Početkom listopada smo bili dijelom Erasmus+ razmjene iskustava među udrugama partnerima REMPART-a u Francuskoj u gradiću Château de Coucy. Iz naših redova je na seminaru sudjelovala Anita Trojanović u periodu od 8.-11.10.2022. Među ostalim sudionicima bili su predstavnici udruga iz Francuske, Poljske, Italije, Portugala, Malte, Rumunjske i Gruzije.
Po dolasku u subotu predvečer su se svi sudionici smjestili kod udruge domaćina AMVCC. Večer su proveli kroz međusobno upoznavanje i noćni obilazak grada uz zanimljivu predstavu lokalne udruge koja je kroz kostime i performanse dočarala nekadašnji život Coucya. Nedjelja je započela jutarnjim obilaskom ostataka gradske utvrde uz stručno vodstvo. Potom su se udruge povukle u prostorije gradske vijećnice na pojedinačna predstavljanja rada udruga i dosadašnjih suradnja na Erasmus+ projektima.
U ponedjeljak jutro su predstavnici udruge domaćina AMVCC poveli sudionike u obilazak njihovih trenutnih radova na obnovi ulaznih vrata u utvrdu Coucy. Sve radnje koje provode na obnovi se održavaju isključivo tokom radionica s volonterima, dok ostale pripreme i radionice klesanja kamena odrađuju u svojim radionama. Također smo obišli i prostorije u kojima se nalaze originalni dijelovi s vrata i brojni prototipi na kojima vježbaju metode klesanja kamena. Lokalni kamen je znatno drukčiji od kamena s kakvim se susrećemo u Hrvatskoj na Dragodidovim radionicama. Riječ je o mekanom kamenu sastavljenom od pijeska i školjaka. Najzanimljivi dio boravka u Coucyu je bila pokazna radionica klesanja i rezanja kamena ručnom pilom. Svi sudionici su se imali prilike iskušati u istome i čudom se čudili kako je to moguće.
Po završetku radionice sudionici se opet sele u prostorije gradske vijećnice kako bi raspravili o brojnim temama s kojima se susreću gotovo sve udruge koje se bave temama kulturnih dobara i tradicijskih umijeća gradnje.
Razgovaralo se o manjku volontera na radionicama i metodama kako privući što veći broj. Ističe se važnost da u udrugama postoji osoba koja će se isključivo baviti temom volontera. No to nije skori scenarij u mnogim udrugama zbog manjka dostupnih sredstava i prilagođenih natječajnih projekata. Izuzev je bogata Malta koja upravlja brojnim kulturnim zdanjima i za poslove obnove angažira privatne firme. Većina građevina im je prilagođena u komercijalne svrhe. U budućnosti se žele okrenuti isključivo ekološkim temama na način da privremeni korisnici njihovih tvrđava budu 100% održivi.
Najsličniji model Dragodidovog djelovanja imaju Portugalci mada imaju više zaposlenih u udruzi. Oni naime na godišnjoj razini organiziraju višednevnu radionicu u selu Uva gdje obnavljaju golubinjake. Projekt “Hands-On: Volunteering Teams for Rural and Natural Heritage” u suradnji s REMPART-om im je uvelike pomogao u organizaciji i provođenju radionica, te pronalasku volontera. Slično iskustvo dijele i Poljaci kroz program Erasmus+. No, ne nalaze vješt model kako zadržati volontere u udruzi. Rumunji su popisali sva svoja kulturna dobra i sad se postavlja pitanje što s njima i na koji način krenuti u obnovu. Talijani već dugi niz godina provode radionice na istoj industrijskoj građevini. Francuzi rade na obnovi vojne utvrde na otoku kako im more dozvoli. Predstavnica Gruzije je pokazala tradicionalne visoke tornjeve koji su imali funkciju obiteljske kuće. No kako je riječ o post totalitarnoj državi, još uvijek nemaju osjećaj o individui niti o udružnom djelovanju.
Ono što bitno razlikuje Dragodid od ostalih udruga, osim Rumunjske i Gruzije koje još nisu krenule u aktivnosti obnove, je to što nemamo građevine niti strukture kojima upravljamo niti ih posjedujemo. Vjerojatno je to razlog zašto smo im bili zanimljivi tokom ovih dana jer najčešće odlazimo na poziv drugih organizacija kada su u pitanju radionice, a bilo ih je dosta.
U utorak rano ujutro su gotovo svi krenuli prema avionima, vlakovima i autobusima. Tokom ugodnog boravka u Coucyu su nas domaćini počastili tradicionalnim jelima, pivama i vinom.
Leave a Reply