Povratak na Veli Iž

 
Tekst i foto: Miran Križanić

Ovog ljeta smo nakon 7 godina ponovo gostovali kod švicarske udruge Maslinova gora u zabačenim i lijepim Barbinjama na otoku Ižu. Predsjednica / farmerica Karin koja nas je pozvala, terapeut Balz i njihova udruga bave se radom s mladima posebnih potreba. Zadnjih godina bave se i proizvodnjom i prodajom lokalnih proizvoda – lavanda, smilje, med, začinska sol… a nabavili su i nekoliko koza za milijeko i sir koji također prodaju u svojem dućanu „Barbinjak“ dolje u mjestu.  Svakog ljeta ugošćuju i jednu grupu učenika Waldorfske škole – iz Švicarske.

 

 1

1. Pogled na barbinjske suhozide / pergola pred glavnom kućom / panorama Velog Iža

Waldorfska škola?
Za našu priču je bitno da Waldorfska škola stavlja poseban naglasak na neposredan praktični rad u školovanju – svojevrsnu praksu raznih djelatnosti, obrta.. kako bi učenici raznih uzrasta stekli osnovne vještine i naučili cijeniti sva zanimanja jednom kad postanu recimo odvjetnici, bankari i inženjeri. Jedna takva djelatnost je upravo i suhozidno umijeće. Najviše ih zanima upravo rad rukama, kombinatorika i fokus potreban za izgradnju zida, a manje cjelokupan agro – povijesni kontekst suhozida.

22. LIJEVO  Profesor i učenici kod suhozidnog luka / susret s kamenom /  vrijeme marende / DESNO siesta kraj bunara u sklopu kuhinje / artičoka u cvatu

Barbinjak
Kao što vidimo na slikama, Waldorfci i ostali štićenici su svih ovih godina sagradili već čuda po Barbinjama sa svojim meštrom iz Švicarske. Samo letimičan pogled po imanju otkriva čak dva impozantna suhozidna amfiteatra ukloplkjen u teren. Glavna kuća također je sagrađena uz pomoć štićenika udruge. A kako se glavni meštar ove godine razbolio, potražili su lokalne voditelje voljne raditi desetak dana s mladima (na engleskom) i tu mi uskačemo. Osim nas dvojice iz Dragodida kao suhozidnih voditelja, bio je tu (za svaki slučaj) i mladi suhozidar Sam iz Švicarske, te profesor Donath iz Waldorsfke škole koji je bio voditelj pedagoškog dijela i općenito glavni odgovorni za cjelokupni boravak mladeži na kršu.

33. LIJEVO / Gotovo savršen polukružni suhozid kraj ljetne kuhinje / manji amfitaeatar / DESNO / veliki amfiteatar (jedva stane u kadar / ulaz u kozju nastambu sa autorskim ukrasima i krov koji služi kao pjover / Donath i Sam pred ovogodišnjim zadatkom

zadatak – podzid uz cestu
Glavni zadatak, okosnica tih naših zajedničkih 10 dana bilo je obnoviti zapadnu suhozidnu među – podzid imanja prema novouređenoj cesti. Kao i uvijek, strojno uređivanje puteva nosi suhozidne kolateralne žrtve, koje srećom nije teško ponovo dignuti. Dogovorili smo da ćemo prvo odraditi to, a onda ako ostane vremena pozabaviti se i drugim manjim projektima po imanju. Kao i kod svake obnove, proveli smo dosta vremena u čišćenju prije početka zidanja, ali nakon toga je išlo lakše. Kamen smo dobrim dijelom morali dovesti sa drugih dijelova imanja, pa je bilo i loko-vožnje karijolama.

44. LIJEVO / ekipa / zajedno je lakše / DESNO / rad uzduž zida / vađenje velikog kamena / kariola race

Kozji ulaz/izlaz
Osim obnove i podizanja podzida, bilo je potrebno ugraditi i ulaz / izlaz za koze koje odnedavna žive na Barbinjama i svakodnevno izlaze u ispašu. Nakon vijećanja domaćina i voditelja, odlučili smo zadržati postojeće puteljke kojima se koze već koriste, tek ih obzidati i napraviti prilazne rampe sa polukružnim podzidima. Kod obrade polukružnih detalja Sam se iskazao kao precizan i vješt suhozidar, i inače iz kamenarske obitelji.

