Izvještaj: Petrebišća X.

tekst: Ante Senjanović
slike: Adélaïde Bouf, Ana Kolarević, Ivan Milanovski, Ante Senjanović, Andreja Španović / Goran Ovanin

 

Pišem ovo u danima kad je toplana već uključila grijanje, a hladni zrak mi kroz prozor curi prema bosim nogama. Ma, svejedno se nadam da će nam jesen dati nešto lijepih dana za kojih bismo mogli negdje staviti kamen na kamen. No, hajdemo se u međuvremenu malo prisjećati. Na prijelazu sedmog i osmog mjeseca, svake godine organiziramo radionicu na učkarskoj visoravni Petrebišća, a ovaj put nam je bio jubilarni, deseti po redu.

 

Za one kojima je to nekako dosad promaklo, objasnit ću: visoko nad Mošćenicama, uz duboki kanjon Mošćenićke drage i pod brdom Perun, nalazi se zaštićena i plodna ravan na kojoj su stanovnici sela Trebišća imali svoja polja i svoja stada. Kako bi se imali gdje skloniti i oni i njihovo blago, a da se ne moraju svako malo spuštati u sat hoda udaljeno selo, sagradili su potleušice i staje. A da bi omeđili i zaštitili polja, podigli su  zidove i podzide. Sve su to napravili usuho – suhozidnom tehnikom (osim krovišta, jer vam ipak treba drvo da nosi!) i svojim rukama, kako se to tradicionalno radilo svugdje gdje je više kamena nego li je drva i gdje su se ljudi morali brinuti sami za sebe.

 

Kao i većina rubnih poljoprivrednih područja, Petrebišća su napuštena šezdesetih godina, kad se lokalno stanovništvo spustilo na more ili otišlo u velike gradove. S tim, da je odumiranje područja počelo još i ranije, 1944. godine kada su okupatori u kaznenoj ekspediciji opustošili cijeli kraj. Pomalo, šuma se počela širiti, polja zarastati, kuće propadati i zidovi urušavati.

 

 

1

 

2

(AK)

 

Zamislimo desetljeća listanja, rasta, šumova životinja u šipražju, ptičjeg pjeva bez ljudskog uha, mrave koji u svojem vječnom trenutku idu utabanim stazicama od ticala do ticala i pomalo dograđuju svoje ogromne mravinjake (ozbiljno – jeste li ih vidjeli ako ste bili gore? ima ih nekoliko; te stvari su metar široke i pola visoke, a pod zemljom su valjda velegradi), sunce, kišu, snijeg i šum vjetra. I sad, evo nas da tome smetamo. Od 2010. godine, pomalo čistimo i obnavljamo. Sedam dana logorovanja svako ljeto, volonterske ruke naše i mladih polaznika pomalo vraćaju kamen na mjesto i čiste grmlje i mlada stabalca s mjestâ gdje ne bi trebala biti. Pa kad se zbroji, to je deset tjedana posla.

 

I što smo napravili u tih dva i pol mjeseca? Selo je opet vidljivo i pristupačno, četiri kuće su opet dobile krovove, vrata i klupe, zidova smo dosta popravili, šipražja očistili. Posla još dosta ima, a nemojmo zaboraviti ni glavnu nevolju – kuću treba njegovati, jer usamljena kuća umire. Nekoliko dana godišnje samo imamo da se pobrinemo za njih, pa ono što je bilo popravljeno, pomalo opet treba popravljati. Teško je zamisliti povratak nekadašnjeg života tamo, ali evo, pokušavamo sačuvati barem spomen na ljudsku ruku koja je taj krajolik oblikovala i gradnjom i zemljoradnjom.

 

3

(AŠ/GO)

 

Kako bilo, nastavili smo i ove godine. Sedam dana volonterskog kampa nije sve što se događa gore. Treba, naime, taj logor i pripremiti prije nego li polaznici dođu. Imamo tako svaki put nešto što zovemo „predradionicom“, nekoliko dana pripremnih radova, čišćenja, kopanja, popravljanja, montiranja, dopremanja, prezidavanja kuhinjskog zida (radna površina za pranje i sušenje suđa). A da se tome nakon radionice makne svaki trag, dovoljno nam bude jedno jutro. No eto, lakše niz entropiju nego li protiv nje. U svemu tome imamo i jednu neprocjenjivu pomoć: Park prirode Učka i njihove renđere. Posuđuju nam opremu (ove godine smo dobili na korištenje i novi veliki šator koji nam je kuhinja, blagovaonica, spremište i sklonište u jednom), donose namirnice, prenose stvari.

