Na rubu teme: Prodaja napuštenih sela

U proljeće 2008. Dragodid se povlačio po većini dnevnih listova, tragom (dez)informacije o njegovoj prodaji za 370.000 EUR. Ton članaka, a posebno komentara čitalaca u internet izdanjima novina, bila je žalopojka.

Usporedite ovo: otprilike u isto vrijeme u Španjolskoj je objavljena prodaja napuštenog sela po cijeni od senzacionalno povoljnih 48.080 EUR, što je podiglo pravu lavinu, ali ne žalopojki, nego alternativnih prijedloga za održivo korištenje (tog i sličnih sela), i naravno, ponuda za kupnju. Epilog priče nam nije poznat.

(link na članak poslao J. Kale)

Needs some updating: Buyers flock to bid for abandoned Spanish hamlet By Elizabeth Nash in Madrid The Independent, 13 February 2008

A modest advertisement offering an abandoned village for sale in a remote corner of Spain has prompted a buyers’ frenzy, not just from those seeking a bargain in a flagging market, but among idealists proposing detailed plans for rural regeneration.
The hamlet of Conejares recently came on the market for €48,080 (L35,700), and produced so many inquiries – including firm offers – that its owner has gone to ground, turned off his mobile, and withdrawn the advertisement.
The sale was posted on a website devoted to abandoned villages, of which there are 2,700 throughout Spain. After the deluge of potential buyers, Conejares was removed from the site, apparently to clarify details of the ancient title deeds.
The last farm labourers left the hamlet, 185 miles north-east of Madrid, 70 years ago. Today’s owner of what is little more than a heap of rubble and stone walls in picturesque surroundings does not exactly oversell his
product: “Conejares does not appear on the map, and has no water or electricity, although a high-tension cable passes a kilometre away.”
It adds, encouragingly: “It should not be difficult to get permission to dig a well,” and points out that plentiful water is apparently available not too far below ground.
The village is surrounded by cornfields, with only a dirt track linking it to a road between the two nearest towns of Muro de Agreda and Matalebreras in the province of Soria, whose bleak uplands border the harsh region of Aragon.
This is the most depopulated region of Spain.
“Even those from around here had never heard of it,” said Eva Sanchez, a journalist on the regional paper Diario de Soria who photographed the ruins.
The successful buyer would get three houses, a church – in reality, the remains of a tiny hermitage – and a livestock enclosure, all in a plot of 6,000 square metres, classified by the municipal registry as rustico. This detail is important, because if a future developer wanted to transform this rural hideaway into a casino, say, or even a holiday development, it could involve complex applications for permission to reclassify the land for building, or commercial activity.
For years, Conejares was physically and administratively invisible. None the less, the for-sale notice created an online sensation, prompting a blizzard of chat forums, digital commentaries and alternative blogs. An “auction”
attracted one proposal to gather a group of 50 people to buy the village jointly with the aim of repopulating it. Others suggested the installation of low-cost industries to create a nucleus of activity that could reverse the plague that blights rural Spain: the flight to the cities. A further proposal was to set up an agrarian co-operative that would sell local produce directly without the need for intermediaries.
Online discussions also produced the proposal of a common fund to be managed by the council of Olvega that would be distributed among future villagers by means of a tailor-made credit card.
Bloggers discussed how this might be organised, how much each member would contribute, and even daily life in a reborn Conejares. The idea of reviving the hamlet as a commercially viable operation is not as utopian as it sounds.
Nearby Valdelavilla was rescued from oblivion years ago by a language school, Pueblo Ingles (English Village), which turned the village’s isolation into an advantage: it banned the speaking of Spanish, and developed the remote spot as a centre for learning English by total immersion.
The mayor of Olvega, Gerardo Martinez, is bemused by the brouhaha. “It’s not even a proper village,” he said yesterday. “It’s just a hillock where there used to be some cattle sheds, and now there’s nothing.”

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

Press: Kulturni krajolik Srime

Dijelimo članak dr.sc. Jadrana Kale ”Srima – krajolik nastanka starog grada Šibenika, u rukama novog grada – Vodica” objavljen u dvomjesečniku Šibenik 2012.

(klikom na fotografiju preuzimate članak)

Screenshot_1

 

Dijelimo članak dr.sc. Jadrana Kale ”Srima – krajolik nastanka starog grada Šibenika, u rukama novog grada – Vodica” objavljen u dvomjesečniku Šibenik 2012. (klikom na fotografiju preuzimate članak)  

Read More »

 atts
0

Ivan Štefanić Umolina: arhitekt bez diplome

Ljubaznošću autora Berislava Horvatića i izdavača Denisa Lešića ekskluzivno objavljujemo članak pripremljen za novo izdanje časopisa Krčki val, studeni 2018.