Valja reći da Švicarci imaju puno suhozida a i razvijenu profesionalnu scenu koja ih gradi i održava. Naravno, njihovi suhozidi su bokun preuredni za naš ukus ali oprostit ćemo im 🙂 Sam nam priča kako je kod njih praksa gradnju suhozida proslaviti bocom rakije, koja se nakon što svi otpiju gutljaj, vješto sakrije u sami zid.

55. LIJEVO /  prizori s gradilišta / DESNO / prije i poslije – prikazi dvaju ulaza

Val
Za kraj zida – kako ne bi sve stalo na funkcionalnom oblikovanju, odlučeno je u duhu Waldorfske škole napraviti ekspresivan valovit završetak, inspiriran otocima na horizontu, i drugim organskim uzorcima u prirodi.  Naravno, kad se puno ruku složi, posao brzo napreduje pa smo se nakon nekoliko dana okrenuli drugim punktovima.

66. panoramska snimka cijelog zida sa svih 23 polaznika / detalj ulaza / valoviti završetak zida

2. zadatak – Eskulap na ulazu
Prilaz imanju je sa istočne strane, odozgo sa ceste. Prethodnih godina sagrađena je prilazna rampa od puta do imanja ali sami ulaz ostao je nedefiniran. I ovdje smo pokušali što više poštovati postojeće elemente u prostoru, samo ih utvrditi i urediti suhozidima. A za kraj, ovdje je kao Donathov impromptu skulpturalni rad osvanuo i Eskulapov štap sa zmijom, simbol medicinskog umijeća i regeneracije. Nismo vidjeli niti jednu zmiju za vrijeme radionice, ali razumijemo otkud inspiracija!

77. LIJEVO pogled na štap sa maslinikom i Dugim otokom u pozdaini / detalj zmije i autor u pozadini kako silazi prema imanju / novi  prilaz imanju – desno se vidi početak silazne rampe / DESNO / učenici objašnjavaju dobre i loše strane novog ugla / Sam sjedi na novosagrađenim zidovima na prilazu

3.  zadatak – put – gomila
Dani su zbilja brzo prolazili ali imali smo vremena pozabaviti se još jednim projektom – uređenjem puta prema šumi i moru. Koze sa Barbinjaka  i ovdje su imale svoj pečat, pa smo podignuli nekoliko većih provala tik uz imanje koje su u ispaši srušile. Trebalo je paziti i na dobrosusjedsku etiku i odoliti posuđivanju kamenja sa obližnjih zidova. Tehnika obnove se sastojala u istovremenom čišćenju urušenog i zidanju novog lica zida.

88. LIJEVO polaznici u akciji / DESNO / put prije i poslije obnove, u pozadini se vidi kuća

4.  zadatak – šumom do mora
U produžetku isti put kratko prolazi kroz šumu, gdje smo odradili veće krčenje borovine i šikare kao bi proširili put. Dijelove obzida smo tek krčenjem otkrili i krenuli u popravak, a neki su se pronašli upravo u sječi i čišćenju. Zbog sezone požara paljenje smo ostavili za zimu!

Polaznici su zaista dobro usvojili pravilo  da zid prvo treba očistiti do temelja. Tako smo zadnja dva dana satima iskopavali jednu kosu stijenu dok nije doslovce pukla – a mi shvatili da se radilo o živoj stijeni. Na tom mjestu danas stoji obnovljen zavoj pješačkog puteljka, koji je dovršen doslovce prije završne prezentacije.

99.LIJEVO: grupa u inspekciji ulaska na šumski put / probijanje kroz makiju. cijeli ovaj dvostruki podzid je otkriven u čišćenju / put vodi do zasluženog kupanja / DESNO izgled zavoja na pješačkom putu prije i poslije akcije

5.  zadatak – Mala bunja
Za kraj, popravili smo i svod male bunje s predvorjem u sklopu velike gomile neposredno pokraj kuće. Kako se radilo o delikatnom zadatku, učenici su samo promatrali. Šteta nije bila velika, trebalo je samo naći odgovarajuću ploču i osigurati je. Na taj način ravna gomila iznad bunje postala je ponovo prohodna a bunja pogodna za siguran boravak i sklonište od vrućine.