 

Petrebišća jesu relativno teško dostupna, ali ne i nedostupna, jer do njih vodi protupožarni put, nezgodan za obična vozila, ali nimalo problematičan za terence Parka. Treba gore hraniti tih 25 ljudi, dati im da piju (vatrogasci nam donesu spremnike s nekoliko kubika pitke vode, i stave ih tamo gdje je kolima dostupno, što nama znači kojih par stotina metara hoda s kanistrima da ne umremo od žeđi), osigurati im WC, i tako to. Uspije se svaki put. Ove i prošle godine smo uz to ugostili i nekoliko arheologa u sklopu radionice rekognosciranja i sondiranja koju su pokrenuli naši članovi kako bi se istražilo arheološku zonu koja obuhvaća i Petrebišća. Bilo je nalaza iz brončanog i željeznog doba, nešto i novog vijeka, ali ne i onih kojima smo se svi nadali, iz ranog srednjeg vijeka koji bi nam možda nešto rekli nešto o ranoj prisutnosti Slavena tu. Naime, još jedna posebnost trebiškog i petrebiškog prostora su toponimi vezani uz staroslavensku vjeru: Perun, Voloski kuk, pa možda čak i Trebišća (starosl. treba = žrtva). Sad, jesu li to stvarno tragovi poganskog kultnog krajolika, ili su nazivi vezani uz tradicionalne običaje i vjerovanja kasnijeg i tada već pokrštenog stanovništva, još se ne zna.

 

Zadnje subote u srpnju, u 12 su se sati u Mošćenićkoj Dragi okupili naši polaznici i krenuli na trosatni uspon prema Petrebišćima. Uspon je strm, betonskim putem koji vodi do zaselka Potoki, kod kojeg istovremeno počinju i šuma i mitsko-povijesna staza koja objašnjava osnove staroslavenske religije i mitologije. Nakon ravnog dijela staze, stiže se u Trebišća, nekada živog zaselka s mlinom, ali danas pretežno praznog (koliko se sjećam, jednu kuću još posjećuju vlasnici i obrađuju vrtić sa salatom). No, u tijeku su radovi na gradnji interpretacijskog centra (nazovimo ga muzejem, ako je tako lakše), koji će, smješten u obnovljenoj staroj kući, pričati o povijesti kraja. Trebišća su dobrodošao odmor usred vrućeg ljetnog dana, čistina i zaravan usred strmih šumskih strana, izvorska voda, potočić, vodopad (tih i neprimjetan u suha doba godine – više vodospust ili vodoplaz) i jezerce. Nakon njih, zadnji strm uspon kroz šumu, i dolazak na Petrebišća.

 

4

(AK)

 

5

 

6

(AŠ/GO)

 

Ove godine smo planirali nekoliko aktivnosti, neke hitne, a neke korisne. Za ljude treba naći posla, istina je da ga ima itekako puno za napraviti, no također je i istina da ne može ni bilo tko. Polaznici su nam uglavnom studentske dobi i ljubitelji prirode i zainteresirani za tradicionalnu gradnju. Ali, makar bit tradicionalne gradnje bila uradi-sam etika i jednostavnost koja proizlazi iz nužde, svaki od tih zahvata traži neku vještinu, pa zadatak koji se nekome može dati ovisi i o njihovom iskustvu i o svrsi građevine. Obnova sela traži više predznanja, jer nitko ne bi da mu na glavu padne krov, je li tako? Stoga smo pomiješali razne zadatke. 

 

Najteži zadatak je bilo prepokrivanje krova od kamenih ploča kojeg smo bili popravili prošle godine. Kako smo bili shvatili po završetku te obnove, izvorni graditelj je napravio preblagi nagib, pa smo tako i mi, prateći to, izgradili krov koji je curio (kamene ploče su po prirodi neravne, i zbog toga trebaju imati veći nagib koji nadoknađuje lokalne nepravilnosti – ako je preblag, kakav je bio ovaj, voda se može akumulirati u neravninama i poteći unazad, u kuću). Zasad je dobro, i nadajmo se da će iduće godine i nakon slijeganja (suhozidna građevina nije čvrst, nepomičan sustav kao mokro zidana, već se kamenje uvijek lagano pomiče i prilagođava opterećenju) ostati sve kako treba. 

