Mocir Kapar #9

Kratki dani s puno sunca obilježili su vikend 18.-19. studenog na Silbi. Uspjeli smo zaobići kišu nakon nekoliko odgođenih termina kroz jesen. Vjetar nas ipak nije zaobišao. Do otoka je trebalo stići u petak navečer katamaranom po nemirnom moru koje nas je dobro „izvaljalo“ kao uvertiru u jednu od zadnjih suhozidnih akcija ove godine.

tekst: Miran Križanić
foto: Ana Horvat, Hana Truta, Miran Križanić

Kratki dani s puno sunca obilježili su vikend 18.-19. studenog na Silbi. Uspjeli smo zaobići kišu nakon nekoliko odgođenih termina kroz jesen. Vjetar nas ipak nije zaobišao. Do otoka je trebalo stići u petak navečer katamaranom po nemirnom moru koje nas je dobro „izvaljalo“ kao uvertiru u jednu od zadnjih suhozidnih akcija ove godine.

Ekipa sastavljena od Dragodid članova i volontera, Silba Off Season organizatorica i nekoliko lokalnih zainteresiranih volonterki radila je kroz dva dana na dvije lokacije i obnovila oko 25 metara ogradne gomile uz put do porta Sv. Ante.
Suhozidne radionice pod nazivom Mocir-kapar u organizaciji platforme SOS Silba Off Season održavamo već 9. put. „Off season“ u nazivu inicijative znači da se akcije odvijaju u pred i post sezoni tj. proljeće i jesen, koja ponekad zagrabi i u zimu. Cilj je oživiti aktivnosti na otoku koje nakon intenzivnog ljeta naglo zamru.

Zadatak je ovaj put bio obnoviti suhozide – mocire na putu do porta Sv. Ante – uvale s plažom i pristaništem za manje brodice gdje se nalazi i istoimena crkvica po kojoj je uvala dobila ime. Put se u prethodnom periodu širio i uređivao pa je pri tome nastradalo i nešto suhozida, kao što to često biva pri radovima širenja i privođenja svrsi starih puteva kroz nekadašnje vinograde i maslinike.
Krenuli smo u subotu ujutro i radili cijeli dan na lokaciji bliže selu te obnovili 4 manje provale pojedinačnih duljina 2-5 m. Podijelili smo se u dvije ekipe i radili paralelno s obje strane puta. Na ovom segmentu zid je bio nešto viši, s jedne strane do pojasa a s druge do visine prsa i viši.

U nedjelju smo radili na južnijoj lokaciji, bliže cilju – portu Sv. Ante gdje smo obnavljali dugačku provalu od cca 11m nešto nižeg zida – visine idealne za sjedenje. Ovdje se cijela ekipa mogla rasporediti i raditi duž iste linije zida. Materijala nije nedostajalo na ovoj širokoj ali urušenoj mociri.

Predvečer nas je već čekao povratak kućama i hvatanje katamarana za natrag za Zadar. Tempirali smo stoga završetak mocire nešto ranije. Prije ručka i pakiranja očistili smo plažu u portu od naplavljenog smeća i plastike kojeg nažalost iz sezone u sezonu ima i previše na obalama jadranskih otoka. More je bilo mirno i još uvijek relativno toplo pa su se najhrabriji i okupali.

Na povratku u bazu, prošetali smo i pokraj „zavjetne“ ili Grašove mocire. Zid je to koji glasi za najljepši na Silbi, impozantne visine do 2m i vrlo kvalitetne gradnje koja se očituje u preciznom vezu među kamenjem ali prije svega ravninom lica zida.

Treba spomenuti i domaćine kod kojih smo ovaj put bili smješteni – udrugu 20000 milja, koja se bavi biologijom i ekologijom mora. Zajedno smo proveli ugodan vikend, družili se i radili na mocirama.

Hvala svim sudionicima i organizatorima na vrijednim rukama i dobroj atmosferi!

Komentiraj

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

hrHR