Tekst: Stipe Božinović
Fotografije: Jelena Kulušić, Filip Bubalo
Veliki Godinj postao je sveprisutan u kalendaru naše udruge. Nakon dvije radionice žetve i mlaćenja slame još 2020. godine, te suhozide radionice održane 2021. godine ponovno smo se vratili u Veliki Godinj. Cilj jednostavan, završiti ono što smo započeli još 2020. – složiti krov od ražene slame. Nakon puno odgađanja i problema, što zbog pandemije, što zbog vremenskih neprilika (a i miševi su svoje prste, bolje rečeno zube, umiješali u čitavu priču) radionica izrade slamnatog krova napokon je održana 3. listopada 2022. Naši domaćini kao i do sada bili su brat i sestra Nada i Nediljko Pavlinović. Radionica je bila organizirana u suradnji s Centra za kulturu i baštinu (CKB) Grada Vrgorca i Parka prirode Biokovo, uz financijsku potporu Ministarstva kulture i Splitsko-dalmatinske županije. Dragodid smo predstavljali Filip Bubalo, Dora Raič, Jelena Kulušić, i ja, Stipe Božinović.
Slika 1 i 2: Početno stanje (ljeto 2020.) i konačno stanje
Što zajedničko imaju pandemija, vremenska prognoza i miševi? Svi su na ovaj ili onaj način otežali provedbu ove radionice. Iako je slama bila pripremljena još u ljeto 2020. godine, originalna radionica pokrivanja krova bila je odgođena zbog pandemijskih mjera. Jednom kada su mjere ublažene u više navrata (u travnju, svibnju i rujnu) nas je spriječilo loše vrijeme, a onda su na red došli i miševi koji su se zavukli u slamu i uništili je. Sve to nas je samo usporilo, ali ne i spriječilo u provedbi ove akcije. Ovdje se trebamo zahvaliti i Stjepanu Šalamonu iz Udruge Naš zavičaj koji nam je prodao slamu da ne bi morali ponovno prolaziti ciklus sjetve, žetve i mlaćenja slame.
Slika 3 i 4: Radovi u tijeku i igle za šivanje žicom
Na ovu pokaznu radionicu izrade krova mogli su se javiti svi zainteresirani pa se tako okupilo 30-ak entuzijastičnih ljudi, među kojima su bili predstavnici CKB Grada Vrgorca, PP Biokovo, Konzervatorskog ureda u Imotskom i jasno ljudi koji su vidjeli objavu događaja na društvenim mrežama.
Slika 5, 6 i 7: Radovi traju
Nakon svih tehničkih, pandemijskih i prirodnih nepogoda napokon smo dočekali i taj 3. listopada. Jednu stranu krova domaćini su prekrili dan ranije da bi se u dogovoreno vrijeme sve moglo stići odraditi. Ekipa Dragodida na teren je došla u jutarnjim satima kako bi zabilježili sve potrebno za dokumentaciju tehnike gradnje, a domaćini su nas počastili i čudotvornim napitkom vrgoračkog kraja – biklom. Sama radionica bila je organizirana u popodnevnim satima s obzirom da se radilo o radnom danu. Nakon uvodnih riječi domaćina krenuli smo s pokaznom radionicom izrade krova. Sve su vodili naš domaćin Nediljko Pavlinović i sumještanin Josip Lendić. Premda se radi o tradicijskoj tehnici izrade slamnatog krova, ona je ipak nešto modernizirana. Uz drvenu konstrukciju koja je izrađena precizno i po mjeri, drvenim gredama i letvama, a ne usječenim drvom, za povezivanje se koristila žica, a ne kao nekada vrbine grane ili užad također napravljena od ražene slame. Da bi zadržali i taj tradicijski element u izradi krova na licu mjesta gospođa Dinka Miočević, koja je na radionicu došla kao dio zainteresirane javnosti, pokazala je okupljenima kako se izrađivala užad od ražene slame i kako se slama vezivala u ručice. Uz sve to napravljen je i mali lišnjak (stog od posebno složenih jasenovih grana) za zimsku dohranu kozama Nade Pavlinović, a gospođa Vedrana Vela Puharić iz PP Biokovo održala je radionicu izrade kumpeta, lokalnog tradicijskog slatkiša. Da ne ostane sve na radu, kako je to već i običaj kod naših domaćina, nakon rada svim okupljenima je stigao i topli obrok.
