Povratak na Veli Iž

October 25, 2017 in Arhiva reportaža, radne akcije by Marko Pejić

Tekst i foto: Miran Križanić

Ovog ljeta smo nakon 7 godina ponovo gostovali kod švicarske udruge Maslinova gora u zabačenim i lijepim Barbinjama na otoku Ižu. Predsjednica / farmerica Karin koja nas je pozvala, terapeut Balz i njihova udruga bave se radom s mladima posebnih potreba. Zadnjih godina bave se i proizvodnjom i prodajom lokalnih proizvoda – lavanda, smilje, med, začinska sol… a nabavili su i nekoliko koza za milijeko i sir koji također prodaju u svojem dućanu „Barbinjak“ dolje u mjestu. Svakog ljeta ugošćuju i jednu grupu učenika Waldorfske škole – iz Švicarske.

1. Pogled na barbinjske suhozide / pergola pred glavnom kućom / panorama Velog Iža

Waldorfska škola?
Za našu priču je bitno da Waldorfska škola stavlja poseban naglasak na neposredan praktični rad u školovanju – svojevrsnu praksu raznih djelatnosti, obrta.. kako bi učenici raznih uzrasta stekli osnovne vještine i naučili cijeniti sva zanimanja jednom kad postanu recimo odvjetnici, bankari i inženjeri. Jedna takva djelatnost je upravo i suhozidno umijeće. Najviše ih zanima upravo rad rukama, kombinatorika i fokus potreban za izgradnju zida, a manje cjelokupan agro – povijesni kontekst suhozida.

2. LIJEVO Profesor i učenici kod suhozidnog luka / susret s kamenom / vrijeme marende / DESNO siesta kraj bunara u sklopu kuhinje / artičoka u cvatu

Barbinjak
Kao što vidimo na slikama, Waldorfci i ostali štićenici su svih ovih godina sagradili već čuda po Barbinjama sa svojim meštrom iz Švicarske. Samo letimičan pogled po imanju otkriva čak dva impozantna suhozidna amfiteatra ukloplkjen u teren. Glavna kuća također je sagrađena uz pomoć štićenika udruge. A kako se glavni meštar ove godine razbolio, potražili su lokalne voditelje voljne raditi desetak dana s mladima (na engleskom) i tu mi uskačemo. Osim nas dvojice iz Dragodida kao suhozidnih voditelja, bio je tu (za svaki slučaj) i mladi suhozidar Sam iz Švicarske, te profesor Donath iz Waldorsfke škole koji je bio voditelj pedagoškog dijela i općenito glavni odgovorni za cjelokupni boravak mladeži na kršu.

3. LIJEVO / Gotovo savršen polukružni suhozid kraj ljetne kuhinje / manji amfitaeatar / DESNO / veliki amfiteatar (jedva stane u kadar / ulaz u kozju nastambu sa autorskim ukrasima i krov koji služi kao pjover / Donath i Sam pred ovogodišnjim zadatkom

zadatak – podzid uz cestu
Glavni zadatak, okosnica tih naših zajedničkih 10 dana bilo je obnoviti zapadnu suhozidnu među – podzid imanja prema novouređenoj cesti. Kao i uvijek, strojno uređivanje puteva nosi suhozidne kolateralne žrtve, koje srećom nije teško ponovo dignuti. Dogovorili smo da ćemo prvo odraditi to, a onda ako ostane vremena pozabaviti se i drugim manjim projektima po imanju. Kao i kod svake obnove, proveli smo dosta vremena u čišćenju prije početka zidanja, ali nakon toga je išlo lakše. Kamen smo dobrim dijelom morali dovesti sa drugih dijelova imanja, pa je bilo i loko-vožnje karijolama.

4. LIJEVO / ekipa / zajedno je lakše / DESNO / rad uzduž zida / vađenje velikog kamena / kariola race

Kozji ulaz/izlaz
Osim obnove i podizanja podzida, bilo je potrebno ugraditi i ulaz / izlaz za koze koje odnedavna žive na Barbinjama i svakodnevno izlaze u ispašu. Nakon vijećanja domaćina i voditelja, odlučili smo zadržati postojeće puteljke kojima se koze već koriste, tek ih obzidati i napraviti prilazne rampe sa polukružnim podzidima. Kod obrade polukružnih detalja Sam se iskazao kao precizan i vješt suhozidar, i inače iz kamenarske obitelji.

