U malom mjestu Velom Grablju na otoku Hvaru, epicentru “levanderstva” u Hrvatskoj a nekada i na svijetu, održan je 7. po redu Festival levande koji prirodnu i kulturnu baštinu na opušten i zabavan način spaja sa živahnim dnevnim i noćnim programom.
U ovom postu donosimo reportažu iz osobnog kuta našeg istaknutog purgera-suhozidara Marija Švencbira i kratki izvještaj organizatora festivala, prijatelja iz udruge Pjover.
Homo ća u levandu!
Tekst i foto: MŠ (mali od lambika)
Uopće mi nije teško napustiti ovakav Zagreb u tjednu koji nimalo suptilno vabi za spajanjem radnih dana sa neradnima. Još ako je uzrok bijega Festival Levande u Grablju kojeg organizira Udruga Pjover a radionica naše udruge je jedan od temelja otvaranja festivala, ne dvojim ni sekunde nego palim (p.s. već sam prošle godine znao da ću doći).
Noćni bus i trajekt u zoru prilike su za san, a buđenje u svitanje pred starogradskom lukom pozivnica za izlazak na provu i promatranje forskog okoliša. Kumulonimbusi su se nadvili nad otokom i spriječili isparavanje osebujnog mirisa otoka. Taj buke koji me omamio pri izlasku iz trajekta ukazao je na misao kako bi bilo fantastično zaštititi tu aromu Mediterana kao nematerijalnu dobro i uključiti je u svaku bitniju ponudu našeg more i sunce turizma.
Oznaka za Velo Grablje na stazi od Malog Grablja
Vraćati se na radionice za mene je poseban doživljaj koji ću nadam se i dalje štovati. Ovo mi je bilo drugi put da se vraćam negdje s Dragodidom (na istu lokaciju) i svakako se nadam da nije posljednji.
Entuzijasti iz Pjovera me uvijek iznova oduševe svojim stavom, pozitivnim feedbackom za odrađeni posao i ustrajnošću te mi je u potpunosti jasno kako su ostvarili ovu 5 godina dugu suradnju s nama.
Mala preinaka u smještaju volontera je apsolutni bingo što se tiče upuštanja u otočku atmosferu, naime smješteni smo bili u novonastalom VIP (Volounteers important persons) hostelu što nam je dalo šansu doživiti Hvar kao otok za razliku od ranijeg smještaja u mjestu Hvar gdje zbog stranaca ne čuješ ni forski a kamoli hrvatski pa se izgubi taj kompletni doživljaj.
Radionica suhozida je također veseliji prizor svake godine i nije to više par la finta a u prilog tome govori da je više od pola volontera došlo na festival informirajući se posredno ili neposredno preko Dragodida. I ove je godine radionica bila međunarodna i to ultra međunarodna.
Naš nadam se budući barakaš Xavi Hernandez Alonso Cartwright koji će za sebe reći da je Fancuz Englez, Srđan – Mostarac sa australskom putovnicom, Miroslav iz Livna, Ivan iz Metkovića, Igor i Hrvoje iz Zga te prezidente i ja. Naravno bilo je usputnih dobacivača kamena i promatrača pa nas je na trenutke znalo biti i 15ak.
Grande pokazuje što moramo srediti
Sređivali smo izvalu na već tradicionalnom mjestu dok su organizatori i ini sudionici otvaranja davali intervjue i okupirali polja old skul srpovima kako bi što masnije napunili lambik.
Lokacija zidanja i otvaranja festivala, pogled sa vidikovca stogodišnjakinje
Izvala je sređena u tili čas iako je nova ekipa bila prilično skeptična oko toga kako uglaviti 2m3 kamena pogotovo nakon što je erodirala i neciljana gomila. Radionica je naravno sretno cvršena i službeno je krenula allegria!
Zajednička fotka na kraju radionice nikoga ne ostavlja ravnodušnim
Sami koncept festivala je bio drukčiji nego lani što će reći da je na trenutke pario Motovun u odnosu na lanjski Fest.Projekcija dokumentarca ispred prostora zadruge sa filmom na zidinama crkve je ispala pun pogodak. Glazbe je bilo manje, što se kompenziralo soundtrackom dokumentarnih filmova koji su se puštali. Festival širi svoj obuhvat i raste iz godine u godinu i nitko sretniji ako i dalje bude tako. Program Festivala možete i mogli ste vidjeti ovdje a vjerodostojnost uloge volontera i zadovoljstva organizatora ovdje.
Ovim putem se želim zahvaliti nama, Pjoveru, i svima koji su omogućili ovakav Festival!
