Povratak u Dragodid: 2017.

January 26, 2018 in Arhiva reportaža, radne akcije by kravosas

tekst: Filip Šrajer
foto: arhiva Dragodid, Filip Šrajer, Vilma Stopfer, Julia Bakota, Ante Senjanović, Vjeko Gašparović, Nina Zanki, Darko Musić

Priča o udruzi Dragodid obično počinje pričom o tome kako su osnivači udruge kao studenti tijekom nekoliko ljeta od 2002.-2006. godine u zaseoku Dragodid na otoku Visu pomagali pokojnome Andriji Suiću i njegovoj sestri Nedjeljki Burić u uređenju sela i objekata u njemu, i tako se zauvijek zarazili suhozidnom gradnjom…

Slika: daleke 2002. studenti arhitekture iz Švedske i Danske gule koru s borova za krov kućice u Dragodidu

Prošle je, 2017. godine, dakle na petnaestu obljetnicu prve međunarodne suhozidne radionice i dvanaest godina nakon zadnjih organiziranih volonterskih graditeljskih aktivnosti u selu Dragodid, odrađen, moglo bi se reći i najopsežniji i najraznolikiji volonterski program do sada. Povod je bio Nedjeljkin proljetošnji telefonski poziv, da joj je krov na kući na dva mjesta u kritičnom stanju.

IMG_0093 (1)
Slika: unutrašnjost kamenoga krova otkriva tamno naličje tradicijskoga života – goleme količine čađi s otvorenog ognjišta koje su naši preci svakodnevno udisali živeći na tobože čistom predindustrijskom zraku

Srećom, Nedjeljkin se telefonski poziv poklopio s javnim pozivom Grada Komiže za prijavu programa od interesa za opće dobro, pa smo odlučili reagirati i prijaviti projekt kompliciranog naziva “Obnova tradicijske kulturne baštine, razvoj volonterstva i građanskog aktivizma putem interventne sanacije stanja u selu Dragodid”. Ulaganje javnih sredstava u obnovu privatne kuće pritom smo smatrali opravdanim, budući da je krov o kojemu pričamo istodobno i prvi (najstariji) i zadnji pod kojim se u Dragodidu živi, a taj, Nedjeljkin dragodidski život, koji se sastoji od brige za koze, tovare i lozu, pravljenja vina, ribolova udicom s obale, branja ružmarina i levande, kapara i motara, zapravo je u komiškim okvirima (a vjerojatno i šire) zadnji ili jedan od zadnjih opipljivih ostataka onoga života kojega svi zazivamo i evociramo kada pričamo o našem sredozemnom identitetu i povijesti. Ekomuzej na djelu, rekli bismo. Grad Komiža se složio i za program odobrio 8.000 kn, s čime smo mogli početi raditi.

Slika: Nedjeljka i tovar Gricko na usponu iz Komiže u Dragodid. Sanacija krova s prethodne slike glavni je preduvjet očuvanja ovakvih prizora i načina života.

Sama obnova bila je zamišljena kao angažman domaćeg majstora iz Komiže tijekom dva tjedna ljeta, s pomoćnom radnom snagom – našim volonterima. Naravno da nije baš sasvim tako ispalo, jer je majstor s kojime smo sve dogovarali radi osobnih razloga i prezaposlenosti na kraju odustao, ali volonteri su ipak odradili svoje (u nekoliko višednevnih boravaka u selu odrađeno je branje i obrada borove građe i letvi od joprine, skidanje i sortiranje ploča s krova drugog objekta koji je također počeo popuštati, rastavljanje ranije sklapane drvene konstrukcije s trećeg objekta).

radovi razni
Slika: volonteri u akciji – razni radovi na uređenju i sanaciji stanja u selu: rušenje velikog sklepanog daščanog krova, skidanje ploča s trule konstrukcije jednog manjeg objekta, inventura alata, zaštita borovih greda i letvi joprine protiv crva

Pregledom konstrukcije samog krova ustanovljeno je da je ona u dosta lošem stanju. Nasreću Nedjeljka je imala nešto svojih novaca, te se mogao poduzeti jači zahvat od zamišljenoga – zamjena dijela rogova, svih letava i dvije poprečne grede. Pred sam kraj godine napokon su pronađeni i majstori koji su se htjeli toga prihvatiti (obrt Joso Pućo iz Solina, ekipa predvođena komiškim zetom Mariom, a kamen je stavljao Darko Musić).

popravak krova
Slika: Natezanja s majstorima naravno je bilo (na gornjoj slici su postavljena prva tri reda ploča, a konstrukcija još nije bila sanirana kako treba), ali najteže je bilo natezanje s kišom koja je padala u 12. mjesecu i dovodila u pitanje finiš akcije. Na donjoj slici majstor slika obavljeni posao.

