U malom mjestu Velom Grablju na otoku Hvaru, epicentru “levanderstva” u Hrvatskoj a nekada i na svijetu, održan je 7. po redu Festival levande koji prirodnu i kulturnu baštinu na opušten i zabavan način spaja sa živahnim dnevnim i noćnim programom.
U ovom postu donosimo reportažu iz osobnog kuta našeg istaknutog purgera-suhozidara Marija Švencbira i kratki izvještaj organizatora festivala, prijatelja iz udruge Pjover.
Homo ća u levandu!
Tekst i foto: MŠ (mali od lambika)
Uopće mi nije teško napustiti ovakav Zagreb u tjednu koji nimalo suptilno vabi za spajanjem radnih dana sa neradnima. Još ako je uzrok bijega Festival Levande u Grablju kojeg organizira Udruga Pjover a radionica naše udruge je jedan od temelja otvaranja festivala, ne dvojim ni sekunde nego palim (p.s. već sam prošle godine znao da ću doći).
Noćni bus i trajekt u zoru prilike su za san, a buđenje u svitanje pred starogradskom lukom pozivnica za izlazak na provu i promatranje forskog okoliša. Kumulonimbusi su se nadvili nad otokom i spriječili isparavanje osebujnog mirisa otoka. Taj buke koji me omamio pri izlasku iz trajekta ukazao je na misao kako bi bilo fantastično zaštititi tu aromu Mediterana kao nematerijalnu dobro i uključiti je u svaku bitniju ponudu našeg more i sunce turizma.
Oznaka za Velo Grablje na stazi od Malog Grablja
Vraćati se na radionice za mene je poseban doživljaj koji ću nadam se i dalje štovati. Ovo mi je bilo drugi put da se vraćam negdje s Dragodidom (na istu lokaciju) i svakako se nadam da nije posljednji.
Entuzijasti iz Pjovera me uvijek iznova oduševe svojim stavom, pozitivnim feedbackom za odrađeni posao i ustrajnošću te mi je u potpunosti jasno kako su ostvarili ovu 5 godina dugu suradnju s nama.
Mala preinaka u smještaju volontera je apsolutni bingo što se tiče upuštanja u otočku atmosferu, naime smješteni smo bili u novonastalom VIP (Volounteers important persons) hostelu što nam je dalo šansu doživiti Hvar kao otok za razliku od ranijeg smještaja u mjestu Hvar gdje zbog stranaca ne čuješ ni forski a kamoli hrvatski pa se izgubi taj kompletni doživljaj.
Radionica suhozida je također veseliji prizor svake godine i nije to više par la finta a u prilog tome govori da je više od pola volontera došlo na festival informirajući se posredno ili neposredno preko Dragodida. I ove je godine radionica bila međunarodna i to ultra međunarodna.
Naš nadam se budući barakaš Xavi Hernandez Alonso Cartwright koji će za sebe reći da je Fancuz Englez, Srđan – Mostarac sa australskom putovnicom, Miroslav iz Livna, Ivan iz Metkovića, Igor i Hrvoje iz Zga te prezidente i ja. Naravno bilo je usputnih dobacivača kamena i promatrača pa nas je na trenutke znalo biti i 15ak.
Grande pokazuje što moramo srediti
Sređivali smo izvalu na već tradicionalnom mjestu dok su organizatori i ini sudionici otvaranja davali intervjue i okupirali polja old skul srpovima kako bi što masnije napunili lambik.
Lokacija zidanja i otvaranja festivala, pogled sa vidikovca stogodišnjakinje
Izvala je sređena u tili čas iako je nova ekipa bila prilično skeptična oko toga kako uglaviti 2m3 kamena pogotovo nakon što je erodirala i neciljana gomila. Radionica je naravno sretno cvršena i službeno je krenula allegria!
Zajednička fotka na kraju radionice nikoga ne ostavlja ravnodušnim
Sami koncept festivala je bio drukčiji nego lani što će reći da je na trenutke pario Motovun u odnosu na lanjski Fest.Projekcija dokumentarca ispred prostora zadruge sa filmom na zidinama crkve je ispala pun pogodak. Glazbe je bilo manje, što se kompenziralo soundtrackom dokumentarnih filmova koji su se puštali. Festival širi svoj obuhvat i raste iz godine u godinu i nitko sretniji ako i dalje bude tako. Program Festivala možete i mogli ste vidjeti ovdje a vjerodostojnost uloge volontera i zadovoljstva organizatora ovdje.
