Tekst i foto: M. Križanić
Foto iz zraka: V. Jakupović
Slika 1 U prvom planu lučica Prosika, desno gore lokva Benča, foto: V. Jakupović za PP Vransko Jezero
Slika 2 Lokva Benča za visokog vodostaja; foto: V. Jakupović za PP Vransko Jezero
Pozorniji pratitelji suhozidnih akcija primijetili su da se prošle jeseni u PP Vransko Jezero nakon 5 uzastopnih godina nije održala tradicionalna vikend radionica „Suhozidi Vranskog jezera“. Šenična cesta u Modravama je završena, bunje su pronađene i obnovljene te čekaju novu rundu „pretresanja“, a i uslijed prenatrpanog rasporeda uprava Parka je odlučila napraviti stratešku pauzu.
Ali nismo morali čekati dugo! Već u prosincu i siječnju počeli su radovi na jednom novom projektu i novoj lokaciji – čišćenju puteva oko „misteriozne“ lokve Benče.
Lokva Benča je posljednja velika lokva na području Parka, a služila je svim okolnim selima kao pojilište stoke u doba bavljenja ekstenzivnim stočarstvom. Za one koji će se logično zapitati – čemu lokva za pojilo kraj tolikog jezera, treba reći da je ona, iako vrlo blizu jezera, vodnim sustavom odvojena od njega, pa je samim time izvan utjecaja sezonske salinizacije iz obližnjeg kanala Prosika koji povezuje jezero s morem. Zamiranjem stočarskih djelatnosti i sve većom dostupnošću vodovodne mreže u okolici parka, jenjava i korištenje lokve, pa putevi do nje zarastaju i postaju sasvim neprohodni.
Svake godine 2. veljače se obilježava dan močvarnih staništa a ove godine tema je „Važnost vlažnih područja u borbi protiv katastrofa“, kao što su suše, poplave i oluje. Širi kontekst ove akcije je stoga nastojanje da se područje Vranskog jezera uvrsti u listu „ramsarskih“ područja, te da se kao važno močvarno stanište svrsta uz rame drugih takvih krajolika kao što su već uvršteni Kopački rit, Crna mlaka, donji tok Netretve, Mokro i Lonjsko polje. Otkriveno je i da lokva služi kao stanište rijetkoj vrsti po imenu Anisusvorticulosus – a radi se o slatkovodnom pužu. O temi močvara više pročitajte na stranicama Državnog zavoda za zaštitu prirode.
Uz taj, biološki kontekst promocije i obnove lokve, postoji i onaj sportsko – rekreativni. Ekipa iz D.S.R. Fortuna iz Pirovca priprema proljetni treking u ovim predjelima pa su upravo oni i inicirali niz manjih, jednodnevnih akcija čišćenja zaraslih tradicijskih, a budućih biciklističko – pješačkih staza. Kroz iznimno hladan i leden siječanj lovili su se sunčani dani za krčenje.
Prošle subote akcija se nastavila, a ovaj put zajednički smo se uhvatili i suhozida. Zadatak je bio jednostavan – dodatno iskrčiti put i ponovo dići zidove uz put koji su pali i zakrčili prolaz. Odaziv je bio odličan, uz zaljubljenike u prirodu i dobro društvo sudjelovale su raspoložene ekipe iz P.D. Belveder iz Biograda, L.D. Kamenjarka iz Pirovca i Tisnog, P.D. Paklenica, H.P.D. Mala Rava iz Zadra, Udruge Biom, nas iz 4 grada Dragodid, te naravno djelatnici Parka prirode Vransko jezero.
Bilo je već i iskusnih „zidara“, a svi koji su novi u ovoj tehnici imali su prilike čuti osnove i u praksi se okušati u suhozidu. U pravilu su se popravljale „provale“ – dijelovi zida gomile koji se urušio. Zadatak je uvijek prvo očistiti kamen do razine zdravog zida, te sazidati lice zida ponovo, uz zapunjavanje unutrašnjosti sitnijim kamenom – škaljom.