1010. LIJEVO / detalj urušenog otvora bunje / ulaz u bunju – na slici se ne vidi, ali ulaz je među užima kroz koje smo ikad prošli. potrebno se zbilja polako i oprezno provući / DESNO / gore: prije, dolje: poslije popravka

Razno 🙂
Bilo je tu još sitnih popravaka masivnih zidova koji opasavaju cijelo imanje. Također radilo se i na popravcima ne-suhozidne prirode, kakvih u svakoj kući i na svakom imanju uvijek ima i previše. Primjerice, popravljen je potporanj za žlijeb spremišta za alat.

Osim toga, skupljalo se samoniklo bilje, lavanda, muzle koze, izrađivao sir. To je bazna djelatnost na imanju pa je svaki dan nekoliko polaznika pomagalo Karin u svim redovnim poslovima.

11
11. LIJEVO kozja nastamba / kozji sir / DESNO / sirup od lavande i smilja / sušeno bilje / Karin (u sredini) pokazuje tko je što radio. mlijeko na stolu je naravno kozje

Disciplina
Po pitanju organizacije kampa, kao zanimljivost valja spomenuti da je radni dan počinjao vrlo rano, oko 6 čajem i keksima. Tu se Waldorfci vjerno naslanjaju na težačku praksu polaska u zoru. U 8:30 je pauza za doručak, dok je marenda u 13h. Dugi ljetni dani zahtijevali su siestu ali popodnevna smjena nastavila se nakon užine u 16h pa sve do večere u 19h. Na kraju radnog dana, pa i na kraju cijele radionice, sudionici bi se skupili i razmijenili iskustva i dojmove. Profesori su točnošću švicarskog sata pazili na organizaciju. Edith je bila zadužena za kuhinju a Donath za radni dio.

12
12. Edith i Donath / detalji i atmosfera iz kuhinje / lagana marenda u podne

Primopredaja
Domaćini su za vrijeme radionice prepustili voditeljima upravljanje aktivnostima i nisu puno intervenirali, nego su se bavili svojim poslovima na imanju i u mjestu, tj u suvenirnici. Ali na kraju radionice došlo je vrijeme da im prezentiramo sve što smo napravili i predamo na korištenje! Svi smo obišli lokacije na kojima se radilo a polaznici su rastumačili kako i što se radilo. Bila je to dobra sinteza koja često izostane na radionicama, pa neki ni ne vide trud drugih.

13
13. svi se okupljaju a polaznici tumače što su naučili.

Izlet i suhozidni ispit!
Zadnju večer prije pakiranja, umjesto na večeru, uputili smo se zajednički na piknik na vrh obližnjeg brda. Polaznici su se podijelili u timove po 5-6, i nakon kratke pripreme prezentirali stečena znanja. Svatko u timu je dobio riječ da kaže dio naučenog. Na vrhu nije nedostajalo kamenja pa je ispit imao i „praktični“ dio. Svi su uspješno položili, a kakav bi to bio ispit bez diploma i zakuske na kraju.

Bila je to jedna uspješna suhozidna škola u prirodi! Nadamo se druženju i dogodine u Barbinjaku, … s nekim novim klincima.

14
14. Zajednička fotka na vrhu / prizori sa “ispita” / zalazak za kraj!

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>

*
*

 atts
0

Planet Brusnik

Piše: Ana Burić

Foto: Vis Archipelago Unesco Global Geopark, Alternatura, Ana Burić

Početkom  listopada sudjelovali smo kao partneri na projektu “Planet Brusnik” organiziran od strane Vis Archipelago Unesco Global Geoparka, te financiran preko natječaja za Financiranje projekata/programa/aktivnosti iz područja kulture i društvenih događanja u 2022. godini Splitsko dalmatinske županije – Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, tehničku kulturu i sport.

Cilj projekta bio je promocija I očuvanje, te upoznavanje ljudi s geološkom, prirodnom, kulturnom I povijesnom baštinom crnog bisera Viškog arhipelaga, malenog otočića Brusnika smještenog 13 nautičkih milja (oko 23,5 km) jugozapadno od Komiže. Brusnik je otok veličine svega 0,049 m2, no prepun specifičnih karakteristika koji ga čine jedinstvenim. Naime, Brusnik (kao i Jabuka) građen je od subvulkanskog dijabaza (od kojeg se izrađuju brusevi za oštrenje noževa, odakle potiče i samo ime) nastalog kristalizacijom magme pred više od 150 milijuna godina na putu iz dubokog magmatskog centra prema površini Zemlje. Ono što ga dodatno čini zanimljivim je činjenica da je Brusnik otok koji konstantno „raste“ tj. izdiže se čemu svjedoče konglomerati od oblutaka s paleo-žala  smješteni na samom vrhu otoka.