U trenutku pisanja ovoga teksta krov je tek bio gotov, nismo još bili gore, a prava kiša još nije pala, tako da ćemo se suzdržati od davanja konačnih komentara, ali zadovoljni smo što je konstrukcija sanirana, a kuća ponovno pod krovom.

Što se tiče “volonterstva i građanskog aktivizma”, tu je ispalo sjajno i iznad očekivanja. Ad-hoc objavljena poludnevna turistička tura gradnje suhozida koju smo 21. srpnja s polaskom iz Komiže organizirali uz podršku Alternature okupila je šaroliko društvo iz Danske, Srbije, Hrvatske, Švedske, Slovenije i Malezije. O toj akciji smo nešto više napisali ovdje.

akcija turisti
Slika: turističko-volonterska akcija kao korisna pomoć u uređenju sela, zanimljiva dopuna komiškoj ljetnoj turističkoj ponudi i prilika za osmjeh na licu gostiju i domaćice

A pravi hit i vrhunac cijeloga godišnjeg programa je bio posjet vrtićanaca iz Dječjeg vrtića Komiža 17. listopada uz podršku (prijevoz) DVD Komiža. Dvadesetak djece i njihove tete Ninu Zanki i Tinu Vučemilo prvo smo odveli do beštija: tovara Galita i Gricka, koze Larise i jaruha Antoninkota. Kad su nahranili beštije, išli smo do gustirne napiti se vode, a predškolci su i izvukli po mali sić.

Zatim smo pogledali konobu, pa se osvježili uz dragodidski čaj (vris, menta, kadulja, ružmarin, origano…) i kekse uz komin. Marenda je bila na zugu, malo balota i drugih igara. I za kraj su svi ugradili po koji kamenčić u jedan kolnjik (suhozid). Još jedna stvar koja nam je razgalila srca je ta što je u vidu donacije od 2.000 kn taj aktivističko-edukacijski dio akcije samoinicijativno potpomogla Malezijka s komiškom adresom Marie Yap.

vrticanci
Slika: komin, beštije, gustirna, balote, kolnjici – komiški vrtićanci u posjetu Dragodidu

Sve u svemu, osim što je napravljeno dosta posla na uređenju starih kamenih objekata (a tome poslu nikad kraja), imamo dojam da smo prošlogodišnjom dragodidskom akcijom možda zavrtili i neke nove priče i nove ljude oko ovoga jedinstvenoga ambijenta na sjevernoj padini otoka Visa, trikvarat ure tovarećim hodom od Komiže. Doviđenja u Dragodidu!

Rekapitulacija:

- obnovljena konstrukcija i kameni pokrov površine cca 60 m2 na najstarijoj kući u Dragodidu izvornim materijalima i tehnikama (originalnim pločama, te drvenom građom iz lokalnog izvora)

- izvršena sanacija i uređenje još nekoliko objekata (rastavljen sklepani daščani krov, skinute ploče sa trule konstrukcije dva manja objekta, uređen zug za balote)

- održana javna poludnevna turističko-volonterska akcija izgradnje suhozida (10 gostiju)

- održan poludnevni posjet djece starijih vrtićkih uzrasta DV Komiža selu (19 djece)

- financiranje: Grad Komiža, Marie Yap, Nedjeljka Burić

- pomoć u prijevozu: DVD Komiža, turistička agencija Alternatura, turistička agencija VIS IT,

- radove izveli: građevinski obrt Joso Pućo (Solin), postavljanje kamenih ploča Darko Musić, volonteri udruge Dragodid (Mario Švencbir, Julia Bakota, Filip Bubalo, Filip Šrajer, Ante Senjanović, Vilma Stopfer, Nikica Dini Renić, Mislav Tovarac, Marijana Varašanec, Zrinka Vrkić, Nikola Jovović-Vis walking tours)

Share and Enjoy:

vremeplov: MOCIR KAPAR #3

December 13, 2018 in radne akcije by Mario Zaccaria

Silba (3. i 4. 10.)