Ovim putem se želim zahvaliti nama, Pjoveru, i svima koji su omogućili ovakav Festival!
A kako nikad ne odem iz Dalmacije bez neke pisme tako nisam ni sada. Živili!
**************
Završen je 7. Festival levande
Pjover
U Velom Grablju na otoku Hvaru završen je sedmi po redu Festival levande. Cijela priča zamišljena je kao autohtona manifestacija, koja nudi najbolje od našeg otoka, u jednom od najljepših mjesta otoka Hvara. O programu ćemo u kratkim crtama; žetva u poljima levande, radionica suhozida/gomili, Raznovrsna ponuda domaćih jela, izložbe, 30 izlagača domaćih proizvoda, boćanje, predavanja, poezija, ljetno kino – projekcija filmova, radionica gline za djecu , knjižnica, destilacija levandinog i ruzmarinovog ulja, aroma masaža, muzika uživo …
Velik broj posjetitelja i stranih turista potvrda je, da je fešta uspjela, i da ideja o revitalizaciji i zaštiiti Velog Grablja, koju provodi udruga „Pjover“ ima perspektivu. Naporan rad članova udruge uz pomoć Grada Hvara, TZ Grada Hvar, LAG-a Škoji, Žuvela d.o.o. i ostalih malih al vrijednih sponzora, osigurao je da se ova manifestacija održi na visokom nivou. Zahvaljujemo im se, a najveće zahvale ovogodišnjim volonterima, koji su svojom energijom Festival podigli na „skalinu više“ … vidimo se dogodine! Posebna zahvala bratskoj udruzi „4 grada Dragodid“, na radionici suhozida, po našu gomili .
Organizator Festivala udruga „Pjover“, cijelu zimu, radila je na smještajnim kapacitetima u Velom Grablju, te je za vrijeme Festivala, otvoren „Dom sanjara“. Prenoćiti i ujutro doživjeti zoru, osjećaj kojeg jednom morate provati …
U ime organizatora, od srca hvala svima!
Planet Brusnik
Piše: Ana Burić
Foto: Vis Archipelago Unesco Global Geopark, Alternatura, Ana Burić
Početkom listopada sudjelovali smo kao partneri na projektu “Planet Brusnik” organiziran od strane Vis Archipelago Unesco Global Geoparka, te financiran preko natječaja za Financiranje projekata/programa/aktivnosti iz područja kulture i društvenih događanja u 2022. godini Splitsko dalmatinske županije – Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, tehničku kulturu i sport.
Cilj projekta bio je promocija I očuvanje, te upoznavanje ljudi s geološkom, prirodnom, kulturnom I povijesnom baštinom crnog bisera Viškog arhipelaga, malenog otočića Brusnika smještenog 13 nautičkih milja (oko 23,5 km) jugozapadno od Komiže. Brusnik je otok veličine svega 0,049 m2, no prepun specifičnih karakteristika koji ga čine jedinstvenim. Naime, Brusnik (kao i Jabuka) građen je od subvulkanskog dijabaza (od kojeg se izrađuju brusevi za oštrenje noževa, odakle potiče i samo ime) nastalog kristalizacijom magme pred više od 150 milijuna godina na putu iz dubokog magmatskog centra prema površini Zemlje. Ono što ga dodatno čini zanimljivim je činjenica da je Brusnik otok koji konstantno „raste“ tj. izdiže se čemu svjedoče konglomerati od oblutaka s paleo-žala smješteni na samom vrhu otoka.
Unatoč izrazito nepristupačnom položaju uzrokovanim izloženosti snažnim južim i zapadnim vjetrovima i surovim vremenskim uvjetima, no zahvaljujući bogatom morskom dnu, kroz povijest Brusnik je odigrao bitnu ulogu u razvoju ribarstava i maritimne kulture te predstavlja jedinstveni spomenik ribarske arhitekture. Na otoku se, uz ribarske nastambe na samom žalu koje su služile za soljenje riba i zaklon ribarima, nalaze i prirodni bazeni ograđeni također suhozidnom tehnikom magmatskim stijenama, koji su služili za čuvanje ulovljenih jastoga, tzv jastožere. Jastožere su smještene u samom centru otoka, u klancu s depresijom ispunjenom morskom vodom.