Valja reći da Švicarci imaju puno suhozida a i razvijenu profesionalnu scenu koja ih gradi i održava. Naravno, njihovi suhozidi su bokun preuredni za naš ukus ali oprostit ćemo im Sam nam priča kako je kod njih praksa gradnju suhozida proslaviti bocom rakije, koja se nakon što svi otpiju gutljaj, vješto sakrije u sami zid.

5. LIJEVO / prizori s gradilišta / DESNO / prije i poslije – prikazi dvaju ulaza

Val
Za kraj zida – kako ne bi sve stalo na funkcionalnom oblikovanju, odlučeno je u duhu Waldorfske škole napraviti ekspresivan valovit završetak, inspiriran otocima na horizontu, i drugim organskim uzorcima u prirodi. Naravno, kad se puno ruku složi, posao brzo napreduje pa smo se nakon nekoliko dana okrenuli drugim punktovima.

6. panoramska snimka cijelog zida sa svih 23 polaznika / detalj ulaza / valoviti završetak zida

2. zadatak – Eskulap na ulazu
Prilaz imanju je sa istočne strane, odozgo sa ceste. Prethodnih godina sagrađena je prilazna rampa od puta do imanja ali sami ulaz ostao je nedefiniran. I ovdje smo pokušali što više poštovati postojeće elemente u prostoru, samo ih utvrditi i urediti suhozidima. A za kraj, ovdje je kao Donathov impromptu skulpturalni rad osvanuo i Eskulapov štap sa zmijom, simbol medicinskog umijeća i regeneracije. Nismo vidjeli niti jednu zmiju za vrijeme radionice, ali razumijemo otkud inspiracija!

7. LIJEVO pogled na štap sa maslinikom i Dugim otokom u pozdaini / detalj zmije i autor u pozadini kako silazi prema imanju / novi prilaz imanju – desno se vidi početak silazne rampe / DESNO / učenici objašnjavaju dobre i loše strane novog ugla / Sam sjedi na novosagrađenim zidovima na prilazu

3. zadatak – put – gomila
Dani su zbilja brzo prolazili ali imali smo vremena pozabaviti se još jednim projektom – uređenjem puta prema šumi i moru. Koze sa Barbinjaka i ovdje su imale svoj pečat, pa smo podignuli nekoliko većih provala tik uz imanje koje su u ispaši srušile. Trebalo je paziti i na dobrosusjedsku etiku i odoliti posuđivanju kamenja sa obližnjih zidova. Tehnika obnove se sastojala u istovremenom čišćenju urušenog i zidanju novog lica zida.

8. LIJEVO polaznici u akciji / DESNO / put prije i poslije obnove, u pozadini se vidi kuća

4. zadatak – šumom do mora
U produžetku isti put kratko prolazi kroz šumu, gdje smo odradili veće krčenje borovine i šikare kao bi proširili put. Dijelove obzida smo tek krčenjem otkrili i krenuli u popravak, a neki su se pronašli upravo u sječi i čišćenju. Zbog sezone požara paljenje smo ostavili za zimu!

Polaznici su zaista dobro usvojili pravilo da zid prvo treba očistiti do temelja. Tako smo zadnja dva dana satima iskopavali jednu kosu stijenu dok nije doslovce pukla – a mi shvatili da se radilo o živoj stijeni. Na tom mjestu danas stoji obnovljen zavoj pješačkog puteljka, koji je dovršen doslovce prije završne prezentacije.

9.LIJEVO: grupa u inspekciji ulaska na šumski put / probijanje kroz makiju. cijeli ovaj dvostruki podzid je otkriven u čišćenju / put vodi do zasluženog kupanja / DESNO izgled zavoja na pješačkom putu prije i poslije akcije

5. zadatak – Mala bunja
Za kraj, popravili smo i svod male bunje s predvorjem u sklopu velike gomile neposredno pokraj kuće. Kako se radilo o delikatnom zadatku, učenici su samo promatrali. Šteta nije bila velika, trebalo je samo naći odgovarajuću ploču i osigurati je. Na taj način ravna gomila iznad bunje postala je ponovo prohodna a bunja pogodna za siguran boravak i sklonište od vrućine.

10. LIJEVO / detalj urušenog otvora bunje / ulaz u bunju – na slici se ne vidi, ali ulaz je među užima kroz koje smo ikad prošli. potrebno se zbilja polako i oprezno provući / DESNO / gore: prije, dolje: poslije popravka

Razno
Bilo je tu još sitnih popravaka masivnih zidova koji opasavaju cijelo imanje. Također radilo se i na popravcima ne-suhozidne prirode, kakvih u svakoj kući i na svakom imanju uvijek ima i previše. Primjerice, popravljen je potporanj za žlijeb spremišta za alat.

