Muzej Grada Crikvenice je drugu godinu zaredom organizirao radionicu suhozida na Kotoru, uz potporu Ministarstva kulture i Grada Crikvenice. 15. i 16. studenog, uz stručno vodstvo udruge Dragodid, održana su predavanja o suhozidu nakon kojih se pristupilo praktičnom radu – obnovi suhozidnih puškarnica sagrađenih u Prvom svjetskom ratu i namijenjenih obrani Vinodola od napada s mora. Uz iznimno dobar odaziv lokalnog pučanstva (uspjeli su nadmašiti prošlogodišnju ogromnu brojku!), nema nikakve sumnje da ćemo do “kraja rata” – 2018. godine, obnoviti cijeli zid, iako je isti strahovito propao – ostalo je svega par čitavih puškarnica, a rov je bio gotovo u potpunosti zatrpan. Uz složne ruke obnovljeno je još nekoliko puškarnica, izvršen je ogroman posao pripreme terena i čišćenja raslinja da bi se uopće došlo do kamena, popravljen je dobar dio zida, a rov se polako počeo vraćati na izvornu kotu – tako da na slavlju završetka I. svjetskog rata možemo uprizoriti paintball bitku, kakve priliče našem vremenu. (Miše Renić)
U nastavku pogledajte sjajan fotoizvještaj našeg člana Maria Zaccarije, među blogerima poznatijeg kao Neverina.
Obnova rova kod Kotora u Crikvenici
Mislim da svi znate gdje je Crikvenica, pogotovo Zagrepčani koji su puni vikendica na ovom djelu Primorja.
Muzej grada Crikvenice je prošlog vikenda organizirao radionicu obnove gromača na Kotoru. Riječ je o suhozidnim rovovima s puškarnicama iz Velikog Rata koje je Austro-Ugarska dala izgraditi jer su vjerovali da će Talijani napraviti desant na Crikvenicu i dalje prema Vindolskoj dolini što se nije nikada desilo.
Kotor je predio na kojem smo održali akciju. Najstariji je dio Crikvenice i kažu da je tamo gore zaista lijepo (nisam bio prošle godine).
I na ovoj radionici voditelji su iz Dragodida. Valjalo je domaćim ljudima prvo objasniti što je to suhozid i čemu služi, te 5-6 principa koji se moraju ispoštovati kako bi isti stajao bez da propadne odmah.
“Školica” u šumi.
Grga na ad hoc “replici” pokazuje kako se gradi zid uduplo (dva lica popunjena škaljama).
Iako nema zasada pisanih izvora o radovima teorija je da su rov podigli stari majstori jer su mladi poslani u rat.
Iskopan je podno samog puteljka za Kotor. Potrebno je najprije očistiti do temelja (ili nekog ravnog nezemljanog djela) prije nego se ide zidati gdje su nastala najveća oštećenja od nanosa zemlje sa boka brda.
Puškarnice su udaljene 3,5 m jedna od druge sa najvećim i ravnijim blokovima za nadvoj same rupe.
Mojih ruku rekontrukcija.
Odozgora izgleda jednostavno.
Ali ispod uvidš kompromise koje moraš raditi sa neravnim i kosim zemljanim terenom u kombinaciji sa živom stijjenom.
Ima nečega u tome da vidiš ljude različitih doba u zajedničkom naporu. Malo drugačije provedena subota. Tu i djeca dodaje pokoj mali kamen, jedu se keksi, piju se sokovi i dela se s veseljem.
Suhozidni dani u Komiži
Zahvaljajući podršci Splitsko-dalmatinske županije, u studenome 2018. održana je četverodnevna suhozidna razmjena u Komiži. Domaćini Igor Mataić i Tonći Darlić (udruga Pomalo) su volonterima osigurali prijenos osnova umijeća gradnje suhozida. O razmjeni i suhozidima smo porazgovarali s domaćinima i sudionicima.
Video su izradili Vigor Vukotić i Maja Flajsig iz udruge Vizantrop.
