Mjesta duhova postaju meke seoskog turizma

Tportal, 25.3.2012.

PROJEKT EKO-ETNO SELO

Mjesta duhova postaju meke seoskog turizma


Autor: Leo Nikolić

Nedavno javno objavljeni konzervatorski elaborat za naselje Velo Grablje na otoku Hvaru, koji su naručili Grad Hvar i Splitsko-dalmatinska županija, koincidira s jučer održanim stručnim skupom i predavanjem na sajmu GAST u Splitu. Stručni skup pod radnim naslovom ‘Projekti Eko-etno sela’ su organizirali Splitsko-dalmatinska županija i Sajam GAST

Podsjetimo da je na županijskom nivou prije nekoliko godina pokrenuta inicijativa u cilju obnove tradicijskih zanimanja, obrta te revitalizacije malih naselja na otocima i u unutrašnjosti Dalmacije.
Projekt Eko-etno sela je trenutno jedan od najkonkurentnijih oblika ruralnog turizma koji se oslanja na tradicionalnu graditeljsku baštinu, očuvanu prirodu, tradicionalne hrvatske proizvode, povratak domicilnog stanovništva u zapuštena sela, oživljavanje tradicijske proizvodnje i obrta te obnovu tradicionalnih dalmatinskih kuća, zadružnih domova, škola, crkava, kapela i ostalih objekata. Važnost Eko-etno sela treba promatrati i kroz turistički trend povratka prirodi i valorizacije autentičnosti kao najvišeg kriterija vrijednosti pojedine destinacije.Na skupu je prezentiran projekt koji je dosad najveće rezultate ostvario na otoku Hvaru. Projektom su obuhvaćena napuštena ili gotovo napuštena hvarska naselja Humac, Zaraće, Brusje te Malo i Velo Grablje. Na predavanju je detaljno predstavljen primjer pastirskog naselja Humac, koje je udaljeno sedam kilometara od Jelse. Za naselje koje je bilo uvijek privremeno stanište, izgrađeno uglavnom u tradicionalnoj tehnici suhozida, napravljen je elaborat i konzervatorski urbanistički plan. Humac je uglavnom sastavljen od kamenih prizemnica i nekoliko objekata je obnovljeno kao ogledni primjer očuvanja takve graditeljske tradicije.

Znatno kompleksniji projekt je bila izrada konzervatorskog elaborata za Velo Grablje koji je završen u veljači ove godine. Navedeni elaborat je odlična osnova za očuvanje, ali, što je još važnije, i revitalizaciju tog naselja zanimljive povijesti, samo 11 kilometara udaljenog od mondenog Hvara. Uspjeh projekta obnove Malog i Velog Grablja je zapravo posljednja šansa za očuvanje tradicionalne graditeljske baštine, ali i krajolika koji je oblikovan ljudskim rukama, u obliku brojnih nasada na ograđenim terasama na obroncima. Taj poljoprivredni raster nekadašnjih vinograda i nasada lavande predstavlja iznimnu ambijentalnu vrijednost.

Grad duhova

Velo Grablje zovu i grad duhova, zbog činjenice da sada u njemu stalno živi još samo pet-šest stanovnika. Ipak, nedjeljom u mjesnoj crkvi se okupi puno više mještana, koji sada uglavnom žive uz more, u Hvaru i drugim mjestima. Ipak, oni su ostali fanatično vezani uz svoje naselje i osnovali su udrugu ‘Pjover’ koja se uključila u projekt revitalizacije naselja.

U elaboratu se na početku prezentira povijest i obilježja naselja te obilježja krajolika. Nakon toga se analizira stanje kulturnih dobara te osvrt na nematerijalnu baštinu Velog Grablja. Posebnu znanstvenu vrijednost ima detaljna analiza postojećeg stanja i obuhvaćeni su svi aspekti, od načina gradnje, vrste materijala, do analize organizacije ulica i samog naselja. Najvažniji dio elaborata na kraju donosi sustav mjera zaštita, koji će biti osnova svih daljnjih aktivnosti u projektu.