 

 

7

 

8

 

9

(AS)

 

Drugi bitni zadatak je bilo pregrađivanje dva zida jedne od kuća. Ta je situacija udžbenički primjer što se događa u napuštenim naseljima. Izvorna kuća je bila jako lijepo zidana, s pažljivo posloženim i ukomponiranim kamenjem, kako bi zid imao što ravnije lice i što manje rupa među kamenjem. Prvo oštećenje, doduše, nema veze s procesom propadanja – te godine krajem rata, njemački vojnici su joj bili odvalili kut kako bi otvorili katancem zatvorena vrata. No, kasnije, kada više nije bilo nikog da uklanja drveće, počelo je rasti blizu kuće, pa je s vremenom njegovo korijenje pomaklo zidove i unutrašnji zid se ispupčio, a ulazni nagnuo. To da se krov urušio, ne moram posebno ni spominjati, jer s vremenom grede istrunu ako se u kući ne loži (dim suši drvo i tjera nametnike). Plan nam je obnoviti kuću, a da bismo mogli krov ponovo postaviti, zidovi trebaju biti čvrsti. Ovakvi nisu bili, pa ih je prvo trebalo razgraditi, a onda ponovo i sazidati. Dvije trećine toga smo uspjeli, a da smo imali dan više možda bi i bili gotovi. A gdje nam je nestao taj dan? Nismo valjda krivo planirali? 

 

10

(AS)

 

11

(AŠ/GO)

 

12

(AS)

 

Nismo, nego je nedjelja, prvi radni dan, bila jedan od onih dana koji su na Učki česti, iako se uvijek nadamo kako ih neće biti. Padala je kiša, jedna baš jubilarna, najjača i najupornija koju smo ikad gore doživjeli, a i renđeri i pastiri su nam rekli da se tako nešto ne događa često. Počela je ujutro, pa smo se počeli pripremati, kopati kanale, spremati stvari, dokle je kiša pojačavala. Kanali su procurili i počelo se stvarati blato na podu šatora, pa smo brzo proširili kanale. Onda je kiša pojačala. Proširili smo kanale. Kiša je pojačala, procurili su. Proširili smo ih, kiša je pojačala, i tako do večeri bez kraja i konca. Jedno posebno krštenje za sve polaznike koji dosad nisu bili gore, uključujući i petero francuza i dvoje australaca (jedan po majci šoltanskog porijekla – i da ne bi bilo da krivo pričam, bio je na Petrebišćima i 2014. godine, jedne od najkišnijih radionica uopće). Pod u šatoru se do kraja radionice nije potpuno osušio, što se nije ni pokazalo kao loše, jer barem nije bilo prašine koja je uvijek gnjavaža u kuhinjskom šatoru.

 

13

 

14

(AS)

 

Uz rečena dva velika zadatka, bilo je i manjih, dobrih za početnike. Čistila se zarasla livada uz kamp, čupalo grmlje i sjekli mladi javorići, pa onda popravljali zidovi oko nje. Čistili su se zidovi u selu, nekad očišćeni, ali kroz protekle godine opet zarasli, uredila se platforma pod hrastom (podzid joj je bio rastresen, mjestimično samo pokrpan, pa je sada fino prezidan, a estetski raspoloženi polaznici su izravnali platformu, pa sad gore stane i klupa u hlad). Napravila su se i postavila vrata na kućicu kojoj se popravljao krov. Preokrenula vrata na staji sa slamnatim krovom, kako bi se mogle iskoristiti stare kamene stube. I tako, lijepo se napravilo. Bila je i jedna jubilarna aktivnost. Naime, u ranim danima, s kiparom Ljubom de Karinom, podiglo se na jednoj glavici nad poljem jednu suhozidnu zmiju – boga Velesa pod okom Peruna (najviši vrh neposredno nad visoravni je zvan Perun). Izložen vremenu, suhozid se rastresao, a zmijska glava je pustila kosu. Jedna jutarnja akcija je uredila zid i pošišala grmlje. Kao poseban događaj smo bili planirali i land art radionicu koju je trebao voditi jedan meksički umjetnik, ali kako već ide s interkontinentalnim putovanjima, njegov poseban način putovanja (ja pilotu umjetničko djelo, on meni prevoz ako ima mjesta u avionu) nije upalio usred ljetnih gužvi… Vidimo se drugi put, Manolo.