Osim toga, skupljalo se samoniklo bilje, lavanda, muzle koze, izrađivao sir. To je bazna djelatnost na imanju pa je svaki dan nekoliko polaznika pomagalo Karin u svim redovnim poslovima.

11. LIJEVO kozja nastamba / kozji sir / DESNO / sirup od lavande i smilja / sušeno bilje / Karin (u sredini) pokazuje tko je što radio. mlijeko na stolu je naravno kozje

Disciplina
Po pitanju organizacije kampa, kao zanimljivost valja spomenuti da je radni dan počinjao vrlo rano, oko 6 čajem i keksima. Tu se Waldorfci vjerno naslanjaju na težačku praksu polaska u zoru. U 8:30 je pauza za doručak, dok je marenda u 13h. Dugi ljetni dani zahtijevali su siestu ali popodnevna smjena nastavila se nakon užine u 16h pa sve do večere u 19h. Na kraju radnog dana, pa i na kraju cijele radionice, sudionici bi se skupili i razmijenili iskustva i dojmove. Profesori su točnošću švicarskog sata pazili na organizaciju. Edith je bila zadužena za kuhinju a Donath za radni dio.

12. Edith i Donath / detalji i atmosfera iz kuhinje / lagana marenda u podne

Primopredaja
Domaćini su za vrijeme radionice prepustili voditeljima upravljanje aktivnostima i nisu puno intervenirali, nego su se bavili svojim poslovima na imanju i u mjestu, tj u suvenirnici. Ali na kraju radionice došlo je vrijeme da im prezentiramo sve što smo napravili i predamo na korištenje! Svi smo obišli lokacije na kojima se radilo a polaznici su rastumačili kako i što se radilo. Bila je to dobra sinteza koja često izostane na radionicama, pa neki ni ne vide trud drugih.

13. svi se okupljaju a polaznici tumače što su naučili.

Izlet i suhozidni ispit!
Zadnju večer prije pakiranja, umjesto na večeru, uputili smo se zajednički na piknik na vrh obližnjeg brda. Polaznici su se podijelili u timove po 5-6, i nakon kratke pripreme prezentirali stečena znanja. Svatko u timu je dobio riječ da kaže dio naučenog. Na vrhu nije nedostajalo kamenja pa je ispit imao i „praktični“ dio. Svi su uspješno položili, a kakav bi to bio ispit bez diploma i zakuske na kraju.

Bila je to jedna uspješna suhozidna škola u prirodi! Nadamo se druženju i dogodine u Barbinjaku, … s nekim novim klincima.

14. Zajednička fotka na vrhu / prizori sa “ispita” / zalazak za kraj!

Share and Enjoy:

Otvorene su prijave za 5. prvenstvo Hrvatske u gradnji suhozida – Cres 2022

August 16, 2022 in skupovi, tečajevi by Levantinka

5. Prvenstvo Hrvatske u gradnji suhozida, u organizaciji udruge 4 Grada Dragodid, održat će se u subotu 8. listopada u Cresu. Pozivamo sve zainteresirane: one koji su se okušali u gradnji suhozida, ali i one koji to još nisu, a htjeli bi, da sastave ekipe i prijave se. Dobrodošle su ekipe iz cijele Hrvatske.

Prvenstvo je dio programa Suhozidnog susreta koji će započeti dan ranije, u petak, 7. listopada, a program će biti objavljen uskoro.

Okupljanje sudionika će biti u 10 sati u gradu nakon čega slijedi 15-minutna šetnja kroz stoljetne creske maslinike (malo o povijesti creskog maslinarstva) do lokacije Prvenstva. Lokacija je odabrana nakon što je pri širenju javnog puta srušen dvostruki suhozid s jedne strane puta koji će se tijekom Prvenstva ponovno podignuti.

Cilj je u zadanom vremenu (2h) od raspoloživog kamena izgraditi što kvalitetniji dvostruki suhozid/duplicu, unaprijed zadanih dimenzija (duljine, visine, dubine). Sve ekipe grade istovremeno, jedna do druge, svaka svoj segment zida. Vrednovat će se završenost segmenta, te kvaliteta zida.

Nakon gradnje slijedi zajednički ručak, žiriranje i proglašenje pobjednika.

Obnova urušenih podzida maslinika će uslijediti poslijepodne, nakon natjecateljskog dijela, ručka i kraćeg predaha, a mogu se priključiti svi zainteresirani sudionici.