Projekt Eko-etno selo
 u planu realizacije na prvom mjestu ima u vidu kriterije konzervatora i od njih se ne odstupa. To zapravo garantira autentičnost, koja je označena kao ključni element buduće tržišne pozicije i revitalizacije naselja. Projekt je precizno razradio i poslovni model u kojem je predviđena komercijalna funkcija za oko 30 posto objekta, od primjerice dvije smještajne jedinice pa naviše, ovisno o gabaritima objekata. Predviđeni su i ugostiteljski sadržaji, suvenirnice, ali i javni sadržaji. Najvažniji element je i revitalizacija tradicionalnih zanata i aktivnosti, primjerice u Velom Grablju proizvodnja lavandinog ulja.

Takve se projekte u velikoj mjeri financira iz EU fondova, najviše za infrastrukturne zahvate, a za održivu ekonomiju tih zajednica se predlažu i značajne porezne olakšice. U izradi dokumentacije i planova za projekt velik posao je odradio Konzervatorski zavod u Splitu. U slučaju obnove Velog Grablja, činjenica da je naselje gotovo napušteno i smještaj daleko od obale je zapravo sretna okolnost, pa u graditeljskom i urbanističkom smislu nije devastirano, kao velik broj sličnih u Dalmaciji u posljednja tri-četiri desetljeća. U Humcu je velik dio objekata građenih suhozidom bio gotovo porušen, dok u Velom Grablju to nije slučaj, pa će i obnova biti znatno lakša u fizičkom smislu.

Znatno teži dio projekta će biti obnova života. Nakon završetka elaborata, na redu je djelovanje na terenu. Ovaj pokušaj može biti uzor i ogledan primjer pune zaštite i revitalizacije, ali na način koji je ekonomski i socijalno prihvatljiv. To ne bi trebao biti samo konzervatorski i komercijalni turistički projekt, već popravni ispit iz ekonomije, graditeljstva i urbanizma za Dalmaciju.

Velo Grablje u svojih pet-šest stoljeća je bilježilo uspone i padove, pa tako krajem 19. stoljeća u njemu živi oko 500 stanovnika. Već sredinom 20. stoljeća, broj stanovnika Velog Grablja je prepolovljen, 1969. u njemu živi 160 stanovnika, a sada je taj broj jednoznamenkast. Hoće li taj broj opet početi rasti, ovisi o ovom projektu.

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

Intervju: Kulturni biseri Hrvatske

BeFunky-collage
‘Kulturni biseri Hrvatske’ serijal je Hrvatskog katoličkog radija koji kroz 17 emisija predstavlja baštinu Hrvatske koja se nalazi na UNESCO-vim popisima nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.

”Suhozid – kameni spomenik žuljevitih dlanova” naziv je emisije povećene ovoj vrijednoj vještini, a poslušati je možete ovdje:

Prenosimo i dio transkripta intervjua s predsjednicom udruge: Suhozid – kameni spomenik žuljevitih dlanova

‘Kulturni biseri Hrvatske’ serijal je Hrvatskog katoličkog radija koji kroz 17 emisija predstavlja baštinu Hrvatske koja se nalazi na UNESCO-vim popisima nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. ”Suhozid – kameni spomenik žuljevitih dlanova” naziv je emisije povećene ovoj vrijednoj vještini, a poslušati je možete ovdje: Prenosimo i dio transkripta intervjua s predsjednicom udruge: Suhozid – kameni spomenik […]

Read More »

 atts
0

Krš kao brend! Reportaža s manifestacije “Naš krš” i prvenstva Crne Gore u gradnji suvomeđe

Tekst i fotografije: Planinarski klub „Subra“ & Agencija za razvoj i zaštitu Orjena doo Herceg Novi

Prvenstvo CG, ekipa Ilić
Ekipa “Ilić” na natjecateljskom poligonu

Tokom vikenda održana je manifestacija “Naš krš“, koja je još  jednom ukazala kroz aspekt prirodnih ljepota karsta, ali i kroz  specifični kulturni pejzaž ponikao na simbiozi čovjeka i kraške prirode, na potrebu za njihovo revalorizaciju i pažljivo čuvanje.

Protekla dva dana, Orjensko sedlo (1600 m) bilo je centar programa posvećenog kršu i očuvanju tradicije života na njemu. Prvog dana planinari iz Herceg Novog i Podgorice („Subra“, „Gorica“ i individualci), izveliki su kružnu turu kroz centralni dio masiva, obilazeći njegove najviše ali i najkrševitije tačke, upoznajući se sa teškoćama prelaska ovakve vrste terena, a ujedno i sa skrivenom ljepotom Orjena. I pored značajne doze nepristupačnosti, Vučji zub (1805 m) i Veliki kabao (1894 m), bili su kroz vjekove značajne vojne granične tačke, kao i ustanička gnijezda. Do njih vode planinarske, pastirske, pa čak i stare švercerske staze.