Tekst: Romina Tominić Foto: Andriano Nigoević, Jure Mišković/Hanza Media, Sean Robert Kennedy, Natasha Kadin

U sklopu projekta SOS (Silba off season) koji okuplja rekreativce, stručnjake, ekologe, znatiželjnike i umjetnike, na otok Silbu pozvala nas je Natasha Kadin – kustosica, umjetnica i suosnivačica umjetničke platforme “Silba Environment Art“. “SOS”, koji je njen sastavni dio provodi se sada treću godinu, nakon ljetnih vrućina, ili, u razbuđeno proljeće kako bi se mještani, studenti, umjetnici i suradnici aktivirali u raznoraznim aktivnostima koji doprinose društvu i otoku izvan sezone.

Tom zgodom, u ulogama voditelja suhozidne radionice stigli su Andro Nigoević sa Brača, Mario Zaccaria i Romina Tominić iz Rijeke i Lovrana, i Sean Robert Kennedy, sa Šolte, nakon što je doputovao iz Pertha/Australije!

Doputovali smo dan ranije i tako se stigli upoznati i podružiti sa mlađim silbenskim civilnim snagama i ekipom biologa koja se našla na Silbi da istražuje biološki svijet pod morem.

Prema dogovoru, bili smo ispred trafostanice u 9h odakle smo se zaputili putem sv. Ante na predviđene lokacije.

Tek što smo stigli – zagrijavanje je započelo.

Relativno brzo završili smo s popravcima pa smo se potom uputili par stotina metara dublje u šumu gdje nas je dočekao ozbiljniji zahvat na suhozidu.

Krenuli smo od temelja…

Radilo se o cca 15-ak metara dužine i barem metar visine.

U vještini gradnje okušala se i ekipa iz Slobodne Dalmacije koja je popratila projekt.

Kada smo okončali s radom uputili smo se na ručak, tj., šumom prema Natashi koja se udomaćila na južnom dijelu otoka pod pokrovom crnike.

A tada je, nakon Silbenjanske pauze – većinu dočekao jedan sasvim novi izazov. -“Kapareta”. Riječ je naime o specifičnom suhozidnom elementu koji naprosto služi kapari potpomažući njenom specifičnom načinu ukorjenjivanja. Kaparu je u nas pomno istražio Ratko Kovačević, autor knjige “Kapar”, te je nakon dvadesetogodišnjeg proučavanja rasta kapare, uspjeha/padova i sveobuhvatnog opažanja, izrazio mišljenje o načinima na koje je moguće utjecati na rast, plodnost i trajnost kapare, ali i kako ujedno olakšati pobiranje plodova. Sukladno svemu tome, pa i njegovu gostovanju na Silbi, bilo je neminovno da se ljubitelji suhozida aktiviraju i planski sagrade domove kaparama. A k tome još, s obzirom da Silba baštini jedan, po cijeli dan obasjan toranj kojeg stanovnici zovu toreta ne čudi da je naziv “kapareta” začet upravo na Silbi (i to dosjetkom naših članova, 2017.g.).

na slici gore: lanjski Mocir/kapar

Andro je predvodio gradnju kaparete, a drugi su slijedeći uputstva otkrivali novu kamenu strukturu nastalu iz prastare tehnike.

Trebalo je probirati točno određeno kamenje koje smo potom slagali u formi kružnice, zbijajući kamen jedan do drugog. Svaki red ispunili smo škaljom i pijeskom radi stabilnosti. Prozirnu bocu kroz koju će korijen kapare prodrijeti fiksirali smo u tlo po sredini kaparete. Najvažnije je bilo dobro učvrstiti temelje, a potom pripaziti da se gornji dio kaparete lagano sužava prema sredini.