Sl 1. Brusnik iz zraka s mikrolokacijama ribarske arhitekture

Unatoč izrazito nepristupačnom položaju uzrokovanim izloženosti snažnim južim i zapadnim vjetrovima i surovim vremenskim uvjetima, no zahvaljujući bogatom morskom dnu, kroz povijest Brusnik je odigrao bitnu ulogu u razvoju ribarstava i maritimne kulture te predstavlja jedinstveni spomenik ribarske arhitekture. Na otoku se, uz ribarske nastambe na samom žalu koje su služile za soljenje riba i zaklon ribarima, nalaze i prirodni bazeni ograđeni također suhozidnom tehnikom magmatskim stijenama, koji su služili za čuvanje ulovljenih jastoga, tzv jastožere. Jastožere su smještene u samom centru otoka, u klancu s depresijom ispunjenom morskom vodom.

Sl 2. Jastožere
Sl 3. Žalo s nastambama 
Sl 4. Žalo s nastambama

Program je bio osmišljen kao dvodnevna radionica obnove suhozidnih struktura ribarskih nastambi građenih od valutica dijabaze raznih veličina koje čine Brusničko žalo. Upravo zbog morfološke specifičnosti i izloženosti vremenskim prilikama i neprilikama, zbog jake tramontane prvi dan radionice bili smo primorani promijeniti raspored te je planirani program održan u prostorijama Geoparka u Komiži. Geolog Geoparka Filip Prelec održao je uvodno predavanje prijavljenim sudionicima o geološkoj povijesti samog otoka začinjeno brojnim zanimljivostima i činjenicama. Alen Čikada predstavnik Kallokve i član Dragodida održao je predavanje o krškim lokvama i njihovim obnovama, dok je Ana Burić, također iz Dragodida, održala predavanje o suhozidnoj baštini i samoj Udruzi.

Sl 5. Predavanja u prostorijama Geoparka

Drugi dan radionice vrijeme nas je poslužilo pa smo rano ujutro isplovili s komiške rive, te se uputili put Brusnika.

Broj prijavljenih sudionika premašio je prvotna očekivanja pa je put do lokacije bio organiziran s dva jako različita plovila, kako izgledom, brzinom, tako i doživljajem, tradicionalnom gajetom falkušom, te gliserom.

Sl 6. Dio tima na falkuši
Sl 7. Dio tima na gliseru
Sl 8. Istraživanje otoka

Kao organizatori bili smo dio brzog tima koji je do Brusnika stigao gliserom za nepunih 45 min. Čekajući ostatak obišili smo i istražili otok, te definirali točnu lokaciju planirane obnove.

Nakon što je ostatak doplovio falkušom krenulo je upoznavanje s lokalitetom i samo zidanje. Jedno jako zanimljivo suhozidanje, pogotovo za ovaj dio Jadrana koji je većinski građen od vapnenca i dolomita. Naime, magmatsko porijeklo, te stalni utjecaj mora i vjetra oblikovao je stijene u izrazito teške, predivne, masivne oblutke u svim nijansama sive boje.

Sl 9. Valutice dijabaze

Lokalitet koji smo obnavljali nalazi se na plaži na sjeverozapadnoj strani otoka okrenutoj prema Svetom Andriji. Na obje strane plaže (SI i JZ) nalazile su se suhozidine strukture koje su ribari gradili kao nastambe za višednevni boravak dok su tu boravili zbog pučinskog ribolova. Nastambe su bile nepravilnih formi, sa zidovima građenim suhozidnom tehnikom od oblutaka dijabaze sa samog žala, pokrivene borovom građom sa susjednog Svetog Andrije. Strukture na sjevroistočnoj strani plaže, zahvaljujući boljoj poziciji u odnosu na snažne vjetrove ostale su bolje sačuvane, a nama su poslužile kao referentni primjer za obnovu nastambi na zapadnoj strani vale gdje su od originalnih struktura ostale samo naznake.

