Silba – OFF the record

Tekst/Foto: F. Bubalo

Na jednom od najudaljenijih otoka zadarskog arhipelaga – otoku Silbi, pretprošlog vikenda, unatoč obilnim naletima južine i prekinutim brodskim linijama diljem Jadrana, bilo je više nalik sredini sezone po događanjima, nego li mršavoj predsezoni koja je na ovom otoku više zima u svibnju, nego li bilo šta drugo. Zahvaljujući projektu SOS Silba Off Season 2017 organiziranom od strane S.E.A. Silba Enviroment Art umjetničko – ekološke platforme pod vodstvom Natashe Kadin i radionici jednostavnog al moćnog imena MOCIR-KAPAR#2, moglo se čistiti plaže, pogledati izložba od recikliranog smeća, ali i graditi mocire i naučiti saditi kapare. Pametnome dosta.

Uz sudjelovanje volontera Dragodida i stručnjaka za kapare g. Ratka Kovačevića, autora jedine knjige posvećene toj nevjerojatnoj biljci, a s punom podrškom Mjesnog odbora i lokalnih zaljubljenika u svoj škoj, potrebno je napomenuti i neočekivanu silu koja se iznenadila pojavila i možda riješi problem smeća na plažama, u vidu mladih Nizozemaca iz organizacije By the Ocean we Unite, koja je odlučila na Silbi provesti petogodišnji projekt, ne bi li ovaj otok učinila održivim. Naime, organizacija je koja okuplja stručnjake različitih profila čija je misija, jedreći po svijetu promovirati čišće oceane, odnosno istraživanjem i podizanjem svijesti spriječiti onečišćavanje mora i oceana plastikom. Mladi su stručni, puni entuzijazma, tko ih ne bi poželio makar i u predsezoni natopljenoj vlažnom južinom?

image1
Foto 1 Natasha i Luna na putu kroz mocire

image2
Foto 2 Ratko Kovačević

image3
Foto 3 By the Ocean we Unite

Prvi dan bio je rezerviran za predavanja o kaparima, njihovoj sadnji i uzgajanju, što je izazvalo oduševljenje kod silbenskih gospoja kojima to do Kovačevićevog izlaganja nikada nije pošlo za rukom, pa se tražio „savjet više“ upravo o sadnji. Drago nam je da je g. Ratko uspio doći ovaj put i upotpuniti priču koju smo započeli na jesen postavljanjem prvih „žilovoda“ u mocire. Kroz predavanje smo saznali nešto više o kaparu kao biljci općenito te posebice u suživotu sa arhitekturom, tako da je naše izlaganje o radu udruge i suhozidnoj gradnji i građevinama tako dobilo dodatni smisao.

Među mnogobrojnom domaćom publikom smjestila i ekipa By the Ocean we Unite. Nije to bilo samo prvo upoznavanje Nizozemaca (inače poznati po brdima i kamenu)sa tradicijskim tehnikama zidanja, već prava kampanjanavlakuša, jer su na sutrašnjoj gradionici upravo oni trebali biti glavnina radne snage, s obzirom na škojarski deficit u radno sposobnoj mladeži.

image4
Foto 4 Ratko Kovačević i silbenski arhitekt Sven raspravljaju o budućoj poziciji “kapareta”

Iako je Silba premrežena putevima i suhozidnim ogradama u kojoj su nekada rasli vinogradi, ne baš veliki i poznati, no kamena i to velikog i nepravilnog bilo je napretek, pa su i mocire građene tako da se vanjsko lice gradilo i do 2 metra visine dok su zadnja dva reda ziđana unjulo. Lice prema ogradi zapravo je više nasuta gomila nego izgrađeno lice mocire. Među “šumskim” mocirima odnosno putevima obraslih crnikom, izdvaja se jedna mocira po pričanjima lokalnih, navodno zavjetni zid/ograda koju je izgradio neki stari silbenjanski mornar, kapetan po povratku s duge plovidbe!? Da se stvarno potrudio, a onda i ispunio zavjet sa mora, itekako je očito po nekoliko desetaka metara dugom suhozidu nevjerojatne ravnine i postojanosti.

