Orjensko sedlo – kameni plašt uokvirio planinarski dom

Naši prijatelji iz Crne Gore se nakon tri godine volonterskih radionica mogu pohvaliti sa vrlo zanimljivim rezultatima vezanim direktno uz dvije nama jako drage stvari - suhozid i balote. Vijest prenosimo u cijelosti

Naši prijatelji iz Crne Gore se nakon tri godine volonterskih radionica mogu pohvaliti sa vrlo zanimljivim rezultatima vezanim direktno uz dvije nama jako drage stvari – suhozid i balote. Vijest prenosimo u cijelosti:

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Nakon tri godine, koliko već traju povremene volonterske radionice na Orjenskom sedlu (1600 m), pomak u obnovi, pa čak, usudio bih se reći, doradi tradicionalnog antropogenog pejzaža na ovom istaknutom planinskom prevoju u srcu Orjena, postao je jasno prepoznatljiv. Inspirisani upravo radom „Dragodida“, 2015-e pokrenuli smo volontersku radionicu gradnje suhozida, pri čemu smo obnovili urušeni zid nekadašnjeg boćarskog zoga. Već iste godine, kao rezultat prve radionice, vratili smo balotu u igru nakon četvrt vijeka propadanja zoga i uspostavili sad već tradicionalni boćarski turnir. Kako bismo stvorili još bolje uslove na ovom terenu (najvišem u Crnoj Gori), ali i prikrili vrlo neestetsku prvobitnu betonsku gradnju, krenuli smo u dalje radove u gradnji suhozida, tako da od ove godine konačno imamo jednu zaokruženu cjelinu.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Opasan suvomeđom, zog je našim radom nedavno dobio i suhozidne tribine. Doduše, ima tu još sitnijeg posla, ali cilj nije završiti, cilj je raditi, dograđivati i popravljati. Kao i svaka suvomeđu i ovu našu doživljavamo kao živi organizam, organizam koji mijenja oblik, raste, pomijera se.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Već uvelike gledamo i sam planinarski dom „Orjen sedlo“: betonsko zdanje nikako ne priliči ovom mjestu i cjelokupnoj priči. U kompjuterskim programima ispitujemo kako bi figurao obložen kamenom. Za sada samo virtuelno, jer to je ipak krupan i skup zalogaj, a oštra planinska klima ne trpi i ne prašta polovičnost. Kako to obično biva, prvobitni objekat je bio daleko manji, ali i daleko ljepši-kameni. U doba socijalizma stiglo je veliko proširenje sa betonom, malterom i šupljom ciglom. Osim vizuelne degradacije, ovi materijali su nažalost u uslovima vlažne i hladne planinske klime ispoljili i upotrebnu degradaciju. Beton i cigla se mrve, vlaga prodire. Valja sve dobro promisliti, odraditi pripremu. Ko zna, možda smognemo snage za kakav prekogranični projekat koji bi uključivao „uljuđenje“ ovog planinarskog doma, sagrađenog na jedinstvenom spoju Mediterana i surove dinarske unutrašnjosti. Sa istočne strane budi nas sunce koje izlazi iza Prokletija, tamo daleko na granici sa Albanijom, dok na zapadnoj strani gledamo uvijek spektakularne zalaske sunca za južno-dalmatinske otoke.

Željko Starčević
Planinarski klub “Subra” Herceg Novi

Komentiraj

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

hrHR