 

15

 

16

(AS)

 

17

(AŠ/GO)

 

18

(AK)

 

19

(AŠ/GO)

 

20

(AS)

 

21

(AB)

 

Naravno, nije sve rad. Treba se i odmoriti i zabaviti, malo obrazovati, a prije svega i nahraniti. Možda smo stari, ali izgleda da balote više nisu popularne među mlađim polaznicima, pa čak ni francuzima koji su nekad, vješti u petanqueu često pobjeđivali na našoj ledini. Interesantna stvar: bulin, kuglica koja se baca prvo i kojoj treba doći što bliže, je na francuskome le cochonnet iliti – praščić (a ako ćemo rimovati s ‘bulin’, neka bude ‘gudin’). Nego, naletio sam negdje bio na spomen stare sjevernjačke dječje igre, koja se zvala ‘prasičkanje’, gdje se lopticu guralo štapovima. E, ta loptica je bila ‘prasica’. Interesantno. 

 

 

Imali smo malu poi predstavu (kišna večer nam je dozvolila da bude vatreni poi, pa eto – spektakl). Češka gošća je donijela gitaru, pa se i zasviralo. Na slobodan dan je bio izlet na Vojak, vrh Učke, nekih 3-4 sata hoda udaljen. Oni nezasitni su odšetali i nazad do Trebišća, pa se malo tamo kupali. Penjalo se na Golo brdo nad Senožeticama, gledati zalazak sunca nad Istrom. Sredinom dana, kada je pauza i skrivanje pred suncem, posjetio bi nas pastir Ibro i njegovi psi, dva mala hrvatska ovčara Tuna i Đoni, i veliki tornjak Murđa. Ovce su imale svog posla, dok je uprava čilala kod nas u hladu. 

 

 

22

 

23

(AS)

 

24

(AŠ/GO)

 

25

 

26

(AS)

 

27

 

28

(AŠ/GO)

 

29

(AB)

 

30

(AŠ/GO)

 

Doručci su naglasak prebacili s griza na mlijeku prema zobenim pahuljicama (ipak je kuharica veganka). Kuhati tri obroka dnevno je vrlo teško u planini, pa je sredinom dana samo marenda s narescima i salatom. Navečer je zato topli obrok, i začuđujuće je što se sve dade napraviti u par velikih lonaca za 30 ljudi, da nas pripremi za večernje predavanje. Kuhari nas svake godine iznenade. Pekao se i kruh (sa pravim uskislim tijestom, beskvasni). A gurmanska kulminacija je tradicionalni – janjac. Od pastirâ iz Male Učke svake godine naručimo jednog, kojeg nam, zajedno s domaćim sirevima, donesu renđeri u subotu ujutro kada kreće priprema. Dok se radovi završavaju i prostor dovodi u red, skupljaju alati, čisti preostalo kamenje i miče očišćeno raslinje, ražanj se počinje vrtiti dok se pod tendom kuhinjska ekipa sklanja od vrelog sunca.

 

Inače, subotom ujutro je prethodnih godina bilo i vrijeme za malo natjecanje u zidanju – uvijek zabavna stvar. No, ove godine nije bilo polazničkog entuzijazma, pa možda iduće? Kako bilo, predvečer se janko zadnji put zavrtio, i krenuo na put od sela do logora. Prolazak janjčev se kroz godine počeo pretvarati u procesiju, koju je ovaj put pratilo pjevanje, mandolina, flauta, udaraljke i ples sa zastavicama. Blažena je ta janjetina u planini. Jedna od francuskih polaznica je pripremila i iznutrice po obiteljskom receptu, za prste polizat je bilo. Žalim što sam zaboravio da je bilo gljiva u prilog, ali je krumpir barem bio izvrstan. I uz sviranje, pjesmu i ples i balote završilo je i to.

 

31

(AK)

 

32

(AS)

 

33

(AB)

 

34

(AŠ/GO)

 

35

(AB)

 

36

 

37

(AS)

 

38

(AB)

 

Do iduće godine.