Ekipu čini do 4 člana / članice starija od 16 godina.

Kotizacija po ekipi iznosi 200 kn i plaća se prilikom registracije na licu mjesta. Svi natjecatelji dobivaju majice te im je osigurano osvježenje i ručak, a pobjednička ekipa osim pehara dobiva i novčanu nagradu koja se pokriva iz kotizacija.

Prijave se šalju e-mailom na adresu info@dragodid.org do 18.9.2022. a trebaju sadržavati imena i adrese svih članova ekipe, te kontakt telefon i mail adresu najmanje jednog člana/članice ekipe. Broj ekipa je ograničen!

Projekt podupiru Ministarstvo kulture i medija, Grad Cres i Turistička zajednica Grada Cresa.

Krapanj 2022.

July 14, 2022 in Arhiva reportaža by Levantinka

Tekst: Ante Senjanović
Foto: Tanja Kremenić

Krapanj je najniži hrvatski otok, Krapanj je u jednome trenutku bio najgušće naseljen dio naše zemlje, Krapanj ima još kurioziteta i u još je ponečem bio naj- ili prvi, ali neću vam sad otkriti sve tajne. Interesirajte se, istražite, posjetite i raspitajte se. Domaćima bi bilo drago – upravo je njihova želja da se o Krapnju priča kao o nečemu sadašnjem, a ne samo prošlome, nas neizravno dovela tamo.

Otok će ovog ljeta biti domaćin Eco Heritage Task Forcea, dugotrajnog volonterskog programa u kojem mladi hrvatskih korijena iz cijelog svijeta dolaze, kroz društveno koristan rad i razne aktivnosti i radionice, naučiti nešto o zemlji svojih predaka. A malo bi toga na širem šibenskom području bilo tipičnije od zidanja usuho. Krapanj sa svojim posebnim, ravnim reljefom, možda nije Srima s njenom beskrajnom kamenom čipkom, ali otočke prizide su prisutne svugdje gdje bi i inače bile: kao ograde, kao putevi, kao gomile. I u još jednoj posebnoj ulozi: usuho građenih mula. Nešto što je bilo često u mnogim primorskim mjestima, ali s vremenom izgubljeno uređivanjem riva, lungomara i marina. Dakako, dostupnošću novih i trajnijih materijala i konstrukcija, malo su ažurirani, ali svaki čuva barem dio stare konstrukcije.

Slika 1. Plovidba preko je kratka

Slika 2. Večer u mjestu

Slika 3. Mul je u moru, agava je na mulu

U polju, kao i inače, napuštanje poljoprivrednog krajolika znači odsutnost ruku koje bi popravile ono što je palo, i znači prisutnost raslinja koje voli zidove, jer gdje je zid – tu je plodno tlo, tu je zaklon. A biljka ne zna da zid valja čuvati, nego se širi i širi, a zid nije toliko tvrdoglav da se ne bi makao, nego pomalo sklizne i padne. I tako, mjesni je odbor, kao domaćin tog iseljeničkog događaja, uz druge aktivnosti predvidio da mladi nauče nešto o zidanju usuho i daju ruke u početku popravljanja tog dijela otočkog naslijeđa. Mi smo pozvani da poučimo učitelje – da onima koji će u obnovi zidova voditi mlade, pokažemo kako da to ispravno rade, ili da ih podsjetimo na to da su to možda u mladosti radili.

Slika 4. Na putu do mjesta rada. S lijeve strane je mjesna gustirna.

Svaka pouka je najbolja u praksi, pa je odlučeno napraviti nešto na lokaciji koja će biti žarište suhozidne aktivnosti tijekom volonterskog programa, na lokvi Biljulji, na ovim neugodnim vrućinama potpuno suhoj, ali inače aktivnoj, makar uglavnom bočatoj. Što nije nimalo čudno, jer se nalazi na 150 metara od mora, na otoku malome i toliko niskome, da je za pretpostaviti kako je dno lokve otprilike na razini morske površine, a čovjeku nije jasno gdje uopće stane ona vodena leća koja na svim otocima čini spasonosni vodonosnik.

Slika 5. Ulaz u Biljulju, na početku radova.