Dan se uskoro približio kraju. Drugi dan nastavili smo s gradnjom, no put kojim smo ovoga puta krenuli bio je zasut kamenjem pa smo se najprije toga ulovili.

Gradnja se brzo odvijala, no ipak, nismo se dugo zadržali znajući kako nas čeka rad na kapareti.

I nakon otprilike 2 sata imali smo se čemu diviti:

Naravno, do mraka smo obnovili još jedan suhozid u blizini kuće:

Entuzijazma nam kao i uvijek nije prifalilo

Vidimo se dogodine!

Silba (3. i 4. 10.) Tekst: Romina Tominić […]

Suhozid – kulturno dobro svih

November 28, 2018 in štitimo baštinu by Levantinka

Umijeće suhozidne gradnje upisano je 28. studenoga 2018. na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva, kao odgovor na zajedničku međunarodnu nominaciju Cipra, Francuske, Grčke, Hrvatske, Italije, Slovenije, Španjolske i Švicarske pod nazivom ”Art of dry stone walling, knowledge and techniques”.

47168063_2280238398914668_7784774188463554560_o
Foto 1. Slavlje (F: Park Škocjanske jame, Slovenija)

Tako je odlučio UNESCO-ov Međuvladin odbor za nematerijalnu kulturnu baštinu na sjednici koja se kroz cijeli tjedan održava u Port Louisu, u Mauricijusu. Ovdje su i službena stranica upisa, te obavijest Ministarstva kulture u kojoj je opisan proces koji je vodio do današnje velike vijesti.

Screenshot_1
Foto 2. Kamenja lete iznad vodnjanskih kažuna na službenom UNESCO Twitteru

Priznanje je zbilja značajno i daje elana za stare i nove istraživačke, edukativne i promotivne suhozidne aktivnosti. Čestitke svima, jer suhozid je kulturno dobro čovječanstva – svih nas!

XVI. Međunarodni suhozidni kongres, Ciutadella de Menorca

November 27, 2018 in Arhiva reportaža by Levantinka

Tekst: Filip Bubalo, DRAGODID
Foto: FB, SPS

unspecifiedk
Premda smo se u međunarodnu S.P.S. (International scientific society for Drystone interdisciplinary study) organizaciju učlanili tek nakon našeg prvog sudjelovanja na kongresu u Maroku 2014., možemo slobodno reći da smo nakon samo četiri godine, odnosno nakon samo jednog kongresa u međuvremenu (Kefalonija 2016.) na ovogodišnjem održanom kongresu u gradu Ciutadella na Minorci postigli nevjerojatan uspjeh.
Naime, na demokratskom glasanju svih članova organizacije S.P.S., između nekoliko kandidatura za slijedeće domaćinstvo, od kojih su sve redom “velike zemlje”(uključujući i jednog kandidata s UNESCO-vim pedigreom), mi smo s prezentacijom dosadašnjeg rada udruge, prijedloga programa kongresa i suhozidne baštine Konavala odnijeli neočekivanu, ali uvjerljivu pobjedu s nadmoćnim brojem glasova nego ostali.

Možda se na prvu ne čini značajnim, no kada znamo da su pojedine zemlje organizirale kongres i po pet puta, a da većina članovima organizacije osim geografskog položaja Hrvatske, nisu znali ništa o kulturnoj baštini Hrvatske, tim više naša pobjeda je veća.

44940899_1185683414913364_4893057314627518464_o
Posebnost ovog XVI. izdanja jest petodnevna međunarodna radionica obnove barrace – kružne građevine vrlo slične našim trimovima (bunjama, poljaricama, kućericama), što je prethodila samom kongresu, na kojoj sam osim upoznavanja lokalnih suhozidnih tehnika imao priliku dijeliti iskustva s ostalim učesnicima, koji su uglavnom imali neka predznanja u suhozidanju, no bilo je i par meštara.
Glavni ciljevi suhozidnog kongresa koji se svako dvije godine održava od 1997, i jest razmjena praktičnih uskustava različitih nacija, ali i predstavljanje multidisciplinarnih istraživanja na području zaštite suhozidne kulturne baštine, ali i promoviranju tradicionalnih tehnika u različitim aplikacijama, od građevinarstva, preko umjetnosti do turizma.

