Lucija Puljak: Suhozid je bračka veza s Europom

Izvor: Slobodna Dalmacija, 8.9.2014. http://www.slobodnadalmacija.hr/Linija-X/tabid/243/articleType/ArticleView/articleId/256415/Default.aspx

Neumorna ravnateljica osnovne škole u Pučišćima dr. Lucija Puljak povezala je Brač s Europom. Bolje rečeno, s izvorima novca koji će pomoći Bračanima da sačuvaju svoje tradicionalne graditeljske vrijednosti te konkurirati na mapi kulturnog europskog turizma.

Naime, ova agilna autorica školskih udžbenika te dugogodišnja ravnateljica koja brine o 186 bračkih učenika, povezala je lokalni školski projekt s ciljevima europskog projekta Eurotour Heritage i….planovi se samo množe. Jedan od važnijih je skorašnje osnivanje socijalnog poduzeća čije će članice uz hrvatsku Udrugu za otočni razvoj ‘Brač’ biti slične udruge iz Francuske, Italije, Španjolske, V. Britanije, Bugarske i Grčke kako bi zajednički svoje krajolike pretvorili u turistički proizvod. Izvrstan povod za razgovor s njom!

Francuski Monts de Vaucluse, talijanska dolina Stura, britanski zaljev Solwway, baštinske staze na Braču, grčki putovi od Olimpa do Egejskog mora….Što je zajedničko tim područjima, koja ih priča povezuje?

– U svakoj od navedenih zemalja postoji udruga koja se bavi kulturnom baštinom i njezinim pretvaranjem u prestižni “turistički proizvod”. U većini od tih zemalja postoji tradicija suhozidne gradnje pa nam je svima namjera trasirati turističke staze kojima ćemo izložiti javnosti zavičajnu kulturu suhozida. Dakle, pojednostavljeno, pokušavamo zaštititi od devastacije bračke gomile, gradine, pristave, kolovaje, kogule, kućice, bunjice, krovišta, sve dakle napravljeno suhozidnim načinom gradnje na otoku.

Taj je isti proces francuska Provansa prošla prije 20 godina, kada je započelo buđenje svijesti o zaštiti tradicijskog načina života, a danas je ona prvorazredna turistička meka baš zbog toga. Dvije godine traje provedba projekta Eurotour Heritage i za to vrijeme smo zajednički objavili metodološki priručnik o tome kako krajolik “pretvoriti” u unosni turistički proizvod. Objašnjena je metodologija rada na terenu, provjeravanja turističkoga proizvoda, razrađene su marketinške strategije, strategije uređenja krajolika i strategija upravljanja kulturno-turističkim potencijalima.

Taj je priručnik sedmojezični, dakle, ravnopravno i hrvatski. Budući da je interaktivan, lako ga se i jednostavno čita i prati. Smatram da može biti vrlo koristan svim turističkim i kulturnim djelatnicima i svima ostalima koji su zainteresirani za ovu temu. Dostupan je na internetskoj adresi http://www.eurotour-heritage.eu/guide/eurotourCD.html

Kako je sve počelo? Kako ste se zarazili ovom idejom?

– Prije nekoliko godina Brač je posjetila jedna znanstvenica i predsjednica udruge za očuvanje suhozida iz Vauclusea u Provansi. Naša joj je udruga bila domaćin. Proveli smo je po Braču i ostali opčinjeni njezinim znanjem i tumačenjem naših otočnih prirodnih pojava. Objašnjavala nam je odnos vode i krškog krajolika, ulogu suhozida u tradicionalnoj poljoprivredi. Mene je začarala! Postavila mi je mnoga pitanja na koja nisam znala odgovoriti, a ja sam o sebi uvijek mislila da poznajem svoj otok.

Posjetila je Pučišća, moje mjesto koje je do nedavna bilo poznato i opjevano zbog svojih bijelih kamenih krovova. Pitala me zašto je većina tih krovova zamijenjena crijepom? Odgovarajući na njezino pitanje odjednom sam osvijestila da u Pučišćima postoji još jedan jedini čovjek koji zna složiti kameni krov, ali taj se više ne može zbog starosti popeti na njega!

Osvijestila sam da ono što je bilo identitet mjesta nestaje zauvijek. Nisam mogla podnijeti to nestajanje svega što poznajem pred mojim očima, čakavica, brački krajolici…Dakle, u tom trenutku sam spoznala da treba nešto poduzeti i zaštititi svoje tradicije i baštine. Preuzela sam obvezu sama pred sobom da ću nešto učiniti.

Zanimljivo je da su u čitav projekt uključena i djeca?