 

39

(IM)

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

Suhozid za HGSS

Tekst: Miše Renić
Foto: Ana Jadrijević, Ante Senjanović

18.-19.6.2022. održana je radionica suhozida u Starigradu Paklenici, gdje smo bili gosti Središta za obuku HGSS-a Dragan Špehar Špeco.

Kuća za obuku nalazi se na prostranoj parceli s maslinama, tik uz crkvicu Sv. Petra iz 10. stoljeća. Pri izgradnji podruma kuće iskopana je veća količina kamena, koji je djelomično bio ugrađen u ogradni zid prema magistrali. Ove godine se nastavio zidati taj zid, pa smo uz pomoć lokalnih volontera i naših domaćina uspjeli suhosazidati još petnaestak metara zida. Posebno moramo pohvaliti gospodina Nikolu, koji usprkos tome što je gospodin u godinama, neumorno nosio kamen po suncu.

Na jesen ( okvirno u listopadu), kad mine turistička sezona, smanje se dežurstva, vrućine, a lokalni stanovnici budu imali više vremena, dogovoren je nastavak izgradnje zida na jednoj većoj radionici s predavanjima, pošto središte za obuku ima  idealne uvjete za predavanje. Primjetili smo da ne bi na odmet bilo ni napraviti boćalište, da se skrate dežurstva.

Bilo nam je prekrasno pomagati nekome tko nama svima pomaže kad nam najviše treba, te se udruga još jednom zahvaljuje našim gorskim spašavateljima na hotelskom tretmanu u obiteljskoj atmosferi, posebice Marini i Lupiju.

20220618_091803
DSCF4292 DSCF4296 DSCF4298 DSCF4300 WhatsApp Image 2022-06-28 at 11.45.2220220619_150240

Tekst: Miše Renić Foto: Ana Jadrijević, Ante Senjanović 18.-19.6.2022. održana je radionica suhozida u Starigradu Paklenici, gdje smo bili gosti Središta za obuku HGSS-a Dragan Špehar Špeco. Kuća za obuku nalazi se na prostranoj parceli s maslinama, tik uz crkvicu Sv. Petra iz 10. stoljeća. Pri izgradnji podruma kuće iskopana je veća količina kamena, koji je […]

Read More »

 atts
2

Najava/announcing: Petrebišća XIII.

Najavljujemo i pozivamo zainteresirane studente i mlade profesionalce na 13. suhozidni međunarodni volonterski kamp – Petrebišća XIII., koji će se održati 30. srpnja – 7. kolovoza 2022. u napuštenom ljetnom selištu Petrebišća na Učki.
We proudly announce the 13th dry stone international student/young professionals’ volunteer camp – Petrebišća XIII. The camp will be held in an abandoned dry-stone seasonal village Petrebišća on Učka mountain, July 30th – August 7th 2022.

PLAKAT PTB 2022
Sudionici će:
– naučiti osnove suhozidne gradnje
– naučiti oblikovati kamen malim ručnim alatom
– sagraditi suhozid ”iz nule”
– obnavljati seoske kućice,  suhozidnu i drvenu infrastrukturu
– sudjelovati u međunarodnom neformalnom suhozidnom natjecanju i natjecanju u balotama!

Participants will:
- learn dry stone basics
- learn to shape stone using hand tools
- build a dry stone wall ”from scratch”
- repair a stone slate roof
- renovate dry stone and wooden village infrastructure
- participate in an informal dry stone competiton and a petanque competition!

Osim radnog programa, pripremili smo program predavanja i razgovora o ruralnom graditeljskom naslijeđu i vezanim temama, kao i pješačku i planinarsku turu po PP Učka.
There will be interesting lectures about building techniques, architectural heritage and related topics, as well as a walking and hiking tour along NP Učka.

Lokacija – jučer, danas, sutra
Napušteno ljetno selište Petrebišća iznad Mošćeničke Drage smješteno je u udolini ispod glavnog hrpta Učke. Uz spomeničku važnost za kulturu života na ovom prostoru, ovaj slikoviti lokalitet je otvaranjem Mitsko-Povijesne staze Trebišća-Perun dobio i turistički značaj kao jedan od njenih ključnih punktova. U suradnji udruge Dragodid i Općine Mošćenička Draga 2010. pokrenuta je organizacija  ljetnih studentskih radionica kroz koje bi se, praktičnim radom na obnovi selišta, znanja o  tradicijskim graditeljskim tehnikama prenijela na novu generaciju mladih profesionalaca. Namjera je obnovljene objekte i uređene površine pretvoriti u sadržaje poput planinarskog skloništa za posjetitelje Parka prirode Učka i otvorenog prostora za kulturna događanja.