Jedan od sudionika radionice, Fabio Gržinčić, prvostupnik elektrotehnike i informacijske tehnologije iz Klane, nam šalje svoj osvrt na provedeno vrijeme među komiškim suhozidima:
”Ovaj intenzivni, ali ugodni produženi vikend proveden u Komiži ostat će mi u sjećanju po mnogočemu lijepome.
Počevši od prvog dana, upoznavanja novih suhozidnih kolega, noćne vožnje trajektom, ugodnog dočeka od našeg domaćina Tončija i njegove familije, do prvog upoznavanja s Komižom i njenim živopisnim ljudima.
Zahvaljujući lijepom vremenu koje nas je dočekalo ujutro, u trenutku mi je postalo jasno zašto ljudi toliko vole Komižu. Smještena u jugozapadno orijentiranom zaljevu, pruža prekrasan pogled prema moru i Biševu, istovremeno pružajući osjećaj udobnosti i sigurnosti zakriljena obroncima. Svojom bezvremenom gradnjom, ljudima i načinom života daje osjećaj topline koji se danas rijetko sreće. Krhka, a opet toliko ukorijenjena, kao da je oduvijek tamo, i kao da će zauvijek biti.
Pješačenjem desetak minuta simpatičnim šumskim putom i dolaskom na Tončijeve novosagrađene terase s limunima, rogozima, avokadom, raznoraznim mediteranskim biljem…, javlja se isti osjećaj. To ne treba čuditi; s obzirom da ih je izgradio Igor, majstor zanata, uz pomoć Tončija. Obojica vrijedni ljudi, ljudi na koje Komiža utječe na takav način da nisu imali izbora nego napraviti nešto ovako lijepo, i time ju još više upotpuniti.
Nakon Igorovog uvoda u zidanje suhozida za one kojima je to bio prvi put, i divljenja krajoliku, krenuli smo kopati temelje i postavljati prvi red kamenja. Kao i obično, početak je težak. Čak malo obeshrabrujući, s obzirom da znaš da je cilj zid od metra i pol, dva visine, a u prvih sat vremena nismo niti prvi red postavili; međutim, kamen za kamenom, nekako se udubiš i zaboraviš na vrijeme. Netko slaže kamenja, netko nosi manja kamenja i šutu za ispunu, pa se zamijene, pa još malo… Zastaneš nakon sat, dva, pogledaš, i vidiš zid od pola metra! Onda još malo zidaš, i evo ga Tonči s marendom. Još dva tri sata zidanja i već smo se svi dobro uhodali, ali i začudili kako nam dobro ide. Vuče zidat dalje. Radni dan je jako brzo prošao. Onda ručak kod izvrsne kuharice i domaćice Jadranke, Tončijeve majke, pa večernje druženje s Komižanima.
Raspored je svaki dan bio isti, ali svaki dan naravno posve različit.
Zidanje na prekrasnoj lokaciji, ugodni ljudi i atmosfera, padanje pod teretom prikolice, prah u kosi, lagani povjetarac i grijanje sunca, smijeh, zadovoljstvo kada kamen ‘legne od prve’, orada na gradele i komiška pogača, komiške priče, pogled u daljinu…
Nismo se niti okrenuli, prošlo je 4 dana. Zid nije bio gotov do vrha, ali zadovoljstvo napravljenim je bilo sveprisutno. Svi smo nešto naučili o podzidima i stekli dodatne sigurnosti u sebe za daljnje zidanje. Obogaćeni, krenuli smo doma, znajući da se želimo jednog dana vratiti, makar provjeriti ako nam zid još stoji.
Hvala Tončiju, Igoru, kolegama, Jadranki, Čedotu, udruzi Dragodid, Komiži i svima koji su omogućili ovo volontiranje.”
Zahvaljajući podršci Splitsko-dalmatinske županije, u studenome 2018. održana je četverodnevna suhozidna razmjena u Komiži. Domaćini Igor Mataić i Tonći Darlić (udruga Pomalo) su volonterima osigurali prijenos osnova umijeća gradnje suhozida. O razmjeni i suhozidima smo porazgovarali s domaćinima i sudionicima. Video su izradili Vigor Vukotić i Maja Flajsig iz udruge Vizantrop. Jedan od sudionika radionice, […]
Read More »