Uspon na Vučji zub
Uspon na Vučji zub

Drugi dan bio je rezervisan za IV Prvenstvo Crne Gore u gradnji suvomeđe, događaj kojim se želi očuvati i oživjeti drevno umijeće gradnje u kamenu u tehnici na suvo, bez vezivnog materijala. Prenos ovog umijeća sa koljena na koljeno zaslužan je za naše prilagođavanje životu na kršu, odnosno, prilagođavanje krša našim potrebama. Ono što je nekad bila nužnost opstanka, danas je kulturna vrijednost, kako u aspektu nematerijalne, tako i u aspektu materijalne baštine. Takođe umijeće zidanja i kulturni pejzaž kao njegov produkt, sve su značajniji segmenti turističke ponude koja je davno prešla granicu sunca, plaže i mora. Važno  je da iz godine u godinu među domaćim stanovništvom raste svijest o značaju očuvanja ove tradicionalne vještine, između ostalog i kroz ova kulturološko-sportsko-rekreativna takmičenja.

Ekipa Ilić
Ekipa “Ilić”

Ekipa Podgorica na moru
Ekipa “Druga šansa”

Ekipa Druga šansa
Ekipa “Podgorica na moru”

Ove, baš kao i protekle godine, najuspješnija je bila ekipa „Ilić“ iz Bijele, koja je ustvari porodični tim sastavljen od čak tri generacije, objedinjen ljubavlju gradnje u kamenu. Drugo mjesto zauzela je mješovita hercegnovsko-trebinjska ekipa „Druga šansa“, dok je treće mjesto pripalo još jednoj miješanoj, podgoričko-hercegnovskoj ekipi, prigodno nazvanoj „Podgorica na moru“. Kapiteni ekipa, Jovan Ilić, Dejan Pavlović i Predrag Vujović, dobili su diplome, kao i rukom rađene gastro-suvenire, dar hercegnovskog NVU „Ruke“, dok je najboljoj ekipi pripao i prelazni pehar, kamena „Orjenska buža“ rad umjetnika i planinara, Dejana Veriga.

Pobjedničke ekipe zajedno
Pobjedničke ekipe zajedno

Odmor ispred planinarskog doma
Odmor ispred planinarskog doma

Organizaciju događaja su pomogli: Turistička organizacija Herceg Novi, Ministarstvo sporta, Planinarski savez Crne Gore i Opština Herceg Novi, dok su organizatori bili PK „Subra“ (planinarska tura i smještaj), odnosno Agencija za razvoj i zaštitu Orjena (Prvenstvo CG).

Herceg Novi, 01. 07. 2019.

 

Tekst i fotografije: Planinarski klub „Subra“ & Agencija za razvoj i zaštitu Orjena doo Herceg Novi Ekipa “Ilić” na natjecateljskom poligonu Tokom vikenda održana je manifestacija “Naš krš“, koja je još  jednom ukazala kroz aspekt prirodnih ljepota karsta, ali i kroz  specifični kulturni pejzaž ponikao na simbiozi čovjeka i kraške prirode, na potrebu za njihovo revalorizaciju i […]

Read More »

 atts
0

Dragodid se vraća kući

Tekst: Mislav Tovarac
Foto: Anton Divić, Nina Lišnić

Početkom prošlog mjeseca održana je višednevna radna akcija u selu Dragodid na Visu za nekoliko volontera. Mjesto koje je našoj udruzi dalo ime i gdje su prije više od 15 godina počele naše suhozidne aktivnosti specifično je po mnogo toga. Nalazi se sat vremena hoda od Komiže, dosta dobro skriveno sa ceste, te da nema magaraca i koza njegove jedine povremene stanovnice Nedjeljke Burić koji odaju da se tamo nalazi nešto više, bilo bi ga veoma lagano promašiti. Selo nema struje ni tekuće vode, uobičajena pojava za mala kamena mjesta kakvih ima na stotine na istočnoj obali Jadrana. Boravak u takvoj sredini interesantan je jer pruža uvid u način života koji je na našoj obali postojao sve do nedavno – uz minimum komfora i prilagođen teškim geografskim uvjetima.

