Povratak na Veli Iž

 
Tekst i foto: Miran Križanić

Ovog ljeta smo nakon 7 godina ponovo gostovali kod švicarske udruge Maslinova gora u zabačenim i lijepim Barbinjama na otoku Ižu. Predsjednica / farmerica Karin koja nas je pozvala, terapeut Balz i njihova udruga bave se radom s mladima posebnih potreba. Zadnjih godina bave se i proizvodnjom i prodajom lokalnih proizvoda – lavanda, smilje, med, začinska sol… a nabavili su i nekoliko koza za milijeko i sir koji također prodaju u svojem dućanu „Barbinjak“ dolje u mjestu.  Svakog ljeta ugošćuju i jednu grupu učenika Waldorfske škole – iz Švicarske.

 

 1

1. Pogled na barbinjske suhozide / pergola pred glavnom kućom / panorama Velog Iža

Waldorfska škola?
Za našu priču je bitno da Waldorfska škola stavlja poseban naglasak na neposredan praktični rad u školovanju – svojevrsnu praksu raznih djelatnosti, obrta.. kako bi učenici raznih uzrasta stekli osnovne vještine i naučili cijeniti sva zanimanja jednom kad postanu recimo odvjetnici, bankari i inženjeri. Jedna takva djelatnost je upravo i suhozidno umijeće. Najviše ih zanima upravo rad rukama, kombinatorika i fokus potreban za izgradnju zida, a manje cjelokupan agro – povijesni kontekst suhozida.

22. LIJEVO  Profesor i učenici kod suhozidnog luka / susret s kamenom /  vrijeme marende / DESNO siesta kraj bunara u sklopu kuhinje / artičoka u cvatu

Barbinjak
Kao što vidimo na slikama, Waldorfci i ostali štićenici su svih ovih godina sagradili već čuda po Barbinjama sa svojim meštrom iz Švicarske. Samo letimičan pogled po imanju otkriva čak dva impozantna suhozidna amfiteatra ukloplkjen u teren. Glavna kuća također je sagrađena uz pomoć štićenika udruge. A kako se glavni meštar ove godine razbolio, potražili su lokalne voditelje voljne raditi desetak dana s mladima (na engleskom) i tu mi uskačemo. Osim nas dvojice iz Dragodida kao suhozidnih voditelja, bio je tu (za svaki slučaj) i mladi suhozidar Sam iz Švicarske, te profesor Donath iz Waldorsfke škole koji je bio voditelj pedagoškog dijela i općenito glavni odgovorni za cjelokupni boravak mladeži na kršu.

33. LIJEVO / Gotovo savršen polukružni suhozid kraj ljetne kuhinje / manji amfitaeatar / DESNO / veliki amfiteatar (jedva stane u kadar / ulaz u kozju nastambu sa autorskim ukrasima i krov koji služi kao pjover / Donath i Sam pred ovogodišnjim zadatkom

zadatak – podzid uz cestu
Glavni zadatak, okosnica tih naših zajedničkih 10 dana bilo je obnoviti zapadnu suhozidnu među – podzid imanja prema novouređenoj cesti. Kao i uvijek, strojno uređivanje puteva nosi suhozidne kolateralne žrtve, koje srećom nije teško ponovo dignuti. Dogovorili smo da ćemo prvo odraditi to, a onda ako ostane vremena pozabaviti se i drugim manjim projektima po imanju. Kao i kod svake obnove, proveli smo dosta vremena u čišćenju prije početka zidanja, ali nakon toga je išlo lakše. Kamen smo dobrim dijelom morali dovesti sa drugih dijelova imanja, pa je bilo i loko-vožnje karijolama.

44. LIJEVO / ekipa / zajedno je lakše / DESNO / rad uzduž zida / vađenje velikog kamena / kariola race

Kozji ulaz/izlaz
Osim obnove i podizanja podzida, bilo je potrebno ugraditi i ulaz / izlaz za koze koje odnedavna žive na Barbinjama i svakodnevno izlaze u ispašu. Nakon vijećanja domaćina i voditelja, odlučili smo zadržati postojeće puteljke kojima se koze već koriste, tek ih obzidati i napraviti prilazne rampe sa polukružnim podzidima. Kod obrade polukružnih detalja Sam se iskazao kao precizan i vješt suhozidar, i inače iz kamenarske obitelji.

