Silba – OFF the record

Tekst/Foto: F. Bubalo

Na jednom od najudaljenijih otoka zadarskog arhipelaga – otoku Silbi, pretprošlog vikenda, unatoč obilnim naletima južine i prekinutim brodskim linijama diljem Jadrana, bilo je više nalik sredini sezone po događanjima, nego li mršavoj predsezoni koja je na ovom otoku više zima u svibnju, nego li bilo šta drugo. Zahvaljujući projektu SOS Silba Off Season 2017 organiziranom od strane S.E.A. Silba Enviroment Art umjetničko – ekološke platforme pod vodstvom Natashe Kadin i radionici jednostavnog al moćnog imena MOCIR-KAPAR#2, moglo se čistiti plaže, pogledati izložba od recikliranog smeća, ali i graditi mocire i naučiti saditi kapare. Pametnome dosta.

Uz sudjelovanje volontera Dragodida i stručnjaka za kapare g. Ratka Kovačevića, autora jedine knjige posvećene toj nevjerojatnoj biljci, a s punom podrškom Mjesnog odbora i lokalnih zaljubljenika u svoj škoj, potrebno je napomenuti i neočekivanu silu koja se iznenadila pojavila i možda riješi problem smeća na plažama, u vidu mladih Nizozemaca iz organizacije By the Ocean we Unite, koja je odlučila na Silbi provesti petogodišnji projekt, ne bi li ovaj otok učinila održivim. Naime, organizacija je koja okuplja stručnjake različitih profila čija je misija, jedreći po svijetu promovirati čišće oceane, odnosno istraživanjem i podizanjem svijesti spriječiti onečišćavanje mora i oceana plastikom. Mladi su stručni, puni entuzijazma, tko ih ne bi poželio makar i u predsezoni natopljenoj vlažnom južinom?

image1
Foto 1 Natasha i Luna na putu kroz mocire

image2
Foto 2 Ratko Kovačević

image3
Foto 3 By the Ocean we Unite

Prvi dan bio je rezerviran za predavanja o kaparima, njihovoj sadnji i uzgajanju, što je izazvalo oduševljenje kod silbenskih gospoja kojima to do Kovačevićevog izlaganja nikada nije pošlo za rukom, pa se tražio „savjet više“ upravo o sadnji. Drago nam je da je g. Ratko uspio doći ovaj put i upotpuniti priču koju smo započeli na jesen postavljanjem prvih „žilovoda“ u mocire. Kroz predavanje smo saznali nešto više o kaparu kao biljci općenito te posebice u suživotu sa arhitekturom, tako da je naše izlaganje o radu udruge i suhozidnoj gradnji i građevinama tako dobilo dodatni smisao.

Među mnogobrojnom domaćom publikom smjestila i ekipa By the Ocean we Unite. Nije to bilo samo prvo upoznavanje Nizozemaca (inače poznati po brdima i kamenu)sa tradicijskim tehnikama zidanja, već prava kampanjanavlakuša, jer su na sutrašnjoj gradionici upravo oni trebali biti glavnina radne snage, s obzirom na škojarski deficit u radno sposobnoj mladeži.

image4
Foto 4 Ratko Kovačević i silbenski arhitekt Sven raspravljaju o budućoj poziciji “kapareta”

Iako je Silba premrežena putevima i suhozidnim ogradama u kojoj su nekada rasli vinogradi, ne baš veliki i poznati, no kamena i to velikog i nepravilnog bilo je napretek, pa su i mocire građene tako da se vanjsko lice gradilo i do 2 metra visine dok su zadnja dva reda ziđana unjulo. Lice prema ogradi zapravo je više nasuta gomila nego izgrađeno lice mocire. Među “šumskim” mocirima odnosno putevima obraslih crnikom, izdvaja se jedna mocira po pričanjima lokalnih, navodno zavjetni zid/ograda koju je izgradio neki stari silbenjanski mornar, kapetan po povratku s duge plovidbe!? Da se stvarno potrudio, a onda i ispunio zavjet sa mora, itekako je očito po nekoliko desetaka metara dugom suhozidu nevjerojatne ravnine i postojanosti.

