Napisao Marko Pejić
Naši prijatelji iz REMPART-a su nas i ovo ljeto pozvali da sudjelujemo na jednoj od njihovih Erasmus + radionica u Francuskoj. REMPART je organizacija koja već više od 50 godina okuplja udruge usmjerene na zaštitu i obnovu kulturne baštine u Francuskoj, organizira brojne radionice poput ove i s kojom često surađujemo. Peteročlana ekipa iz udruge 4 GRADA DRAGODID odlučila je ignorirati aerodrome i krenuti na put unajmljenim crnim kombijem. Zaključili smo da je tako komotnije. U kombi stane puno više slanine i rakije nego što se može ponijeti avionom, a sloboda vrludanja koju pruža motorizirano vozilo je vrijedna dužeg puta. Tisuću i pol kilometara kasnije, nakon puta oko Venecije i Milana, preko Alpi i spavanja u Chamonixu ispod Mont Blanca, renault zagrebačkih registracija izlijeće iz nepreglednih polja žita i suncokreta ravno u La Neuville-sur-Essonne (u prijevodu “Novi grad na Essone”, obližnjoj rijeci), ruralno mjestašce južno od Pariza gdje ćemo se sljedeća dva tjedna baviti drvodjelstvom i kazalištem. Čudna kombinacija vještina za nas suhozidare, no bez dvojbe izazov kojemu smo se veselili.
Smješteni smo u šatore na posjedu Château des Deux Tours (Utvrda od dva tornja) koji u zakupu ima naš domaćin, kazališna družina Théâtre des Minuits (u prijevodu Ponoćni teatar). Izvorno srednjevjekovna utvrda je ruševina posljednji put pregrađivana u 16. stoljeću nakon čega biva zapuštena, a okolni posjed pretvoren u plantažu industrijske konoplje. Na dnu posjeda je dugačka uzdužna bara koja je izvorno služila namakanju stabljika konoplje kako da bi se iz njih mogla izvući tekstilna vlakna. Théâtre je nekadašnju plantažu pretvorio u vrt engleskog tipa sa drvenom šetnicom i mostom koje je bilo potrebno obnoviti. To je naš zadatak.
Théâtre je profesionalna glumačka družina koja u svom vrtu organizira cijelu sezonu kulturnih događaja za javnost i puno popratnih radionica za djecu i odrasle. Imali smo priliku prisustvovati jednom od njihovih većih programa i to je izgledalo jako dobro. Program glumaca domaćina bio je obogaćen glazbenim izvođačima različitog kalibra i mađioničarem, koji su bili raštrkani u pitoresknom prostoru vrta i ruševine utvrde. Lokalni ugostitelji su iz svojih kamiončića posluživali hranu i piće popriličnom broju mladih i starih posjetitelja. Atmosfera je bila ugodna i živahna što me iznenadilo jer samo mjestašce izgleda upravo suprotno, tmurno i mrtvo. Gotovo sve kuće su ograđene od javnog prostora ulice visokim zidovima, sve kapije i prozori su gotovo bez iznimke uvijek zatvoreni, čak se ni uz rijeku ne možete prošetati jer ne poznaju vodno dobro i sve parcele obale su zazidane i ograđene. Možda upravo zbog toga francuska javna politika stavlja veliki naglasak na osnaživanje lokalne zajednice kroz ovakve kulturne programe. Sa velikim uspjehom čini se.
Ekipu polaznika radionice su uz hrvatsku delegaciju činile grupe iz Poljske i Katalonije te francuski polaznici. Postoji nešto magično na ovakvim okupljanjima. Ako si odlučio proputovati tisuće kilometara da spavaš u šatoru i podariš domaćinima besplatan rad, šanse su vrlo velike da ćeš biti i vrlo ugodna osoba za druženje. Snažno drugarstvo koje smo razvili je rezultiralo sjajnom atmosferu i kad se radilo i kad se feštalo.