Valja reći da Švicarci imaju puno suhozida a i razvijenu profesionalnu scenu koja ih gradi i održava. Naravno, njihovi suhozidi su bokun preuredni za naš ukus ali oprostit ćemo im :) Sam nam priča kako je kod njih praksa gradnju suhozida proslaviti bocom rakije, koja se nakon što svi otpiju gutljaj, vješto sakrije u sami zid.

55. LIJEVO /  prizori s gradilišta / DESNO / prije i poslije – prikazi dvaju ulaza

Val
Za kraj zida – kako ne bi sve stalo na funkcionalnom oblikovanju, odlučeno je u duhu Waldorfske škole napraviti ekspresivan valovit završetak, inspiriran otocima na horizontu, i drugim organskim uzorcima u prirodi.  Naravno, kad se puno ruku složi, posao brzo napreduje pa smo se nakon nekoliko dana okrenuli drugim punktovima.

66. panoramska snimka cijelog zida sa svih 23 polaznika / detalj ulaza / valoviti završetak zida

2. zadatak – Eskulap na ulazu
Prilaz imanju je sa istočne strane, odozgo sa ceste. Prethodnih godina sagrađena je prilazna rampa od puta do imanja ali sami ulaz ostao je nedefiniran. I ovdje smo pokušali što više poštovati postojeće elemente u prostoru, samo ih utvrditi i urediti suhozidima. A za kraj, ovdje je kao Donathov impromptu skulpturalni rad osvanuo i Eskulapov štap sa zmijom, simbol medicinskog umijeća i regeneracije. Nismo vidjeli niti jednu zmiju za vrijeme radionice, ali razumijemo otkud inspiracija!

77. LIJEVO pogled na štap sa maslinikom i Dugim otokom u pozdaini / detalj zmije i autor u pozadini kako silazi prema imanju / novi  prilaz imanju – desno se vidi početak silazne rampe / DESNO / učenici objašnjavaju dobre i loše strane novog ugla / Sam sjedi na novosagrađenim zidovima na prilazu

3.  zadatak – put – gomila
Dani su zbilja brzo prolazili ali imali smo vremena pozabaviti se još jednim projektom – uređenjem puta prema šumi i moru. Koze sa Barbinjaka  i ovdje su imale svoj pečat, pa smo podignuli nekoliko većih provala tik uz imanje koje su u ispaši srušile. Trebalo je paziti i na dobrosusjedsku etiku i odoliti posuđivanju kamenja sa obližnjih zidova. Tehnika obnove se sastojala u istovremenom čišćenju urušenog i zidanju novog lica zida.

88. LIJEVO polaznici u akciji / DESNO / put prije i poslije obnove, u pozadini se vidi kuća

4.  zadatak – šumom do mora
U produžetku isti put kratko prolazi kroz šumu, gdje smo odradili veće krčenje borovine i šikare kao bi proširili put. Dijelove obzida smo tek krčenjem otkrili i krenuli u popravak, a neki su se pronašli upravo u sječi i čišćenju. Zbog sezone požara paljenje smo ostavili za zimu!

Polaznici su zaista dobro usvojili pravilo  da zid prvo treba očistiti do temelja. Tako smo zadnja dva dana satima iskopavali jednu kosu stijenu dok nije doslovce pukla – a mi shvatili da se radilo o živoj stijeni. Na tom mjestu danas stoji obnovljen zavoj pješačkog puteljka, koji je dovršen doslovce prije završne prezentacije.