Dragodid je kao i većina malih ruralnih mjesta po Jadranu naglo napušten sredinom prošlog stoljeća, no radi relativne blizine Komiži i povremenih stanovnika nije doživio sudbinu mnogih sebi sličnih mjesta – tihu smrt u zagrljaju šume. Danas je često posjećen, primarno zbog turizma, nekad i radi suhozida.

Naš boravak tamo prošao je u tradicionalnoj maniri. Obroci, kava i čaj kuhali su se na vanjskom otvorenom ognjištu, voda dovlačila iz gustirne, i gradilo se u suho.

slika 1
U sklopu naše višednevne akcije popravili smo nekoliko urušenja u selu, improvizirali novu štalu za koze i dobro se zabavili. Bivša urušenja nalaze se na kozama često korištenoj ruti livada – kuća, a zašto su nastala postane jasno svakome tko se u blizini tora kada se koze uvode ili puštaju van.

slika 2
slika 3
slika 4
Nakon naše intervencije, suhozidna ograda vraćena je na mjesto i znanstvenom metodom je potvrđeno da po novome podnosi opterećenje od minimalno tri koze i dva kozlića.

slika 5
slika 6
slika 7
S druge strane sela, na mjestu gdje je niknula nova štala pruža se fantastičan pogled na more tako da koze sada uz novu ogradu u stalnom boravištu imaju i ljetnikovac nepunih 10 minuta trčkaranja nizbrdo.

slika 8 slika 9 slika 10

Zahvaljujemo gradu Komiži na donaciji sredstava koja su nam omogućila ovu akciju, vinariji Senjanović na donaciji koja nas je krepila tokom akcije i Nedjeljki Burić na smještaju, društvu i vječitom duhu i atmosferi.

slika 11 slika 12
slika 13 slika 14

 

Tekst: Mislav Tovarac Foto: Anton Divić, Nina Lišnić Početkom prošlog mjeseca održana je višednevna radna akcija u selu Dragodid na Visu za nekoliko volontera. Mjesto koje je našoj udruzi dalo ime i gdje su prije više od 15 godina počele naše suhozidne aktivnosti specifično je po mnogo toga. Nalazi se sat vremena hoda od Komiže, […]

Read More »

 atts
0

Vremeplov: (G)radionica gromača, Kotor (Crikvenica), 17. i 18. svibnja 2019.

Tekst: Romina Tominić
Foto: R.T., Tea Rosić, Mislav Tovarac, Ante Senjanović

60420458_2097220553722348_3042573446874660864_n

17. i 18.05. održali smo tradicionalnu (g)radionicu gromača na najstarijem i najskrovitijem kutku Crikvenice, na Kotoru. Muzej Grada Crikvenice uz naše stručno vodstvo te uz potporu Ministarstva kulture i Grada Crikvenice organizira ovu radionicu već sedmu godinu zaredom.

Na (g)radionicama prenosimo znanje i tehniku gradnje “u suho”, a iskustvo koje pritom prenosimo nezamijenjivo je – istražujući kamen mi razmišljamo rukama, a gradeći zajedno, mic po mic, spašavamo selo od zuba vremena.

60303001_2721659754550971_5887102807814701056_n

S obzirom da je Kotor od svakodnevnih crikveničkih kretanja izoliran pola sata dugom pješačkom stazom, ne čudi kako su sve čari njegove primorske arhitekture ostale gotovo netaknute.

Trag čovjeka i njegovo višestoljetno nastojanje kultiviranja krajolika vidljivo je u svakom kutku Kotora i njegove okolice s kojom čini zaštićenu kulturno-povijesnu graditeljsku cjelinu velike arheološke i etnografske vrijednosti. Riječ je o staroj jezgri iz koje je niknula Crikvenica.

IMG_3737

Ove smo godine bili u nešto manjem broju no to nas nije spriječilo da obnovimo čak 3 podzida, 1 suhozid i dio stubišta na predjelu Placa. U radovima održavanja Kotora pomogli su i zaposlenici Eko Murvice koji su pokosili putove oko sela, a radionici se odazvalo i domaće stanovništvo.

60708166_2097220600389010_8365576701731667968_n

Rastavili smo 3 gromače i već isti dan obnovili dvije do pola i jednu manju do kraja.

1. gromača:

IMG_3692

IMG_5984

IMG_5994

IMG_3795

2. gromača

IMG_20190517_105501

IMG_3789IMG_5982

Drugog smo dana razmjenili svoja znanja sa još novih lica.

