Tekst: Mislav Tovarac
Foto: Mario Zaccaria, Romina Tominić, Tea Rosić
Primorski krajolik nezamisliv je bez suhozidnih konstrukcija koje u Primorju nazivaju i gromačama. Neizostavan element obalnog krajolika, gromače su služile kao granice među posjedima, ograde oko plodne zemlje i pašnjaka, podzidi cesta, putova i poljodjelnih terasa te za gomilanje kamena koji bi se pojavio kod čišćenja zemlje. Danas, ove monumentalne strukture tiho propadaju pod slojem bujne vegetacije koja svakim danom zauzima sve više i više nekada obrađivanog poljoprivrednog tla.
Kako bi se spasile gromače i očuvali dokazi ovog hvalevrijednog umijeća gradnje u suho, Muzej grada Crikvenice i udruga Dragodid su u svibnju organizirali i vodili već tradicionalnu radionicu obnove gramača na Kotoru iznad Crikvenice. Demonstracija tehnike suhozidanja i praktični rad se odvijao na nekoliko urušenja u neposrednoj blizini Kotora.
Korijeni Crikvenice potječu upravo od tamo. Ime naselja Kotor povezuje se sa hrvatskim prijevodom antičkog priobalnog naselja i putne postaje „Ad Turres“ (lat. kod kula, kod tornjeva) koja je bila bitna točka na cestovnom potezu Aquilea – Salona – Siscia, te je i zabilježena na Tabula Peutingeriana, antičkom zemjovidu iz 4. st.
Kotorani su bili vrsni zidari i klesari čemu svjedoči svaka kuća i struktura u danas napuštenom selu. Ono je dio zaštićene etno zone sa bogatom povijesnom ulogom čija bitnost seže sve do prapovijesti. Selo Kotor smješteno je na istaknutoj uzvisini povrh ušća Dubračine iznad središta Crikvenice, unatoč zapuštenosti većine objekata, ipak je sačuvana većina elemenata monumentalne tradicijske arhitekture, pa tako i elemenata suhozidne parcelacije koja opasava čitavu uzvisinu.
Kao i drugdje na Jadranu, formacije gromača stoje kao svjedočanstvo nekadašnjem načinu života i dio su mediteranskog graditeljskog naslijeđa još od prapovijesti do današnjeg dana. Stoga je potreba da se to umijeće sačuva bitnija nego ikada, kao i da se sačuvaju sami suhozidi.
Dodatne informacije o kotorskim suhozidima možete naći ovdje.
U petak 11.5. odradili smo radionicu za par razreda OŠ Vladimir Nazor i nekoliko članova gradske uprave i lokalnih volontera. Popravljao se se već postojeći podzid koji obrubljuje dio puta koji vodi u Kotor. Nakon par uvodnih riječi i kratke demonstracije tehnika gradnje, prionulo se na posao za kojeg je entuzijazam rastao što je više vremena prolazilo te smo već prvi dan uspjeli dovršiti popravke na podzidu.
Uvodna riječ i demonstracija tehnike
12.5. uz pomoć lokalnih snaga obnovili smo podzid na gornjem dijelu puta za Kotor.
Ponovno uvodna riječ uz vizualna pomagala
13.5. u nedjelju smo radili do ranih popodnevnih sati. Obnavljali smo još jedan podzid malo dalje od prvog i jedno urušenje na raskrižju gdje počinje put za Kotor.
Planet Brusnik
Piše: Ana Burić
Foto: Vis Archipelago Unesco Global Geopark, Alternatura, Ana Burić
Početkom listopada sudjelovali smo kao partneri na projektu “Planet Brusnik” organiziran od strane Vis Archipelago Unesco Global Geoparka, te financiran preko natječaja za Financiranje projekata/programa/aktivnosti iz područja kulture i društvenih događanja u 2022. godini Splitsko dalmatinske županije – Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, tehničku kulturu i sport.
Cilj projekta bio je promocija I očuvanje, te upoznavanje ljudi s geološkom, prirodnom, kulturnom I povijesnom baštinom crnog bisera Viškog arhipelaga, malenog otočića Brusnika smještenog 13 nautičkih milja (oko 23,5 km) jugozapadno od Komiže. Brusnik je otok veličine svega 0,049 m2, no prepun specifičnih karakteristika koji ga čine jedinstvenim. Naime, Brusnik (kao i Jabuka) građen je od subvulkanskog dijabaza (od kojeg se izrađuju brusevi za oštrenje noževa, odakle potiče i samo ime) nastalog kristalizacijom magme pred više od 150 milijuna godina na putu iz dubokog magmatskog centra prema površini Zemlje. Ono što ga dodatno čini zanimljivim je činjenica da je Brusnik otok koji konstantno „raste“ tj. izdiže se čemu svjedoče konglomerati od oblutaka s paleo-žala smješteni na samom vrhu otoka.