image5
Foto 5 zavjetni zid

Danas su te ograde u velikom slučaju napuštene sa pokojom ovcom, no prostor jedinog mjesta/urbaniteta na otoku uglavnom je sačuvan od (većih) devastacija. Zanimljivo je i svjedočanstvo starijih mještana koji kažu da je ovdašnji kamen ”trul” te da su Silbenjani za gradnju svojih kuća uvozili kamen s Premude, a da se krčilo i sadilo koliko se moglo, potvrdio nam je i “cjenik“ kojeg smo slučajno pronašli u knjižici Petra Starešine: “Kolonat na Silbi“, gdje se točno navode cijene pri krčenju zemlje, gradnji mocira i sadnji vinograda, kao i ostale vrijedne informacije o ekonomiji Silbe.

image6

S obzirom da je lokalnih bilo minimalno, uz prisustvo Mjesnog odbora, Hrvoje Čižmeka iz Društva istraživača mora 20.000 milja i Matije Drakulića iz udruge Duboko plavetnilo, trebalo je „dokapitalizirati“ nizozemski entuzijazam, pa se za mjesto radionice odabrao urušeni ulaz u jednu ogradu, odnosno put kojim bi se ubuduće mogli i kretati traktori u cilju čišćenja ograda. Uz nekoliko jednostavnih uputa, gosti su se vrlo brzo pokazali kao veoma dovitljivi u nadomještanju iskustava rada s kamenom sa ”protestantskom“ etikom, a zapravo optimizmom, te u par sati uzidali sasvim solidan ulaz.

image7
Foto 6 ulaz desno prije akcije

image8
Foto 7 ulaz desno nakon akcije

image9
Foto 8 ulaz lijevo prije

image10
Foto 9 ulaz lijevo poslije akcije

Kako su Silbu odabrali kao mjesto svoje “petoljetke“ koji bi nastojali učiniti održivim, njihov glavni cilj je ipak o(ne)čišćenje mora i obala, pa su itekako zadovoljni učinjenim, otišli prema plažama kako bi napravili sondiranje obala Silbe, dok je ostatak nas dovršio i drugi kraj ulaza. Svi zadovoljni, trebali su biti i siti, pa se dan i nije nikako drugačije mogao završiti negoribljom gradeladom za koju su se domaćini svojski potrudili, a gosti bezrezervno zahvalili u vidu praznih pjata.

image11
Foto 10 zdravica

image12
Foto 11 akcija na zidu

image13
Foto 12 gotovo!

Dok su ekologija i umjetnost, teme koje se na Silbi možda više nego igdje na Jadranu isprepliću – pogotovo akcijama platforme S.E.A. – ipak se drugog dana sve to stopilo u jedan funkcionalno-održivi land art koji će poslužiti za sadnju kapara. Naime, u nedostatku radne snage, a s nešto viška vremena i uz postojane nalete južine te neke primjere sadnje iz knjige Ratka Kovačevića, odlučili smo modificirati i napraviti svoj artozid odnosno piramidalni pitar brendiranim kao – kapareta! Od gomile kamena uobličili smo eksperimentalnu piramidu s vertikalnim otvorom za sadnicu, a pokaže li se za osjetljivu kaparu to kao uspješna kombinacija, zadovoljna vlasnica poželjet će zasigurno još kapareta i eto još jednog silbenjanskog izvoznog eko brenda.

image14
Foto 13 početak gradnje kaparete

image15
Foto 14 “kapareta” skoro gotova

giphy

giphy (1)
Foto 15 završena “kapareta”

Inače Silbom u arhitektonskom smislu dominiraju tzv.“kapetanske kuće“, velike rezidencijalne vile ukrašenih fasada, omeđene uglavnom velikim okućnicama, a nađe se tu i povijesnih građevina poput ilirskih gradina, rimskih sarkofaga ispod mora, kaštela, poznate torete koja je nedavno obnovljena naporima lokalnih zaljubljenika, no baš se zbog građevine nađe nešto i za pokudu.