– Naravno, ovaj je projekt njihova budućnost. Naša je škola posebna po tome što se školski kurikul temelji na baštinskim temama i projektnoj nastavi, djeca proučavaju zavičaj iz neposredne stvarnosti, u vrtu, u prirodi. Zato naši učenici, prema mnogim objektivnim pokazateljima, postižu dobre odgojnoobrazovne rezultate. Jednom kad odrastu neće im biti lako preživljavati u okrutnoj konkurenciji globalnoga svijeta, a naša je obaveza da ih pripremimo za život.

Logično je predvidjeti da će najuspješniji biti u područjima u kojima nemaju mnogo konkurencije, u onome po čemu su jedinstveni ili posebni, a to su svi poslovi povezani s baštinom. Planiram prijaviti projekt kojim će se educirati mladi ljudi među nezaposlenima baš za zanate oko suhog zidanja kako bi dobili novu generaciju meštara za te poslove, a koji bi povukli i još jedan broj sada nezaposlenih kao pomoćnike.

Dakle, taj susret s francuskom znanstvenicom potaknuo je u školi istraživanje suhozidne baštine koje se interdisciplinarno provodilo kroz nastavu iz prirode, zemljopisa, povijesti, biologije, kemije, tehničkoga odgoja i likovne kulture. Naši su đaci s učiteljem Sinišom Lučićem Lavčevićem kognitivnim procesom došli do fantastičnih rezultata o životu Ilira na otoku – kako su živjeli, koliko ih je bilo, kako su se prehranjivali – mjereći, obilazeći, uspoređujući, bez ikakvih znanstvenih alata. Oživjeli su zaboravljene otočne legende.

Lani smo objavili fotomonografiju “Iliri na otoku Braču”, a ove godine “Brački suhozidi”. Organizirali smo radnu akciju u kamenolomu Rasohe, između Škripa i Splitske, gdje su se na obnavljanju srušenih suhozida našle sve generacije, predvođene našim 85-godišnjim barba Jozom koji jedini zna kako to treba raditi. Našim učenicima omogućavamo da dobro prouče svoju baštinu i svaki od njih može biti vodič za turiste. A to će mi biti idući projekt, da na otoku osiguramo dovoljno animatora koji će turistima znati ispričati priču o nama, a ne samo da ih vode i pokazuju mrtvo kamenje.

Što Bračani dobivaju, konkretno, sudjelujući u ovom projektu? Što ih može motivirati da se odluče za kompliciraniji, a time i skuplji kameni krov ili suhozid oko kuće?

– Ponajprije Bračani dobivaju znanje o tome kako mobilizirati stanovnike otoka, osobito mlade, na upoznavanju i turističkom valoriziranju kulturne i prirodne baštine. S druge strane, Brač je projektom turistički umrežen s drugim partnerskim zemljama i postaje zanimljiv europskim turistima koji su zainteresirani za suhozidnu baštinu. Ako se prisjetimo što su turistički projekti povezani sa suhozidom donijeli Provansi, shvatit ćemo kolike su to mogućnosti. A hoćemo li mogućnosti iskoristiti, ovisi od nas Bračana samih.

Imala sam prilike biti na međunarodnim radionicama za očuvanje baštine pa vidjeti, na primjer, u provansalskom dijelu Alpa u mjestu Auzet kako otkopavaju asfaltom prekrivene kogule i restauriraju ih, da bi takva staza koja vodi do nekog imanja postala turistički atraktivna. U mjestu Saint Etiene des Orgues – koji je jedan pandan Saint Tropezu uz more – sve su kuće imućnih ljudi opasane suhozidom.

Suhozid je postao statusan, svi koji imaju novca žele svoja bogata imanja ograditi baš njime. Kada stranac na Braču adaptira kamenu kuću usred maslinika – koja izvana izgleda autentično, a iznutra ima modernu i izolaciju i sve što joj treba – on kaže da je uvijek može prodati više, on dakle zna kolika je njena vrijednost na tržištu.

Koliko su Bračani ‘zaraženi’ idejom o obnavljanju suhozida, putova, krovova na tradicionalni način?

– Mislim da nismo uopće svjesni vrijednosti te svoje baštine. Budući da je donedavno suhozidni objekt bio ekvivalent siromaštva i sirotinjskoga života, a ljudi sporo i teško mijenjaju svoja uvjerenja, morat ćemo se jako potruditi da uvjerimo ljude u vrijednost suhozidne tradicije, u ljepotu suhozidnih objekata i u njihov značaj za ekosustav i održivi razvoj, bolje rečeno, opstanak otoka. Kaskamo za svojim europskim partnerima utoliko što su oni već prešli put koji mi sada prolazimo.

Najprije su suhozidi devastirani, a onda se javila svijest o njihovoj vrijednosti i potreba obnavljanja. Naravno da je to skupa varijanta čuvanja baštine. Ja bih bila sretnija da preskočimo tu stepenicu u razvoju, ali dovoljno o životu znam pa mislim da ćemo i mi učiti tek na vlastitoj koži.