Zanimljivo da se na Minorci u prošlom stoljeću zapravo izgubili to znanje, a slučaj je htio da je g. Biel, koji je sa svojim sinom bio glavni voditelj suhozidne radionice, prije nekoliko godina na svom posjedu izgradio potpuno novu barracu. Nevjerojatan poduhvat u kojem mu je pomoglo četvoro prijatelja, trajao je godinama, no rezultat je fantastičan, no prije svega što se tradicionalno znanje opet počelo prenositi na buduće generacije. Ipak, zbog nekih drugačijih konstruktivnih rješenja (kod izvornih barraca zid prstena ide skroz do dna građevine), njegovi prsteni su nešto uži te cijela konstrukcija ima ponešto od “piramidalnog“ karaktera. Isto tako, ugrađena su i dva prozora, što je također odmak od izvornosti, no tehnike gradnje, uz malo pomoć mehanizacije s obzirom da se radilo o ogromnim gromada, su bile izvorne.

Iz te perspektive treba sagledati i obnovu jedne od barraca, koje je zbog sudjelovanja različitih predstavnika kulture građenja, narušene statike zbog korištenog materijala, te vremenskog ograničenja radionice, poprimila posve novi oblik, ponajviše dodavanjem “potpornih“ zidova sa svake strane ulaza, koji prethodno nisu postojali. Dakle, iako je barraca obnovljena, tradicija se nije ispoštovala do kraja.

Otegotna okolnost je bila što su izvorno bila zamišljene dvije barrace za obnovu, no kako je na veću građevinu od dvije, prvoga dana nahrupilo previše ljudi (oko 40-ak), dio iznad nadvoja odnosno dva gornja prstena su se srušila i srećom nitko nije nastradao. Nakon toga je zapravo odlučeno da se kreće u obnovu manje barrace, dok će potonja morati dočekati bolje dane. Nažalost, sljedećih dana broj sudionika se lagano osipao, tako da je na samoj završnici sudjelovalo nas desetak. Ipak ništa ne ide na dušu organizatora jer radionici je prisustvovala i škola iz Francuske, te je gotovo bilo nemoguće kontrolirati toliko mnoštvo ljudi sa vlastim tehnikama, radnim etosom pa i jezicima, tako da je sve skupa i dobro prošlo.

unspecifiedjk
U dva sljedeća dana koliko je trajao kongres, predavanja su varirala od onih strogo tehničkih, preko antroploških, povijesnih pregleda do prezentacije umjetničkih instalacija poput one koju je predstavio dvojac iz organizacije Elipse iz Fr. koji su uz pomoć volontera izgradili land art instalaciju – Moving garden. Na drugom kraju spektra, njegov zemljak Eric Vincens, inženjer sa Sveučilišta u Lyonu, prezentirao je simulacijski software za potporne zidove i njihovu primjenu na seizmičkoj karti Francuske, a sve s ciljom kako bi se suhozidi prikazali kao ekonomski, ali i dugorajni način izgradnje suhozida koji mogu parirati modernim konstrukcijama u sklada s Eurocode 8 normama za graditeljstvo.

Kolege i kolegice iz Grčke, prestavilo su bogatstvo suhozidne baštine od Peloponeza preko Becije do grčkih otoka, a naročito je bilo zanimljivo vidjeti primjere religijskih, trogloidskih i transhumanskih struktura na otocima Delosu, Naxosu i Kopaisu. Predstavljen je i projekt Life Terrascape kojm se nastoji valorizirati kultivirane suhozidne terase na otoku Androsu ali i zelenu infrastrukturu upregnuti u bolje razumijevanje klimatskih promjena.

Veoma zanimljivo predavanje održao je naš susjed iz Slovenije prof. Borut Juvanec, jedan od vodećih stručnjaka za corbelled konstrukcije, prikazavši arheološko-graditeljsko (magalitsko) tzv. kulture Talaiotica, kojom obiluje otok Minorca, a koju najnovija istraživanja supoređuju s kulturama na Pirinejima i s juga Francuske.