Location – past, present, future
Petrebišća is an abandoned seasonal village of simple stone huts, situated on a high plateau on Učka mountain and surrounded by forest. The History and Mythology Trail Trebišća-Perun was established by Nature park Učka, adding touristic key-point significance to Petrebišća village. Since 2010., Dragodid Association, Mošćenička Draga Municipality and Nature Park Učka in collaboration have organized summer students’ workshops in Petrebišća. The goal is to transfer knowledge about traditional building techniques to generations of future young professionals. Reconstructed dry-stone buildings and landscape features are to be re-used as hikers’ shelters and open spaces for various cultural events.

Kome je radionica namijenjena?
Radionica je namijenjena studentima i mladim profesionalcima koji se bave prostorom, gradnjom i baštinom, te koje zanimaju tradicionalne tehnike gradnje, rad i zabava u prirodi.
Za ostale zainteresirane su (uz najavu) dobrodošli kraći jedno/dvo-dnevni posjeti. Sudionici moraju biti punoljetni.

Who is the workshop for?
The workshop is open for building and heritage students and enthusiasts interested in traditional building techniques and simple rewarding outdoor work.
Others are welcome to visit us for a day or two (upon prior notice). All participants must be 18+ years old.

Kako je organiziran kamp?
Smještaj tijekom radionice je u vlastitim šatorima i vrećama na lokaciji, u kampu na livadi s podosta hlada. Nema tople i tekuće vode a količina potrošnje vode je ograničena. Veliki šator služi kao kuhinja i zajednički dnevni boravak. Tuš je kamperski a WC poljski, pobliže šumski. GSM signal postoji ali je slab a struja se koristi samo za punjenje baterija. Na raspolaganju su tri obroka dnevno, od čega jedan ili dva kuhana. Vegetarijanci su dobrodošli. Dnevna zaduženja sudionika uključuju pomoć u pripremi hrane te održavanje reda u kampu i selu.

Iznos participacije: 350 kn. Jezik radionice engleski/hrvatski.

How is the camp organized?
The camp is situated on a nice and shady meadow. Everybody brings their own waterproof tent, sleeping bag & mattress. A big military tent is put up as a kitchen, storeroom and “living room” for all. Limited water usage, pit toilet, campers’ shower, 3 meals per day (1-2 cooked). Vegetarians welcome. GSM signal is weak, electricity is used only for charging batteries. Participants help with the food preparation and camp maintenance.

Participation fee: 350 kn. Working language: English/Croatian.

Kako se prijaviti?
Ako smo vas zainteresirali, prijave šaljite do 1.7. na adresu info@dragodid.org

Prijava mora sadržavati: ime i prezime, fakultet (ili druga organizacija), godina rođenja, kontakt mobitel, mail adresa.

Uz osnovne podatke šaljite nam i nešto kroz što ćemo vas najbolje ukratko upoznati. Prikaz onoga čime se inače bavite, koji su vam interesi i što vas je motiviralo za radionicu, na način koji vam najbolje leži – tekst, fotografije, crtež, ili bilo koju drugu formu. Cijenit ćemo duhovitost i kreativnost u prijavi. Kod selekcije sudionika će nam upravo kvaliteta vaših prijava biti od pomoći.

How to apply?
Send your applications until July 1st on: info@dragodid.org

Your application must contain: first and last name, University (or other organisation), birth year, contact mobile phone, e-mail address.

Along with your basic information send us something that will help us get to know you a little bit. Show us what you do, what your interests are, what motivated you to apply. Pick a form that suits you best: text, photo, drawing or anything else. Creative and witty applications will be appreciated. The quality of your applications will help us with participants selection.

Vidimo se na planini!
See you up on the mountain!