Kako je put do lokve sasvim iskrčen, uspjeli smo se i prošetati oko same lokve. Premda je bilo planirano raditi samo do marende, grah koji su pripremili članovi P.D. Belveder toliko nas je motivirao da smo se vratili u popodnevnu smjenu i ostali sve dok nas kiša i sumrak naposlijetku nisu „potjerali“ kućama.
Akcije se planiraju i za iduće vikende, u manjem opsegu pa tko je zainteresiran, neka prati objave na stranicama PP Vransko jezero a može se javiti i u DSR Fortuna. Vidimo se uskoro!
U nastavku pogledajte naše fotke a ne propustite ni galeriju koju je prenio portal E-Zadar
Slika 3 Okupljanje i uvodna riječ o lokvi
Slika 4 Info tabla kod lokaliteta
Slika 5 Iskrčeni put
Slika 6 Ispod žutog šaša skriva se lokva, vodostaj je nizak pa je lokva mala i blatna
Slika 7 Šetnja oko lokve
Planet Brusnik
Piše: Ana Burić
Foto: Vis Archipelago Unesco Global Geopark, Alternatura, Ana Burić
Početkom listopada sudjelovali smo kao partneri na projektu “Planet Brusnik” organiziran od strane Vis Archipelago Unesco Global Geoparka, te financiran preko natječaja za Financiranje projekata/programa/aktivnosti iz područja kulture i društvenih događanja u 2022. godini Splitsko dalmatinske županije – Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, tehničku kulturu i sport.
Cilj projekta bio je promocija I očuvanje, te upoznavanje ljudi s geološkom, prirodnom, kulturnom I povijesnom baštinom crnog bisera Viškog arhipelaga, malenog otočića Brusnika smještenog 13 nautičkih milja (oko 23,5 km) jugozapadno od Komiže. Brusnik je otok veličine svega 0,049 m2, no prepun specifičnih karakteristika koji ga čine jedinstvenim. Naime, Brusnik (kao i Jabuka) građen je od subvulkanskog dijabaza (od kojeg se izrađuju brusevi za oštrenje noževa, odakle potiče i samo ime) nastalog kristalizacijom magme pred više od 150 milijuna godina na putu iz dubokog magmatskog centra prema površini Zemlje. Ono što ga dodatno čini zanimljivim je činjenica da je Brusnik otok koji konstantno „raste“ tj. izdiže se čemu svjedoče konglomerati od oblutaka s paleo-žala smješteni na samom vrhu otoka.
Unatoč izrazito nepristupačnom položaju uzrokovanim izloženosti snažnim južim i zapadnim vjetrovima i surovim vremenskim uvjetima, no zahvaljujući bogatom morskom dnu, kroz povijest Brusnik je odigrao bitnu ulogu u razvoju ribarstava i maritimne kulture te predstavlja jedinstveni spomenik ribarske arhitekture. Na otoku se, uz ribarske nastambe na samom žalu koje su služile za soljenje riba i zaklon ribarima, nalaze i prirodni bazeni ograđeni također suhozidnom tehnikom magmatskim stijenama, koji su služili za čuvanje ulovljenih jastoga, tzv jastožere. Jastožere su smještene u samom centru otoka, u klancu s depresijom ispunjenom morskom vodom.
Program je bio osmišljen kao dvodnevna radionica obnove suhozidnih struktura ribarskih nastambi građenih od valutica dijabaze raznih veličina koje čine Brusničko žalo. Upravo zbog morfološke specifičnosti i izloženosti vremenskim prilikama i neprilikama, zbog jake tramontane prvi dan radionice bili smo primorani promijeniti raspored te je planirani program održan u prostorijama Geoparka u Komiži. Geolog Geoparka Filip Prelec održao je uvodno predavanje prijavljenim sudionicima o geološkoj povijesti samog otoka začinjeno brojnim zanimljivostima i činjenicama. Alen Čikada predstavnik Kallokve i član Dragodida održao je predavanje o krškim lokvama i njihovim obnovama, dok je Ana Burić, također iz Dragodida, održala predavanje o suhozidnoj baštini i samoj Udruzi.