99.LIJEVO: grupa u inspekciji ulaska na šumski put / probijanje kroz makiju. cijeli ovaj dvostruki podzid je otkriven u čišćenju / put vodi do zasluženog kupanja / DESNO izgled zavoja na pješačkom putu prije i poslije akcije

5.  zadatak – Mala bunja
Za kraj, popravili smo i svod male bunje s predvorjem u sklopu velike gomile neposredno pokraj kuće. Kako se radilo o delikatnom zadatku, učenici su samo promatrali. Šteta nije bila velika, trebalo je samo naći odgovarajuću ploču i osigurati je. Na taj način ravna gomila iznad bunje postala je ponovo prohodna a bunja pogodna za siguran boravak i sklonište od vrućine.

1010. LIJEVO / detalj urušenog otvora bunje / ulaz u bunju – na slici se ne vidi, ali ulaz je među užima kroz koje smo ikad prošli. potrebno se zbilja polako i oprezno provući / DESNO / gore: prije, dolje: poslije popravka

Razno :)
Bilo je tu još sitnih popravaka masivnih zidova koji opasavaju cijelo imanje. Također radilo se i na popravcima ne-suhozidne prirode, kakvih u svakoj kući i na svakom imanju uvijek ima i previše. Primjerice, popravljen je potporanj za žlijeb spremišta za alat.

Osim toga, skupljalo se samoniklo bilje, lavanda, muzle koze, izrađivao sir. To je bazna djelatnost na imanju pa je svaki dan nekoliko polaznika pomagalo Karin u svim redovnim poslovima.

11
11. LIJEVO kozja nastamba / kozji sir / DESNO / sirup od lavande i smilja / sušeno bilje / Karin (u sredini) pokazuje tko je što radio. mlijeko na stolu je naravno kozje

Disciplina
Po pitanju organizacije kampa, kao zanimljivost valja spomenuti da je radni dan počinjao vrlo rano, oko 6 čajem i keksima. Tu se Waldorfci vjerno naslanjaju na težačku praksu polaska u zoru. U 8:30 je pauza za doručak, dok je marenda u 13h. Dugi ljetni dani zahtijevali su siestu ali popodnevna smjena nastavila se nakon užine u 16h pa sve do večere u 19h. Na kraju radnog dana, pa i na kraju cijele radionice, sudionici bi se skupili i razmijenili iskustva i dojmove. Profesori su točnošću švicarskog sata pazili na organizaciju. Edith je bila zadužena za kuhinju a Donath za radni dio.

12
12. Edith i Donath / detalji i atmosfera iz kuhinje / lagana marenda u podne

Primopredaja
Domaćini su za vrijeme radionice prepustili voditeljima upravljanje aktivnostima i nisu puno intervenirali, nego su se bavili svojim poslovima na imanju i u mjestu, tj u suvenirnici. Ali na kraju radionice došlo je vrijeme da im prezentiramo sve što smo napravili i predamo na korištenje! Svi smo obišli lokacije na kojima se radilo a polaznici su rastumačili kako i što se radilo. Bila je to dobra sinteza koja često izostane na radionicama, pa neki ni ne vide trud drugih.

13
13. svi se okupljaju a polaznici tumače što su naučili.

Izlet i suhozidni ispit!
Zadnju večer prije pakiranja, umjesto na večeru, uputili smo se zajednički na piknik na vrh obližnjeg brda. Polaznici su se podijelili u timove po 5-6, i nakon kratke pripreme prezentirali stečena znanja. Svatko u timu je dobio riječ da kaže dio naučenog. Na vrhu nije nedostajalo kamenja pa je ispit imao i „praktični“ dio. Svi su uspješno položili, a kakav bi to bio ispit bez diploma i zakuske na kraju.

Bila je to jedna uspješna suhozidna škola u prirodi! Nadamo se druženju i dogodine u Barbinjaku, … s nekim novim klincima.

14
14. Zajednička fotka na vrhu / prizori sa “ispita” / zalazak za kraj!

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

Još nekoliko slobodnih mjesta za razmjenu mladih u Francuskoj!

Imamo još nekoliko slobodnih mjesta za Erasmus+ razmjenu mladih koja će se održati na zapadu Francuske od 5. do 19. kolovoza 2019. Pozivamo sve zainteresirane da pošalju svoju prijavu čim prije!