Želja je to posebno mjesto i posebno pažljivo urediti, nek ne bude više zanemareno. E, kako se u dva dana naša akcije, usred jednog od ovoljetnih toplinskih valova, ne stigne puno napraviti – a kako rekoh, nije ni cilj – našli smo jednu bitnu stvar za odraditi i još jednu pokaznu, a ostalo će se razvijati svojim tokom. Pristup do lokve je kosinom, niz koju su se kroz godine zanemarivanja u istočnu polovicu lokve pomalo nanosile naslage zemlje, kamenja, sasušene vegetacije… Da bi se spriječilo nastavak toga, odlučeno je dio te kosine zatvoriti podzidom, dok će se na drugom dijelu poslije dodatnog čišćenja, s vremenom napraviti malo stubište. Odronjavanje s rubnih zidina lokve, erozija i kotrljanje s kosine, dali su nam dovoljno materijala da to možemo napraviti bez prevelikog problema, ali i materijala po prirodi malo grubljeg i glomaznijeg. Čekamo sad da kamen posivi i dobije eleganciju starog zida.

Slika 6. Čistimo prostor za podzid, da možemo pripremiti temelj

Slika 7. Neke stvari treba pomaknuti polugom

Slika 8. Bilo je vruće, isprike na nenošenju majice

Slika 9. Rimovani rad

Slika 10. Mala doštimavanja

Drugo mjesto je jedna urušena ograda uz malu čistinu nad lokvom, uz put koji vodi dalje u šumu i prema moru. Kamen je manji i, kako je već jednom bio ugrađen, ljepšeg oblika. Ograda se spaja s jednim lijepo zidanim starim zidom, ali je spojno mjesto razrušeno i nestabilno, pa smo, u nedostatku vremena za pažljivu rekonstrukciju, tamo nabacali višak kamena neka služi kao potporanj do trenutka konačnog popravka.

Slika 11. Pa se čovjek zapita: je li tu čega uopće bilo?

Slika 12. Škalje nikad dosta

Slika 13. … a ni drugih ispuna

Slika 14. Riješeno!

Vrućine nam nisu dozvoljavale dug rad, već se samo dalo raditi kroz jutro od 6.30 do 9.30, i predvečer od 18 do 21. Malo manje od poštenog radnog dana, ali nije ovo bilo doba za fizički rad (a sparina i zagušljivost u lokvinoj udubini nisu pomogli) – no, što se moralo, moralo se. Marenda je zato lijepa nagrada kad zvizdan ne da dalje. Drugi dan je bilo girica, i to ne samo friganih! Ako vam je neobično da se pripremaju na brujet (brudet, brodet, kako li vam drago), bilo je i nama, ali ne znači da nije super. Girice, vino i hlad na širini ispod satnog tornja (bez sata, doduše). Mačke koje čekaju hranu, ljudi koji prolaze, oleandar koji se šareni. Lijepo, nije li? Naša dvočlana ekspedicija (fotografkinja i suvoditeljica je, zbog ograničenja tehnologije, nažalost nevidljiva) je uživala.

Slika 15. Obična marenda

Slika 16. Debelo nakon posebne marende, kad su svi već otišli. Pa tko bi prekidao girice za slikanje?

Dva dana lijepog gostoprimstva, ozbiljnog rada i puno viceva. Nadamo se nekom ponovnom susretu, a našim domaćinima želimo uspješan susret s mladima i da s njima što više i ljepše uspiju urediti lokvu Biljulju i okolne puteve.

Slika 17. Po čemu još znate za Krapanj?

Slika 18. Po mačkama znate za sve

Slika 19. Tanja voli zalaske sunca

Tekst: Ante Senjanović Foto: Tanja Kremenić Krapanj je najniži hrvatski otok, Krapanj je u jednome trenutku bio najgušće naseljen dio naše zemlje, Krapanj ima još kurioziteta i u još je ponečem bio naj- ili prvi, ali neću vam sad otkriti sve tajne. Interesirajte se, istražite, posjetite i raspitajte se. Domaćima bi bilo drago – upravo […]

Petrebišća XIII. – raspored predavanja

July 11, 2022 in radne akcije, škola suhozida by Levantinka

30.7., subota
dr. sc. Filip Šrajer: Dry-stone heritage: from tangible to intangible, and back

Nijedan drugi fenomen graditeljske baštine jednim pojmom ne uspijeva obuhvatiti toliko različite pojave. Od međa do podzida, od bunja do kažuna, od bunara do mostova, od pojedinog kamena do čitavih krajolika, i naposlijetku, od neživog kamena do živih graditelja. O čemu se zapravo radi kad kažemo suhozid, što znamo o njegovoj prošlosti te što nam on znači danas?
No other phenomenon of architectural heritage manages to encompass so many different phenomena in a single term. From boundaries to retaining walls, from animal to human shelters, from wells to bridges, from individual stones to entire landscapes, and finally, from inanimate stone to living builders. What is it really about when we say dry-stone, what do we know about its past and what does it mean to us today?