Plan drvodjelnog rada je bio rastaviti stari daščani put od jelovine i izraditi te postaviti novu konstrukciju od hrastovih greda i dasaka. Kako su organizatori glumci, a ne zidari ili tesari, nisu se najbolje snašli u provođenju radionice. Tu je na naplatu došlo naše dugogodišnje iskustvo planiranja i provedbe brojnih suhozidnih radionica i rad sa polaznicima volonterima. Zbrojivši iskustvo i entuzijazam svih polaznika smo, unatoč manjkavostima organizacije, uspijevali probiti sve zacrtane rokove i norma zabavljajući se pri tome. Drvodjelni posao je po prirodi bio dosta jednostavan tako da nije bilo nepredviđenih izazova i uspješno smo obnovili cijelu stvar. Poseban gušt nam je bio urediti suhozidni podzid kraja bare i kratka adhoc suhozidna radionica za polaznike koju smo napravili u dvorištu od viška materijala.
Nakon uspješno obavljenog posla krenuli smo istim putem nazad, ponovno spavali u Alpama i na kraju parkirali crni kombi u Zagrebu, da nas čeka do sljedeće avanture.
01 FOTO – Zvone pokazuje gdje je ledenjak u Chamonixu
03 FOTO – suhozidno uređenje kraja
04 FOTO – nadzorni inženjeri 4GD procjenjuju kvalitetu lokalnog francuskog suhozida
05 FOTO – zasluženi odmor nakon napornog radnog dana
06 FOTO – vrt i silueta Château des Deux Tours
09 FOTO – noćno osvjetljenje vrta
10 FOTO – ministarstvo vanjski poslova 4GD u francuskom bistrou – stereotip
11 FOTO – boćanje je popularno i u FRA, no balote smo morali donijeti mi iz Hrvatske
Dragodid na Lastovu ili Radno na praznik rada
Tekst: Mislav Tovarac
Foto: Anton Divić, Ines Bačan, Mislav Tovarac
U tjednu koji je prethodio međunarodnom prazniku rada bili smo pozvani održati jednu višednevnu radionicu, tj. podržati radnu akciju izgradnje suhozida na ulazu u OPG Podanje na Lastovu. Akcija je organizirana od strane Udruga Dobre Dobričević i Udruga Rukatac i Piculja Lastovo u vidu plana i programa, a podržana od naše strane u vidu edukacije i izvedbe. Suhozidi na Lastovu prisutni su u podjednakoj količini i funkciji kao i na ostatku obale i otocima pa smo prateći te parametre prionuli na posao. Zadatak je bio sagraditi 45 metara niskog zida koji slijedi cestu na ulazu u OPG Podanje te sprečava urušavanje terena sa te strane. Na naše veliko olakšanje dočekao nas je pripremljen, očišćen teren i obilje materijala za gradnju. Prvi dan je prošao u pripremi i selekciji materijala za gradnju, nešto temeljenja i dosta dolaženja sebi nakon dugog putovanja, te smo potegnuli samo manji dio zida, no i to je bilo dovoljno i za volontere i domaćine koji su nam kroz sve dane nudili vrhunsku okrepu u domaćim proizvodima, pitkim i jestivim.
Drugi dan je prošao u radnoj atmosferi, no vrućine koje su već tada rasle do 30 stupnjeva i manjak bilo kakvog vjetra učinio je dan dosta iscrpljujućim. Na sreću imali smo pomoć mehanizacije i inspirativnu količinu domaćeg vina da nam pomogne pregrmiti sve poteškoće.
Ostali dani prošli su u sjenovitijem dijelu gradilišta te je time i posao išao lakše, temeljni red zida bio je položen pa nam je ostalo jedino zidanje, bez kopanja i popratnih radnji vezanih uz gradnju. Promjena sezone i duži dan ostavili su nam i dovoljno vremena za razgledavanje otoka nakon radnog vremena što za razliku od gradilišta nismo fotodokumentirali, pa nastavno u tom tonu, ovo je konačni rezultat.
Želimo se zahvaliti organizatorima, Udruzi Dobre Dobričević, Udruzi Rukatac i Piculja Lastovo, svim volonterima i volonterkama, domaćinima OPG Podanje na uloženom vremenu, trudu i dobroj volji. Nadamo se da ćete nas zvati ponovno.
Pozdrav!
Tekst: Mislav Tovarac Foto: Anton Divić, Ines Bačan, Mislav Tovarac U tjednu koji je prethodio međunarodnom prazniku rada bili smo pozvani održati jednu višednevnu radionicu, tj. podržati radnu akciju izgradnje suhozida na ulazu u OPG Podanje na Lastovu. Akcija je organizirana od strane Udruga Dobre Dobričević i Udruga Rukatac i Piculja Lastovo u vidu plana […]
Read More »