U članku je predstavljen Ivan Štefanić Umolina (1868.-1949.), jedan od najpoznatijih graditelja suhozidnih i ne-suhozidnih građevina iz Drage Bašćanske na otoku Krku. Autor ističe lokalitet Za Kijcem na draškoj komunadi, gdje je Umolina osmislio i izgradio možda najpubliciraniji od čuvenih draških nadsvođenih bunara te sklop štalice – mošune – sa pripadajućim predvorjem i gromačama, zatim niz kvalitetno građenih gromača i obzidanih dolaca te vlastitu obiteljsku kuću u Dragi.

Njegove gromače su savršene, prepoznaju se izdaleka. Ulazi u njegove dolce i particele su široki, da dva vola mogu proći upregnuta u jaram. Njegova kuća je uzor savršenstva i pedanterije. U nedostatku dostojne lokalne konkurencije, natjecao se sa samim sobom…

Stoga nije čudno da su mu njegova djela osigurala pamćenje i poštovanje Dražana do danas, a početkom 2000-tih privukla i profesora teorije arhitekture dr. sc. Boruta Juvanca da ih zajedno s autorom teksta obiđe, izmjeri, nacrta i međunarodno publicira. Ostatak pročitajte sami.

“Krčki val” 71, studeni 2018, pp. 34-37

2_Za_Kijcen_BH_5361
foto: bunar Za Kijcem, Berislav Horvatić

Ljubaznošću autora Berislava Horvatića i izdavača Denisa Lešića ekskluzivno objavljujemo članak pripremljen za novo izdanje časopisa Krčki val, studeni 2018. U članku je predstavljen Ivan Štefanić Umolina (1868.-1949.), jedan od najpoznatijih graditelja suhozidnih i ne-suhozidnih građevina iz Drage Bašćanske na otoku Krku. Autor ističe lokalitet Za Kijcem na draškoj komunadi, gdje je Umolina osmislio i […]

Read More »

 atts
0

Oblici suhozidne arhitekture

Dijelimo vijest o još jednoj emisiji radio-serijala ”Baština, mi i svijet” urednice dr. Snješke Knežević posvećenoj suhozidu. U njoj su predstavljeni oblici u kojima se javlja suhozidna arhitektura u različitim sredinama, u oslonu na publikaciju Gradimo u kamenu udruge DRAGODID.

Emisija je dostupna ovdje: https://radio.hrt.hr/aod/oblici-suhozidne-arhitekture/272305/

Screenshot_1

Dijelimo vijest o još jednoj emisiji radio-serijala ”Baština, mi i svijet” urednice dr. Snješke Knežević posvećenoj suhozidu. U njoj su predstavljeni oblici u kojima se javlja suhozidna arhitektura u različitim sredinama, u oslonu na publikaciju Gradimo u kamenu udruge DRAGODID. Emisija je dostupna ovdje: https://radio.hrt.hr/aod/oblici-suhozidne-arhitekture/272305/

Read More »

 atts
0

Suhozid kao baština

Nedavno emitirana emisija radio-serijala ”Baština, mi i svijet” urednice dr. Snješke Knežević posvećena je suhozidu, a iz pera Filipa Šrajera, dipl.ing.arh. uz naratore Nataliju Stipić Matković i Ivana Kojundžića.

Emisija je dostupna ovdje: https://radio.hrt.hr/aod/suhozid-kao-bastina/271263/

Uvod: Fragmenti iz studije ”Suhozid kao baština – od simbola rada do rada na simbolu” arhitekta Filipa Šrajera, u kojoj raspravlja o suhozidu u baštinskim paradigmama 2o. stoljeća, predstavlja suhozidnu scenu i njezine protagoniste, govori o nastojanju pojedinaca i udruženja u istraživanju i obnovi suhozidnih gradnji, te predstavlja akciju Moj kažun i udrugu 4 GRADA DRAGODID, jedinstvenu u promociji i radu na suhozidnoj baštini.

Screenshot_3

Nedavno emitirana emisija radio-serijala ”Baština, mi i svijet” urednice dr. Snješke Knežević posvećena je suhozidu, a iz pera Filipa Šrajera, dipl.ing.arh. uz naratore Nataliju Stipić Matković i Ivana Kojundžića. Emisija je dostupna ovdje: https://radio.hrt.hr/aod/suhozid-kao-bastina/271263/ Uvod: Fragmenti iz studije ”Suhozid kao baština – od simbola rada do rada na simbolu” arhitekta Filipa Šrajera, u kojoj raspravlja […]

Read More »

 atts
0

Šoltanska bunja

Tekst: Mislav Tovarac
Foto: Andriano Nigoević, Filip Bubalo, M.T.