Dan u Velikom Godinju prošao je brzo, a bio je i izrazito sadržajan. Ovo je bio prvi krov pokriven slamom u Velikom Godinju nakon 50 godina. Neki će se možda zapitati zašto to uopće raditi, koja je korist od toga, a odgovor je jednostavniji nego što mislite. Sve se to dogodilo samo zbog ljubavi naših domaćina prema svome kraju i želje da njihova znanja o tradicijskoj gradnji budu negdje zabilježena, da ne budu prepuštena zaboravu. To je suština svega, ljubav prema svome kraju i želja za prenošenjem znanja. Nadamo se da će ovaj naš mali doprinos pomoći u tome.
Slika 8 i 9: Bikla prije početka radionice i ručak na guvnu za kraj radionice
Veliki Godinj koji ima samo dva stalna stanovnika ne miruje. Tek što je jedna radionica završena naši domaćini gledaju u budućnost i planiraju neke buduće suradnje. Do tada ostaje još jednom zahvaliti našim domaćinima Nadi i Nediljku, na gostoprimstvu, Josipu Lendiću na znanju koje je uz domaćine podijelio s nama, Žani Pervan Odak, ravnateljici CKZ grada Vrgorca, na potpori i koordinaciji, PP Biokovo i Udruzi Naš zavičaj.
Slika 10: Milenijska fotografija
Planet Brusnik
Piše: Ana Burić
Foto: Vis Archipelago Unesco Global Geopark, Alternatura, Ana Burić
Početkom listopada sudjelovali smo kao partneri na projektu “Planet Brusnik” organiziran od strane Vis Archipelago Unesco Global Geoparka, te financiran preko natječaja za Financiranje projekata/programa/aktivnosti iz područja kulture i društvenih događanja u 2022. godini Splitsko dalmatinske županije – Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, tehničku kulturu i sport.
Cilj projekta bio je promocija I očuvanje, te upoznavanje ljudi s geološkom, prirodnom, kulturnom I povijesnom baštinom crnog bisera Viškog arhipelaga, malenog otočića Brusnika smještenog 13 nautičkih milja (oko 23,5 km) jugozapadno od Komiže. Brusnik je otok veličine svega 0,049 m2, no prepun specifičnih karakteristika koji ga čine jedinstvenim. Naime, Brusnik (kao i Jabuka) građen je od subvulkanskog dijabaza (od kojeg se izrađuju brusevi za oštrenje noževa, odakle potiče i samo ime) nastalog kristalizacijom magme pred više od 150 milijuna godina na putu iz dubokog magmatskog centra prema površini Zemlje. Ono što ga dodatno čini zanimljivim je činjenica da je Brusnik otok koji konstantno „raste“ tj. izdiže se čemu svjedoče konglomerati od oblutaka s paleo-žala smješteni na samom vrhu otoka.
Unatoč izrazito nepristupačnom položaju uzrokovanim izloženosti snažnim južim i zapadnim vjetrovima i surovim vremenskim uvjetima, no zahvaljujući bogatom morskom dnu, kroz povijest Brusnik je odigrao bitnu ulogu u razvoju ribarstava i maritimne kulture te predstavlja jedinstveni spomenik ribarske arhitekture. Na otoku se, uz ribarske nastambe na samom žalu koje su služile za soljenje riba i zaklon ribarima, nalaze i prirodni bazeni ograđeni također suhozidnom tehnikom magmatskim stijenama, koji su služili za čuvanje ulovljenih jastoga, tzv jastožere. Jastožere su smještene u samom centru otoka, u klancu s depresijom ispunjenom morskom vodom.
Program je bio osmišljen kao dvodnevna radionica obnove suhozidnih struktura ribarskih nastambi građenih od valutica dijabaze raznih veličina koje čine Brusničko žalo. Upravo zbog morfološke specifičnosti i izloženosti vremenskim prilikama i neprilikama, zbog jake tramontane prvi dan radionice bili smo primorani promijeniti raspored te je planirani program održan u prostorijama Geoparka u Komiži. Geolog Geoparka Filip Prelec održao je uvodno predavanje prijavljenim sudionicima o geološkoj povijesti samog otoka začinjeno brojnim zanimljivostima i činjenicama. Alen Čikada predstavnik Kallokve i član Dragodida održao je predavanje o krškim lokvama i njihovim obnovama, dok je Ana Burić, također iz Dragodida, održala predavanje o suhozidnoj baštini i samoj Udruzi.
