2. Festival Kamna Kras – Pliskovica 20. – 21. rujna 2014.
Tekst i foto: MŠC
Izuzetan program naših slovenskih kolega nas je motivirao za odlazak na ovaj festival iako su vremenske prognoze sa raznih izvora djelovale vrlo obeshrabrujuće. Kako je program bio ispunjen mnoštvom zanimljivih aktivnosti koje je fizički nemoguće sve pohoditi, odlučili smo se za varijantu umjetničke klesarske radionice za početnike koju će voditi dipl.ing. obrade kamena Jelena Uršič, radionicu suhozida iskusnog suhozidara Borisa Čoka te pješačku turu po Poti kamna i kamnarstva pod vodstvom Anje Škabar i Danila Ravbara. Osim toga svakako smo htjeli prisustvovati sajmu alata i oruđa za obradu kamena te subotnjem koncertu.
Za nas je festival počeo u Dutovlju, malom mjestu između Sežane i Pliskovice koje osim što slovi kao najrodniji poljoprivredni krajobraz kraške regije poznato je i po omalom muzeju Pepin kraški vrt. Pepin kraški vrt je projekt slovenskog krajobraznog arhitekta Boruta Benedejčiča i Tanje Godnič koji je 2009. godine osvojio najbolju ocjenu i zlatnu medalju u kategoriji malih vrtova na Hampton Court Palace Flower Show –u. Njegov dizajn u dva dijela kao prvi dio obuhvaća tradicionalnu krašku kuću i okućnicu, a drugi dio je područje posvećeno radovima u polju. Posebnost je ovog muzeja u tradiciji i samoodrživosti koju su prakticirali stanovnici kraškog područja. Naime kroz predstavljanje kustosice muzeja dolazi se do saznanja o praksi koja zasigurno odumire ali je svom srećom donekle sačuvana u ovom projektu. Naravno, kuća i ‘namještaj’ koji se nalazi u okućnici je građen od kamena, a u drugom dijelu muzeja se nalazi pastirska hiška na ‘pašnjaku’ te manja hiška kroz čiju su izgradnju navodno mladi Krašani učili graditi ova kamena pastirska skloništa.
Izvor: http://www.propepa.si/index.php/component/k2/item/76-pepin-kra%C5%A1ki-vrt
Osim tradicionalnog dizajna tu je i priča o Pepi i njenom tradicijskom životnom stilu koju je sastavila Tanja Godnič.
Nakon posjeta muzeju, krenuli smo ka Pliskovici.
Ovaj dio Krasa je zaista živopisan i poznat kao vinogradarsko područje pa se putem nerijetko viđaju nasadi trte, kako slovenci nazivaju vinovu lozu, no smatram neobičnim činjenicu da su zadržali tradicionalnu armaturu vinograda pa umjesto betonskih stupova i dalje koriste drvo kao građevni materijal.
Sljedeće jutro je počeo Festival Kamna in Kamnarstva, za nas klesarskom radionicom koju je vodila Jelena Uršič dipl.ing. obrade materijala (kamena) sa Višje strokovne šole ŠC Srećka Kosovela u Sežani i njena asistentica Maruša Ličen. Kako radi kao profesorica u Sloveniji i često surađuje sa školarcima iz Hrvatske te Bosne i Hercegovine puno nam je olakšala uvodno predavanje jer je pričala našim jezikom. Jelena je kroz 2 dana odradila 4 radionice od 3 sata što nije umanjivalo njen entuzijazam kao ni broj posjetitelja radionica. Klesali smo tako svatko svoj motiv na prethodno obrađenom kraškom vapnencu – unito.
Kao što je i najavljivano, kiša je padala neumorno pa smo doznali da je niz od naših željenih radionica otkazan. Boris Čok je otkazao svoju radionicu suhozida za koju se čekalo do zadnjeg trena ali kiša ipak nije dozvolila njeno održavanje. Krenuli smo izviditi lokaciju na kojoj se namjeravalo zidati i našli smo je. Navodno se radi o lokaciji gdje bi u skorijoj budućnosti trebalo niknuti vanjsko kazalište sa kamenim daskama koje život znače, a cilj radionice Borisa Čoka bio je podizanje duplog zida na ulazu u livadu.