VILLOGNON WATER MILL

Lokacija i tema
Razmjena uključuje obnovu kamenog mlina iz 18. stoljeća na obali rijeke Argentor. Mlin Villognon od 2010. tijekom godine obnavlja udruga Club Marpen, ujedno i domaćini razmjene, u okviru graditeljskih volonterskih kampova koje organiziraju s baštinskom mrežom REMPART, s kojima je Dragodid partner na ovom Erasmus+ projektu.

Na lokaciji se nalaze mlin, most, štala s kamenom peći i manja kuća s golubinjacima. Detaljni plan obnove će biti dostupan odabranim sudionicima, a uključivat će gradnju kamenom i oblikovanje kamena.

Više u info dokumentima ovdje >> Villognon watermill.ppt     Villognon watermill.pdf

Tko može sudjelovati?
Šest odgovornih ljudi koji dijele zajednički interes za tradicijskim tehnikama gradnje i koji se dobro služe engleskim jezikom u govoru i pismu. Petero mladih (18-30 godina) i jedan voditelj ili voditeljica skupine (punoljetna osoba, bez gornje dobne granice). Voditelj/ica skupine mora biti organizirana osoba koja je spremna biti zaduženi za to da se ne kasni na avione, vlakove, da se poštuje raspored koji su organizatori predvidjeli i da skupina funkcionira skladno.
Na razmjeni će sudjelovati srodne udruge iz Francuske, UK i Njemačke.

Financiranje razmjene
Put do i od lokacije svaki sudionik sam sebi pokriva, a po povratku dobije refundaciju u iznosu od max. 275 eura po sudioniku (otprilike do mjesec dana nakon povratka). Najvjerojatnije je da će se ići avionom, tako da sudionici moraju računati na nešto raniju kupnju aviokarata.
Smještaj je u kampu (šator), a osigurana su tri obroka dnevno.
Svaki sudionik ima obvezu unaprijed platiti 30 EUR-a mreži REMPART za sudjelovanje na razmjeni.

Kako se prijaviti?
Ako smo vas zainteresirali, prijave šaljite čim prije na adresu info@dragodid.org
Prijava mora sadržavati: ime i prezime, datum i godina rođenja, kontakt mobitel, e-mail adresa, zanimanje. Podatke ćemo koristiti isključivo za konačan odabir i kontaktiranje sudionika u vezi razmjene.
Uz osnovne podatke šaljite nam i nešto kroz što ćemo vas najbolje ukratko upoznati. Prikaz onoga čime se inače bavite, koji su vam interesi i što vas je motiviralo za radionicu, na način koji vam najbolje leži – tekst, fotografije, crtež, ili bilo koju drugu formu. Cijenit ćemo duhovitost, sažetost i kreativnost u prijavi. Veselimo se prijavama!

Imamo još nekoliko slobodnih mjesta za Erasmus+ razmjenu mladih koja će se održati na zapadu Francuske od 5. do 19. kolovoza 2019. Pozivamo sve zainteresirane da pošalju svoju prijavu čim prije! Lokacija i tema Razmjena uključuje obnovu kamenog mlina iz 18. stoljeća na obali rijeke Argentor. Mlin Villognon od 2010. tijekom godine obnavlja udruga Club […]

Read More »

 atts
0

Intervju: Kulturni biseri Hrvatske

BeFunky-collage
‘Kulturni biseri Hrvatske’ serijal je Hrvatskog katoličkog radija koji kroz 17 emisija predstavlja baštinu Hrvatske koja se nalazi na UNESCO-vim popisima nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.

”Suhozid – kameni spomenik žuljevitih dlanova” naziv je emisije povećene ovoj vrijednoj vještini, a poslušati je možete ovdje:

Prenosimo i dio transkripta intervjua s predsjednicom udruge: Suhozid – kameni spomenik žuljevitih dlanova

‘Kulturni biseri Hrvatske’ serijal je Hrvatskog katoličkog radija koji kroz 17 emisija predstavlja baštinu Hrvatske koja se nalazi na UNESCO-vim popisima nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. ”Suhozid – kameni spomenik žuljevitih dlanova” naziv je emisije povećene ovoj vrijednoj vještini, a poslušati je možete ovdje: Prenosimo i dio transkripta intervjua s predsjednicom udruge: Suhozid – kameni spomenik […]