Drugi dan radionice vrijeme nas je poslužilo pa smo rano ujutro isplovili s komiške rive, te se uputili put Brusnika.
Broj prijavljenih sudionika premašio je prvotna očekivanja pa je put do lokacije bio organiziran s dva jako različita plovila, kako izgledom, brzinom, tako i doživljajem, tradicionalnom gajetom falkušom, te gliserom.
Kao organizatori bili smo dio brzog tima koji je do Brusnika stigao gliserom za nepunih 45 min. Čekajući ostatak obišili smo i istražili otok, te definirali točnu lokaciju planirane obnove.
Nakon što je ostatak doplovio falkušom krenulo je upoznavanje s lokalitetom i samo zidanje. Jedno jako zanimljivo suhozidanje, pogotovo za ovaj dio Jadrana koji je većinski građen od vapnenca i dolomita. Naime, magmatsko porijeklo, te stalni utjecaj mora i vjetra oblikovao je stijene u izrazito teške, predivne, masivne oblutke u svim nijansama sive boje.
Lokalitet koji smo obnavljali nalazi se na plaži na sjeverozapadnoj strani otoka okrenutoj prema Svetom Andriji. Na obje strane plaže (SI i JZ) nalazile su se suhozidine strukture koje su ribari gradili kao nastambe za višednevni boravak dok su tu boravili zbog pučinskog ribolova. Nastambe su bile nepravilnih formi, sa zidovima građenim suhozidnom tehnikom od oblutaka dijabaze sa samog žala, pokrivene borovom građom sa susjednog Svetog Andrije. Strukture na sjevroistočnoj strani plaže, zahvaljujući boljoj poziciji u odnosu na snažne vjetrove ostale su bolje sačuvane, a nama su poslužile kao referentni primjer za obnovu nastambi na zapadnoj strani vale gdje su od originalnih struktura ostale samo naznake.
Iako su osnove zdanja ipak jednake, zidanje ovakvim kamenom zbog svog oblika, težine pokazalo se kao vrlo specifično i interesantno iskustvo.
Petnaestak volontera s dva voditelja u cca 3 sata savladalo je navedene tehnike i obnovilo je zamišljeni obim. Zadovoljni obavljenim radom okrijepili smo se, pokupili naš i zatečen otpad, pozdravili se s endemskim crnim guštericama, te napustili otok ostavivši obnovljene ribarske nastambe na milost i nemilost nemilosrdnim vremenskim prilikama na otvorenom moru.
Na povratku za Komižu ekipe su se zamijenile u brodovima kako bi svi imali priliku doživjeti iskustvo plovidbe na jednoj od šest novoizgrađenih replika falkuš e-jedinstvenog modela drvene gajete tradicionalne za Komižu koju su ribari razvili prilagodivši je uvjetima ribolova i navigacije na najudaljenijim rutama (više o falkuši: https://www.gajetafalkusa.com/hr/, http://ars-halieutica.hr/).
I za kraj, jedreći nazad, s Brusnikom i sutonom u pozadini, imali smo priliku saznati mnoge zanimljivost o povijesti i maritimnoj baštini Komiže, povijesti i razvoju falkuše, njenoj veličini i važnosti od strane kapetana Pina Vojković.
Put do lokacije tradicionalnom gajetom s jednog pučinskog otoka na još manji otok vulkanskog porijekla, suhozidanje magmatskim stijenama, gotovo svi volonteri iz različitih zemalja, činjenice su koje su ovu radionicu učinili vrlo egzotičnom i nadamo se sličnim akcijama u budućnosti.
Piše: Ana Burić Foto: Vis Archipelago Unesco Global Geopark, Alternatura, Ana Burić Početkom listopada sudjelovali smo kao partneri na projektu “Planet Brusnik” organiziran od strane Vis Archipelago Unesco Global Geoparka, te financiran preko natječaja za Financiranje projekata/programa/aktivnosti iz područja kulture i društvenih događanja u 2022. godini Splitsko dalmatinske županije – Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, […]
Read More »