image5
Foto 5 zavjetni zid

Danas su te ograde u velikom slučaju napuštene sa pokojom ovcom, no prostor jedinog mjesta/urbaniteta na otoku uglavnom je sačuvan od (većih) devastacija. Zanimljivo je i svjedočanstvo starijih mještana koji kažu da je ovdašnji kamen ”trul” te da su Silbenjani za gradnju svojih kuća uvozili kamen s Premude, a da se krčilo i sadilo koliko se moglo, potvrdio nam je i “cjenik“ kojeg smo slučajno pronašli u knjižici Petra Starešine: “Kolonat na Silbi“, gdje se točno navode cijene pri krčenju zemlje, gradnji mocira i sadnji vinograda, kao i ostale vrijedne informacije o ekonomiji Silbe.

image6

S obzirom da je lokalnih bilo minimalno, uz prisustvo Mjesnog odbora, Hrvoje Čižmeka iz Društva istraživača mora 20.000 milja i Matije Drakulića iz udruge Duboko plavetnilo, trebalo je „dokapitalizirati“ nizozemski entuzijazam, pa se za mjesto radionice odabrao urušeni ulaz u jednu ogradu, odnosno put kojim bi se ubuduće mogli i kretati traktori u cilju čišćenja ograda. Uz nekoliko jednostavnih uputa, gosti su se vrlo brzo pokazali kao veoma dovitljivi u nadomještanju iskustava rada s kamenom sa ”protestantskom“ etikom, a zapravo optimizmom, te u par sati uzidali sasvim solidan ulaz.

image7
Foto 6 ulaz desno prije akcije

image8
Foto 7 ulaz desno nakon akcije

image9
Foto 8 ulaz lijevo prije

image10
Foto 9 ulaz lijevo poslije akcije

Kako su Silbu odabrali kao mjesto svoje “petoljetke“ koji bi nastojali učiniti održivim, njihov glavni cilj je ipak o(ne)čišćenje mora i obala, pa su itekako zadovoljni učinjenim, otišli prema plažama kako bi napravili sondiranje obala Silbe, dok je ostatak nas dovršio i drugi kraj ulaza. Svi zadovoljni, trebali su biti i siti, pa se dan i nije nikako drugačije mogao završiti negoribljom gradeladom za koju su se domaćini svojski potrudili, a gosti bezrezervno zahvalili u vidu praznih pjata.

image11
Foto 10 zdravica

image12
Foto 11 akcija na zidu

image13
Foto 12 gotovo!

Dok su ekologija i umjetnost, teme koje se na Silbi možda više nego igdje na Jadranu isprepliću – pogotovo akcijama platforme S.E.A. – ipak se drugog dana sve to stopilo u jedan funkcionalno-održivi land art koji će poslužiti za sadnju kapara. Naime, u nedostatku radne snage, a s nešto viška vremena i uz postojane nalete južine te neke primjere sadnje iz knjige Ratka Kovačevića, odlučili smo modificirati i napraviti svoj artozid odnosno piramidalni pitar brendiranim kao – kapareta! Od gomile kamena uobličili smo eksperimentalnu piramidu s vertikalnim otvorom za sadnicu, a pokaže li se za osjetljivu kaparu to kao uspješna kombinacija, zadovoljna vlasnica poželjet će zasigurno još kapareta i eto još jednog silbenjanskog izvoznog eko brenda.

image14
Foto 13 početak gradnje kaparete

image15
Foto 14 “kapareta” skoro gotova

giphy

giphy (1)
Foto 15 završena “kapareta”

Inače Silbom u arhitektonskom smislu dominiraju tzv.“kapetanske kuće“, velike rezidencijalne vile ukrašenih fasada, omeđene uglavnom velikim okućnicama, a nađe se tu i povijesnih građevina poput ilirskih gradina, rimskih sarkofaga ispod mora, kaštela, poznate torete koja je nedavno obnovljena naporima lokalnih zaljubljenika, no baš se zbog građevine nađe nešto i za pokudu.

image17
Foto 16 obzidana lokva Draga

image18
Foto 17 Kaštel

image19
Foto 18 Tureta

Toponim (ironije li) zvan Drage, uvala u kojoj je smještena u mortu obzidana lokva s boćatom vodom, a gdje se još uvijek ptice močvarice daju vidjeti, dosta je devastirana i sa svih strana okupirana građevinskim otpadom. Ima ga gomila, no podosta se toga da reciklirati (upcycling) metodom, upotrebe otpada u neke druge svrhe, poput cigle u pigment za vapneni mort, ili željeza za izradu tradicionalnih alata, itd..Uz nekoliko akcija kao što je ova S.O.S. samo jedne osobe – Natashe inače došljakinje na Silbu, nije uopće teško zamislit odmorište za ptice ma i za ljude ako treba, kakvu stazu s lokalnim legendama (ima i Silba svog vampira?!), čistu plažu,  a svo smeće, očišćeno i reciklirano u recimo umjetnost kakvu radi Nikola Vincelj Jinks, a čijaje izložba u prostorijama mjesnog odborapod nazivom GEA – Garbage Epic Art, nastala nakon čišćenja silbenskih plaža prošlih godina.