Tako smo odlučili posjetiti glavno mjesto festivala predviđeno za večernji koncert i izlagače. Kiša je uplašila mnoštvo izlagača, s razlogom, jer se radilo o nekih 50 mm kiše u periodu od 2 sata tako da je od izloženih 20ak štandova samo 7 izlagača odlučilo nastupiti. Većinom su to bila poduzeća koja se bave obradom mramora, kamena te poneki klesari umjetnici. Osim štandova bila su tu dva šatora, jedan predviđen za koncert a drugi za klesarsku radionicu obrtnika, umjetnika, profesora te studenata iz škole u Sežani koji su se, teško je reći natjecali, predstavljali publici kroz svoj rad.
Kako smo već tu doznali da je i nastupno predavanje otkazano te naša željno očekivana pješačka tura po poti kamna i kamnarstva, utjehu smo potražili u koncertu Zvita Feltna (Spigana Felga) koji su nas oduševili coverima naših dalmatinskih pisama te također slovenskim tradicionalnim pjesmama.
Drugi dan festivala je započeo iznimno sunčano no tura je svejedno otkazana pa smo svratili do središnje lokacije festivala u nadi da se pojavilo više izlagača što nažalost nije bio slučaj. Kako smo čuli od domaćih, nismo samo mi bili nezadovoljni zbog niza otkazanih radionica zbog kiše već i cijela organizacijska ekipa Razvojnog Društva Pliska i Youth Hostel Pliskovica koja nažalost nije mogla natkriti cijeli prostor Kamnih poti u Krasu.
Iako je loše vrijeme spriječilo održavanje velikog dijela aktivnosti, mora se odati poštovanje odličnoj ekipi iz Razvojnog Društva Pliska koja sad već drugu godinu zaredom organizira ovakav događaj i iako sa manjom količinom kamena, uvjetno rečeno, od nas u Hrvatskoj stvarno se trude valorizirati svoje resurse i integrirati se u više djelatnosti radi zajedničkog cilja.
Dogodine nadamo se!
…
Dropbox galerija iz ove reportaže:
https://www.dropbox.com/sh/271czx6ok5kyxag/AADfXEsynoWTFeYvxbJ_Z0MJa?dl=0
Facebook galerije:
https://www.facebook.com/
https://www.facebook.com/
Planet Brusnik
Piše: Ana Burić
Foto: Vis Archipelago Unesco Global Geopark, Alternatura, Ana Burić
Početkom listopada sudjelovali smo kao partneri na projektu “Planet Brusnik” organiziran od strane Vis Archipelago Unesco Global Geoparka, te financiran preko natječaja za Financiranje projekata/programa/aktivnosti iz područja kulture i društvenih događanja u 2022. godini Splitsko dalmatinske županije – Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, tehničku kulturu i sport.
Cilj projekta bio je promocija I očuvanje, te upoznavanje ljudi s geološkom, prirodnom, kulturnom I povijesnom baštinom crnog bisera Viškog arhipelaga, malenog otočića Brusnika smještenog 13 nautičkih milja (oko 23,5 km) jugozapadno od Komiže. Brusnik je otok veličine svega 0,049 m2, no prepun specifičnih karakteristika koji ga čine jedinstvenim. Naime, Brusnik (kao i Jabuka) građen je od subvulkanskog dijabaza (od kojeg se izrađuju brusevi za oštrenje noževa, odakle potiče i samo ime) nastalog kristalizacijom magme pred više od 150 milijuna godina na putu iz dubokog magmatskog centra prema površini Zemlje. Ono što ga dodatno čini zanimljivim je činjenica da je Brusnik otok koji konstantno „raste“ tj. izdiže se čemu svjedoče konglomerati od oblutaka s paleo-žala smješteni na samom vrhu otoka.
Unatoč izrazito nepristupačnom položaju uzrokovanim izloženosti snažnim južim i zapadnim vjetrovima i surovim vremenskim uvjetima, no zahvaljujući bogatom morskom dnu, kroz povijest Brusnik je odigrao bitnu ulogu u razvoju ribarstava i maritimne kulture te predstavlja jedinstveni spomenik ribarske arhitekture. Na otoku se, uz ribarske nastambe na samom žalu koje su služile za soljenje riba i zaklon ribarima, nalaze i prirodni bazeni ograđeni također suhozidnom tehnikom magmatskim stijenama, koji su služili za čuvanje ulovljenih jastoga, tzv jastožere. Jastožere su smještene u samom centru otoka, u klancu s depresijom ispunjenom morskom vodom.