Nakon različitih sindikalnih, agencijskih, nautičkih vrsta turizma, koliki potencijal ima otok Brač za turiste koji traže kulturne sadržaje?

– Mislim da je taj potencijal nevjerojatno velik i nevjerojatno malo iskorišten. Turisti koji traže kulturne sadržaje ne dolaze u špici sezone i baš oni su prilika za produljenje sezone, o čemu se stalno govori. Dakle, potrebno je kreirati takvu turističku ponudu koja će povezati kulturu, rekreaciju, gastronomiju i turističke kapacitete. A ništa manje važno: potrebno je odgojiti kulturno-turističke animatore u svakom mjestu i međusobno ih umrežiti. Oni bi trebali provesti turiste kroz trasirane baštinske staze i zajedno s informacijama turistima prenositi i emocije. Oni sami trebaju biti oduševljeni baštinskim ljepotama, a onda će lako i posjetitelje oduševiti za naše vrijednosti.

Suhozid i tipično otočno raslinje su znaci raspoznavanja Brača – zašto bi inače turist došao ovdje a ne na Mallorcu? Masovni turizam i globalizacija je donijelo svoje – rezultati se vide, gdje god da dođeš ponuda je ista, stoga će drugačija, raznovrsnija lokalna ponuda biti sve traženija. A ako i zanemarimo turizam, suhozidi su uvjet našeg opstanka na otoku jer oni su čuvari okoliša i ekološke ravnoteže.

JASENKA LESKUR STANIČIĆ
FOTO PRIVATNI ARHIV

Priznanje ‘Vladimir Nazor’

Lucija Puljak godinama je ravnateljica škole u Pučišćima, autorica je nekolicine školskih udžbenika za učenike nižih razreda, poput početnice, čitanke, Lektire za 1. i 2. razred, vježbenice za razvoj grafomotorike te za početno čitanje. Doktorirala je na razvoju govora, riječju stručnjakinja je za ‘djecu i jezik’.

No, njeni interesi se stalno šire čime dokazuje da za neke ljude otok nije prepreka za ostvarenje iznimne karijere – prošle godine dopredsjednik Nacionalnog odbora Nazorovih dana Tonko Maroević uručio joj je Plaketu “Vladimir Nazor” za ‘izvanredne zasluge u istraživanju bogatog opusa ovog pjesnika’ rođenog u Postirima na Braču.

Iliri i moja nona

– Istražujući bračke kuće od suhozida, sa slaganim kamenim krovom djeci je fascinantno bilo ne to što su u njima živjeli neki daleki Iliri, nego činjenica da je prije 50 godina u takvoj kućici živjela moja nona.

Dakle, život na otoku stoljećima i stoljećima se odvijao na isti način dok se nije počeo strahovito mijenjati zadnjih desetljeća – u istoj takvoj kamenoj kućici s vratima okrenutim prema suncu i u kojoj se nije boravilo već samo kuhalo i spavalo.
Kad promislim na taj način, Iliri nam više nisu daleki, nepoznati narod, oni su mi praktički bliska svojta- kaže Lucija.

 

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

Otvorene su prijave za 5. prvenstvo Hrvatske u gradnji suhozida – Cres 2022

5. Prvenstvo Hrvatske u gradnji suhozida, u organizaciji udruge 4 Grada Dragodid, održat će se u subotu 8. listopada u Cresu. Pozivamo sve zainteresirane: one koji su se okušali u gradnji suhozida, ali i one koji to još nisu, a htjeli bi, da sastave ekipe i prijave se. Dobrodošle su ekipe iz cijele Hrvatske.

Prvenstvo je dio programa Suhozidnog susreta koji će započeti dan ranije, u petak, 7. listopada, a program će biti objavljen uskoro.

prvenstvo 2022 clanak

Okupljanje sudionika će biti u 10 sati u gradu nakon čega slijedi 15-minutna šetnja kroz stoljetne creske maslinike (malo o povijesti creskog maslinarstva) do lokacije Prvenstva. Lokacija je odabrana nakon što je pri širenju javnog puta srušen dvostruki suhozid s jedne strane puta koji će se tijekom Prvenstva ponovno podignuti.

Cilj je u zadanom vremenu (2h) od raspoloživog kamena izgraditi što kvalitetniji dvostruki suhozid/duplicu, unaprijed zadanih dimenzija (duljine, visine, dubine). Sve ekipe grade istovremeno, jedna do druge, svaka svoj segment zida. Vrednovat će se završenost segmenta, te kvaliteta zida.

Nakon gradnje slijedi zajednički ručak, žiriranje i proglašenje pobjednika.

Obnova urušenih podzida maslinika će uslijediti poslijepodne, nakon natjecateljskog dijela, ručka i kraćeg predaha, a mogu se priključiti svi zainteresirani sudionici.

Ekipu čini do 4 člana / članice starija od 16 godina.

