Planinarski Klub Subra (Crna Gora) 11.8.2019. organizira peto revijalno boćarsko prvenstvo “Orjensko sedlo 2019“ na Orjenu i pozivaju sve zainteresirane!
Program:
9h: okupljanje na Orjenskom sedlu, izvlačenje parova 10h: početak bućarskog prvenstva kao i pojedinačnog takmičenja u gađanju buće na velike daljine
Oko 12h: finale
Oko 13h: zajednički ručak
Oko 14h: obilazak „Ćesarevog puta“ , ili vrha Kosmaš (1720m)
Oko 15h: svečana dodjela prelazne „Gorske buće“, diploma i zahvalnica
Za one koji dolaze izdaleka postoji mogućnost smještaja u planinarskom domu noć do dvije ranije. Za dolazak je korisno imati terensko vozilo, ili računati na dvosatno planinarenje markiranom pristupnom stazom.
Prijave do 9. 8. na mail: subra@t-com.me
Dodatne info: tel/viber: +382(0)69360803 (Željko Starčević)
Organizatori dijele i tekst kojime žele dočarati kontekst organiziranja ovog i sličnih događaja, koji prenosimo u cijelosti:
Volonterske akcije na obnovi određenih suhozidnih lokaliteta, koliko god ih mi izvodili sa dušom, imaju puni efekat samo onda kada u konačnici iznjedre nastavak stare, ili započinjanje neke nove, prihvatljive ekonomske aktivnosti, koja će omogućiti samoodrživost urađenog. Ta buduća samoodrživost od najvećeg je značaja, te na kraju određuje da li smo postigli trajni uspjeh ili ne. Kulturni pejzaž baziran na suhozidnim elementima nažalost je nemoguće trajno obnoviti bez ekonomske komponente, jer je u krajnjoj liniji, taj isti kulturni pejzaž rezultat ekonomskih potreba nekih starih vremena, nikako puki plan estetskog uljepšavanja prostora. Druga je stvar što je čovjek dinarskog krša (i ne samo njega) u prošlosti koristio kamen kao najdostupniji, najtrajniji i najjeftiniji materijal za zadovoljenje ekonomskih potreba, kada smo kao nus-proizvod dobili ono što danas nazivamo kulturnim pejzažem. Rijetka su mjesta gdje kamen i dalje ima prednost nad betonom i drugim modernim građevinskim materijalima, a nišu za povratak kamena pronalazimo najvećim dijelom u posebnim oblicima turizma, turizma koji “gađa” na sentimente, stvarajući podosta iskrivljenu, ali poželjnu sliku “starih dobrih vremena”. Van turizma i njegove industrije doživljaja, suhozid muku muči da opstane i to mu uspijeva samo u onim toliko pasivnim krajevima da je u njima kamen i dalje jednostavnije rješenje od betona. Na Orjenskom sedlu (1600 m) cesta je stigla još pred Prvi sv. rat, ali je njeno stanje danas toliko loše (zbog neodržavanja masivnih podzida rađenih na suvo), da opet rad u kamenu na ovoj lokaciji dobija prevagu jer je pristup kamionom veoma težak. Austrougarska u kamenu rađena oružnička postaja u doba socijalizma je temeljno nadograđena i uz upotrebu cigle i betona pretvorena u pansion, a zatim i u planinarski dom. Nažalost, novi materijali nisu u skladu sa estetikom peredjela, a ujedno nisu odoljeli planinskim uslovima, pa je danas u najboljem stanju originalni dio zdanja. Svijetla tačka je dio ispred doma, gdje smo 2015. godine u volonterskoj akciji obnovili stari bućarski zog, počevši upravo od njegovog urušenog kamenog podzida. Od tog trenutka počela su razmišljanja o mogućnosti valorizacije, tako da smo još istog ljeta krenuli u organizaciju sa lokalnim bućarima revijalnog prvenstva a ovih dana, 11. avgusta, već slavimo mali jubilej: 5 godina održavanja regionalnog bućarskog takmičenja na najvišem zogu u Crnoj Gori. Tim povodom pozivamo i suhozidare (još bolje ako su ujedno bućari i planinari), da svojim prisustvom uveličaju događaj, nastao kao rezultat suhozidnih aktivnosti volontera. Ujedno, možemo se pohvaliti da smo u međuvremenu, održavajući na istom mjestu Prvenstvo Crne gore u gradnji suvomeđe, upotrebljeni materijal koristili za gradnju tribina i suvomeđe oko zoga, tako da smo postigli da je taj dvorišni dio sada najljepši i vizuelno najatraktivniji prostor ove lokacije. Priča ide i dalje, pa od ovog ljeta posjetioci Parka prirode “Orjen” imaju priliku da u organizaciji Agencije za razvoj i zaštitu Orjena posjete Orjensko sedlo, obiđu okolne znamenitosti austrougarske suhozidne gradnje, ali i “bace po jednu” na bućarskom zogu.