image17
Foto 16 obzidana lokva Draga

image18
Foto 17 Kaštel

image19
Foto 18 Tureta

Toponim (ironije li) zvan Drage, uvala u kojoj je smještena u mortu obzidana lokva s boćatom vodom, a gdje se još uvijek ptice močvarice daju vidjeti, dosta je devastirana i sa svih strana okupirana građevinskim otpadom. Ima ga gomila, no podosta se toga da reciklirati (upcycling) metodom, upotrebe otpada u neke druge svrhe, poput cigle u pigment za vapneni mort, ili željeza za izradu tradicionalnih alata, itd..Uz nekoliko akcija kao što je ova S.O.S. samo jedne osobe – Natashe inače došljakinje na Silbu, nije uopće teško zamislit odmorište za ptice ma i za ljude ako treba, kakvu stazu s lokalnim legendama (ima i Silba svog vampira?!), čistu plažu,  a svo smeće, očišćeno i reciklirano u recimo umjetnost kakvu radi Nikola Vincelj Jinks, a čijaje izložba u prostorijama mjesnog odborapod nazivom GEA – Garbage Epic Art, nastala nakon čišćenja silbenskih plaža prošlih godina.

Zato svi na Silbu, bilo u pred ili post sezoni, kada ovim otokom vladaju ekologija i umjetnost, a naznaka za pomake ima u svakom smjeru u kojem se pogleda, pogotovo prema jugu :)

image20
Foto 19 Draga – pogled iz zraka

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

Pridružite se radionici u Dragodidu – Komiža

U Petak 21.7. s početkom u 9:15 održati će se kratka trosatna radionica suhozidne gradnje u Dragodidu iznad Komiže.

Prijevoz do Dragodida iz Komiže je organiziran od strane kolega iz Alternature, a okupljanje je u 8:30 sati na autobusnoj stanici Komiža. Molimo sve zainteresirane da svoj dolazak najave na broj mobitela 092 165 2392 te koordiniraju svoj dolazak sa našim članovima na terenu.

DGD oglas 2017_ispunjeno

U Petak 21.7. s početkom u 9:15 održati će se kratka trosatna radionica suhozidne gradnje u Dragodidu iznad Komiže. Prijevoz do Dragodida iz Komiže je organiziran od strane kolega iz Alternature, a okupljanje je u 8:30 sati na autobusnoj stanici Komiža. Molimo sve zainteresirane da svoj dolazak najave na broj mobitela 092 165 2392 te […]

Read More »

 atts
0

Program Petrebišća 2017

Ponosno vam predstavljamo program suhozidne radionice Petrebišća 2017, koja će se održati od 29.7 do 6.8. u Parku prirode Učka.

Program je koncipiran po tematskim cjelinama koje obuhvaćaju osnove i napredne tehnike zidanja u suho, obnovu slamnatog krova i skupljanje kamenih ploča iz malog kamenoloma.

Praktični dio popratit će cijeli niz stručnih predavanja:

Sanja Lončar – Odnos pučkog graditeljstva i moderne arhitekture

Nevena Kereša – reVillage – budućnost ruralne arhitekture na jadranskoj obali

Filip Šrajer – suhozidna gradnja i krajolici

Grga Frangeš – Učka i Petrebišća – pregled tradicijskih oblika

Ljubo de Karina – Osnove kiparstva u kamenu

Anita Trojanović – Suhozidna baština Konavala

Vilma Stopfer – Suhozid kao spomenik

Tanja Kremenić – Revitalizacija otoka Cresa na temelju baštine i demokratskog dijaloga između nositelja

Alen Cikada – Prirodna Jama, zanemareni izvor života na kršu

Magdalena Janeš, Ana Terlević – Suhozidna flora, primjeri Dugog otoka

Iva Šoštarić – Oživljenje zidova, ptičja perspektiva

 

PLAKAT PTB 2017-01

Ponosno vam predstavljamo program suhozidne radionice Petrebišća 2017, koja će se održati od 29.7 do 6.8. u Parku prirode Učka. Program je koncipiran po tematskim cjelinama koje obuhvaćaju osnove i napredne tehnike zidanja u suho, obnovu slamnatog krova i skupljanje kamenih ploča iz malog kamenoloma. Praktični dio popratit će cijeli niz stručnih predavanja: Sanja Lončar […]

Read More »

 atts
0

Radionica ”Olipski suhozidi”

Od 9. od 11. kolovoza 2017. udruga SOL u suradnji s nama održat će radionicu ”Olipski suhozidi”.