Zato svi na Silbu, bilo u pred ili post sezoni, kada ovim otokom vladaju ekologija i umjetnost, a naznaka za pomake ima u svakom smjeru u kojem se pogleda, pogotovo prema jugu :)

image20
Foto 19 Draga – pogled iz zraka

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

Još nekoliko slobodnih mjesta za razmjenu mladih u Francuskoj!

Imamo još nekoliko slobodnih mjesta za Erasmus+ razmjenu mladih koja će se održati na zapadu Francuske od 5. do 19. kolovoza 2019. Pozivamo sve zainteresirane da pošalju svoju prijavu čim prije!

VILLOGNON WATER MILL

Lokacija i tema
Razmjena uključuje obnovu kamenog mlina iz 18. stoljeća na obali rijeke Argentor. Mlin Villognon od 2010. tijekom godine obnavlja udruga Club Marpen, ujedno i domaćini razmjene, u okviru graditeljskih volonterskih kampova koje organiziraju s baštinskom mrežom REMPART, s kojima je Dragodid partner na ovom Erasmus+ projektu.

Na lokaciji se nalaze mlin, most, štala s kamenom peći i manja kuća s golubinjacima. Detaljni plan obnove će biti dostupan odabranim sudionicima, a uključivat će gradnju kamenom i oblikovanje kamena.

Više u info dokumentima ovdje >> Villognon watermill.ppt     Villognon watermill.pdf

Tko može sudjelovati?
Šest odgovornih ljudi koji dijele zajednički interes za tradicijskim tehnikama gradnje i koji se dobro služe engleskim jezikom u govoru i pismu. Petero mladih (18-30 godina) i jedan voditelj ili voditeljica skupine (punoljetna osoba, bez gornje dobne granice). Voditelj/ica skupine mora biti organizirana osoba koja je spremna biti zaduženi za to da se ne kasni na avione, vlakove, da se poštuje raspored koji su organizatori predvidjeli i da skupina funkcionira skladno.
Na razmjeni će sudjelovati srodne udruge iz Francuske, UK i Njemačke.

Financiranje razmjene
Put do i od lokacije svaki sudionik sam sebi pokriva, a po povratku dobije refundaciju u iznosu od max. 275 eura po sudioniku (otprilike do mjesec dana nakon povratka). Najvjerojatnije je da će se ići avionom, tako da sudionici moraju računati na nešto raniju kupnju aviokarata.
Smještaj je u kampu (šator), a osigurana su tri obroka dnevno.
Svaki sudionik ima obvezu unaprijed platiti 30 EUR-a mreži REMPART za sudjelovanje na razmjeni.

Kako se prijaviti?
Ako smo vas zainteresirali, prijave šaljite čim prije na adresu info@dragodid.org
Prijava mora sadržavati: ime i prezime, datum i godina rođenja, kontakt mobitel, e-mail adresa, zanimanje. Podatke ćemo koristiti isključivo za konačan odabir i kontaktiranje sudionika u vezi razmjene.
Uz osnovne podatke šaljite nam i nešto kroz što ćemo vas najbolje ukratko upoznati. Prikaz onoga čime se inače bavite, koji su vam interesi i što vas je motiviralo za radionicu, na način koji vam najbolje leži – tekst, fotografije, crtež, ili bilo koju drugu formu. Cijenit ćemo duhovitost, sažetost i kreativnost u prijavi. Veselimo se prijavama!

Imamo još nekoliko slobodnih mjesta za Erasmus+ razmjenu mladih koja će se održati na zapadu Francuske od 5. do 19. kolovoza 2019. Pozivamo sve zainteresirane da pošalju svoju prijavu čim prije! Lokacija i tema Razmjena uključuje obnovu kamenog mlina iz 18. stoljeća na obali rijeke Argentor. Mlin Villognon od 2010. tijekom godine obnavlja udruga Club […]

Read More »

 atts
0

Intervju: Kulturni biseri Hrvatske

BeFunky-collage
‘Kulturni biseri Hrvatske’ serijal je Hrvatskog katoličkog radija koji kroz 17 emisija predstavlja baštinu Hrvatske koja se nalazi na UNESCO-vim popisima nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.