A kako nikad ne odem iz Dalmacije bez neke pisme tako nisam ni sada. Živili!
**************
Završen je 7. Festival levande
Pjover
U Velom Grablju na otoku Hvaru završen je sedmi po redu Festival levande. Cijela priča zamišljena je kao autohtona manifestacija, koja nudi najbolje od našeg otoka, u jednom od najljepših mjesta otoka Hvara. O programu ćemo u kratkim crtama; žetva u poljima levande, radionica suhozida/gomili, Raznovrsna ponuda domaćih jela, izložbe, 30 izlagača domaćih proizvoda, boćanje, predavanja, poezija, ljetno kino – projekcija filmova, radionica gline za djecu , knjižnica, destilacija levandinog i ruzmarinovog ulja, aroma masaža, muzika uživo …
Velik broj posjetitelja i stranih turista potvrda je, da je fešta uspjela, i da ideja o revitalizaciji i zaštiiti Velog Grablja, koju provodi udruga „Pjover“ ima perspektivu. Naporan rad članova udruge uz pomoć Grada Hvara, TZ Grada Hvar, LAG-a Škoji, Žuvela d.o.o. i ostalih malih al vrijednih sponzora, osigurao je da se ova manifestacija održi na visokom nivou. Zahvaljujemo im se, a najveće zahvale ovogodišnjim volonterima, koji su svojom energijom Festival podigli na „skalinu više“ … vidimo se dogodine! Posebna zahvala bratskoj udruzi „4 grada Dragodid“, na radionici suhozida, po našu gomili .
Organizator Festivala udruga „Pjover“, cijelu zimu, radila je na smještajnim kapacitetima u Velom Grablju, te je za vrijeme Festivala, otvoren „Dom sanjara“. Prenoćiti i ujutro doživjeti zoru, osjećaj kojeg jednom morate provati …
U ime organizatora, od srca hvala svima!
Ekipe „Dragodid“ (lijevo) i „Gaius Laberius“ (desno) otvorile su događaj.
Ekipa „Golinjevo“ slavi pobjedu
Izvještaj s radionice u Veprincu
Tekst: Oleg Miklić
Slike: Mario Zaccaria, Oleg Miklić
Nastavljena je suradnja sa Rajkom Ukićem i društvom iz Veprinca. Jednodnevna radionica je počela u subotu u 9:00. Vremenska prognoza nije bila obećavajuća, te je odaziv polaznika radionice bio dosta skroman. Kao i na prvoj radionici, lokalno stanovništvo je uređivalo sam ulaz na Stazu Veprine, dok je naša suhozidna ekipa krenula na završavanje radova započetih na prvoj radionici. Kako je lokacija već bila očišćena od vegetacije i kamen je bio odvojen, odmah smo krenuli sa radovima. Nastavili smo ziđati visoki podzid, te zapunjavati stražnju stranu zida sa čkaljom.
Radovi su tekli brzo, pa smo do marende u 13:00 skoro završili sa podizanjem zida na visinu od oko 2,5m, te smo skoro potrošili sav kamen i čkalju iz originalnog podzida. Marenda je bila odlična, ali vrijeme se je pogoršalo, počela je padati kiša.
To razočarenje je trajalo koliko i siesta poslije marende, kiša je stala, te smo odmah krenuli sa nastavkom radova, da nas kiša opet ne prekine. Na našu sreću i nije, te smo po suhome i čak sa nekoliko tračaka sunca nastavili radove. Visoki podzid je završen, ostavljena je pola metra široka berma, te je do staroga puta sagrađen do pola metra visok i par metara dug podzid.
Za to smo materijal morali potražiti u okolici, ali je i taj dio posla protekao brzo. Bermu koja je bila napravljena od čkalje smo kamuflirali sa zemljom, te je po ideji domaćina u nju presađena veprina. Ukoliko se ulovi, mogla bi napraviti prirodnu ogradu između puta i 3 metra duboke provalije. Na kraju radova smo rezimirali odrađeno, te načeli temu novih ideja za nastavak radova na lokaciji. Veprinačka priča se nastavlja..
Tekst: Oleg Miklić Slike: Mario Zaccaria, Oleg Miklić Nastavljena je suradnja sa Rajkom Ukićem i društvom iz Veprinca. Jednodnevna radionica je počela u subotu u 9:00. Vremenska prognoza nije bila obećavajuća, te je odaziv polaznika radionice bio dosta skroman. Kao i na prvoj radionici, lokalno stanovništvo je uređivalo sam ulaz na Stazu Veprine, dok […]
Read More »