Kotizacija po ekipi iznosi 200 kn i plaća se prilikom registracije na licu mjesta. Svi natjecatelji dobivaju majice te im je osigurano osvježenje i ručak, a pobjednička ekipa osim pehara dobiva i novčanu nagradu koja se pokriva iz kotizacija.

Prijave se šalju e-mailom na adresu info@dragodid.org do 18.9.2022. a trebaju sadržavati imena i adrese svih članova ekipe, te kontakt telefon i mail adresu najmanje jednog člana/članice ekipe. Broj ekipa je ograničen!

Projekt podupiru Ministarstvo kulture i medija, Grad Cres i Turistička zajednica Grada Cresa.

5. Prvenstvo Hrvatske u gradnji suhozida, u organizaciji udruge 4 Grada Dragodid, održat će se u subotu 8. listopada u Cresu. Pozivamo sve zainteresirane: one koji su se okušali u gradnji suhozida, ali i one koji to još nisu, a htjeli bi, da sastave ekipe i prijave se. Dobrodošle su ekipe iz cijele Hrvatske. Prvenstvo je dio programa […]

Read More »

 atts
0

Krapanj 2022.

Tekst: Ante Senjanović
Foto: Tanja Kremenić

Krapanj je najniži hrvatski otok, Krapanj je u jednome trenutku bio najgušće naseljen dio naše zemlje, Krapanj ima još kurioziteta i u još je ponečem bio naj- ili prvi, ali neću vam sad otkriti sve tajne. Interesirajte se, istražite, posjetite i raspitajte se. Domaćima bi bilo drago – upravo je njihova želja da se o Krapnju priča kao o nečemu sadašnjem, a ne samo prošlome, nas neizravno dovela tamo.

Otok će ovog ljeta biti domaćin Eco Heritage Task Forcea, dugotrajnog volonterskog programa u kojem mladi hrvatskih korijena iz cijelog svijeta dolaze, kroz društveno koristan rad i razne aktivnosti i radionice, naučiti nešto o zemlji svojih predaka. A malo bi toga na širem šibenskom području bilo tipičnije od zidanja usuho. Krapanj sa svojim posebnim, ravnim reljefom, možda nije Srima s njenom beskrajnom kamenom čipkom, ali otočke prizide su prisutne svugdje gdje bi i inače bile: kao ograde, kao putevi, kao gomile. I u još jednoj posebnoj ulozi: usuho građenih mula. Nešto što je bilo često u mnogim primorskim mjestima, ali s vremenom izgubljeno uređivanjem riva, lungomara i marina. Dakako, dostupnošću novih i trajnijih materijala i konstrukcija, malo su ažurirani, ali svaki čuva barem dio stare konstrukcije.

1_20220705_071759
Slika 1. Plovidba preko je kratka

2_20220704_202412
Slika 2. Večer u mjestu

3_20220706_181252
Slika 3. Mul je u moru, agava je na mulu

U polju, kao i inače, napuštanje poljoprivrednog krajolika znači odsutnost ruku koje bi popravile ono što je palo, i znači prisutnost raslinja koje voli zidove, jer gdje je zid – tu je plodno tlo, tu je zaklon. A biljka ne zna da zid valja čuvati, nego se širi i širi, a zid nije toliko tvrdoglav da se ne bi makao, nego pomalo sklizne i padne. I tako, mjesni je odbor, kao domaćin tog iseljeničkog događaja, uz druge aktivnosti predvidio da mladi nauče nešto o zidanju usuho i daju ruke u početku popravljanja tog dijela otočkog naslijeđa. Mi smo pozvani da poučimo učitelje – da onima koji će u obnovi zidova voditi mlade, pokažemo kako da to ispravno rade, ili da ih podsjetimo na to da su to možda u mladosti radili.
4_20220706_182946
Slika 4. Na putu do mjesta rada. S lijeve strane je mjesna gustirna.

Svaka pouka je najbolja u praksi, pa je odlučeno napraviti nešto na lokaciji koja će biti žarište suhozidne aktivnosti tijekom volonterskog programa, na lokvi Biljulji, na ovim neugodnim vrućinama potpuno suhoj, ali inače aktivnoj, makar uglavnom bočatoj. Što nije nimalo čudno, jer se nalazi na 150 metara od mora, na otoku malome i toliko niskome, da je za pretpostaviti kako je dno lokve otprilike na razini morske površine, a čovjeku nije jasno gdje uopće stane ona vodena leća koja na svim otocima čini spasonosni vodonosnik.
5_20220705_082914
Slika 5. Ulaz u Biljulju, na početku radova.

