Tekst i foto: M. Križanić
Foto iz zraka: V. Jakupović
Slika 1 U prvom planu lučica Prosika, desno gore lokva Benča, foto: V. Jakupović za PP Vransko Jezero
Slika 2 Lokva Benča za visokog vodostaja; foto: V. Jakupović za PP Vransko Jezero
Pozorniji pratitelji suhozidnih akcija primijetili su da se prošle jeseni u PP Vransko Jezero nakon 5 uzastopnih godina nije održala tradicionalna vikend radionica „Suhozidi Vranskog jezera“. Šenična cesta u Modravama je završena, bunje su pronađene i obnovljene te čekaju novu rundu „pretresanja“, a i uslijed prenatrpanog rasporeda uprava Parka je odlučila napraviti stratešku pauzu.
Ali nismo morali čekati dugo! Već u prosincu i siječnju počeli su radovi na jednom novom projektu i novoj lokaciji – čišćenju puteva oko „misteriozne“ lokve Benče.
Lokva Benča je posljednja velika lokva na području Parka, a služila je svim okolnim selima kao pojilište stoke u doba bavljenja ekstenzivnim stočarstvom. Za one koji će se logično zapitati – čemu lokva za pojilo kraj tolikog jezera, treba reći da je ona, iako vrlo blizu jezera, vodnim sustavom odvojena od njega, pa je samim time izvan utjecaja sezonske salinizacije iz obližnjeg kanala Prosika koji povezuje jezero s morem. Zamiranjem stočarskih djelatnosti i sve većom dostupnošću vodovodne mreže u okolici parka, jenjava i korištenje lokve, pa putevi do nje zarastaju i postaju sasvim neprohodni.
Svake godine 2. veljače se obilježava dan močvarnih staništa a ove godine tema je „Važnost vlažnih područja u borbi protiv katastrofa“, kao što su suše, poplave i oluje. Širi kontekst ove akcije je stoga nastojanje da se područje Vranskog jezera uvrsti u listu „ramsarskih“ područja, te da se kao važno močvarno stanište svrsta uz rame drugih takvih krajolika kao što su već uvršteni Kopački rit, Crna mlaka, donji tok Netretve, Mokro i Lonjsko polje. Otkriveno je i da lokva služi kao stanište rijetkoj vrsti po imenu Anisusvorticulosus – a radi se o slatkovodnom pužu. O temi močvara više pročitajte na stranicama Državnog zavoda za zaštitu prirode.
Uz taj, biološki kontekst promocije i obnove lokve, postoji i onaj sportsko – rekreativni. Ekipa iz D.S.R. Fortuna iz Pirovca priprema proljetni treking u ovim predjelima pa su upravo oni i inicirali niz manjih, jednodnevnih akcija čišćenja zaraslih tradicijskih, a budućih biciklističko – pješačkih staza. Kroz iznimno hladan i leden siječanj lovili su se sunčani dani za krčenje.
Prošle subote akcija se nastavila, a ovaj put zajednički smo se uhvatili i suhozida. Zadatak je bio jednostavan – dodatno iskrčiti put i ponovo dići zidove uz put koji su pali i zakrčili prolaz. Odaziv je bio odličan, uz zaljubljenike u prirodu i dobro društvo sudjelovale su raspoložene ekipe iz P.D. Belveder iz Biograda, L.D. Kamenjarka iz Pirovca i Tisnog, P.D. Paklenica, H.P.D. Mala Rava iz Zadra, Udruge Biom, nas iz 4 grada Dragodid, te naravno djelatnici Parka prirode Vransko jezero.
Bilo je već i iskusnih „zidara“, a svi koji su novi u ovoj tehnici imali su prilike čuti osnove i u praksi se okušati u suhozidu. U pravilu su se popravljale „provale“ – dijelovi zida gomile koji se urušio. Zadatak je uvijek prvo očistiti kamen do razine zdravog zida, te sazidati lice zida ponovo, uz zapunjavanje unutrašnjosti sitnijim kamenom – škaljom.
Kako je put do lokve sasvim iskrčen, uspjeli smo se i prošetati oko same lokve. Premda je bilo planirano raditi samo do marende, grah koji su pripremili članovi P.D. Belveder toliko nas je motivirao da smo se vratili u popodnevnu smjenu i ostali sve dok nas kiša i sumrak naposlijetku nisu „potjerali“ kućama.
Akcije se planiraju i za iduće vikende, u manjem opsegu pa tko je zainteresiran, neka prati objave na stranicama PP Vransko jezero a može se javiti i u DSR Fortuna. Vidimo se uskoro!