Program je bio osmišljen kao dvodnevna radionica obnove suhozidnih struktura ribarskih nastambi građenih od valutica dijabaze raznih veličina koje čine Brusničko žalo. Upravo zbog morfološke specifičnosti i izloženosti vremenskim prilikama i neprilikama, zbog jake tramontane prvi dan radionice bili smo primorani promijeniti raspored te je planirani program održan u prostorijama Geoparka u Komiži. Geolog Geoparka Filip Prelec održao je uvodno predavanje prijavljenim sudionicima o geološkoj povijesti samog otoka začinjeno brojnim zanimljivostima i činjenicama. Alen Čikada predstavnik Kallokve i član Dragodida održao je predavanje o krškim lokvama i njihovim obnovama, dok je Ana Burić, također iz Dragodida, održala predavanje o suhozidnoj baštini i samoj Udruzi.
Drugi dan radionice vrijeme nas je poslužilo pa smo rano ujutro isplovili s komiške rive, te se uputili put Brusnika.
Broj prijavljenih sudionika premašio je prvotna očekivanja pa je put do lokacije bio organiziran s dva jako različita plovila, kako izgledom, brzinom, tako i doživljajem, tradicionalnom gajetom falkušom, te gliserom.
Kao organizatori bili smo dio brzog tima koji je do Brusnika stigao gliserom za nepunih 45 min. Čekajući ostatak obišili smo i istražili otok, te definirali točnu lokaciju planirane obnove.
Nakon što je ostatak doplovio falkušom krenulo je upoznavanje s lokalitetom i samo zidanje. Jedno jako zanimljivo suhozidanje, pogotovo za ovaj dio Jadrana koji je većinski građen od vapnenca i dolomita. Naime, magmatsko porijeklo, te stalni utjecaj mora i vjetra oblikovao je stijene u izrazito teške, predivne, masivne oblutke u svim nijansama sive boje.
Lokalitet koji smo obnavljali nalazi se na plaži na sjeverozapadnoj strani otoka okrenutoj prema Svetom Andriji. Na obje strane plaže (SI i JZ) nalazile su se suhozidine strukture koje su ribari gradili kao nastambe za višednevni boravak dok su tu boravili zbog pučinskog ribolova. Nastambe su bile nepravilnih formi, sa zidovima građenim suhozidnom tehnikom od oblutaka dijabaze sa samog žala, pokrivene borovom građom sa susjednog Svetog Andrije. Strukture na sjevroistočnoj strani plaže, zahvaljujući boljoj poziciji u odnosu na snažne vjetrove ostale su bolje sačuvane, a nama su poslužile kao referentni primjer za obnovu nastambi na zapadnoj strani vale gdje su od originalnih struktura ostale samo naznake.
Iako su osnove zdanja ipak jednake, zidanje ovakvim kamenom zbog svog oblika, težine pokazalo se kao vrlo specifično i interesantno iskustvo.
Petnaestak volontera s dva voditelja u cca 3 sata savladalo je navedene tehnike i obnovilo je zamišljeni obim. Zadovoljni obavljenim radom okrijepili smo se, pokupili naš i zatečen otpad, pozdravili se s endemskim crnim guštericama, te napustili otok ostavivši obnovljene ribarske nastambe na milost i nemilost nemilosrdnim vremenskim prilikama na otvorenom moru.
Na povratku za Komižu ekipe su se zamijenile u brodovima kako bi svi imali priliku doživjeti iskustvo plovidbe na jednoj od šest novoizgrađenih replika falkuš e-jedinstvenog modela drvene gajete tradicionalne za Komižu koju su ribari razvili prilagodivši je uvjetima ribolova i navigacije na najudaljenijim rutama (više o falkuši: https://www.gajetafalkusa.com/hr/, http://ars-halieutica.hr/).
I za kraj, jedreći nazad, s Brusnikom i sutonom u pozadini, imali smo priliku saznati mnoge zanimljivost o povijesti i maritimnoj baštini Komiže, povijesti i razvoju falkuše, njenoj veličini i važnosti od strane kapetana Pina Vojković.
Put do lokacije tradicionalnom gajetom s jednog pučinskog otoka na još manji otok vulkanskog porijekla, suhozidanje magmatskim stijenama, gotovo svi volonteri iz različitih zemalja, činjenice su koje su ovu radionicu učinili vrlo egzotičnom i nadamo se sličnim akcijama u budućnosti.
Piše: Ana Burić Foto: Vis Archipelago Unesco Global Geopark, Alternatura, Ana Burić Početkom listopada sudjelovali smo kao partneri na projektu “Planet Brusnik” organiziran od strane Vis Archipelago Unesco Global Geoparka, te financiran preko natječaja za Financiranje projekata/programa/aktivnosti iz područja kulture i društvenih događanja u 2022. godini Splitsko dalmatinske županije – Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, […]
Read More »