Iako su osnove zdanja ipak jednake, zidanje ovakvim kamenom zbog svog oblika, težine pokazalo se kao vrlo specifično i interesantno iskustvo.

Petnaestak volontera s dva voditelja u cca 3 sata savladalo je navedene tehnike i obnovilo je zamišljeni obim. Zadovoljni obavljenim radom okrijepili smo se, pokupili naš i zatečen otpad, pozdravili se s endemskim crnim guštericama, te napustili otok ostavivši obnovljene ribarske nastambe na milost i nemilost nemilosrdnim vremenskim prilikama na otvorenom moru.

Sl 10./11. Početak rada  na ruševnim ostatcima
Sl 12./13. Nastambe nakon obnove

Na povratku za Komižu ekipe su se zamijenile u brodovima kako bi svi imali priliku doživjeti iskustvo plovidbe na jednoj od šest novoizgrađenih replika falkuš e-jedinstvenog modela drvene gajete tradicionalne za Komižu koju su ribari razvili prilagodivši je uvjetima ribolova i navigacije na najudaljenijim rutama (više o falkuši: https://www.gajetafalkusa.com/hr/, http://ars-halieutica.hr/).

Sl 14. Povratak falkušom za Komižu

I za kraj, jedreći nazad, s Brusnikom i sutonom u pozadini, imali smo priliku saznati mnoge zanimljivost o povijesti i maritimnoj baštini Komiže, povijesti i razvoju falkuše, njenoj veličini i važnosti od strane kapetana Pina Vojković.

Put do lokacije tradicionalnom gajetom s jednog pučinskog otoka na još manji otok vulkanskog porijekla, suhozidanje magmatskim stijenama, gotovo svi volonteri iz različitih zemalja, činjenice su koje su ovu radionicu učinili vrlo egzotičnom i nadamo se sličnim akcijama u budućnosti.

Piše: Ana Burić Foto: Vis Archipelago Unesco Global Geopark, Alternatura, Ana Burić Početkom  listopada sudjelovali smo kao partneri na projektu “Planet Brusnik” organiziran od strane Vis Archipelago Unesco Global Geoparka, te financiran preko natječaja za Financiranje projekata/programa/aktivnosti iz područja kulture i društvenih događanja u 2022. godini Splitsko dalmatinske županije – Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, […]

Read More »

 atts
0

Još pet dana za prijavu na travanjski znanstveni skup o suhozidima koji će se održati – u bunji

Podsjećamo istraživače krajolika digitalnim alatima da je 31. siječnja 2023. zadnji rok za prijavu izlaganja za znanstveni skup “CROWDSOURCING LANDSCAPES” — DIGITALNO BILJEŽENJE KRAJOLIKA koji će se održati 13.-15.4.2023. u Domaćinovoj bunji na Srimi!

Podsjećamo istraživače krajolika digitalnim alatima da je 31. siječnja 2023. zadnji rok za prijavu izlaganja za znanstveni skup “CROWDSOURCING LANDSCAPES” — DIGITALNO BILJEŽENJE KRAJOLIKA koji će se održati 13.-15.4.2023. u Domaćinovoj bunji na Srimi!

Read More »

 atts
0

Obnova zlarinske lokve

Tekst: Duje Mikelić

Foto: Tea Truta, Ana Jadrijević, Andrea Čeko

Dana 23.9. ekipa Dragodida se ponovo vratila na Insula Auri. Zlatni otok ima jednako tako zlatne i aktivne stanovnike koji udruženi u lokalnu udrugu Tatavaka pomalo već završavaju projekt „LOKVICA CENTAR BIORAZNOLIKOSTI ZLARINA“ (više o uključenima u projekt i prethodnim fazama pogledajte ovdje).

Iako smo u petak bili ograničeni s vremenom, pošto je akcija krenula poslijepodne, odrađen je veliki posao. Udruženi s lokalnim snagama i pridošlicama sa Cipra i iz Kalifornije očistili smo južni dio lokve od urušenog zida. Preko tri kubika kamena je izvučeno, sortirano i pripremljeno za daljnje vikend-slaganje.