31.7., nedjelja
Julia Bakota Švencbir: Dragodid – rolling the stones of engagement

O promociji, dokumentiranju, istraživanju i edukaciji o suhozidnoj baštini kroz građanski angažman.
About dry stone promotion, documentation, research and education through civil society engagement.

1.8., ponedjeljak
Branko Orbanić: Skloništa u suhozidnoj gradnji
Shelters in dry-stone construction

Pregled suhozidnih struktura I konstrukcija čija je primarna namjena ona skloništa.
An overview of dry-stone structures and construction whose primary purpose is shelters.

2.8., utorak
Siniša Bodrožić: Kućenje
To Build A Home

Predavanje će obuhvatiti kratku kronologiju sebičnog rješavanja stambenih potreba u okviru objektivnih mogućnosti.
A brief chronology of selfish housing needs solving within the framework of objective possibilities.

4.8., četvrtak
dr.sc. Dalia Matijević, stručna voditeljica, Javna ustanova „Park prirode Učka“ : Park prirode Učka – Zaštita, očuvanje i održivo upravljanje prostorom i dobrima

Učka Nature Park – Protection, Conservation, and Sustainable Management of the Protected Area and its Resources

Predavačica će predstaviti specifične karakteristike zaštićenog prostora te pojasniti kontekst i važnost očuvanja prirodnih i kulturnih dobara lokalnog kraja. Otvorit će odabrana pitanja održivog upravljanja te ponuditi neka od mogućih rješenja, posebice u kontekstu provedbe EU Strategije očuvanja bioraznolikosti do 2030.
The lecturere will present the distinctive characteristics of the protected area, explain the context and importance of preserving its natural and cultural assets. She will also open some of the relevant sustainable management issues and propose possible solutions, particularly in the context of the EU Biodiversity Strategy for 2030 implementation.

5.8., petak
Alen Čikada: Lokve i njihova kulturna, povijesna, biološka i krajobrazna vrijednost
Ponds and their cultural, historical, biological and landscape value

Predavanje će pružiti osvrt na krške lokve kroz njihovu kulturnu, povijesnu, biološku i krajobraznu vrijednost.

Najavljujemo raspored predavanja 13. suhozidnog međunarodnog volonterskog kampa Petrebišća XIII., koji će se održati 30. srpnja – 7. kolovoza 2022. u napuštenom ljetnom selištu Petrebišća na Učki. 30.7., subota dr. sc. Filip Šrajer: Dry-stone heritage: from tangible to intangible, and back Nijedan drugi fenomen graditeljske baštine jednim pojmom ne uspijeva obuhvatiti toliko različite pojave. Od međa […]

DRAGODID traži volontera programsko-administrativnog suradnika ili suradnicu!

July 8, 2022 in na rubu teme by Levantinka

Kako bismo ovu aktivnostima bogatu godinu uspješno odradili, treba nam pomoć jednog volontera ili volonterke, osobe koja bi se rado prihvatila programsko-administrativnih zadataka, poput pomoći pri:

– organizaciji suhozidnih programa i aktivnosti
– programskom i/ili financijskom izvještavanju donatorima
– prijavama na natječaje
– drugim sličnim zadacima po želji volontera/volonterke

Volonter/volonterka može raditi od kuće na vlastitom računalu. Usko će surađivati s koordinatoricom udruge, a volonterski program i raspored će biti skrojen prema njegovim/njenim željama za učenje i mogućnostima. Za svaki će zadatak imati dovoljno pripreme i vremena za izvršenje. Volonterski program trajat će od 1.8. do 1.12.2022., s angažmanom od 8 sati tjedno.

Volonter/volonterka treba:
– imati vlastito računalo s internetom i nekim od programa za video pozive
– dobro poznavati hrvatski jezik u govoru i pismu

Radovalo bi nas ako volonter/volonterka:
– želi saznati više o radu u udruzi
– ponekad s nama ode na suhozidnu akciju o našem trošku
– voli papire i tablice u razumnoj mjeri
– služi se drugim jezicima osim hrvatskog

Ako smo vas zainteresirali, javite se na info@dragodid.org do 17. srpnja 2022.
Prijava treba sadržavati kratki životopis, kontakt podatke (e-mail, broj mobitela) i kratki tekst o tome zašto biste htjeli volontirati u Dragodidu. Ako želite, šaljite nam i nešto kroz što ćemo vas najbolje ukratko upoznati. Prikaz onoga čime se inače bavite, koji su vam interesi i što vas je motiviralo za prijavu, na način koji vam najbolje leži – tekst, fotografije, crtež, ili bilo koju drugu formu. Cijenit ćemo duhovitost i kreativnost u prijavi. Kandidati izabrani u drugi krug bit će pozvani na (opušteni) online razgovor.