Najavljujemo i pozivamo zainteresirane studente i mlade profesionalce na 13. suhozidni međunarodni volonterski kamp – Petrebišća XIII., koji će se održati 30. srpnja – 7. kolovoza 2022. u napuštenom ljetnom selištu Petrebišća na Učki. We proudly announce the 13th dry stone international student/young professionals’ volunteer camp – Petrebišća XIII. The camp will be held in […]

Read More »

 atts
0

Najava: obnova suhozida u Lubenicama

Zavičajno društvo Gerbin i Udruga Dragodid ovaj vikend obnavljaju suhozid koji omeđuje povijesno važnu lokvu u blizini Lubenica (Vele lokvi). Svi su pozvani dati ruku i naučiti kako se zida u suho!

Radi se u jutarnjim (7-11) i kasnim popodnevnim satima (16-20) u subotu, a nedjelju samo u jutarnjim satima (7-12). Rukavice, hrana i alat osigurani, ponijeti primjerenu odjeću i kapu.

Projekt financira Grad Cres.

WhatsApp Image 2022-06-08 at 12.53.48

Zavičajno društvo Gerbin i Udruga Dragodid ovaj vikend obnavljaju suhozid koji omeđuje povijesno važnu lokvu u blizini Lubenica (Vele lokvi). Svi su pozvani dati ruku i naučiti kako se zida u suho! Radi se u jutarnjim (7-11) i kasnim popodnevnim satima (16-20) u subotu, a nedjelju samo u jutarnjim satima (7-12). Rukavice, hrana i alat […]

Read More »

 atts
0

Baški mrgari ili hrvatski Nazca lines

Foto: Sanjin Ilić, Berislav Horvatić
Tekst: Mislav Tovarac

O mrgarima se već pisalo u nekoliko navrata, a i bili su predmetom izložbi, okruglih stolova i panela pa neću pokušavati ponovno prenijeti stvari koje su drugi već prenijeli i obrazložili. Radije ću prenijeti iskustva i dojmove sa trodnevne radionice obnove mrgara prošli tjedan. 

U tjednu koji je prethodio Crnoj ovci, festivalu janjetine, individualizma, kreativnosti, otočke baštine, popularne kulture i sporta, bili smo pozvani održati dvije radionice obnove suhozida u organizaciji Društva Sinjali, a uz financijsku podršku Općine Baška i TZO Baška. Prva dva dana radionice bila su namijenjena onima koji žele znati nešto više i fokus je bio na individualnom radu sa pojedincima koji su uspjeli usvojiti osnove tehnike gradnje u suho, stilom specifičnim za kvarnerske otoke, tzv. unjulicom. 

Unjulo je tip gradnje u kojem se statička čvrstoća standardnog duplog suhozida zanemaruje u korist vremenski efikasnije gradnje, te su takvi zidovi rađeni od samo jednog vertikalnog sloja kamenja. Pozitivna strana takvog stila je ta što je moguće sagraditi mnogo veće poteze zida u razmjerno kraćem vremenu nego što bi se moglo sagraditi klasičnog, dvostranog zida. Naravno gubi se na čvrstoći, ali takav zid je veoma lagano popraviti jer ne zahtijeva iskopavanje i slične radove potrebne u klasičnoj gradnji.

Primarna svrha takvom zidanju bila je podjela pašnjačkog prostora, tj. komunada  južnog dijela otoka Krka, jedne dramatične pustopoljine, bičevane vjetrovima  koja gleda na Velebitski kanal s jedne i Kvarnerić s druge strane. Mjestimično u tom nalaze se mrgari, suhozidne ovčare koje iz zraka svojim tlocrtom podsjećaju na cvjetove.

Na dan same Crne ovce održala se i treća radionica na kojoj su nam se uz lokalne volonterske snage pridružili i studenti etnologije i antropologije iz Zadra predvođeni profesorom Jadranom Kalom.

foto 1Nakon okupljanja na krajnjem rubu plaže Zarok u Baški, gdje i počinje put uzbrdo, nakon 45 minuta šetnje i postepenog uzdizanja iz borovog hlada na golu stijenu, dolazi se do našeg cilja – mrgara, čije latice smo naumili obnoviti. foto 2 foto 3

Nakon kratkog teorijskog uvoda, volonteri i voditelji bacili su se na praktični dio, te smo kroz jedno jutro i dio poslijepodneva popravili značajan dio urušenja u mrgaru.

foto 4 foto 5 foto 6 foto 7 foto 8 foto 9Radionice smo završili zajedničkim ručkom i kovanjem daljnjih suhozidnih planova. Ovim putem bi se htjeli zahvaliti svima prisutnima iz organizacije i svim volonterima na ukazanom povjerenju, trudu i vremenu koje su uložili u ovaj nemali pothvat, volonterima iz Baške, Krka, Rijeke, Zagreba i Čazme. Ostale fotografije možete pogledati uz toplu preporuku na Facebook stranici Društva Sinjali Baška ovdje.