Želja je to posebno mjesto i posebno pažljivo urediti, nek ne bude više zanemareno. E, kako se u dva dana naša akcije, usred jednog od ovoljetnih toplinskih valova, ne stigne puno napraviti – a kako rekoh, nije ni cilj – našli smo jednu bitnu stvar za odraditi i još jednu pokaznu, a ostalo će se razvijati svojim tokom. Pristup do lokve je kosinom, niz koju su se kroz godine zanemarivanja u istočnu polovicu lokve pomalo nanosile naslage zemlje, kamenja, sasušene vegetacije… Da bi se spriječilo nastavak toga, odlučeno je dio te kosine zatvoriti podzidom, dok će se na drugom dijelu poslije dodatnog čišćenja, s vremenom napraviti malo stubište. Odronjavanje s rubnih zidina lokve, erozija i kotrljanje s kosine, dali su nam dovoljno materijala da to možemo napraviti bez prevelikog problema, ali i materijala po prirodi malo grubljeg i glomaznijeg. Čekamo sad da kamen posivi i dobije eleganciju starog zida.
6_20220705_082947
Slika 6. Čistimo prostor za podzid, da možemo pripremiti temelj

7_20220705_202514
Slika 7. Neke stvari treba pomaknuti polugom

8_20220705_202912
Slika 8. Bilo je vruće, isprike na nenošenju majice

9_20220706_185513
Slika 9. Rimovani rad

10_20220706_185532
Slika 10. Mala doštimavanja

Drugo mjesto je jedna urušena ograda uz malu čistinu nad lokvom, uz put koji vodi dalje u šumu i prema moru. Kamen je manji i, kako je već jednom bio ugrađen, ljepšeg oblika. Ograda se spaja s jednim lijepo zidanim starim zidom, ali je spojno mjesto razrušeno i nestabilno, pa smo, u nedostatku vremena za pažljivu rekonstrukciju, tamo nabacali višak kamena neka služi kao potporanj do trenutka konačnog popravka.
11_20220705_091154
Slika 11. Pa se čovjek zapita: je li tu čega uopće bilo?

12_20220705_191640
Slika 12. Škalje nikad dosta

13_20220706_074039
Slika 13. … a ni drugih ispuna

14_20220706_194756
Slika 14. Riješeno!

Vrućine nam nisu dozvoljavale dug rad, već se samo dalo raditi kroz jutro od 6.30 do 9.30, i predvečer od 18 do 21. Malo manje od poštenog radnog dana, ali nije ovo bilo doba za fizički rad (a sparina i zagušljivost u lokvinoj udubini nisu pomogli) – no, što se moralo, moralo se. Marenda je zato lijepa nagrada kad zvizdan ne da dalje. Drugi dan je bilo girica, i to ne samo friganih! Ako vam je neobično da se pripremaju na brujet (brudet, brodet, kako li vam drago), bilo je i nama, ali ne znači da nije super. Girice, vino i hlad na širini ispod satnog tornja (bez sata, doduše). Mačke koje čekaju hranu, ljudi koji prolaze, oleandar koji se šareni. Lijepo, nije li? Naša dvočlana ekspedicija (fotografkinja i suvoditeljica je, zbog ograničenja tehnologije, nažalost nevidljiva) je uživala.
15_20220705_102426
Slika 15. Obična marenda

16_20220706_112015
Slika 16. Debelo nakon posebne marende, kad su svi već otišli. Pa tko bi prekidao girice za slikanje?

Dva dana lijepog gostoprimstva, ozbiljnog rada i puno viceva. Nadamo se nekom ponovnom susretu, a našim domaćinima želimo uspješan susret s mladima i da s njima što više i ljepše uspiju urediti lokvu Biljulju i okolne puteve.
17_20220706_182610
Slika 17. Po čemu još znate za Krapanj?

18_20220704_193901
Slika 18. Po mačkama znate za sve

19_20220704_202511
Slika 19. Tanja voli zalaske sunca

Tekst: Ante Senjanović Foto: Tanja Kremenić Krapanj je najniži hrvatski otok, Krapanj je u jednome trenutku bio najgušće naseljen dio naše zemlje, Krapanj ima još kurioziteta i u još je ponečem bio naj- ili prvi, ali neću vam sad otkriti sve tajne. Interesirajte se, istražite, posjetite i raspitajte se. Domaćima bi bilo drago – upravo […]

Read More »

 atts
0

Petrebišća XIII. – raspored predavanja

Najavljujemo raspored predavanja 13. suhozidnog međunarodnog volonterskog kampa Petrebišća XIII., koji će se održati 30. srpnja – 7. kolovoza 2022. u napuštenom ljetnom selištu Petrebišća na Učki.

YLC_5032

30.7., subota
dr. sc. Filip Šrajer: Dry-stone heritage: from tangible to intangible, and back

Nijedan drugi fenomen graditeljske baštine jednim pojmom ne uspijeva obuhvatiti toliko različite pojave. Od međa do podzida, od bunja do kažuna, od bunara do mostova, od pojedinog kamena do čitavih krajolika, i naposlijetku, od neživog kamena do živih graditelja. O čemu se zapravo radi kad kažemo suhozid, što znamo o njegovoj prošlosti te što nam on znači danas?
No other phenomenon of architectural heritage manages to encompass so many different phenomena in a single term. From boundaries to retaining walls, from animal to human shelters, from wells to bridges, from individual stones to entire landscapes, and finally, from inanimate stone to living builders. What is it really about when we say dry-stone, what do we know about its past and what does it mean to us today?

