Tekst: Pavo Đukan
Foto, video: Filip Bubalo
Na suhozidnoj radionici održanoj 22. listopada pod Biokovom, na predjelu Gornji Kričak poviše Brela u organizaciji Turističke zajednice Brela, Udruge Dragodid i Dobrovoljnim vatrogasnim društvom Brela obnavljani su dijelovi stare „Francuske ceste“ – zaštićenog kulturnog dobra RH.
„Francusku cestu“ kao jedan od najvažnijih spomenika cestogradnje u Dalmaciji projektirao je šibenski inženjer Frane Zavoreo još davne 1787., a sama izgradnja je započela za vrijeme maršala Marmonta između 1808. i 1810. godine. U izgradnji su sudjelovali svi radno sposobni muškarci, od vojnika do običnih seljaka. Seljaci su bili mobilizirani na javni rad, četiri dana tjedno samo za kruh. Cesta je trebala povezati Makarsko primorje preko prijevoja Neviste i Poletnice s francuskom cestom u Zabiokovlju, u Zadvarju, ali su radovi napušteni po isteku francuske vladavine. Gradnja nikad nije nastavljena pa cesta ostaje nedovršena u duljini od 1370 m.
Odaziv na međunarodnu radionicu bio je poprilično velik s 30-ak ljudi različitih zanimanja; studenti i profesori Arheološkog fakulteta u Zadru, planinari te brojni entuzijasti i ljubitelji Brela i baštine makarskog primorja. S obzirom na takav odaziv sudionici su podijeljeni u tri grupe na tri različita „gradilišta“. Na početku se izvidio teren i definirale lokacije za svaku grupu. Obnavljane su dvije dionice same ceste i jedan dio podzida na ulaznom dijelu. Sva tri gradilišta kompletirana su u zacrtanom roku što ne čudi s obzirom na veliki broj ruku i veliki entuzijazam. I dok su oni iskusniji gradili, dio se pronašao u prikupljanju kamene građe, a dio u popunjavanju s obzirom na to da je cesta građena po ondašnjim vojnim principima sa slojevima različite granulacije, pa je u gornjem postroju korišten je šljunak manje granulacije s rubnicima koji su zadržavali materijal i sprječavali odrone.
Kako splitski povjesničar umjetnosti i autor knjige o „Marmontova cesta“ Joško Belamarić navodi, ova cesta jedan je od najboljih primjeraka u Dalmaciji na kojem se može razumjeti tehnologija gradnje, način trasiranja i faze građenja i kao izvrstan primjer suhozidne gradnje. Položena je u serpentinama na strme padine Biokova, a zidovi ceste na mjestima dosežu i do 7 metara. Ni širina nije ništa manje impresivna za ovakav teren; pošto je bila predviđena za zaprežna kola, na mjestima varira između 4 i 6 metara, a nagib ne prelazi ugodnih 6%. Cesta je 2017.g. uz izrađenu konzervatorsku studiju uvrštena u Registar kulturnih dobara RH kada je napravljena i poučna staza, a kao dio Napoleonove ostavštine uvrštena je u kulturnu turističku rutu.
Unatoč svemu, iako prohodna, cesta je danas u podosta lošem stanju. Zub vremena, atmosferske i tektonske prilike te jednostavno neodržavanje i nekorištenje uzrokovali su brojne izvale i urušavanje dionica ceste. Ipak nešto dobro u svemu, ovakve izvale su pobliže prezentirale samu konstrukciju ceste otkrivajući nevjerojatno veliko kamenje u temeljima i donjem dijelu (da se čovjek zapita „kako?“) te nešto manje kamenje u ostatku. U suradnji s našim Filipom Bubalom, izrađeno je i idejno rješenje obnove i uređenje vidikovca, te je provedeno par suhozidnih radionica pošto je zaključeno da se zbog prirode terena ne može prići težom mehanizacijom i pristupiti obnovi golemih izvalina. Stoga će se u narodnom periodu razmatrati jedna vrst interpolacijske obnova s naglaskom na zaustavljanje daljnjeg odrona ceste.