Slika 1: Izvlačenje i sortiranje kamena iz lokve
Slika 2: Dio sudionika sa dijelom izvađenog materijala

Subota je krenula radno od ranoga jutra i pod direktivom stučnjaka za obnovu lokve, a ujedno i našega člana, Alena Čikade gradilište je podijeljeno na tri dijela.  To su redom: dovršavanje i nastavak gradnje obzida lokve kao centralni i najvažniji dio ovog terena, zatim gradnja okolnog zida u svrhu estetskog uokviravanja cijelog lokaliteta te postava  tri klupice u formi gabiona. Redom rada, redom smijeha, redom pizze odrađeno je i više nego što je planirano za taj dan. Već prethodno sagrađeni obzid je popravljen i podignut na predviđenu razinu na koju ide (nažalost, ali u službi funkcionalnosti) betonska deka. Impresivni „kantun“ je vješto napravljen od strane Alena i dodatno je ojačan radi potencijalnog šetanja posjetitelja po njemu. Niski zidić na sjevernoj strani je napravljen i zanimljivo izveden s prijelazom u improviziranu klupčicu. Gabioni postavljeni i napunjeni. Sve od navedenog testirano je od našeg dragog prijatelja Safeta.

Slika 3: Red rada na obzidu lokve
Slika 4: Red rada na okolnom zidu
Slika 5: Red rada kod postavljanja gideona
Slika 6: Red rada kod popunjavanja obzida
Slika 7: Red rada na obzidu
Slika 8: Red pizze
Slika 9 : Nadzornik Safet

Nedjeljni plan uključivao je vizualno dovršavanje napravljenih zadataka, čišćenje terena i u slučaju ostatka vremena odrađivanjem nekog brzog radnog zadataka. No nažalost, s jutrom nam je došla i genovska ciklona s obilnim padalinama. Pošto su dogovoreni planovi pali u vodu, neki su to iskoristili za povratak privatnim obavezama na kopnu, a drugi za detaljnije upoznavanje s otokom i njegovom baštinom. Nekoliko dokumentaraca, misa sa lokalcima, posjet starom selu Borovici i maloj špilji, potraga za bunjama, ručak – sve nam je to uspjelo prije katamarana u 15:30. Pogled s mora na otok u kretnji prema Šibeniku ostavlja mali žal za nedovršenim poslom, ali i blagi osmjeh znajući da ćemo se uskoro vratiti dovršiti započeto kod ovih zlatnih ljudi.

Slika 10: Završni rezultat
Slika 11: Završnji rezultat okolnog zida
Slika 12: Dio ekipe sa dijelom rezultata

Tekst: Duje Mikelić Foto: Tea Truta, Ana Jadrijević, Andrea Čeko Dana 23.9. ekipa Dragodida se ponovo vratila na Insula Auri. Zlatni otok ima jednako tako zlatne i aktivne stanovnike koji udruženi u lokalnu udrugu Tatavaka pomalo već završavaju projekt „LOKVICA CENTAR BIORAZNOLIKOSTI ZLARINA“ (više o uključenima u projekt i prethodnim fazama pogledajte ovdje). Iako smo […]

Read More »

 atts
0

Kamik i gromači 3

Tekst: Miše Renić

Foto: Mario Zaccaria

U organizaciji udruge Brsečki česan dana 23.-24.07.2022. realizirana je suhozidna radionica u Etnološkom parku “Anton Plašimuha”, potpomognuta od Općine Lovran, Primorsko-goranske županije i Ministarstva kulture. Uz voditelje iz udruge Dragodid, skupilo se dvadesetak volontera svih dobnih skupina, te se u dva dana popravilo 35 m2 suhozida. Kuriozitet lokacije  je što se točno zna da je prije 150 godina gospodin Anton Plašimuha sagradio te suhozidne terase, koje su impresivne dimenzijama, kako širinom, tako i visinom.

Kao i obično, najviše vremena je otišlo na čišćenje urušenih dijelova suhozida, sortiranje kamena i popravak posteljice za zid, nakon čega je zid brzo dosegnuo svoju nekadašnju visinu, a stečene vještine će sudionici veselo primijeniti u svom dvorištu. Dio volontera spavao je na otvorenom u kampu, gdje se uz prekrasne vizure na Kvarner miješaju zvuci domaćih i divljih životinja, a strani turisti su se uz plažne aktivnosti mogli okušati i u suhozidnim.