Radujemo se pročitati vaše prijave i odgovoriti na pitanja!

Udruga DRAGODID okuplja poznavatelje, simpatizere, doktore i majstore suhozida i zajedno provodimo baštinske programe i projekte. Sjedište nam je u Splitu, ured u Zagrebu, a aktivnosti u cijeloj zemlji i šire. Kako bismo ovu aktivnostima bogatu godinu uspješno odradili, treba nam pomoć jednog volontera ili volonterke, osobe koja bi se rado prihvatila programsko-administrativnih zadataka, poput […]

Suhozidna radionica i akcija čišćenja “Vele lokvi” u blizini Lubenica

July 7, 2022 in Arhiva reportaža by Levantinka

Tekst i foto: Tanja Kremenić

Radionica je održana u organizaciji Zavičajnog društva Gerbin, u suradnji s udrugom Dragodid; financirano od strane Grada Cresa

_ _ _ _ _ _ _ _

Radilo se u subotu 11. lipnja u jutarnjim satima (od 7.30 do podne), u večernjim (od 18 do 20.30), i u nedjelju 12. lipnja od 7.30 do 12 sati. Razveselio nas je razmjerno velik broj sudionika: osim pet članova udruge Dragodid, koji su doputovali iz Istre, Primoštena, Crikvenice i Zagreba, te osim dva člana zavičajnog društva Gerbin, u pomoć su došli i mještani iz Pernata i Valuna te nekolicina ljudi iz Cresa i iz Zagreba.

Vele lokvi čine dvije lokve. Nalaze se na 15-ak minuta hoda na putu koji vodi iz Lubenica prema Zbićini (i dalje prema Valunu), u području koji se lokalno zove Gerbin. Kompleksniji su vodni i suhozidni lokalitet nego što se naizgled čini. Osim glavnog muleca (umanjenica od mul, u ovom slučaju suhozidni stepenasti prilaz lokvi), čišćenje vegetacije je otkrilo još dva takva, a meštri s Gerbina su ispričali sjećanja na izgled lokve i njenu uporabu u prošlosti. Glavna i veća lokva je opasana s dva obruča suhozida. Vanjskim i višim suhozidom se priječio pristup blagu, a pristup ljudima je omogućen spomenutim mulecima. Onaj koji je najupečatljiviji i najduži se koristio u situacijama nižeg vodostaja, kakav je danas, a drugi, kraći i viši, za vrijeme višega. Viši mul je danas obrastao u vegetaciju te nije isprve zamjetan. Vanjski suhozidni obruč se spaja na početku dužeg mula, gdje je nekada bila lesa (drvena vrata), što je također indikator da je ova lokva služila samo za ljudsku uporabu (ali ne i za piće). Manja lokva je uvijek služila samo za blago, koje se tu spuštalo s obližnje komunade (zajedničkog pašnjaka).

Slika 1. Vele lokvi u jesen 2021. Lijevo, neobzidana lokva za blago, desno, lokva za ljudsku uporabu opasana s dva mjestimično razrušena suhozida. Vidljiv je suhozidni mul, koji omogućava pristup vodi i za vrijeme nižeg vodostaja

Iako je najavljena kao primarno suhozidna radionica, kojom se ciljalo obnoviti vanjski viši suhozidni obruč, velik dio posla obuhvatio je i čišćenje vegetacije. Veća lokva ne samo da (prema kazivanju lokalnog stanovništva) nikada ne presuši, kao što je to slučaj kod susjedne, već je pred nekoliko desetljeća znala biti toliko preplavljena vodom da bi nadvisila suhozide koji ju opasavaju, a voda bi se prelijevala u susjednu ograjicu (pašnjak). Lokva je zadnjih godina sve nižeg vodostaja, što nije samo do viših temperatura, već i do okolne vegetacije koja crpi njenu vodu. Tako se dio ekipe u subotu ujutro ulovio motorne pile, dok su drugi obnavljali 20 metara dugačku duplicu između dvije lokve.

Počistila se vegetacija u neposrednoj blizini lokve, a vrba iznad muleca je pedalana (posječene su grane), a regeneracija njene krošnje se očekuje kroz nekoliko mjeseci.

