko dvije dvodnevne edukativne radionice u Crikvenici. Tako smo 9. i 10. Listopada održali tradicionalnu radionicu obnove gromača na Kotoru, a odmah potom i trodnevnu radionicu “Kotor u dvorištu”.

Radionica koju provodimo na Kotoru osmišljena je s ciljem edukacije sudionika i popularizacije suhozidne gradnje uz prateću obnovu dijelića naselja. Ovaj je put u fokusu bio podzid čija jedna strana definira među na putu nadomak izlaza iz naselja, dug oko 4m, te još jedan zid cca 2m koji tvori istu cjelinu između kojih je stepenište. Sudjelovali su lokalni stanovnici i zidari, te znatiželjnici iz ostatka županije.

1Akcija na buri

Lokacija na kojoj smo radili je u predivnom krajoliku pored starog zapuštenog gumna, između dvije kuće.  Dočekalo nas je više vegetacije nego što smo očekivali, nekoliko stabala usred zida, trbušasta gromača…

2 3Zatečeno stanje

4 5 6 7Čišćenje stepeništa i priprema za gradnju

 

8Radno, radno

9 10 11 12
Presložen obližnji zidić koji se nastavlja uz kuću

13 14 16Potom je uslijedila i druga radionica, »Kotor u dvorištu« koja je pokrenuta 2019. u cilju edukacije najmlađih, ali i sa željom da se jedan dio školskog dvorišta OŠ Vladimira Nazora, s već postojećim maslinicima, prezentira u duhu primorskog krajolika.

Unutar tri dana učenici od 5.-8. razreda jedan su školski sat posvetili upoznavanju svrhe gradnje u kamenu, sortiranju i skupljanju ili pak slaganju kamena, ovisno o tome u čemu se tko više pronašao.

17 18Na jednoj strani dvorišta od viška materijala gradio se pokazni zid koji se pokazao idealanim za prve graditeljske ekspedicije, a u masliniku nastajala je kamena klupa organičkog oblika.

22 23 24A po završetku, naravno, nismo si mogli pomoći i pojurili smo uštimati još koji kamen na klupama koje smo gradili lani. Bilo nam je drago vidjeti da se klupe zaista često koriste.

25 26Uz spomenute organizatore, na angažmanu valja zahvaliti i učiteljicama i koordinatoricama učenica i učenika Olgi i Martini, te svim učiteljima koji su prepoznali vrijednost ove inicijative i povezali rad sa školskim predmetom!

Akciju su svojim sredstvima omogućili Ministarstvo kulture i medija RH, Primorsko-goranska županija i Grad Crikvenica.

Tekst: Romina Tominić Foto: R.T., Oleg Miklić, Tea Rosić Dosadašnja istraživanja i predanost ideji da se znanje o suhozidnoj gradnji prenosi i da se održi postojeća baština naselja Kotor i ove su godine potaknuli Muzej grada Crikvenice i lokalnu Osnovnu školu Vladimira Nazora i OŠ Zvonka Cara da se svi okupimo oko dvije dvodnevne edukativne […]

Read More »