31.7., nedjelja
Julia Bakota Švencbir: Dragodid – rolling the stones of engagement

O promociji, dokumentiranju, istraživanju i edukaciji o suhozidnoj baštini kroz građanski angažman.
About dry stone promotion, documentation, research and education through civil society engagement.

1.8., ponedjeljak
Branko Orbanić: Skloništa u suhozidnoj gradnji
Shelters in dry-stone construction

Pregled suhozidnih struktura I konstrukcija čija je primarna namjena ona skloništa.
An overview of dry-stone structures and construction whose primary purpose is shelters.

2.8., utorak
Siniša Bodrožić: Kućenje
To Build A Home

Predavanje će obuhvatiti kratku kronologiju sebičnog rješavanja stambenih potreba u okviru objektivnih mogućnosti.
A brief chronology of selfish housing needs solving within the framework of objective possibilities.

4.8., četvrtak
dr.sc. Dalia Matijević, stručna voditeljica, Javna ustanova „Park prirode Učka“ : Park prirode Učka – Zaštita, očuvanje i održivo upravljanje prostorom i dobrima

Učka Nature Park – Protection, Conservation, and Sustainable Management of the Protected Area and its Resources

Predavačica će predstaviti specifične karakteristike zaštićenog prostora te pojasniti kontekst i važnost očuvanja prirodnih i kulturnih dobara lokalnog kraja. Otvorit će odabrana pitanja održivog upravljanja te ponuditi neka od mogućih rješenja, posebice u kontekstu provedbe EU Strategije očuvanja bioraznolikosti do 2030.
The lecturere will present the distinctive characteristics of the protected area, explain the context and importance of preserving its natural and cultural assets. She will also open some of the relevant sustainable management issues and propose possible solutions, particularly in the context of the EU Biodiversity Strategy for 2030 implementation.

5.8., petak
Alen Čikada: Lokve i njihova kulturna, povijesna, biološka i krajobrazna vrijednost
Ponds and their cultural, historical, biological and landscape value

Predavanje će pružiti osvrt na krške lokve kroz njihovu kulturnu, povijesnu, biološku i krajobraznu vrijednost.

Najavljujemo raspored predavanja 13. suhozidnog međunarodnog volonterskog kampa Petrebišća XIII., koji će se održati 30. srpnja – 7. kolovoza 2022. u napuštenom ljetnom selištu Petrebišća na Učki. 30.7., subota dr. sc. Filip Šrajer: Dry-stone heritage: from tangible to intangible, and back Nijedan drugi fenomen graditeljske baštine jednim pojmom ne uspijeva obuhvatiti toliko različite pojave. Od međa […]

Read More »

 atts
0

DRAGODID traži volontera programsko-administrativnog suradnika ili suradnicu!

Udruga DRAGODID okuplja poznavatelje, simpatizere, doktore i majstore suhozida i zajedno provodimo baštinske programe i projekte. Sjedište nam je u Splitu, ured u Zagrebu, a aktivnosti u cijeloj zemlji i šire.

Kako bismo ovu aktivnostima bogatu godinu uspješno odradili, treba nam pomoć jednog volontera ili volonterke, osobe koja bi se rado prihvatila programsko-administrativnih zadataka, poput pomoći pri:

– organizaciji suhozidnih programa i aktivnosti
– programskom i/ili financijskom izvještavanju donatorima
– prijavama na natječaje
– drugim sličnim zadacima po želji volontera/volonterke

20220403_135710

Volonter/volonterka može raditi od kuće na vlastitom računalu. Usko će surađivati s koordinatoricom udruge, a volonterski program i raspored će biti skrojen prema njegovim/njenim željama za učenje i mogućnostima. Za svaki će zadatak imati dovoljno pripreme i vremena za izvršenje. Volonterski program trajat će od 1.8. do 1.12.2022., s angažmanom od 8 sati tjedno.

Volonter/volonterka treba:
– imati vlastito računalo s internetom i nekim od programa za video pozive
– dobro poznavati hrvatski jezik u govoru i pismu

Radovalo bi nas ako volonter/volonterka:
– želi saznati više o radu u udruzi
– ponekad s nama ode na suhozidnu akciju o našem trošku
– voli papire i tablice u razumnoj mjeri
– služi se drugim jezicima osim hrvatskog

Ako smo vas zainteresirali, javite se na info@dragodid.org do 17. srpnja 2022.
Prijava treba sadržavati kratki životopis, kontakt podatke (e-mail, broj mobitela) i kratki tekst o tome zašto biste htjeli volontirati u Dragodidu. Ako želite, šaljite nam i nešto kroz što ćemo vas najbolje ukratko upoznati. Prikaz onoga čime se inače bavite, koji su vam interesi i što vas je motiviralo za prijavu, na način koji vam najbolje leži – tekst, fotografije, crtež, ili bilo koju drugu formu. Cijenit ćemo duhovitost i kreativnost u prijavi. Kandidati izabrani u drugi krug bit će pozvani na (opušteni) online razgovor.