Slika 2. Glavna lokva prije obnove. Vanjski suhozidni obruč je većim dijelom prekriven vegetacijom i/ili rasut. Prvi dan se radilo na obnovi duplice (desna donja strana slike), a predvečer se započelo s obnovom zida s druge (sjeverne strane) muleca

Slika 3., Slika 3_1. Uvodna zabrinutost i razvijanje strategije

Dupli zid koja dijeli dvije lokve izdaleka djeluje kao da ne zahtijeva puno posla, međutim izbliza se uočava da je cijeli gornji sloj raznesen. Tri segmenta su se trebala porušiti i izgraditi iz temelja. Obnova suhozida gotovo uvijek zahtijeva njegovo rušenje do dijela gdje se nađe stabilan dio, onaj koji može “trpiti” novi teret. Već su prvo jutro meštri s Gerbina pokazali ne samo kako se zida u suho, već i kako se podižu i u suhozid ugrađuju teži megaliti. Takvi se orkestrirano moraju podići uz pomoć više ruku, poluga i ostalih pomagala koji su se snalažljivo dobili na licu mjesta – izrađeni od drvnog materijala i kamena.

Slika 4., 4_1. Podizanje težih kamenja uz pomoć poluge i “kotačića” izrađenih od drvnog materijala i kamenja

Ujutro je već bila dovršena spomenuta duplica koja odvaja dvije lokve, a predvečer i iduće jutro su se krenuli popravljati drugi segmenti zida. Sav rastreseni kamen na području druge lokve je vraćen u zid.

Slika 5. Nakon radionice – obnovljen 20 metara dugačak dupli zid između dvije lokve, kao i segment desno (na slici) od mula

Slika 6. Obnovljena duplica između dvije lokve i vraćen rasut materijal

Dosta vremena otišlo je na sakupljanje ispiljene vegetacije i njeno odnošenje. U nedjelju se nastavilo sa čišćenjem prilaza lokvi. Sakupljao se i ispiljeni višak vegetacije. Obnovljen je i odronjen podzid sa sjeveroistočne strane lokve.

Poluga i ekipni rad se ispostavio bitnim za nastavak posla oko obnove suhozida. Stari Gerbinjani su tim pločastim megalitima gradili i mul i pokrivali dio segmenta duplog zida u blizini muleca. Dok ne staviš ruke i sam ne osjetiš težinu tog kamena, nisi u potpunosti svjestan truda, napora i zapravo opasnog posla kojima su se bavili naši stari, a teško se oteti dojmu i da to slaganje kamenja nije imalo samo pragmatičnu, već i estetsku narav. Vele lokvi su i bitna i divna suhozidna struktura, i čini važan element u krajobraznoj slici koja, uslijed sukcesije vegetacije, u velikoj mjeri uniformira. Bioraznolikost oko lokve buja – motorne pile su svom silom pokušavale nadglasati žabe, a šarenilu su doprinijela različita vrsta vretenaca. Život se čuva i u samom suhozidu – prilikom obnove smo mir narušili nekoliko mladim bjelouškama.

Radovi oko njene obnove su ovim vikendom u lipnju započeti, a nadamo ih se nastaviti na jesen. U planu je kompletno sanirati zid, počistiti vegetaciju uokolo lokve, ali i onu u lokvi, kako bi se spriječila pretjerana eutrofikacija.

Slika 7. Obnova segmenta suhozida kod mula, koji je izgrađen i “popločan” teškim škrilama

Slika 8., Slika 8_1. Prije i poslije – segment odvaljenog podzida

Slika 9., Slika 9_1. Prije i poslije – segment kod središnje duplice

Slika 10. Nakon radionice – od vegetacije očišćen prilaz lokvi s glavnog puta

Slika 11. Vele lokvi nakon radionice

Slika 12., Slika 12_1. Usporedba glavne lokve – prije i poslije radionice.

Slika 13. Dio radne ekipe

Slika 14. Dio radne ekipe #2

Slika 15. Pauza

Slika 16. Uklesavanje godine obnove

Tekst i foto: Tanja Kremenić Radionica je održana u organizaciji Zavičajnog društva Gerbin, u suradnji s udrugom Dragodid; financirano od strane Grada Cresa _ _ _ _ _ _ _ _ Radilo se u subotu 11. lipnja u jutarnjim satima (od 7.30 do podne), u večernjim (od 18 do 20.30), i u nedjelju 12. lipnja […]