60408515_2723471681036445_8003981476641112064_n

Zajedno smo obnovili zidić, jednu srednje zahtjevnu i jednu zaista zahtjevnu gromaču radi koje moramo pohvaliti Antu koji je predvodio taj poduhvat.

IMG_20190517_180940

Povremenoj kiši nismo dozvolili da nas smeta! -ali navela nas je na razmišljanje: gradimo li zaista u suhoj, ili ipak, u mokroj tehnici? :D

Kako god bilo, definitivno gradimo u entuzijazmu. Stoga smo ostali i treći dan kako bi rješili još jedan problem.

20190519_3077

Na zamolbu kustosice Muzeja Grada Crikvenice Tee Rosić odlučili smo sanirati stubište u samom centru Kotora. Naime, sa dotičnog stubišta ispala su dva kamena radi kojih bi uskoro popadala cijela konstrukcija.

60700686_2100598656717871_1956318248542666752_n

Trebalo je počistiti zemlju sa stepenica, izbiti ogromni korijen, pronaći prave veličine kamenih blokova i ugraditi ih. Vještinom i brzinom iznenadili smo sami sebe, a ubrzo i turiste koji su se u to vrijeme našli u našem okruženju.

IMG_3937

Kada smo okončali s radovima obišli smo selo i odredili iduću lokaciju (g)radionice koja se sprema na jesen kada ćemo se opet družiti u zidarskim rukavicama!

Vidimo se!

Tekst: Romina Tominić Foto: R.T., Tea Rosić, Mislav Tovarac, Ante Senjanović 17. i 18.05. održali smo tradicionalnu (g)radionicu gromača na najstarijem i najskrovitijem kutku Crikvenice, na Kotoru. Muzej Grada Crikvenice uz naše stručno vodstvo te uz potporu Ministarstva kulture i Grada Crikvenice organizira ovu radionicu već sedmu godinu zaredom. Na (g)radionicama prenosimo znanje i tehniku gradnje […]

Read More »

 atts
0

MIMO trih škalic od Skrbčić do Picika

Tekst “Kroz 10 škalic od Skrbčić do Picika” Berislava Horvatića, objavljen u travanjskom broju časopisa “Krčki val” i ekskluzivno ovdje na Dragodidu, u lipanjskome je broju dobio nastavak. I ovoga puta su nam autor i izdavač Denis Lešić (inače koautori vrlo zanimljive knjige “Tajne otoka Krka”) omogućili (pret)premijernu web-ekskluzivu.

I dalje je riječ o zanimljivom suhozidnom detalju – škalici, uskome prolazu kroz gromaču – ali sada nešto manje iz dokumentarističke perspektive, a nešto više iz perspektive razmatranja konflikta turizma i baštine.

Naime, kao kontrast krasnoj i očuvanoj stazi kroz 10 škalica, ovdje autor opisuje označenu biciklističku stazu na čijoj su trasi tri škalice morale biti djelomično devastirane radi omogućavanja prolaza – više ne KROZ, nego MIMO njih. Na ovu je stazu autora upozorio domaći čitatelj Nenad Kosić, a u međuvremenu je (u prošlom broju) svojim razmišljanjem reagirao i Rado Žic Mikulin. Osim suhozidne zanimljivosti i aktualnog pitanja može li “turizam biti sit i gromača cijela”, u cijeloj ovoj priči zanimljiva je i činjenica da je članak o suhozidnoj baštini potaknuo domaće na reagiranje i volontiranu informaciju. Pogođena tema i angažirana publika pokazuju se kao dobitna kombinacija za otkrivanje suhozidnih fenomena, standardno slabo pokrivenih pisanim izvorima…

Pročitajte sami: MIMO trih škalic od Skrbčić do Picika, Krčki val 78, lipanj 2019, pp. 2-4.

 

zatvarajovce

 

Tekst “Kroz 10 škalic od Skrbčić do Picika” Berislava Horvatića, objavljen u travanjskom broju časopisa “Krčki val” i ekskluzivno ovdje na Dragodidu, u lipanjskome je broju dobio nastavak. I ovoga puta su nam autor i izdavač Denis Lešić (inače koautori vrlo zanimljive knjige “Tajne otoka Krka”) omogućili (pret)premijernu web-ekskluzivu. I dalje je riječ o zanimljivom […]

Read More »