Drugi dan radionice vrijeme nas je poslužilo pa smo rano ujutro isplovili s komiške rive, te se uputili put Brusnika.
Broj prijavljenih sudionika premašio je prvotna očekivanja pa je put do lokacije bio organiziran s dva jako različita plovila, kako izgledom, brzinom, tako i doživljajem, tradicionalnom gajetom falkušom, te gliserom.
Kao organizatori bili smo dio brzog tima koji je do Brusnika stigao gliserom za nepunih 45 min. Čekajući ostatak obišili smo i istražili otok, te definirali točnu lokaciju planirane obnove.
Nakon što je ostatak doplovio falkušom krenulo je upoznavanje s lokalitetom i samo zidanje. Jedno jako zanimljivo suhozidanje, pogotovo za ovaj dio Jadrana koji je većinski građen od vapnenca i dolomita. Naime, magmatsko porijeklo, te stalni utjecaj mora i vjetra oblikovao je stijene u izrazito teške, predivne, masivne oblutke u svim nijansama sive boje.
Lokalitet koji smo obnavljali nalazi se na plaži na sjeverozapadnoj strani otoka okrenutoj prema Svetom Andriji. Na obje strane plaže (SI i JZ) nalazile su se suhozidine strukture koje su ribari gradili kao nastambe za višednevni boravak dok su tu boravili zbog pučinskog ribolova. Nastambe su bile nepravilnih formi, sa zidovima građenim suhozidnom tehnikom od oblutaka dijabaze sa samog žala, pokrivene borovom građom sa susjednog Svetog Andrije. Strukture na sjevroistočnoj strani plaže, zahvaljujući boljoj poziciji u odnosu na snažne vjetrove ostale su bolje sačuvane, a nama su poslužile kao referentni primjer za obnovu nastambi na zapadnoj strani vale gdje su od originalnih struktura ostale samo naznake.
Iako su osnove zdanja ipak jednake, zidanje ovakvim kamenom zbog svog oblika, težine pokazalo se kao vrlo specifično i interesantno iskustvo.
Petnaestak volontera s dva voditelja u cca 3 sata savladalo je navedene tehnike i obnovilo je zamišljeni obim. Zadovoljni obavljenim radom okrijepili smo se, pokupili naš i zatečen otpad, pozdravili se s endemskim crnim guštericama, te napustili otok ostavivši obnovljene ribarske nastambe na milost i nemilost nemilosrdnim vremenskim prilikama na otvorenom moru.
Na povratku za Komižu ekipe su se zamijenile u brodovima kako bi svi imali priliku doživjeti iskustvo plovidbe na jednoj od šest novoizgrađenih replika falkuš e-jedinstvenog modela drvene gajete tradicionalne za Komižu koju su ribari razvili prilagodivši je uvjetima ribolova i navigacije na najudaljenijim rutama (više o falkuši: https://www.gajetafalkusa.com/hr/, http://ars-halieutica.hr/).
I za kraj, jedreći nazad, s Brusnikom i sutonom u pozadini, imali smo priliku saznati mnoge zanimljivost o povijesti i maritimnoj baštini Komiže, povijesti i razvoju falkuše, njenoj veličini i važnosti od strane kapetana Pina Vojković.
Put do lokacije tradicionalnom gajetom s jednog pučinskog otoka na još manji otok vulkanskog porijekla, suhozidanje magmatskim stijenama, gotovo svi volonteri iz različitih zemalja, činjenice su koje su ovu radionicu učinili vrlo egzotičnom i nadamo se sličnim akcijama u budućnosti.
Piše: Ana Burić Foto: Vis Archipelago Unesco Global Geopark, Alternatura, Ana Burić Početkom listopada sudjelovali smo kao partneri na projektu “Planet Brusnik” organiziran od strane Vis Archipelago Unesco Global Geoparka, te financiran preko natječaja za Financiranje projekata/programa/aktivnosti iz područja kulture i društvenih događanja u 2022. godini Splitsko dalmatinske županije – Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, […]
Read More »