Read More »

 atts
0

Krš kao brend! Reportaža s manifestacije “Naš krš” i prvenstva Crne Gore u gradnji suvomeđe

Tekst i fotografije: Planinarski klub „Subra“ & Agencija za razvoj i zaštitu Orjena doo Herceg Novi

Prvenstvo CG, ekipa Ilić
Ekipa “Ilić” na natjecateljskom poligonu

Tokom vikenda održana je manifestacija “Naš krš“, koja je još  jednom ukazala kroz aspekt prirodnih ljepota karsta, ali i kroz  specifični kulturni pejzaž ponikao na simbiozi čovjeka i kraške prirode, na potrebu za njihovo revalorizaciju i pažljivo čuvanje.

Protekla dva dana, Orjensko sedlo (1600 m) bilo je centar programa posvećenog kršu i očuvanju tradicije života na njemu. Prvog dana planinari iz Herceg Novog i Podgorice („Subra“, „Gorica“ i individualci), izveliki su kružnu turu kroz centralni dio masiva, obilazeći njegove najviše ali i najkrševitije tačke, upoznajući se sa teškoćama prelaska ovakve vrste terena, a ujedno i sa skrivenom ljepotom Orjena. I pored značajne doze nepristupačnosti, Vučji zub (1805 m) i Veliki kabao (1894 m), bili su kroz vjekove značajne vojne granične tačke, kao i ustanička gnijezda. Do njih vode planinarske, pastirske, pa čak i stare švercerske staze.

Uspon na Vučji zub
Uspon na Vučji zub

Drugi dan bio je rezervisan za IV Prvenstvo Crne Gore u gradnji suvomeđe, događaj kojim se želi očuvati i oživjeti drevno umijeće gradnje u kamenu u tehnici na suvo, bez vezivnog materijala. Prenos ovog umijeća sa koljena na koljeno zaslužan je za naše prilagođavanje životu na kršu, odnosno, prilagođavanje krša našim potrebama. Ono što je nekad bila nužnost opstanka, danas je kulturna vrijednost, kako u aspektu nematerijalne, tako i u aspektu materijalne baštine. Takođe umijeće zidanja i kulturni pejzaž kao njegov produkt, sve su značajniji segmenti turističke ponude koja je davno prešla granicu sunca, plaže i mora. Važno  je da iz godine u godinu među domaćim stanovništvom raste svijest o značaju očuvanja ove tradicionalne vještine, između ostalog i kroz ova kulturološko-sportsko-rekreativna takmičenja.

Ekipa Ilić
Ekipa “Ilić”

Ekipa Podgorica na moru
Ekipa “Druga šansa”

Ekipa Druga šansa
Ekipa “Podgorica na moru”

Ove, baš kao i protekle godine, najuspješnija je bila ekipa „Ilić“ iz Bijele, koja je ustvari porodični tim sastavljen od čak tri generacije, objedinjen ljubavlju gradnje u kamenu. Drugo mjesto zauzela je mješovita hercegnovsko-trebinjska ekipa „Druga šansa“, dok je treće mjesto pripalo još jednoj miješanoj, podgoričko-hercegnovskoj ekipi, prigodno nazvanoj „Podgorica na moru“. Kapiteni ekipa, Jovan Ilić, Dejan Pavlović i Predrag Vujović, dobili su diplome, kao i rukom rađene gastro-suvenire, dar hercegnovskog NVU „Ruke“, dok je najboljoj ekipi pripao i prelazni pehar, kamena „Orjenska buža“ rad umjetnika i planinara, Dejana Veriga.

Pobjedničke ekipe zajedno
Pobjedničke ekipe zajedno

Odmor ispred planinarskog doma
Odmor ispred planinarskog doma

Organizaciju događaja su pomogli: Turistička organizacija Herceg Novi, Ministarstvo sporta, Planinarski savez Crne Gore i Opština Herceg Novi, dok su organizatori bili PK „Subra“ (planinarska tura i smještaj), odnosno Agencija za razvoj i zaštitu Orjena (Prvenstvo CG).