Screenshot_1
Tijekom tri dana ove olipske radionice, sudionici će naučiti osnove umijeća suhozidne gradnje, obnoviti porušene suhozide i sagraditi nove. Po završetku će dobiti potvrdu o sudjelovanju. Radionica se provodi kao građanska akcija financirana putem Zaklade Kajo Dadić, programa ”Naš doprinos zajednici”.

Voditelji radionice su članovi udruge Dragodid. Radionica je besplatna, osigurano je osvježenje i zaštitna oprema za sve sudionike. Za dodatne informacije možete kontaktirati Denisa Klevu, predsjednika Udruge SOL na 092/110 7255 i denis@udruga-sol.hr

Plakat

Od 9. od 11. kolovoza 2017. udruga SOL u suradnji s nama održat će radionicu ”Olipski suhozidi”. Tijekom tri dana ove olipske radionice, sudionici će naučiti osnove umijeća suhozidne gradnje, obnoviti porušene suhozide i sagraditi nove. Po završetku će dobiti potvrdu o sudjelovanju. Radionica se provodi kao građanska akcija financirana putem Zaklade Kajo Dadić, programa ”Naš […]

Read More »

 atts
0

Vremeplov: Levando povišću pritrujena

Ususret devetom Festivalu levande koji se ove godine održava 30. lipnja i 1. srpnja, objavljujemo izvještaj s prošlogodišnje fešte od lavande.

Tekst i foto: Mario Švencbir

Festival Levande, osmi put zaredom, u Velom Grablju i ove je godine bio spektakl koji zaslužuje svoj vatromet. Objektivno je teško sabrati dojmove (kao i dosad) tako da slijedi subjektivni tekst.

image1

Velo Grablje, mjesto gdje se održava Festival Levande osmi put zaredom (što Grande voli istaknuti), je ponovno istaklo svoju povijest kroz seriju događaja obgrljenima mirisima predivnog ljubičasto plavog klasičastog cvijeta koji je samom mjestu a i svijetu donio toliko dragoga. Pri povratku u Zg, u trajektu su me neki Britanci, malo zrelije dobi, priupitali koja je to ozbiljna knjiga koju čitam. Bila je to knjiga Otok Hvar – Velo Grablje ljudi i događaji u 20. Stoljeću (knjiga druga). Kad sam im objasnio da je ta knjiga bila predstavljena na Festivalu Levande ostavio sam ih zbunjene sa novim pitanjem; Aha, znači Festival nije samo za turiste?

Da ljudi, Festival nije samo za turiste…

image2

Festival je svojevrsni spomenik kulturi koja nanovo otvori oči i udahne zrak u svoje podmaklo tijelo i otvori svoja vrata novim ljudima i podsjeti one starije generacije na ‘gušte proizašle iz teške rabote‘. Lani je Festival proširio svoj obuhvat a u tom je smjeru išao i ove godine. Medijski popraćeno otvaranje tradicionalnom žetvom i radionicom suhozida koliko god se puta desilo, neće postati klišej. Ako ne zbog aktivnosti, onda zbog lokaliteta, vrućine, miljun pčela i leptira i domaćih ljudi koji jednostavno ne staju u htijenju da upoznaju goste sa svojim običajima i tradicijom. Ala gušta rekli bi, zvuk srpova, kres kamena, blještanje mora u daljini, čežnja za ničim… Jednostavno fantazija. Da se razumijemo, činjenica da otvaranje radovima u poju traje ‘samo’ dva sata ide u prilog ovakvom dojmu. Usputni suhozid nije bio spektakl kao lani ali je svakako plijenio pažnju gostiju otvaranja. Obnovio se koji dužni metar gomile doslovno par la finta.

image3 image4 image5 image6

Nakon otvaranja tradicionalnom žetvom i usputnim suhozidima te već ustaljenim zahtjevima za intervju krenulo se u Grablje.