Program je bio osmišljen kao dvodnevna radionica obnove suhozidnih struktura ribarskih nastambi građenih od valutica dijabaze raznih veličina koje čine Brusničko žalo. Upravo zbog morfološke specifičnosti i izloženosti vremenskim prilikama i neprilikama, zbog jake tramontane prvi dan radionice bili smo primorani promijeniti raspored te je planirani program održan u prostorijama Geoparka u Komiži. Geolog Geoparka Filip Prelec održao je uvodno predavanje prijavljenim sudionicima o geološkoj povijesti samog otoka začinjeno brojnim zanimljivostima i činjenicama. Alen Čikada predstavnik Kallokve i član Dragodida održao je predavanje o krškim lokvama i njihovim obnovama, dok je Ana Burić, također iz Dragodida, održala predavanje o suhozidnoj baštini i samoj Udruzi.
Drugi dan radionice vrijeme nas je poslužilo pa smo rano ujutro isplovili s komiške rive, te se uputili put Brusnika.
Broj prijavljenih sudionika premašio je prvotna očekivanja pa je put do lokacije bio organiziran s dva jako različita plovila, kako izgledom, brzinom, tako i doživljajem, tradicionalnom gajetom falkušom, te gliserom.
Kao organizatori bili smo dio brzog tima koji je do Brusnika stigao gliserom za nepunih 45 min. Čekajući ostatak obišili smo i istražili otok, te definirali točnu lokaciju planirane obnove.
Nakon što je ostatak doplovio falkušom krenulo je upoznavanje s lokalitetom i samo zidanje. Jedno jako zanimljivo suhozidanje, pogotovo za ovaj dio Jadrana koji je većinski građen od vapnenca i dolomita. Naime, magmatsko porijeklo, te stalni utjecaj mora i vjetra oblikovao je stijene u izrazito teške, predivne, masivne oblutke u svim nijansama sive boje.
Lokalitet koji smo obnavljali nalazi se na plaži na sjeverozapadnoj strani otoka okrenutoj prema Svetom Andriji. Na obje strane plaže (SI i JZ) nalazile su se suhozidine strukture koje su ribari gradili kao nastambe za višednevni boravak dok su tu boravili zbog pučinskog ribolova. Nastambe su bile nepravilnih formi, sa zidovima građenim suhozidnom tehnikom od oblutaka dijabaze sa samog žala, pokrivene borovom građom sa susjednog Svetog Andrije. Strukture na sjevroistočnoj strani plaže, zahvaljujući boljoj poziciji u odnosu na snažne vjetrove ostale su bolje sačuvane, a nama su poslužile kao referentni primjer za obnovu nastambi na zapadnoj strani vale gdje su od originalnih struktura ostale samo naznake.
Iako su osnove zdanja ipak jednake, zidanje ovakvim kamenom zbog svog oblika, težine pokazalo se kao vrlo specifično i interesantno iskustvo.
Petnaestak volontera s dva voditelja u cca 3 sata savladalo je navedene tehnike i obnovilo je zamišljeni obim. Zadovoljni obavljenim radom okrijepili smo se, pokupili naš i zatečen otpad, pozdravili se s endemskim crnim guštericama, te napustili otok ostavivši obnovljene ribarske nastambe na milost i nemilost nemilosrdnim vremenskim prilikama na otvorenom moru.
Na povratku za Komižu ekipe su se zamijenile u brodovima kako bi svi imali priliku doživjeti iskustvo plovidbe na jednoj od šest novoizgrađenih replika falkuš e-jedinstvenog modela drvene gajete tradicionalne za Komižu koju su ribari razvili prilagodivši je uvjetima ribolova i navigacije na najudaljenijim rutama (više o falkuši: https://www.gajetafalkusa.com/hr/, http://ars-halieutica.hr/).
I za kraj, jedreći nazad, s Brusnikom i sutonom u pozadini, imali smo priliku saznati mnoge zanimljivost o povijesti i maritimnoj baštini Komiže, povijesti i razvoju falkuše, njenoj veličini i važnosti od strane kapetana Pina Vojković.
Put do lokacije tradicionalnom gajetom s jednog pučinskog otoka na još manji otok vulkanskog porijekla, suhozidanje magmatskim stijenama, gotovo svi volonteri iz različitih zemalja, činjenice su koje su ovu radionicu učinili vrlo egzotičnom i nadamo se sličnim akcijama u budućnosti.
Piše: Ana Burić Foto: Vis Archipelago Unesco Global Geopark, Alternatura, Ana Burić Početkom listopada sudjelovali smo kao partneri na projektu “Planet Brusnik” organiziran od strane Vis Archipelago Unesco Global Geoparka, te financiran preko natječaja za Financiranje projekata/programa/aktivnosti iz područja kulture i društvenih događanja u 2022. godini Splitsko dalmatinske županije – Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, […]
Read More »