44856230_2180646088635241_8336438247731232768_o
Od “domaćih” predavača, svakao je najviše ovacijo dobio g. Biel voditelj radionice koji je uz pomoć organizatora predstavio gradnje svoje barrace, dok su predstavnici Consell de Mallorca sa susjednog otoka, iznijeli njihove metode i alate za zaštitu suhozida. Prije svega riječ je o inventarizaciji sličnoj našoj suhozid.hr u čiju bazu je dosada upisni 755 elemenata i preko 11 tisuća kilometara suhozida, a koji su temelj budućih planova zaštite i katalog kulturnih dobara. Valja napomenuti kako ovo otočko tijelo upravljanja stalno zapošljava više od desetak suhozidara na održavanju goleme mreže suhozidnih staza, ne samo kako bi se baština upregnila u turističke svrhe, nego kako bi se poticala tradicionalna/ekološka poljoprivreda. Predsjednik Consella predstavio je i najnoviji međunarodni projekt – Europska suhozidna kulturna ruta, u kojem je i naša udruga jedan od osnivača, a koja ima za cilj spojiti suhozidno naslijeđe Europe kao buduća kulturna ruta Vijeća Europe.

Trećeg dana kongresa, unatoč konstantnoj kiši koja je sutradan uz olujni vjetar, na cijelom otoku Minorci uzrokovala nestanak struje, vode i komunikacija na tri dana, posjetili smo područje Punta Nati s najvećom koncetracijom barraca na otoku (inače potpisivana je peticija jer se na ovom području slično Srimi želi izgraditi ogromna fotonaponska elektrana u čiju svrhu se već ruše suhozidne strukture), te impresivni kamenolom Lithica, koje je privatno-javnim partnerstvom pretvoreno u biološki rezervat, pozornica za različite umjetničke programe, a ujedno funkcionira kao muzej na otvorenom, gdje se možete naučiti o povijesti ekstrakcije kamena na ovom otoku. Navečer je po tradiciji kongres završen večerom za sve sudionike u obnovljenom mlinu, jednom od amblematskih građevina obaju balearskih otoka.

Tekst: Filip Bubalo, DRAGODID Foto: FB, SPS Premda smo se u međunarodnu S.P.S. (International scientific society for Drystone interdisciplinary study) organizaciju učlanili tek nakon našeg prvog sudjelovanja na kongresu u Maroku 2014., možemo slobodno reći da smo nakon samo četiri godine, odnosno nakon samo jednog kongresa u međuvremenu (Kefalonija 2016.) na ovogodišnjem održanom kongresu u […]

Osnivanje međunarodne organizacije za formiranje Europske suhozidne kulturne rute

November 27, 2018 in Arhiva reportaža by Levantinka

Tekst i foto: Filip Bubalo, DRAGODID

Od 18. i 19. listopada 2018. u sjedištu Consell de Mallorca (Palma de Mallorca), lokalne vladajuće agencije na odjelu Medi Ambient za upravljanje baštinom na ovom španjolskom otoku, kao predstavnik udruge DRAGODID sudjelovao sam kao jedan od osnivača međunarodne neprofitne organizacije koji za cilj ima prijaviti projekt formiranja Europske suhozidne kulturne rute (Cultural route of European dry stone heritage) kao sastavnog dijela Programa kulturnih ruta Vijeća Europe.

Pored mene kao predstavnika udruge DRAGODID, osnivački akt su potpisali i predstavnici iz različitih organizacija, udruženja i udruga, koje se svaki na svoj način bave zaštitom i promocijom suhozidne baštine. Također su na sastanku odabrani i predsjednik, dopredsjednik, blagajnik te tajnik organizacije.

Consell de Mallorca kao inicijator preuzeo je predsjedanje, kao pravno tijelo registrirano po španjolskim zakonima, a partneri su sljedeći: Office de l’Enviroennement de la Corse (Francuska/Korzika), Gatehouse Development Initiative (Velika Britanija/Škotska), PED Epirus (Grčka), Department of town planning and housing (Cipar), te Parco Nazionale delle Cinque Terre (Italija). Kako se već par godina radilo na umrežavanju svih ovih organizacija, već je bilo pokušaja apliciranja na nekoliko EU programa, no tek sada kao novoosnovana organizacija započinje pravo djelovanje. Jedan od prioriteta jest apliciranje i dobivanje službene potvrde o Europskoj suhozidnoj kulturnoj ruti od strane Vijeća Europe. Osim ekspertize pojedinih članova organizacije, cilj je i međusobno umrežavanje na drugim projektima, razmjena iskustva, kao i prodobivanje novih članova radi proširenja mape rute.