Tekst: Miše Renić Foto: Mario Zaccaria U organizaciji udruge Brsečki česan dana 23.-24.07.2022. realizirana je suhozidna radionica u Etnološkom parku “Anton Plašimuha”, potpomognuta od Općine Lovran, Primorsko-goranske županije i Ministarstva kulture. Uz voditelje iz udruge Dragodid, skupilo se dvadesetak volontera svih dobnih skupina, te se u dva dana popravilo 35 m2 suhozida. Kuriozitet lokacije  je […]

Read More »

 atts
0

Logorun ili Veliki škoj

Tekst i foto: Fran Polan

Krajem listopada ove godine Dragodid je vodio, a ured Prostorne taktike d.o.o. organizirao radionicu rekonstrukcije suhozida na otoku Logorunu. Veliki škoj, kako ga naziva lokalno stanovništvo, nenaseljeni je otočić udaljen niti 500 metara odnosno tek nekoliko minuta vožnje brodicom od Tribunja, pitoresknog mjesta u blizini grada Vodica. Premda nenaseljen, pojedini napušteni objekti i strukture vrlo jasno sugeriraju da se otok nekoć povremeno i privremeno koristio; što za potrebe vojske, što u svrhu rezervata za magarce. Najprije austro-ugarska mornarica za sobom ostavlja sklop raštrkanih vojnih objekata, danas skrivenih i vegetacijom obraslih podzemnih i nadzemnih bunkera, povezanih tunela te topovskih gnijezda. Zatim 1990-ih godina skupina Tribunjaca osniva udrugu za zaštitu dalmatinskih tovara te otočić Lukovnik (Mali škoj) postaje prvi svjetski rezervat za zaštitu magaraca. Otok ubrzo postaje premalen pa im se novo utočište pronalazi upravo u Velom Škoju. Za te potrebe revitalizirane su poneke postojeće vojne strukture te su izgrađeni obalno pristanište, gusterna, veći ugostiteljski objekt i nekoliko sad već porušenih servisnih objekata poput štala za magarce i spremišta za alat. Upravo te uglavnom suhozidne strukture ukazuju na nekoć intenzivno i često korištenje otoka, kao i na potrebu njegove valorizacije i revitalizacije.

Dvodnevna radionica nastavak je interdisciplinarnog edukativnog projekta Logorun – Otočke taktike usmjerenog na razvoj potencijala demilitariziranih i slabo iskorištenih prostora šibenskog arhipelaga i okolice. U okviru projekta prošle su godine održani seminar i radionica, čiji je case study bio demilitarizirani sklop, a prilikom koje su radne grupe pod mentorstvom stručnjaka detektirale prostorne i programske potencijale te prezentirale prijedloge revitalizacije, obnove i reprogramacije pripadajuće zone otoka. Projekt nastaje zahvaljujući ranijoj neformalnoj lokalnoj inicijativi i općini Tribunj kojoj 2018. godine tadašnje Ministarstvo dodjeljuje istočnu trećinu otoka na upravljanje idućih 50 godina. Otok će uskoro udomiti Edukacijski centar dalmatinskog magarca čije idejno rješenje izrađuje arhitektonski ured Prostorne taktike, a obnovljeni suhozidi postat će integralni dio budućeg projekta koji će otoku vratiti nekoć izgubljeni identitet.

Prvi dan započinje s lokacije kolokvijalnog naziva tovar; male luke i pristaništa s kojeg su početkom stoljeća prevozili magarce do Velog i Malog škoja, a gdje je danas u zahvalnost toj životinji podignut spomenik kao simbol rada, radinosti i predanosti. Laganom vožnjom stižemo na jedini logorunski mol te započinjemo obilazak otoka i potragu za potencijalnim lokacijama obnove. Nasuprot pristaništa uočljiv je kompleks nekadašnjih gospodarskih objekata, magarećih štala i jedan veći napušteni ugostiteljski objekt, jedini s još neurušenim krovom. U blizini se nalazi gusterna obzidana suhozidom koji samo što se nije rasuo; ideju za njegovom obnovom iz sigurnosnih razloga ubrzo odbacujemo. Primjećujemo nekoliko duljih podzida, mjestimično urušenih najvjerojatnije uslijed vodenih bujica, a uz probijene staze vidljive su linijske strukture suhozida ili nanizanih rubnih kamena koji diktiraju put. Na samoj granici zone pod upravom općine, u čijoj blizini započinju bizarno izduljene privatne parcele od jedne do druge strane otoka, stižemo do blage padine uz obalu uz koju se nalazi urušeni armiranobetonski objekt gdje detektiramo nekoliko jedva vidljivih ostataka nekadašnjih suhozidnih podzida. Uz informaciju da je na toj lokaciji u sklopu projekata prošlogodišnjeg seminara zamišljena zona za kampiranje i boravak na otvorenom, pada odluka da će se radionica održati upravo ovdje. Svjesni obima posla, dogovaramo se da će se u iduća dva dana izgraditi dva podzida s dvije zemljane terase na kojoj će se smjestiti budući šatori. Lokacija na kojoj će se raditi nalazi se blizu obale, zahvaćena je gustom šumom alepskog bora i makije te je puna vapnenačke stijene.