Hlad i miris stabala dalmatinskog crnog i alepskog bora ublažili su neuobičajeno vruć i sunčan listopadni dan. Neki su bježali pod krošnje, a neki su ipak iskoristili priliku za sunčanje. Pri polovici dana i radionice zapuhao je i prilično hladan vjetar pa je s jakim suncem, oštrim kamenjem, znojem i praznim želucima stvorio atmosferu i omogućio sudionicima neposredno iskustvo onog vremena kada je cesta građena. Radionica je završila druženjem uz izvrsnu teleću peku u etno kući „Konoba Katara“ u podnožju ceste. Da su ovako ondašnji graditelji jeli i pili, možda bi cesta danas bila i završena 😀
https://www.youtube.com/watch?app=desktop&v=d_goYYyvlhk&ab_channel=BrelaTouristBoard
Planet Brusnik
Piše: Ana Burić
Foto: Vis Archipelago Unesco Global Geopark, Alternatura, Ana Burić
Početkom listopada sudjelovali smo kao partneri na projektu “Planet Brusnik” organiziran od strane Vis Archipelago Unesco Global Geoparka, te financiran preko natječaja za Financiranje projekata/programa/aktivnosti iz područja kulture i društvenih događanja u 2022. godini Splitsko dalmatinske županije – Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, tehničku kulturu i sport.
Cilj projekta bio je promocija I očuvanje, te upoznavanje ljudi s geološkom, prirodnom, kulturnom I povijesnom baštinom crnog bisera Viškog arhipelaga, malenog otočića Brusnika smještenog 13 nautičkih milja (oko 23,5 km) jugozapadno od Komiže. Brusnik je otok veličine svega 0,049 m2, no prepun specifičnih karakteristika koji ga čine jedinstvenim. Naime, Brusnik (kao i Jabuka) građen je od subvulkanskog dijabaza (od kojeg se izrađuju brusevi za oštrenje noževa, odakle potiče i samo ime) nastalog kristalizacijom magme pred više od 150 milijuna godina na putu iz dubokog magmatskog centra prema površini Zemlje. Ono što ga dodatno čini zanimljivim je činjenica da je Brusnik otok koji konstantno „raste“ tj. izdiže se čemu svjedoče konglomerati od oblutaka s paleo-žala smješteni na samom vrhu otoka.
Unatoč izrazito nepristupačnom položaju uzrokovanim izloženosti snažnim južim i zapadnim vjetrovima i surovim vremenskim uvjetima, no zahvaljujući bogatom morskom dnu, kroz povijest Brusnik je odigrao bitnu ulogu u razvoju ribarstava i maritimne kulture te predstavlja jedinstveni spomenik ribarske arhitekture. Na otoku se, uz ribarske nastambe na samom žalu koje su služile za soljenje riba i zaklon ribarima, nalaze i prirodni bazeni ograđeni također suhozidnom tehnikom magmatskim stijenama, koji su služili za čuvanje ulovljenih jastoga, tzv jastožere. Jastožere su smještene u samom centru otoka, u klancu s depresijom ispunjenom morskom vodom.
Program je bio osmišljen kao dvodnevna radionica obnove suhozidnih struktura ribarskih nastambi građenih od valutica dijabaze raznih veličina koje čine Brusničko žalo. Upravo zbog morfološke specifičnosti i izloženosti vremenskim prilikama i neprilikama, zbog jake tramontane prvi dan radionice bili smo primorani promijeniti raspored te je planirani program održan u prostorijama Geoparka u Komiži. Geolog Geoparka Filip Prelec održao je uvodno predavanje prijavljenim sudionicima o geološkoj povijesti samog otoka začinjeno brojnim zanimljivostima i činjenicama. Alen Čikada predstavnik Kallokve i član Dragodida održao je predavanje o krškim lokvama i njihovim obnovama, dok je Ana Burić, također iz Dragodida, održala predavanje o suhozidnoj baštini i samoj Udruzi.
