Početkom listopada smo bili dijelom Erasmus+ razmjene iskustava među udrugama partnerima REMPART-a u Francuskoj u gradiću Château de Coucy. Iz naših redova je na seminaru sudjelovala Anita Trojanović u periodu od 8.-11.10.2022. Među ostalim sudionicima bili su predstavnici udruga iz Francuske, Poljske, Italije, Portugala, Malte, Rumunjske i Gruzije.
Po dolasku u subotu predvečer su se svi sudionici smjestili kod udruge domaćina AMVCC. Večer su proveli kroz međusobno upoznavanje i noćni obilazak grada uz zanimljivu predstavu lokalne udruge koja je kroz kostime i performanse dočarala nekadašnji život Coucya. Nedjelja je započela jutarnjim obilaskom ostataka gradske utvrde uz stručno vodstvo. Potom su se udruge povukle u prostorije gradske vijećnice na pojedinačna predstavljanja rada udruga i dosadašnjih suradnja na Erasmus+ projektima.
U ponedjeljak jutro su predstavnici udruge domaćina AMVCC poveli sudionike u obilazak njihovih trenutnih radova na obnovi ulaznih vrata u utvrdu Coucy. Sve radnje koje provode na obnovi se održavaju isključivo tokom radionica s volonterima, dok ostale pripreme i radionice klesanja kamena odrađuju u svojim radionama. Također smo obišli i prostorije u kojima se nalaze originalni dijelovi s vrata i brojni prototipi na kojima vježbaju metode klesanja kamena. Lokalni kamen je znatno drukčiji od kamena s kakvim se susrećemo u Hrvatskoj na Dragodidovim radionicama. Riječ je o mekanom kamenu sastavljenom od pijeska i školjaka. Najzanimljivi dio boravka u Coucyu je bila pokazna radionica klesanja i rezanja kamena ručnom pilom. Svi sudionici su se imali prilike iskušati u istome i čudom se čudili kako je to moguće.
Po završetku radionice sudionici se opet sele u prostorije gradske vijećnice kako bi raspravili o brojnim temama s kojima se susreću gotovo sve udruge koje se bave temama kulturnih dobara i tradicijskih umijeća gradnje.
Razgovaralo se o manjku volontera na radionicama i metodama kako privući što veći broj. Ističe se važnost da u udrugama postoji osoba koja će se isključivo baviti temom volontera. No to nije skori scenarij u mnogim udrugama zbog manjka dostupnih sredstava i prilagođenih natječajnih projekata. Izuzev je bogata Malta koja upravlja brojnim kulturnim zdanjima i za poslove obnove angažira privatne firme. Većina građevina im je prilagođena u komercijalne svrhe. U budućnosti se žele okrenuti isključivo ekološkim temama na način da privremeni korisnici njihovih tvrđava budu 100% održivi.
Najsličniji model Dragodidovog djelovanja imaju Portugalci mada imaju više zaposlenih u udruzi. Oni naime na godišnjoj razini organiziraju višednevnu radionicu u selu Uva gdje obnavljaju golubinjake. Projekt “Hands-On: Volunteering Teams for Rural and Natural Heritage” u suradnji s REMPART-om im je uvelike pomogao u organizaciji i provođenju radionica, te pronalasku volontera. Slično iskustvo dijele i Poljaci kroz program Erasmus+. No, ne nalaze vješt model kako zadržati volontere u udruzi. Rumunji su popisali sva svoja kulturna dobra i sad se postavlja pitanje što s njima i na koji način krenuti u obnovu. Talijani već dugi niz godina provode radionice na istoj industrijskoj građevini. Francuzi rade na obnovi vojne utvrde na otoku kako im more dozvoli. Predstavnica Gruzije je pokazala tradicionalne visoke tornjeve koji su imali funkciju obiteljske kuće. No kako je riječ o post totalitarnoj državi, još uvijek nemaju osjećaj o individui niti o udružnom djelovanju.