Unatoč izrazito nepristupačnom položaju uzrokovanim izloženosti snažnim južim i zapadnim vjetrovima i surovim vremenskim uvjetima, no zahvaljujući bogatom morskom dnu, kroz povijest Brusnik je odigrao bitnu ulogu u razvoju ribarstava i maritimne kulture te predstavlja jedinstveni spomenik ribarske arhitekture. Na otoku se, uz ribarske nastambe na samom žalu koje su služile za soljenje riba i zaklon ribarima, nalaze i prirodni bazeni ograđeni također suhozidnom tehnikom magmatskim stijenama, koji su služili za čuvanje ulovljenih jastoga, tzv jastožere. Jastožere su smještene u samom centru otoka, u klancu s depresijom ispunjenom morskom vodom.
Program je bio osmišljen kao dvodnevna radionica obnove suhozidnih struktura ribarskih nastambi građenih od valutica dijabaze raznih veličina koje čine Brusničko žalo. Upravo zbog morfološke specifičnosti i izloženosti vremenskim prilikama i neprilikama, zbog jake tramontane prvi dan radionice bili smo primorani promijeniti raspored te je planirani program održan u prostorijama Geoparka u Komiži. Geolog Geoparka Filip Prelec održao je uvodno predavanje prijavljenim sudionicima o geološkoj povijesti samog otoka začinjeno brojnim zanimljivostima i činjenicama. Alen Čikada predstavnik Kallokve i član Dragodida održao je predavanje o krškim lokvama i njihovim obnovama, dok je Ana Burić, također iz Dragodida, održala predavanje o suhozidnoj baštini i samoj Udruzi.
Drugi dan radionice vrijeme nas je poslužilo pa smo rano ujutro isplovili s komiške rive, te se uputili put Brusnika.
Broj prijavljenih sudionika premašio je prvotna očekivanja pa je put do lokacije bio organiziran s dva jako različita plovila, kako izgledom, brzinom, tako i doživljajem, tradicionalnom gajetom falkušom, te gliserom.
Kao organizatori bili smo dio brzog tima koji je do Brusnika stigao gliserom za nepunih 45 min. Čekajući ostatak obišili smo i istražili otok, te definirali točnu lokaciju planirane obnove.
Nakon što je ostatak doplovio falkušom krenulo je upoznavanje s lokalitetom i samo zidanje. Jedno jako zanimljivo suhozidanje, pogotovo za ovaj dio Jadrana koji je većinski građen od vapnenca i dolomita. Naime, magmatsko porijeklo, te stalni utjecaj mora i vjetra oblikovao je stijene u izrazito teške, predivne, masivne oblutke u svim nijansama sive boje.
Lokalitet koji smo obnavljali nalazi se na plaži na sjeverozapadnoj strani otoka okrenutoj prema Svetom Andriji. Na obje strane plaže (SI i JZ) nalazile su se suhozidine strukture koje su ribari gradili kao nastambe za višednevni boravak dok su tu boravili zbog pučinskog ribolova. Nastambe su bile nepravilnih formi, sa zidovima građenim suhozidnom tehnikom od oblutaka dijabaze sa samog žala, pokrivene borovom građom sa susjednog Svetog Andrije. Strukture na sjevroistočnoj strani plaže, zahvaljujući boljoj poziciji u odnosu na snažne vjetrove ostale su bolje sačuvane, a nama su poslužile kao referentni primjer za obnovu nastambi na zapadnoj strani vale gdje su od originalnih struktura ostale samo naznake.
Iako su osnove zdanja ipak jednake, zidanje ovakvim kamenom zbog svog oblika, težine pokazalo se kao vrlo specifično i interesantno iskustvo.
Petnaestak volontera s dva voditelja u cca 3 sata savladalo je navedene tehnike i obnovilo je zamišljeni obim. Zadovoljni obavljenim radom okrijepili smo se, pokupili naš i zatečen otpad, pozdravili se s endemskim crnim guštericama, te napustili otok ostavivši obnovljene ribarske nastambe na milost i nemilost nemilosrdnim vremenskim prilikama na otvorenom moru.
Na povratku za Komižu ekipe su se zamijenile u brodovima kako bi svi imali priliku doživjeti iskustvo plovidbe na jednoj od šest novoizgrađenih replika falkuš e-jedinstvenog modela drvene gajete tradicionalne za Komižu koju su ribari razvili prilagodivši je uvjetima ribolova i navigacije na najudaljenijim rutama (više o falkuši: https://www.gajetafalkusa.com/hr/, http://ars-halieutica.hr/).
I za kraj, jedreći nazad, s Brusnikom i sutonom u pozadini, imali smo priliku saznati mnoge zanimljivost o povijesti i maritimnoj baštini Komiže, povijesti i razvoju falkuše, njenoj veličini i važnosti od strane kapetana Pina Vojković.
Put do lokacije tradicionalnom gajetom s jednog pučinskog otoka na još manji otok vulkanskog porijekla, suhozidanje magmatskim stijenama, gotovo svi volonteri iz različitih zemalja, činjenice su koje su ovu radionicu učinili vrlo egzotičnom i nadamo se sličnim akcijama u budućnosti.
Piše: Ana Burić Foto: Vis Archipelago Unesco Global Geopark, Alternatura, Ana Burić Početkom listopada sudjelovali smo kao partneri na projektu “Planet Brusnik” organiziran od strane Vis Archipelago Unesco Global Geoparka, te financiran preko natječaja za Financiranje projekata/programa/aktivnosti iz područja kulture i društvenih događanja u 2022. godini Splitsko dalmatinske županije – Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, […]
Read More »