Kasnije popodne stižemo u nedavno obnovljeno potkrovlje zgrade Općine gdje uz načelnika općine i Luke i Antonije iz Prostornih taktika zainteresiranim sudionicima predstavljamo projekt i program. Nakon uvodnih riječi načelnika i predstavljanja publikacije prošlogodišnje radionice, održali smo predavanje o povijesti i tehnikama gradnje i obnove suhozida, kao i o radu same udruge. Predavanje se pokazalo uspješnim; uz prijavljene sudionike pridružuje nam se još dvoje zainteresiranih volontera!

Prvi dan radionice započinje dolaskom na otok, pripremom terena te osiguravanjem dovoljne količine tekućine i hrane za 15ak sudionika. Uskoro pristižu polaznici radionice kojima nakon jučerašnjeg teorijskog dijela predavanja, prezentiramo ključne informacije i demonstriramo praktične tehnike gradnje potrebne za svladavanje znanja o obnovi suhozida. Teren je najprije bilo potrebno raščistiti od površinskog zemljanog sloja te raskopati zemlju do temelja postojeće strukture nekadašnjeg suhozida. Kao baza za alat, hranu i ostale potrepštine poslužile su gromade urušenog betonskog zida obližnje štale. Do pauze za ručak postavljen je spomenuti temeljni sloj zida, a zbog nedostatka većih stijena, bilo ih je potrebno pronaći u okolici lokacije. Nakon osmosatnog rada zid je gotovo u potpunosti završen; potrebno je dodati posljednji sloj kamenih ploča (koje su tamo rijetke), nasuti i nabiti zemlju koji sagrađeni podzid zadržava te isti proces ponoviti i za drugi, niži podzid podno prvog.

Sutradan, umor je vidno prisutan, ali entuzijazam prevladava. Promjena sata uslijed zimskog računanja vremena dodaje nam sat vremena sna više, pa spremni nastavljamo s radom. S nešto izmijenjenim timom sudionika (neki su otišli, drugi su stigli) dovršavamo započeto i podzid je ubrzo podignut. Efektnim nasipavanjem i nabijanjem zemlje za izravnavanje gornje terase zid proglašavamo izgrađenim. Nakon kratke pauze i rasprave o potencijalnom manjku vremena za završetak donjeg podzida, bacamo se na posao i u nekoliko sati, s već uhodanom ekipom, sličnim postupkom dovršavamo i drugi, nešto niži podzid. Time nastaju dvije zaravnjene zemljane terase koje će prema slobodnim procjenama u budućnosti moći primiti do osam šatora i poneki hammock. Dan je zaključen proslavom rođendana jedne od volonterki uz pjenušac i izvornu talijansku mortadelu.

Veliko hvala organizatorima, nositeljima projekta, a osobito sudionicima i volonterima koji su prepoznali vrijednost ove inicijative i zajedničkim snagama obnovili strukture koje će, vjerujemo, ubrzo poslužiti svrsi!

Tekst i foto: Fran Polan Krajem listopada ove godine Dragodid je vodio, a ured Prostorne taktike d.o.o. organizirao radionicu rekonstrukcije suhozida na otoku Logorunu. Veliki škoj, kako ga naziva lokalno stanovništvo, nenaseljeni je otočić udaljen niti 500 metara odnosno tek nekoliko minuta vožnje brodicom od Tribunja, pitoresknog mjesta u blizini grada Vodica. Premda nenaseljen, pojedini […]

Read More »