U nastavku pogledajte naše fotke a ne propustite ni galeriju koju je prenio portal E-Zadar
Slika 3 Okupljanje i uvodna riječ o lokvi
Slika 4 Info tabla kod lokaliteta
Slika 5 Iskrčeni put
Slika 6 Ispod žutog šaša skriva se lokva, vodostaj je nizak pa je lokva mala i blatna
Slika 7 Šetnja oko lokve
Suhozidni dani u Komiži
Zahvaljajući podršci Splitsko-dalmatinske županije, u studenome 2018. održana je četverodnevna suhozidna razmjena u Komiži. Domaćini Igor Mataić i Tonći Darlić (udruga Pomalo) su volonterima osigurali prijenos osnova umijeća gradnje suhozida. O razmjeni i suhozidima smo porazgovarali s domaćinima i sudionicima.
Video su izradili Vigor Vukotić i Maja Flajsig iz udruge Vizantrop.
Jedan od sudionika radionice, Fabio Gržinčić, prvostupnik elektrotehnike i informacijske tehnologije iz Klane, nam šalje svoj osvrt na provedeno vrijeme među komiškim suhozidima:
”Ovaj intenzivni, ali ugodni produženi vikend proveden u Komiži ostat će mi u sjećanju po mnogočemu lijepome.
Počevši od prvog dana, upoznavanja novih suhozidnih kolega, noćne vožnje trajektom, ugodnog dočeka od našeg domaćina Tončija i njegove familije, do prvog upoznavanja s Komižom i njenim živopisnim ljudima.
Zahvaljujući lijepom vremenu koje nas je dočekalo ujutro, u trenutku mi je postalo jasno zašto ljudi toliko vole Komižu. Smještena u jugozapadno orijentiranom zaljevu, pruža prekrasan pogled prema moru i Biševu, istovremeno pružajući osjećaj udobnosti i sigurnosti zakriljena obroncima. Svojom bezvremenom gradnjom, ljudima i načinom života daje osjećaj topline koji se danas rijetko sreće. Krhka, a opet toliko ukorijenjena, kao da je oduvijek tamo, i kao da će zauvijek biti.
Pješačenjem desetak minuta simpatičnim šumskim putom i dolaskom na Tončijeve novosagrađene terase s limunima, rogozima, avokadom, raznoraznim mediteranskim biljem…, javlja se isti osjećaj. To ne treba čuditi; s obzirom da ih je izgradio Igor, majstor zanata, uz pomoć Tončija. Obojica vrijedni ljudi, ljudi na koje Komiža utječe na takav način da nisu imali izbora nego napraviti nešto ovako lijepo, i time ju još više upotpuniti.
Nakon Igorovog uvoda u zidanje suhozida za one kojima je to bio prvi put, i divljenja krajoliku, krenuli smo kopati temelje i postavljati prvi red kamenja. Kao i obično, početak je težak. Čak malo obeshrabrujući, s obzirom da znaš da je cilj zid od metra i pol, dva visine, a u prvih sat vremena nismo niti prvi red postavili; međutim, kamen za kamenom, nekako se udubiš i zaboraviš na vrijeme. Netko slaže kamenja, netko nosi manja kamenja i šutu za ispunu, pa se zamijene, pa još malo… Zastaneš nakon sat, dva, pogledaš, i vidiš zid od pola metra! Onda još malo zidaš, i evo ga Tonči s marendom. Još dva tri sata zidanja i već smo se svi dobro uhodali, ali i začudili kako nam dobro ide. Vuče zidat dalje. Radni dan je jako brzo prošao. Onda ručak kod izvrsne kuharice i domaćice Jadranke, Tončijeve majke, pa večernje druženje s Komižanima.
Raspored je svaki dan bio isti, ali svaki dan naravno posve različit.
Zidanje na prekrasnoj lokaciji, ugodni ljudi i atmosfera, padanje pod teretom prikolice, prah u kosi, lagani povjetarac i grijanje sunca, smijeh, zadovoljstvo kada kamen ‘legne od prve’, orada na gradele i komiška pogača, komiške priče, pogled u daljinu…
Nismo se niti okrenuli, prošlo je 4 dana. Zid nije bio gotov do vrha, ali zadovoljstvo napravljenim je bilo sveprisutno. Svi smo nešto naučili o podzidima i stekli dodatne sigurnosti u sebe za daljnje zidanje. Obogaćeni, krenuli smo doma, znajući da se želimo jednog dana vratiti, makar provjeriti ako nam zid još stoji.
Hvala Tončiju, Igoru, kolegama, Jadranki, Čedotu, udruzi Dragodid, Komiži i svima koji su omogućili ovo volontiranje.”
Zahvaljajući podršci Splitsko-dalmatinske županije, u studenome 2018. održana je četverodnevna suhozidna razmjena u Komiži. Domaćini Igor Mataić i Tonći Darlić (udruga Pomalo) su volonterima osigurali prijenos osnova umijeća gradnje suhozida. O razmjeni i suhozidima smo porazgovarali s domaćinima i sudionicima. Video su izradili Vigor Vukotić i Maja Flajsig iz udruge Vizantrop. Jedan od sudionika radionice, […]
Read More »