Ono što bitno razlikuje Dragodid od ostalih udruga, osim Rumunjske i Gruzije koje još nisu krenule u aktivnosti obnove, je to što nemamo građevine niti strukture kojima upravljamo niti ih posjedujemo. Vjerojatno je to razlog zašto smo im bili zanimljivi tokom ovih dana jer najčešće odlazimo na poziv drugih organizacija kada su u pitanju radionice, a bilo ih je dosta.
U utorak rano ujutro su gotovo svi krenuli prema avionima, vlakovima i autobusima. Tokom ugodnog boravka u Coucyu su nas domaćini počastili tradicionalnim jelima, pivama i vinom.
Planet Brusnik
Piše: Ana Burić
Foto: Vis Archipelago Unesco Global Geopark, Alternatura, Ana Burić
Početkom listopada sudjelovali smo kao partneri na projektu “Planet Brusnik” organiziran od strane Vis Archipelago Unesco Global Geoparka, te financiran preko natječaja za Financiranje projekata/programa/aktivnosti iz područja kulture i društvenih događanja u 2022. godini Splitsko dalmatinske županije – Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, tehničku kulturu i sport.
Cilj projekta bio je promocija I očuvanje, te upoznavanje ljudi s geološkom, prirodnom, kulturnom I povijesnom baštinom crnog bisera Viškog arhipelaga, malenog otočića Brusnika smještenog 13 nautičkih milja (oko 23,5 km) jugozapadno od Komiže. Brusnik je otok veličine svega 0,049 m2, no prepun specifičnih karakteristika koji ga čine jedinstvenim. Naime, Brusnik (kao i Jabuka) građen je od subvulkanskog dijabaza (od kojeg se izrađuju brusevi za oštrenje noževa, odakle potiče i samo ime) nastalog kristalizacijom magme pred više od 150 milijuna godina na putu iz dubokog magmatskog centra prema površini Zemlje. Ono što ga dodatno čini zanimljivim je činjenica da je Brusnik otok koji konstantno „raste“ tj. izdiže se čemu svjedoče konglomerati od oblutaka s paleo-žala smješteni na samom vrhu otoka.
Unatoč izrazito nepristupačnom položaju uzrokovanim izloženosti snažnim južim i zapadnim vjetrovima i surovim vremenskim uvjetima, no zahvaljujući bogatom morskom dnu, kroz povijest Brusnik je odigrao bitnu ulogu u razvoju ribarstava i maritimne kulture te predstavlja jedinstveni spomenik ribarske arhitekture. Na otoku se, uz ribarske nastambe na samom žalu koje su služile za soljenje riba i zaklon ribarima, nalaze i prirodni bazeni ograđeni također suhozidnom tehnikom magmatskim stijenama, koji su služili za čuvanje ulovljenih jastoga, tzv jastožere. Jastožere su smještene u samom centru otoka, u klancu s depresijom ispunjenom morskom vodom.
Program je bio osmišljen kao dvodnevna radionica obnove suhozidnih struktura ribarskih nastambi građenih od valutica dijabaze raznih veličina koje čine Brusničko žalo. Upravo zbog morfološke specifičnosti i izloženosti vremenskim prilikama i neprilikama, zbog jake tramontane prvi dan radionice bili smo primorani promijeniti raspored te je planirani program održan u prostorijama Geoparka u Komiži. Geolog Geoparka Filip Prelec održao je uvodno predavanje prijavljenim sudionicima o geološkoj povijesti samog otoka začinjeno brojnim zanimljivostima i činjenicama. Alen Čikada predstavnik Kallokve i član Dragodida održao je predavanje o krškim lokvama i njihovim obnovama, dok je Ana Burić, također iz Dragodida, održala predavanje o suhozidnoj baštini i samoj Udruzi.
Drugi dan radionice vrijeme nas je poslužilo pa smo rano ujutro isplovili s komiške rive, te se uputili put Brusnika.