Foto: Sanjin Ilić, Berislav Horvatić Tekst: Mislav Tovarac O mrgarima se već pisalo u nekoliko navrata, a i bili su predmetom izložbi, okruglih stolova i panela pa neću pokušavati ponovno prenijeti stvari koje su drugi već prenijeli i obrazložili. Radije ću prenijeti iskustva i dojmove sa trodnevne radionice obnove mrgara prošli tjedan.  U tjednu koji […]

Read More »

 atts
0

Dragodid na Lastovu ili Radno na praznik rada

Tekst: Mislav Tovarac
Foto: Anton Divić, Ines Bačan, Mislav Tovarac

U tjednu koji je prethodio međunarodnom prazniku rada bili smo pozvani održati jednu višednevnu radionicu, tj. podržati radnu akciju izgradnje suhozida na ulazu u OPG Podanje na Lastovu. Akcija je organizirana od strane Udruga Dobre Dobričević i Udruga Rukatac i Piculja Lastovo u vidu plana i programa, a podržana od naše strane u vidu edukacije i izvedbe. Suhozidi na Lastovu prisutni su u podjednakoj količini i funkciji kao i na ostatku obale i otocima pa smo prateći te parametre prionuli na posao. Zadatak je bio sagraditi 45 metara niskog zida koji slijedi cestu na ulazu u OPG Podanje te sprečava urušavanje terena sa te strane. Na naše veliko olakšanje dočekao nas je pripremljen, očišćen teren i obilje materijala za gradnju. Prvi dan je prošao u pripremi i selekciji materijala za gradnju, nešto temeljenja i dosta dolaženja sebi nakon dugog putovanja, te smo potegnuli samo manji dio zida, no i to je bilo dovoljno i za volontere i domaćine koji su nam kroz sve dane nudili vrhunsku okrepu u domaćim proizvodima, pitkim i jestivim.

FOTO 1
Drugi dan je prošao u radnoj atmosferi, no vrućine koje su već tada rasle do 30 stupnjeva i manjak bilo kakvog vjetra učinio je dan dosta iscrpljujućim. Na sreću imali smo pomoć mehanizacije i inspirativnu količinu domaćeg vina da nam pomogne pregrmiti sve poteškoće.

FOTO 2 FOTO 3 FOTO 4
Ostali dani prošli su u sjenovitijem dijelu gradilišta te je time i posao išao lakše, temeljni red zida bio je položen pa nam je ostalo jedino zidanje, bez kopanja i popratnih radnji vezanih uz gradnju. Promjena sezone i duži dan ostavili su nam i dovoljno vremena za razgledavanje otoka nakon radnog vremena što za razliku od gradilišta nismo fotodokumentirali, pa nastavno u tom tonu, ovo je konačni rezultat.

FOTO 5 FOTO 6 FOTO 7

Želimo se zahvaliti organizatorima, Udruzi Dobre Dobričević, Udruzi Rukatac i Piculja Lastovo, svim volonterima i volonterkama, domaćinima OPG Podanje na uloženom vremenu, trudu i dobroj volji. Nadamo se da ćete nas zvati ponovno.

FOTO 8

Pozdrav!

Radionica/edukacija obnove suhozida održana u sklopu projekta Društveni centar Lastovo kojeg sufinancira Europska unija u okviru Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali iz Europskog socijalnog fonda te Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.

Tekst: Mislav Tovarac Foto: Anton Divić, Ines Bačan, Mislav Tovarac U tjednu koji je prethodio međunarodnom prazniku rada bili smo pozvani održati jednu višednevnu radionicu, tj. podržati radnu akciju izgradnje suhozida na ulazu u OPG Podanje na Lastovu. Akcija je organizirana od strane Udruga Dobre Dobričević i Udruga Rukatac i Piculja Lastovo u vidu plana […]

Read More »