Tekst i foto: Filip Bubalo, DRAGODID
Od 18. i 19. listopada 2018. u sjedištu Consell de Mallorca (Palma de Mallorca), lokalne vladajuće agencije na odjelu Medi Ambient za upravljanje baštinom na ovom španjolskom otoku, kao predstavnik udruge DRAGODID sudjelovao sam kao jedan od osnivača međunarodne neprofitne organizacije koji za cilj ima prijaviti projekt formiranja Europske suhozidne kulturne rute (Cultural route of European dry stone heritage) kao sastavnog dijela Programa kulturnih ruta Vijeća Europe.
Pored mene kao predstavnika udruge DRAGODID, osnivački akt su potpisali i predstavnici iz različitih organizacija, udruženja i udruga, koje se svaki na svoj način bave zaštitom i promocijom suhozidne baštine. Također su na sastanku odabrani i predsjednik, dopredsjednik, blagajnik te tajnik organizacije.
Consell de Mallorca kao inicijator preuzeo je predsjedanje, kao pravno tijelo registrirano po španjolskim zakonima, a partneri su sljedeći: Office de l’Enviroennement de la Corse (Francuska/Korzika), Gatehouse Development Initiative (Velika Britanija/Škotska), PED Epirus (Grčka), Department of town planning and housing (Cipar), te Parco Nazionale delle Cinque Terre (Italija). Kako se već par godina radilo na umrežavanju svih ovih organizacija, već je bilo pokušaja apliciranja na nekoliko EU programa, no tek sada kao novoosnovana organizacija započinje pravo djelovanje. Jedan od prioriteta jest apliciranje i dobivanje službene potvrde o Europskoj suhozidnoj kulturnoj ruti od strane Vijeća Europe. Osim ekspertize pojedinih članova organizacije, cilj je i međusobno umrežavanje na drugim projektima, razmjena iskustva, kao i prodobivanje novih članova radi proširenja mape rute.
U Hrvatskoj smo predložili desetak suhozidnih područja koji se međusobno isprepliću i nadopunjavaju, te su ušle u službenu dokumentaciju osnivačkih akata i predstavljaju dodatnu platformu za valoriziranje suhozidne baštine, zaštitu i promociju, ne samo kroz edukacijske i volonterske programe, već i kroz turističku ponudu, čime bi se Hrvatska dodatno obogatila jednom drugačijom vrstom ponude i privukla turiste okrenute kulturnoj baštini, ruralnim sredinama i održivom turizmu.
U dobar primjer ubraja se otoka Mallorca sa razvijenim sustavnom edukacijskih (suhozidnih) ruta, pa iako smo imali u programu službeni posjet rutama, zbog olujne kiše, posjetili smo samo neke od punktova. No, trećeg dana osobno sam se uvjerio (dijelom) u održivost ovakvog pristupa, pogotovo za zabačene dijelove otoka, jer je čak i u ovom razdoblju bilo dosta turista i zapravo ovaj otok ima cjelogodišnji turizam, a da ne govorim da su se tri općine s otoka u posljednjih dvadesetak godina, od jednih od najsiromašnijih prometnule među deset najbogatijih općina u Španjolskoj.
Do kraja siječnja sljedeće godine, predviđen je još jedan zajednički sastanak, na kojem bi se odlučilo o prvom službenom apliciranju za status kulturne rute Vijeća Europe (EU programi 2014-2020), kao i predstavilo rezultate dosadašnjeg rada, s obzirom da su svi članovi preuzeli odgovornosti iz pojedinih radnih paketa. Prije svega to se odnosi na izradu identiteta (ime, logo, grafičko oblikovanje), diseminacijskih materijala te publikacija (znanstvenih, seminara, press objava, audio-vizualnih materijala) koji bi se objavljivale putem službene web stranice organizacije.
Suhozidni dani u Komiži
Zahvaljajući podršci Splitsko-dalmatinske županije, u studenome 2018. održana je četverodnevna suhozidna razmjena u Komiži. Domaćini Igor Mataić i Tonći Darlić (udruga Pomalo) su volonterima osigurali prijenos osnova umijeća gradnje suhozida. O razmjeni i suhozidima smo porazgovarali s domaćinima i sudionicima.
Video su izradili Vigor Vukotić i Maja Flajsig iz udruge Vizantrop.