Broj prijavljenih sudionika premašio je prvotna očekivanja pa je put do lokacije bio organiziran s dva jako različita plovila, kako izgledom, brzinom, tako i doživljajem, tradicionalnom gajetom falkušom, te gliserom.
Kao organizatori bili smo dio brzog tima koji je do Brusnika stigao gliserom za nepunih 45 min. Čekajući ostatak obišili smo i istražili otok, te definirali točnu lokaciju planirane obnove.
Nakon što je ostatak doplovio falkušom krenulo je upoznavanje s lokalitetom i samo zidanje. Jedno jako zanimljivo suhozidanje, pogotovo za ovaj dio Jadrana koji je većinski građen od vapnenca i dolomita. Naime, magmatsko porijeklo, te stalni utjecaj mora i vjetra oblikovao je stijene u izrazito teške, predivne, masivne oblutke u svim nijansama sive boje.
Lokalitet koji smo obnavljali nalazi se na plaži na sjeverozapadnoj strani otoka okrenutoj prema Svetom Andriji. Na obje strane plaže (SI i JZ) nalazile su se suhozidine strukture koje su ribari gradili kao nastambe za višednevni boravak dok su tu boravili zbog pučinskog ribolova. Nastambe su bile nepravilnih formi, sa zidovima građenim suhozidnom tehnikom od oblutaka dijabaze sa samog žala, pokrivene borovom građom sa susjednog Svetog Andrije. Strukture na sjevroistočnoj strani plaže, zahvaljujući boljoj poziciji u odnosu na snažne vjetrove ostale su bolje sačuvane, a nama su poslužile kao referentni primjer za obnovu nastambi na zapadnoj strani vale gdje su od originalnih struktura ostale samo naznake.
Iako su osnove zdanja ipak jednake, zidanje ovakvim kamenom zbog svog oblika, težine pokazalo se kao vrlo specifično i interesantno iskustvo.
Petnaestak volontera s dva voditelja u cca 3 sata savladalo je navedene tehnike i obnovilo je zamišljeni obim. Zadovoljni obavljenim radom okrijepili smo se, pokupili naš i zatečen otpad, pozdravili se s endemskim crnim guštericama, te napustili otok ostavivši obnovljene ribarske nastambe na milost i nemilost nemilosrdnim vremenskim prilikama na otvorenom moru.
Na povratku za Komižu ekipe su se zamijenile u brodovima kako bi svi imali priliku doživjeti iskustvo plovidbe na jednoj od šest novoizgrađenih replika falkuš e-jedinstvenog modela drvene gajete tradicionalne za Komižu koju su ribari razvili prilagodivši je uvjetima ribolova i navigacije na najudaljenijim rutama (više o falkuši: https://www.gajetafalkusa.com/hr/, http://ars-halieutica.hr/).
I za kraj, jedreći nazad, s Brusnikom i sutonom u pozadini, imali smo priliku saznati mnoge zanimljivost o povijesti i maritimnoj baštini Komiže, povijesti i razvoju falkuše, njenoj veličini i važnosti od strane kapetana Pina Vojković.
Put do lokacije tradicionalnom gajetom s jednog pučinskog otoka na još manji otok vulkanskog porijekla, suhozidanje magmatskim stijenama, gotovo svi volonteri iz različitih zemalja, činjenice su koje su ovu radionicu učinili vrlo egzotičnom i nadamo se sličnim akcijama u budućnosti.
Piše: Ana Burić Foto: Vis Archipelago Unesco Global Geopark, Alternatura, Ana Burić Početkom listopada sudjelovali smo kao partneri na projektu “Planet Brusnik” organiziran od strane Vis Archipelago Unesco Global Geoparka, te financiran preko natječaja za Financiranje projekata/programa/aktivnosti iz područja kulture i društvenih događanja u 2022. godini Splitsko dalmatinske županije – Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, […]
Read More »