Herceg Novi, 01. 07. 2019.

 

Tekst i fotografije: Planinarski klub „Subra“ & Agencija za razvoj i zaštitu Orjena doo Herceg Novi Ekipa “Ilić” na natjecateljskom poligonu Tokom vikenda održana je manifestacija “Naš krš“, koja je još  jednom ukazala kroz aspekt prirodnih ljepota karsta, ali i kroz  specifični kulturni pejzaž ponikao na simbiozi čovjeka i kraške prirode, na potrebu za njihovo revalorizaciju i […]

Read More »

 atts
0

Dragodid se vraća kući

Tekst: Mislav Tovarac
Foto: Anton Divić, Nina Lišnić

Početkom prošlog mjeseca održana je višednevna radna akcija u selu Dragodid na Visu za nekoliko volontera. Mjesto koje je našoj udruzi dalo ime i gdje su prije više od 15 godina počele naše suhozidne aktivnosti specifično je po mnogo toga. Nalazi se sat vremena hoda od Komiže, dosta dobro skriveno sa ceste, te da nema magaraca i koza njegove jedine povremene stanovnice Nedjeljke Burić koji odaju da se tamo nalazi nešto više, bilo bi ga veoma lagano promašiti. Selo nema struje ni tekuće vode, uobičajena pojava za mala kamena mjesta kakvih ima na stotine na istočnoj obali Jadrana. Boravak u takvoj sredini interesantan je jer pruža uvid u način života koji je na našoj obali postojao sve do nedavno – uz minimum komfora i prilagođen teškim geografskim uvjetima.

Dragodid je kao i većina malih ruralnih mjesta po Jadranu naglo napušten sredinom prošlog stoljeća, no radi relativne blizine Komiži i povremenih stanovnika nije doživio sudbinu mnogih sebi sličnih mjesta – tihu smrt u zagrljaju šume. Danas je često posjećen, primarno zbog turizma, nekad i radi suhozida.

Naš boravak tamo prošao je u tradicionalnoj maniri. Obroci, kava i čaj kuhali su se na vanjskom otvorenom ognjištu, voda dovlačila iz gustirne, i gradilo se u suho.

slika 1
U sklopu naše višednevne akcije popravili smo nekoliko urušenja u selu, improvizirali novu štalu za koze i dobro se zabavili. Bivša urušenja nalaze se na kozama često korištenoj ruti livada – kuća, a zašto su nastala postane jasno svakome tko se u blizini tora kada se koze uvode ili puštaju van.

slika 2
slika 3
slika 4
Nakon naše intervencije, suhozidna ograda vraćena je na mjesto i znanstvenom metodom je potvrđeno da po novome podnosi opterećenje od minimalno tri koze i dva kozlića.

slika 5
slika 6
slika 7
S druge strane sela, na mjestu gdje je niknula nova štala pruža se fantastičan pogled na more tako da koze sada uz novu ogradu u stalnom boravištu imaju i ljetnikovac nepunih 10 minuta trčkaranja nizbrdo.

slika 8 slika 9 slika 10

Zahvaljujemo gradu Komiži na donaciji sredstava koja su nam omogućila ovu akciju, vinariji Senjanović na donaciji koja nas je krepila tokom akcije i Nedjeljki Burić na smještaju, društvu i vječitom duhu i atmosferi.

slika 11 slika 12
slika 13 slika 14

 

Tekst: Mislav Tovarac Foto: Anton Divić, Nina Lišnić Početkom prošlog mjeseca održana je višednevna radna akcija u selu Dragodid na Visu za nekoliko volontera. Mjesto koje je našoj udruzi dalo ime i gdje su prije više od 15 godina počele naše suhozidne aktivnosti specifično je po mnogo toga. Nalazi se sat vremena hoda od Komiže, […]

Read More »

 atts
0

Vremeplov: (G)radionica gromača, Kotor (Crikvenica), 17. i 18. svibnja 2019.