Jedan od sudionika radionice, Fabio Gržinčić, prvostupnik elektrotehnike i informacijske tehnologije iz Klane, nam šalje svoj osvrt na provedeno vrijeme među komiškim suhozidima:
”Ovaj intenzivni, ali ugodni produženi vikend proveden u Komiži ostat će mi u sjećanju po mnogočemu lijepome.
Počevši od prvog dana, upoznavanja novih suhozidnih kolega, noćne vožnje trajektom, ugodnog dočeka od našeg domaćina Tončija i njegove familije, do prvog upoznavanja s Komižom i njenim živopisnim ljudima.
Zahvaljujući lijepom vremenu koje nas je dočekalo ujutro, u trenutku mi je postalo jasno zašto ljudi toliko vole Komižu. Smještena u jugozapadno orijentiranom zaljevu, pruža prekrasan pogled prema moru i Biševu, istovremeno pružajući osjećaj udobnosti i sigurnosti zakriljena obroncima. Svojom bezvremenom gradnjom, ljudima i načinom života daje osjećaj topline koji se danas rijetko sreće. Krhka, a opet toliko ukorijenjena, kao da je oduvijek tamo, i kao da će zauvijek biti.
Pješačenjem desetak minuta simpatičnim šumskim putom i dolaskom na Tončijeve novosagrađene terase s limunima, rogozima, avokadom, raznoraznim mediteranskim biljem…, javlja se isti osjećaj. To ne treba čuditi; s obzirom da ih je izgradio Igor, majstor zanata, uz pomoć Tončija. Obojica vrijedni ljudi, ljudi na koje Komiža utječe na takav način da nisu imali izbora nego napraviti nešto ovako lijepo, i time ju još više upotpuniti.
Nakon Igorovog uvoda u zidanje suhozida za one kojima je to bio prvi put, i divljenja krajoliku, krenuli smo kopati temelje i postavljati prvi red kamenja. Kao i obično, početak je težak. Čak malo obeshrabrujući, s obzirom da znaš da je cilj zid od metra i pol, dva visine, a u prvih sat vremena nismo niti prvi red postavili; međutim, kamen za kamenom, nekako se udubiš i zaboraviš na vrijeme. Netko slaže kamenja, netko nosi manja kamenja i šutu za ispunu, pa se zamijene, pa još malo… Zastaneš nakon sat, dva, pogledaš, i vidiš zid od pola metra! Onda još malo zidaš, i evo ga Tonči s marendom. Još dva tri sata zidanja i već smo se svi dobro uhodali, ali i začudili kako nam dobro ide. Vuče zidat dalje. Radni dan je jako brzo prošao. Onda ručak kod izvrsne kuharice i domaćice Jadranke, Tončijeve majke, pa večernje druženje s Komižanima.
Raspored je svaki dan bio isti, ali svaki dan naravno posve različit.
Zidanje na prekrasnoj lokaciji, ugodni ljudi i atmosfera, padanje pod teretom prikolice, prah u kosi, lagani povjetarac i grijanje sunca, smijeh, zadovoljstvo kada kamen ‘legne od prve’, orada na gradele i komiška pogača, komiške priče, pogled u daljinu…
Nismo se niti okrenuli, prošlo je 4 dana. Zid nije bio gotov do vrha, ali zadovoljstvo napravljenim je bilo sveprisutno. Svi smo nešto naučili o podzidima i stekli dodatne sigurnosti u sebe za daljnje zidanje. Obogaćeni, krenuli smo doma, znajući da se želimo jednog dana vratiti, makar provjeriti ako nam zid još stoji.
Hvala Tončiju, Igoru, kolegama, Jadranki, Čedotu, udruzi Dragodid, Komiži i svima koji su omogućili ovo volontiranje.”
Zahvaljajući podršci Splitsko-dalmatinske županije, u studenome 2018. održana je četverodnevna suhozidna razmjena u Komiži. Domaćini Igor Mataić i Tonći Darlić (udruga Pomalo) su volonterima osigurali prijenos osnova umijeća gradnje suhozida. O razmjeni i suhozidima smo porazgovarali s domaćinima i sudionicima. Video su izradili Vigor Vukotić i Maja Flajsig iz udruge Vizantrop. Jedan od sudionika radionice, […]
Read More »