Novost je ove godine konačno stavljanje stare uljare u pogon, koja je dekorirana etno zbirkom tradicionalnih oruđa, alata i inih pribora za život kakav se nekad živio. Osim etno zbirke, zidove uljare su krasile slike Marina Ribarića. Posebna čar uljare je u tome što je izuzetno hladna tako da preporučam svakome dogodine da svako malo prošeće dolje i zagušta u izložbi i osvježenju.

image7

Ove je godine festivalski program bio prisilno izmijenjen ‘zahvaljujući’ prolasku hrvatske nogometne reprezentacije u 16-inu finala europskog nogometnog prvenstva. Tako da se sve (nažalost) podredilo tome, naime otkazana je projekcija filma a i nastup Sexymotherfuckersa je odgođen za poslije utakmice, koja je nažalost ušla u produžetke i kobno završila za našu reprezentaciju što se naravno odrazilo i na samu posjećenost i doživljaj koncerta.

Evo, kako već treću godinu zaredom pišem izvještaj i nikad ne napišem što se sve zbivalo, ali znam jednog koji sve napiše (vidi link), valjda vam je jasno da se festival levande ne propušta…

Ak zovu Laura il Grande na festival levande,
ima inćuna i bevande
Konoba na dola, kod živke a i z one bande
Naravno da stižem gledat Vis i Paklenjake sa verande

Moraš žeti, moraš žeti, levanda će požutjeti
sunce prži, pakleno je, di si levando volim te!!!

Ususret devetom Festivalu levande koji se ove godine održava 30. lipnja i 1. srpnja, objavljujemo izvještaj s prošlogodišnje fešte od lavande. Tekst i foto: Mario Švencbir Festival Levande, osmi put zaredom, u Velom Grablju i ove je godine bio spektakl koji zaslužuje svoj vatromet. Objektivno je teško sabrati dojmove (kao i dosad) tako da slijedi […]

Read More »

 atts
0

Mnogo razloga za suhozidanje u Milni

Tekst: Julia Bakota
Foto: Luka Barković

Radionica izrade spiralnog puta, Gea viva, Milna, Brač / 12. i 13. svibnja 2017.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Četvrtu godinu zaredom jedan suhozidni vikend proveli smo u bračkom eko centru i kampu Gea viva kojeg vodi istoimena udruga. 4 godina, 8 radnih dana. ”Kod Sabine” se već osjećamo kao doma, a svaki nas put dočeka s novim upgradeom – najfriškiji je mala energetski učinkovita drvena kućica s izolacijom od slame koju je sagradila uz pomoć volontera. Nismo mogli odoljeti, ogrebali smo se za krevete u kućici pa smo u Gea vivi prvi put spavali s krovom, umjesto šatorskog krila, nad glavom.

Kamp je smješten u masliniku, 20-ak minuta pješice od centra Milne i pun je kamena i suhozida: postoji jedna nedavno obnovljena bunja, ostatak vapnenice, spremište, mnoštvo manjih terasa i zidova, klupa, stepenica a krasi ga i kameni auditorij.

Imali smo zadatak uzidati spiralni put u gomili koji će voditi do malog suhozidnog vidikovca s kojeg puca pogled na more. Usput smo popravili nekoliko manjih terasa.

Najugodnije ovogodišnje iznenađenje je bio rekordni broj sudionika radionice i još zanimljivije, njihova motivacija za sudjelovanje i različite životne priče. Od entuzijastičnih učenika i učenica OŠ Milna koje smo od kamena jedva odvojili; splitskih studenata arhitekture željnih stvaranja nečeg konkretnog; mladih Europljana koji putuju volontirajući u namjeri da ostave što manji ekološki otisak; umirovljenih engleskih bračnih parova koji su kupili ili iznajmili imanje na Braču i žele naučiti što napraviti sa razrušenim suhozidima; znatiželjnih lokalaca i skoro-lokalaca koji žele naučiti suhozidati; građevinskih radnika na pauzi; do turista koji žele aktivnije i smislenije provesti odmor u Hrvatskoj.

Već smo isplanirali i akciju dogodine, pa se nadamo još šarenijoj ekipi! Kako je bilo i što smo sve napravili pogledajte u fotogaleriji: Gea Viva 2017_Fotogalerija

Tekst: Julia Bakota Foto: Luka Barković Radionica izrade spiralnog puta, Gea viva, Milna, Brač / 12. i 13. svibnja 2017. Četvrtu godinu zaredom jedan suhozidni vikend proveli smo u bračkom eko centru i kampu Gea viva kojeg vodi istoimena udruga. 4 godina, 8 radnih dana. ”Kod Sabine” se već osjećamo kao doma, a svaki nas put […]

Read More »