Tekst: Romina Tominić
Foto: R.T., Tea Rosić, Mislav Tovarac, Ante Senjanović

60420458_2097220553722348_3042573446874660864_n

17. i 18.05. održali smo tradicionalnu (g)radionicu gromača na najstarijem i najskrovitijem kutku Crikvenice, na Kotoru. Muzej Grada Crikvenice uz naše stručno vodstvo te uz potporu Ministarstva kulture i Grada Crikvenice organizira ovu radionicu već sedmu godinu zaredom.

Na (g)radionicama prenosimo znanje i tehniku gradnje “u suho”, a iskustvo koje pritom prenosimo nezamijenjivo je – istražujući kamen mi razmišljamo rukama, a gradeći zajedno, mic po mic, spašavamo selo od zuba vremena.

60303001_2721659754550971_5887102807814701056_n

S obzirom da je Kotor od svakodnevnih crikveničkih kretanja izoliran pola sata dugom pješačkom stazom, ne čudi kako su sve čari njegove primorske arhitekture ostale gotovo netaknute.

Trag čovjeka i njegovo višestoljetno nastojanje kultiviranja krajolika vidljivo je u svakom kutku Kotora i njegove okolice s kojom čini zaštićenu kulturno-povijesnu graditeljsku cjelinu velike arheološke i etnografske vrijednosti. Riječ je o staroj jezgri iz koje je niknula Crikvenica.

IMG_3737

Ove smo godine bili u nešto manjem broju no to nas nije spriječilo da obnovimo čak 3 podzida, 1 suhozid i dio stubišta na predjelu Placa. U radovima održavanja Kotora pomogli su i zaposlenici Eko Murvice koji su pokosili putove oko sela, a radionici se odazvalo i domaće stanovništvo.

60708166_2097220600389010_8365576701731667968_n

Rastavili smo 3 gromače i već isti dan obnovili dvije do pola i jednu manju do kraja.

1. gromača:

IMG_3692

IMG_5984

IMG_5994

IMG_3795

2. gromača

IMG_20190517_105501

IMG_3789IMG_5982

Drugog smo dana razmjenili svoja znanja sa još novih lica.

60408515_2723471681036445_8003981476641112064_n

Zajedno smo obnovili zidić, jednu srednje zahtjevnu i jednu zaista zahtjevnu gromaču radi koje moramo pohvaliti Antu koji je predvodio taj poduhvat.

IMG_20190517_180940

Povremenoj kiši nismo dozvolili da nas smeta! -ali navela nas je na razmišljanje: gradimo li zaista u suhoj, ili ipak, u mokroj tehnici? :D

Kako god bilo, definitivno gradimo u entuzijazmu. Stoga smo ostali i treći dan kako bi rješili još jedan problem.

20190519_3077

Na zamolbu kustosice Muzeja Grada Crikvenice Tee Rosić odlučili smo sanirati stubište u samom centru Kotora. Naime, sa dotičnog stubišta ispala su dva kamena radi kojih bi uskoro popadala cijela konstrukcija.

60700686_2100598656717871_1956318248542666752_n

Trebalo je počistiti zemlju sa stepenica, izbiti ogromni korijen, pronaći prave veličine kamenih blokova i ugraditi ih. Vještinom i brzinom iznenadili smo sami sebe, a ubrzo i turiste koji su se u to vrijeme našli u našem okruženju.

IMG_3937

Kada smo okončali s radovima obišli smo selo i odredili iduću lokaciju (g)radionice koja se sprema na jesen kada ćemo se opet družiti u zidarskim rukavicama!

Vidimo se!

Tekst: Romina Tominić Foto: R.T., Tea Rosić, Mislav Tovarac, Ante Senjanović 17. i 18.05. održali smo tradicionalnu (g)radionicu gromača na najstarijem i najskrovitijem kutku Crikvenice, na Kotoru. Muzej Grada Crikvenice uz naše stručno vodstvo te uz potporu Ministarstva kulture i Grada Crikvenice organizira ovu radionicu već sedmu godinu zaredom. Na (g)radionicama prenosimo znanje i tehniku gradnje […]

Read More »