Krajem prošlog mjeseca naša ekipa vratila se na Šoltu nastaviti edukacijsku radionicu izgradnje male bunje u dvorištu OŠ Grohote započetu u petom mjesecu ove godine. Osnovna škola u Grohotama ima status Ekoškole što je posebna kategorija obrazovne institucije koja naglasak u kurikulumu stavlja na edukaciju svojih učenika o okolišu i naporu koji ljudske djelatnosti stavljaju na njega te redovito poduzimaju razne akcije kako bi rasteretili okoliš od učinka tih djelatnosti. Njeni učenici petih do osmih razreda već su se bavili temom tradicijskog graditeljstva kroz sve predmete, posebice zemljopis, povijest i fiziku.

A kada pričamo o okolišu i krajobrazu otoka Šolte, nezamislivo je pričati o njemu bez da se spomene suhozidna arhitektura koja ga velikim dijelom i definira.

Povijesno gledano, život na Šolti bio je vezan uz tradicijske aktivnosti poput poljodjelstva, ribarstva i proizvodnje vapna. Arhitektura poput bunji, suhozida i vapnenica koja je proizašla iz upravo tih djelatnosti bila je strogo funkcionalna i prilagođena prirodnom okolišu i kao takva kontinuirano postojala stoljećima. No, početkom 20. stoljeća stvari se ubrzano mijenjaju i tradicijsku arhitekturu ubrzano zamjenjuje moderna koja počinje mijenjati naličje otoka.

S time na umu pokrenut je projekt transfera vještine suhozidanja kroz izgradnju bunje u kojem smo i sami sudjelovali, s ciljem prijenosa znanja zidanja u suho i edukacije mlađih generacija o značaju tradicije i njenog odnosa s okolišem. Projekt je realiziran uz podršku Ministarstva kulturekroz program zaštite nematerijalne kulture i stručnu pomoć Konzervatorskog odjela u Splitu.

U prvoj fazi projekta provedenoj u petom mjesecu, kroz nekoliko dana izgradili smo temelj i zidove bunje. U svakoj fazi izgradnje sudjelovalo je po nekoliko razreda OŠ Grohote i nekolicina lokalnih meštara suhozidara čija su nam stručnost i znanjepomogli u izvedbi projekta, te članovi lokalne zajednice koji su uvelike doprinijeli izvedbi projekta kroz donaciju kamene građe.

image001
Foto 1. Temelji i priprema za gradnju

Kroz tih par dana učenici su imali priliku detaljno promatrati kako se gradi u suho te su i sami izgradili nekoliko manjih zidova kako bi se okušali u tehnici.

image002
Foto 2. Demonstracija poučnim materijalima

image003
Foto 3. Priprema za početak radova

image004
Foto 4. Nazire se forma

image005
Foto 5. Inspekcija na terenu

image006
Foto 6. Kraj prve faze

U drugoj fazi, dovršenoj prošli mjesec, podignut je krov izgrađen tehnikom nepravog svoda. Takav krov je samonosiv i predstavlja impresivan element tradicijske arhitekture. Krov se pokriva kamenim pločama koje se u svakom sljedećem redu ubacuju prema unutrašnjosti bunje. Učenici su i u ovoj fazi promatrali čitav proces pokrovljavanja i sami vježbali kako se to radi gradeći malene svodove na improviziranom poligonu od preostalog materijala za krov.

image007
 Foto 7. Krovne ploče i metoda slaganja

image008
Foto 8. Pogled iznutra

Završetkom akcije dovršena je ova faza bunje, a učenici su osviješteni o tradiciji svojeg otoka i osnaženi da ju dalje razvijaju i prakticiraju. U budućnosti se još planira dovršiti njen vanjski plašt.

image009
Foto 9. Kraj

Zahvaljujemo školi i roditeljima na ukazanom povjerenju, osiguranom smještaju i donaciji kamena za zidove i krov,lokalnoj zajednici i meštrima na sudjelovanju i demonstraciji znanja i mnogim Šoltanima koji su došli pomoći i dati ruku od kojih je najstariji Josip Zlenić-Zenso, majstor suhozidar koji je učenicima iz vlastitog iskustva ispričao kako, gdje i zašto su se gradile vapnenice i bunje  te Konzervatorskom odjelu u Splitu na stručnom savjetovanju i pomoći.

Tekst: Mislav Tovarac Foto: Andriano Nigoević, Filip Bubalo, M.T. Krajem prošlog mjeseca naša ekipa vratila se na Šoltu nastaviti edukacijsku radionicu izgradnje male bunje u dvorištu OŠ Grohote započetu u petom mjesecu ove godine. Osnovna škola u Grohotama ima status Ekoškole što je posebna kategorija obrazovne institucije koja naglasak u kurikulumu stavlja na edukaciju svojih […]

Read More »