Herceg Novi, 26. 07. 2019.
Željko Starčević
Autor je diplomirani arheolog, inicijator više radionica obnove suhozida u hercegnovskom zaleđu, član planinarskog kluba “Subra”, zaposlen u Agenciji za razvoj i zaštitu Orjena na zaštiti kulturnih dobara.
Ekipe „Dragodid“ (lijevo) i „Gaius Laberius“ (desno) otvorile su događaj.
Ekipa „Golinjevo“ slavi pobjedu
Izvještaj s radionice u Veprincu
Tekst: Oleg Miklić
Slike: Mario Zaccaria, Oleg Miklić
Nastavljena je suradnja sa Rajkom Ukićem i društvom iz Veprinca. Jednodnevna radionica je počela u subotu u 9:00. Vremenska prognoza nije bila obećavajuća, te je odaziv polaznika radionice bio dosta skroman. Kao i na prvoj radionici, lokalno stanovništvo je uređivalo sam ulaz na Stazu Veprine, dok je naša suhozidna ekipa krenula na završavanje radova započetih na prvoj radionici. Kako je lokacija već bila očišćena od vegetacije i kamen je bio odvojen, odmah smo krenuli sa radovima. Nastavili smo ziđati visoki podzid, te zapunjavati stražnju stranu zida sa čkaljom.
Radovi su tekli brzo, pa smo do marende u 13:00 skoro završili sa podizanjem zida na visinu od oko 2,5m, te smo skoro potrošili sav kamen i čkalju iz originalnog podzida. Marenda je bila odlična, ali vrijeme se je pogoršalo, počela je padati kiša.
To razočarenje je trajalo koliko i siesta poslije marende, kiša je stala, te smo odmah krenuli sa nastavkom radova, da nas kiša opet ne prekine. Na našu sreću i nije, te smo po suhome i čak sa nekoliko tračaka sunca nastavili radove. Visoki podzid je završen, ostavljena je pola metra široka berma, te je do staroga puta sagrađen do pola metra visok i par metara dug podzid.
Za to smo materijal morali potražiti u okolici, ali je i taj dio posla protekao brzo. Bermu koja je bila napravljena od čkalje smo kamuflirali sa zemljom, te je po ideji domaćina u nju presađena veprina. Ukoliko se ulovi, mogla bi napraviti prirodnu ogradu između puta i 3 metra duboke provalije. Na kraju radova smo rezimirali odrađeno, te načeli temu novih ideja za nastavak radova na lokaciji. Veprinačka priča se nastavlja..
Tekst: Oleg Miklić Slike: Mario Zaccaria, Oleg Miklić Nastavljena je suradnja sa Rajkom Ukićem i društvom iz Veprinca. Jednodnevna radionica je počela u subotu u 9:00. Vremenska prognoza nije bila obećavajuća, te je odaziv polaznika radionice bio dosta skroman. Kao i na prvoj radionici, lokalno stanovništvo je uređivalo sam ulaz na Stazu Veprine, dok […]
Read More »