Radujemo se pročitati vaše prijave i odgovoriti na pitanja!

Udruga DRAGODID okuplja poznavatelje, simpatizere, doktore i majstore suhozida i zajedno provodimo baštinske programe i projekte. Sjedište nam je u Splitu, ured u Zagrebu, a aktivnosti u cijeloj zemlji i šire. Kako bismo ovu aktivnostima bogatu godinu uspješno odradili, treba nam pomoć jednog volontera ili volonterke, osobe koja bi se rado prihvatila programsko-administrativnih zadataka, poput […]

Read More »

 atts
1

Suhozidna radionica i akcija čišćenja “Vele lokvi” u blizini Lubenica

Tekst i foto: Tanja Kremenić

Radionica je održana u organizaciji Zavičajnog društva Gerbin, u suradnji s udrugom Dragodid; financirano od strane Grada Cresa

_ _ _ _ _ _ _ _

Radilo se u subotu 11. lipnja u jutarnjim satima (od 7.30 do podne), u večernjim (od 18 do 20.30), i u nedjelju 12. lipnja od 7.30 do 12 sati. Razveselio nas je razmjerno velik broj sudionika: osim pet članova udruge Dragodid, koji su doputovali iz Istre, Primoštena, Crikvenice i Zagreba, te osim dva člana zavičajnog društva Gerbin, u pomoć su došli i mještani iz Pernata i Valuna te nekolicina ljudi iz Cresa i iz Zagreba.

Vele lokvi čine dvije lokve. Nalaze se na 15-ak minuta hoda na putu koji vodi iz Lubenica prema Zbićini (i dalje prema Valunu), u području koji se lokalno zove Gerbin. Kompleksniji su vodni i suhozidni lokalitet nego što se naizgled čini. Osim glavnog muleca (umanjenica od mul, u ovom slučaju suhozidni stepenasti prilaz lokvi), čišćenje vegetacije je otkrilo još dva takva, a meštri s Gerbina su ispričali sjećanja na izgled lokve i njenu uporabu u prošlosti. Glavna i veća lokva je opasana s dva obruča suhozida. Vanjskim i višim suhozidom se priječio pristup blagu, a pristup ljudima je omogućen spomenutim mulecima. Onaj koji je najupečatljiviji i najduži se koristio u situacijama nižeg vodostaja, kakav je danas, a drugi, kraći i viši, za vrijeme višega. Viši mul je danas obrastao u vegetaciju te nije isprve zamjetan. Vanjski suhozidni obruč se spaja na početku dužeg mula, gdje je nekada bila lesa (drvena vrata), što je također indikator da je ova lokva služila samo za ljudsku uporabu (ali ne i za piće). Manja lokva je uvijek služila samo za blago, koje se tu spuštalo s obližnje komunade (zajedničkog pašnjaka).

DCIM101MEDIADJI_0291.JPG
Slika 1. Vele lokvi u jesen 2021. Lijevo, neobzidana lokva za blago, desno, lokva za ljudsku uporabu opasana s dva mjestimično razrušena suhozida. Vidljiv je suhozidni mul, koji omogućava pristup vodi i za vrijeme nižeg vodostaja

Iako je najavljena kao primarno suhozidna radionica, kojom se ciljalo obnoviti vanjski viši suhozidni obruč, velik dio posla obuhvatio je i čišćenje vegetacije. Veća lokva ne samo da (prema kazivanju lokalnog stanovništva) nikada ne presuši, kao što je to slučaj kod susjedne, već je pred nekoliko desetljeća znala biti toliko preplavljena vodom da bi nadvisila suhozide koji ju opasavaju, a voda bi se prelijevala u susjednu ograjicu (pašnjak). Lokva je zadnjih godina sve nižeg vodostaja, što nije samo do viših temperatura, već i do okolne vegetacije koja crpi njenu vodu. Tako se dio ekipe u subotu ujutro ulovio motorne pile, dok su drugi obnavljali 20 metara dugačku duplicu između dvije lokve.

Počistila se vegetacija u neposrednoj blizini lokve, a vrba iznad muleca je pedalana (posječene su grane), a regeneracija njene krošnje se očekuje kroz nekoliko mjeseci.