U Hrvatskoj smo predložili desetak suhozidnih područja koji se međusobno isprepliću i nadopunjavaju, te su ušle u službenu dokumentaciju osnivačkih akata i predstavljaju dodatnu platformu za valoriziranje suhozidne baštine, zaštitu i promociju, ne samo kroz edukacijske i volonterske programe, već i kroz turističku ponudu, čime bi se Hrvatska dodatno obogatila jednom drugačijom vrstom ponude i privukla turiste okrenute kulturnoj baštini, ruralnim sredinama i održivom turizmu.

U dobar primjer ubraja se otoka Mallorca sa razvijenim sustavnom edukacijskih (suhozidnih) ruta, pa iako smo imali u programu službeni posjet rutama, zbog olujne kiše, posjetili smo samo neke od punktova. No, trećeg dana osobno sam se uvjerio (dijelom) u održivost ovakvog pristupa, pogotovo za zabačene dijelove otoka, jer je čak i u ovom razdoblju bilo dosta turista i zapravo ovaj otok ima cjelogodišnji turizam, a da ne govorim da su se tri općine s otoka u posljednjih dvadesetak godina, od jednih od najsiromašnijih prometnule među deset najbogatijih općina u Španjolskoj.

Do kraja siječnja sljedeće godine, predviđen je još jedan zajednički sastanak, na kojem bi se odlučilo o prvom službenom apliciranju za status kulturne rute Vijeća Europe (EU programi 2014-2020), kao i predstavilo rezultate dosadašnjeg rada, s obzirom da su svi članovi preuzeli odgovornosti iz pojedinih radnih paketa. Prije svega to se odnosi na izradu identiteta (ime, logo, grafičko oblikovanje), diseminacijskih materijala te publikacija (znanstvenih, seminara, press objava, audio-vizualnih materijala) koji bi se objavljivale putem službene web stranice organizacije.

Tekst i foto: Filip Bubalo, DRAGODID Od 18. i 19. listopada 2018. u sjedištu Consell de Mallorca (Palma de Mallorca), lokalne vladajuće agencije na odjelu Medi Ambient za upravljanje baštinom na ovom španjolskom otoku, kao predstavnik udruge DRAGODID sudjelovao sam kao jedan od osnivača međunarodne neprofitne organizacije koji za cilj ima prijaviti projekt formiranja Europske suhozidne […]

Uskoro slijedi odluka o nominaciji suhozidne gradnje na UNESCO listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva

November 25, 2018 in štitimo baštinu by Levantinka

Idućeg tjedna, od 26.11. do 1.12. održat će se 13. sjednica UNESCO-ova Međuvladina odbora za nematerijalnu kulturnu baštinu, u gradu Port Louis u Mauricijusu. Na bogatom dnevnom redu sjednice naći će se i razmatranje nominacije umijeća suhozidne gradnje na UNESCO listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva koju su u ožujku 2017. zajednički podnijele Cipar, Francuska, Grčka, Hrvatska, Italija, Slovenija, Španjolska i Švicarska. Na inicijativu Ministarstva kulture, udruga DRAGODID je u nominaciji sudjelovala kao stručna organizacija hrvatskog tima.

”Art of dry stone walling, knowledge and techniques” je službeni naziv nominacije na engleskom.

Promotivni film koji su uključene zemlje uradile za ovu svrhu:

O procesu pripreme nominacije više informacija dostupno je ovdje: podrška nositelja, pokretanje inicijative, stručni sastanak.

Idućeg tjedna, od 26.11. do 1.12. održat će se 13. sjednica UNESCO-ova Međuvladina odbora za nematerijalnu kulturnu baštinu, u gradu Port Louis u Mauricijusu. Na bogatom dnevnom redu sjednice naći će se i razmatranje nominacije umijeća suhozidne gradnje na UNESCO listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva koju su u ožujku 2017. zajednički podnijele Cipar, Francuska, Grčka, […]