Drugi dan radionice vrijeme nas je poslužilo pa smo rano ujutro isplovili s komiške rive, te se uputili put Brusnika.
Broj prijavljenih sudionika premašio je prvotna očekivanja pa je put do lokacije bio organiziran s dva jako različita plovila, kako izgledom, brzinom, tako i doživljajem, tradicionalnom gajetom falkušom, te gliserom.
Kao organizatori bili smo dio brzog tima koji je do Brusnika stigao gliserom za nepunih 45 min. Čekajući ostatak obišili smo i istražili otok, te definirali točnu lokaciju planirane obnove.
Nakon što je ostatak doplovio falkušom krenulo je upoznavanje s lokalitetom i samo zidanje. Jedno jako zanimljivo suhozidanje, pogotovo za ovaj dio Jadrana koji je većinski građen od vapnenca i dolomita. Naime, magmatsko porijeklo, te stalni utjecaj mora i vjetra oblikovao je stijene u izrazito teške, predivne, masivne oblutke u svim nijansama sive boje.
Lokalitet koji smo obnavljali nalazi se na plaži na sjeverozapadnoj strani otoka okrenutoj prema Svetom Andriji. Na obje strane plaže (SI i JZ) nalazile su se suhozidine strukture koje su ribari gradili kao nastambe za višednevni boravak dok su tu boravili zbog pučinskog ribolova. Nastambe su bile nepravilnih formi, sa zidovima građenim suhozidnom tehnikom od oblutaka dijabaze sa samog žala, pokrivene borovom građom sa susjednog Svetog Andrije. Strukture na sjevroistočnoj strani plaže, zahvaljujući boljoj poziciji u odnosu na snažne vjetrove ostale su bolje sačuvane, a nama su poslužile kao referentni primjer za obnovu nastambi na zapadnoj strani vale gdje su od originalnih struktura ostale samo naznake.
Iako su osnove zdanja ipak jednake, zidanje ovakvim kamenom zbog svog oblika, težine pokazalo se kao vrlo specifično i interesantno iskustvo.
Petnaestak volontera s dva voditelja u cca 3 sata savladalo je navedene tehnike i obnovilo je zamišljeni obim. Zadovoljni obavljenim radom okrijepili smo se, pokupili naš i zatečen otpad, pozdravili se s endemskim crnim guštericama, te napustili otok ostavivši obnovljene ribarske nastambe na milost i nemilost nemilosrdnim vremenskim prilikama na otvorenom moru.
Na povratku za Komižu ekipe su se zamijenile u brodovima kako bi svi imali priliku doživjeti iskustvo plovidbe na jednoj od šest novoizgrađenih replika falkuš e-jedinstvenog modela drvene gajete tradicionalne za Komižu koju su ribari razvili prilagodivši je uvjetima ribolova i navigacije na najudaljenijim rutama (više o falkuši: https://www.gajetafalkusa.com/hr/, http://ars-halieutica.hr/).
I za kraj, jedreći nazad, s Brusnikom i sutonom u pozadini, imali smo priliku saznati mnoge zanimljivost o povijesti i maritimnoj baštini Komiže, povijesti i razvoju falkuše, njenoj veličini i važnosti od strane kapetana Pina Vojković.
Put do lokacije tradicionalnom gajetom s jednog pučinskog otoka na još manji otok vulkanskog porijekla, suhozidanje magmatskim stijenama, gotovo svi volonteri iz različitih zemalja, činjenice su koje su ovu radionicu učinili vrlo egzotičnom i nadamo se sličnim akcijama u budućnosti.
Piše: Ana Burić Foto: Vis Archipelago Unesco Global Geopark, Alternatura, Ana Burić Početkom listopada sudjelovali smo kao partneri na projektu “Planet Brusnik” organiziran od strane Vis Archipelago Unesco Global Geoparka, te financiran preko natječaja za Financiranje projekata/programa/aktivnosti iz područja kulture i društvenih događanja u 2022. godini Splitsko dalmatinske županije – Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, […]
Read More »