DCIM101MEDIADJI_0886.JPG
Slika 2. Glavna lokva prije obnove. Vanjski suhozidni obruč je većim dijelom prekriven vegetacijom i/ili rasut. Prvi dan se radilo na obnovi duplice (desna donja strana slike), a predvečer se započelo s obnovom zida s druge (sjeverne strane) muleca

Slika 3
Slika 3_1
Slika 3., Slika 3_1. Uvodna zabrinutost i razvijanje strategije

Dupli zid koja dijeli dvije lokve izdaleka djeluje kao da ne zahtijeva puno posla, međutim izbliza se uočava da je cijeli gornji sloj raznesen. Tri segmenta su se trebala porušiti i izgraditi iz temelja. Obnova suhozida gotovo uvijek zahtijeva njegovo rušenje do dijela gdje se nađe stabilan dio, onaj koji može “trpiti” novi teret. Već su prvo jutro meštri s Gerbina pokazali ne samo kako se zida u suho, već i kako se podižu i u suhozid ugrađuju teži megaliti. Takvi se orkestrirano moraju podići uz pomoć više ruku, poluga i ostalih pomagala koji su se snalažljivo dobili na licu mjesta – izrađeni od drvnog materijala i kamena.

Slika 4 Slika 4_1
Slika 4., 4_1. Podizanje težih kamenja uz pomoć poluge i “kotačića” izrađenih od drvnog materijala i kamenja

Ujutro je već bila dovršena spomenuta duplica koja odvaja dvije lokve, a predvečer i iduće jutro su se krenuli popravljati drugi segmenti zida. Sav rastreseni kamen na području druge lokve je vraćen u zid.

DCIM101MEDIADJI_0939.JPG
Slika 5. Nakon radionice – obnovljen 20 metara dugačak dupli zid između dvije lokve, kao i segment desno (na slici) od mula

Slika 6
Slika 6. Obnovljena duplica između dvije lokve i vraćen rasut materijal

Dosta vremena otišlo je na sakupljanje ispiljene vegetacije i njeno odnošenje. U nedjelju se nastavilo sa čišćenjem prilaza lokvi. Sakupljao se i ispiljeni višak vegetacije. Obnovljen je i odronjen podzid sa sjeveroistočne strane lokve.

Poluga i ekipni rad se ispostavio bitnim za nastavak posla oko obnove suhozida. Stari Gerbinjani su tim pločastim megalitima gradili i mul i pokrivali dio segmenta duplog zida u blizini muleca. Dok ne staviš ruke i sam ne osjetiš težinu tog kamena, nisi u potpunosti svjestan truda, napora i zapravo opasnog posla kojima su se bavili naši stari, a teško se oteti dojmu i da to slaganje kamenja nije imalo samo pragmatičnu, već i estetsku narav. Vele lokvi su i bitna i divna suhozidna struktura, i čini važan element u krajobraznoj slici koja, uslijed sukcesije vegetacije, u velikoj mjeri uniformira. Bioraznolikost oko lokve buja – motorne pile su svom silom pokušavale nadglasati žabe, a šarenilu su doprinijela različita vrsta vretenaca. Život se čuva i u samom suhozidu – prilikom obnove smo mir narušili nekoliko mladim bjelouškama.

Radovi oko njene obnove su ovim vikendom u lipnju započeti, a nadamo ih se nastaviti na jesen. U planu je kompletno sanirati zid, počistiti vegetaciju uokolo lokve, ali i onu u lokvi, kako bi se spriječila pretjerana eutrofikacija.

Slika 7
Slika 7. Obnova segmenta suhozida kod mula, koji je izgrađen i “popločan” teškim škrilama

Slika 8
Slika 8_1
Slika 8., Slika 8_1. Prije i poslije – segment odvaljenog podzida

Slika 9
Slika 9_1
Slika 9., Slika 9_1. Prije i poslije – segment kod središnje duplice

Slika 10
Slika 10. Nakon radionice – od vegetacije očišćen prilaz lokvi s glavnog puta

DCIM101MEDIADJI_0968.JPG
Slika 11. Vele lokvi nakon radionice

DCIM101MEDIADJI_0884.JPG
DCIM101MEDIADJI_0928.JPG
Slika 12., Slika 12_1. Usporedba glavne lokve – prije i poslije radionice.

DCIM101MEDIADJI_0966.JPG
Slika 13_1 Pauza
Slika 13. Dio radne ekipe

DCIM101MEDIADJI_0920.JPG
Slika 14. Dio radne ekipe #2

Slika 15
Slika 15. Pauza

Slika 16
Slika 16. Uklesavanje godine obnove

Tekst i foto: Tanja Kremenić Radionica je održana u organizaciji Zavičajnog društva Gerbin, u suradnji s udrugom Dragodid; financirano od strane Grada Cresa _ _ _ _ _ _ _ _ Radilo se u subotu 11. lipnja u jutarnjim satima (od 7.30 do podne), u večernjim (od 18 do 20.30), i u nedjelju 12. lipnja […]

Read More »