”Suhozid – kameni spomenik žuljevitih dlanova” naziv je emisije povećene ovoj vrijednoj vještini, a poslušati je možete ovdje:

Prenosimo i dio transkripta intervjua s predsjednicom udruge: Suhozid – kameni spomenik žuljevitih dlanova

‘Kulturni biseri Hrvatske’ serijal je Hrvatskog katoličkog radija koji kroz 17 emisija predstavlja baštinu Hrvatske koja se nalazi na UNESCO-vim popisima nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. ”Suhozid – kameni spomenik žuljevitih dlanova” naziv je emisije povećene ovoj vrijednoj vještini, a poslušati je možete ovdje: Prenosimo i dio transkripta intervjua s predsjednicom udruge: Suhozid – kameni spomenik […]

Read More »

 atts
0

Krš kao brend! Reportaža s manifestacije “Naš krš” i prvenstva Crne Gore u gradnji suvomeđe

Tekst i fotografije: Planinarski klub „Subra“ & Agencija za razvoj i zaštitu Orjena doo Herceg Novi

Prvenstvo CG, ekipa Ilić
Ekipa “Ilić” na natjecateljskom poligonu

Tokom vikenda održana je manifestacija “Naš krš“, koja je još  jednom ukazala kroz aspekt prirodnih ljepota karsta, ali i kroz  specifični kulturni pejzaž ponikao na simbiozi čovjeka i kraške prirode, na potrebu za njihovo revalorizaciju i pažljivo čuvanje.

Protekla dva dana, Orjensko sedlo (1600 m) bilo je centar programa posvećenog kršu i očuvanju tradicije života na njemu. Prvog dana planinari iz Herceg Novog i Podgorice („Subra“, „Gorica“ i individualci), izveliki su kružnu turu kroz centralni dio masiva, obilazeći njegove najviše ali i najkrševitije tačke, upoznajući se sa teškoćama prelaska ovakve vrste terena, a ujedno i sa skrivenom ljepotom Orjena. I pored značajne doze nepristupačnosti, Vučji zub (1805 m) i Veliki kabao (1894 m), bili su kroz vjekove značajne vojne granične tačke, kao i ustanička gnijezda. Do njih vode planinarske, pastirske, pa čak i stare švercerske staze.

Uspon na Vučji zub
Uspon na Vučji zub

Drugi dan bio je rezervisan za IV Prvenstvo Crne Gore u gradnji suvomeđe, događaj kojim se želi očuvati i oživjeti drevno umijeće gradnje u kamenu u tehnici na suvo, bez vezivnog materijala. Prenos ovog umijeća sa koljena na koljeno zaslužan je za naše prilagođavanje životu na kršu, odnosno, prilagođavanje krša našim potrebama. Ono što je nekad bila nužnost opstanka, danas je kulturna vrijednost, kako u aspektu nematerijalne, tako i u aspektu materijalne baštine. Takođe umijeće zidanja i kulturni pejzaž kao njegov produkt, sve su značajniji segmenti turističke ponude koja je davno prešla granicu sunca, plaže i mora. Važno  je da iz godine u godinu među domaćim stanovništvom raste svijest o značaju očuvanja ove tradicionalne vještine, između ostalog i kroz ova kulturološko-sportsko-rekreativna takmičenja.

Ekipa Ilić
Ekipa “Ilić”

Ekipa Podgorica na moru
Ekipa “Druga šansa”

Ekipa Druga šansa
Ekipa “Podgorica na moru”

Ove, baš kao i protekle godine, najuspješnija je bila ekipa „Ilić“ iz Bijele, koja je ustvari porodični tim sastavljen od čak tri generacije, objedinjen ljubavlju gradnje u kamenu. Drugo mjesto zauzela je mješovita hercegnovsko-trebinjska ekipa „Druga šansa“, dok je treće mjesto pripalo još jednoj miješanoj, podgoričko-hercegnovskoj ekipi, prigodno nazvanoj „Podgorica na moru“. Kapiteni ekipa, Jovan Ilić, Dejan Pavlović i Predrag Vujović, dobili su diplome, kao i rukom rađene gastro-suvenire, dar hercegnovskog NVU „Ruke“, dok je najboljoj ekipi pripao i prelazni pehar, kamena „Orjenska buža“ rad umjetnika i planinara, Dejana Veriga.

Pobjedničke ekipe zajedno
Pobjedničke ekipe zajedno

Odmor ispred planinarskog doma
Odmor ispred planinarskog doma

Organizaciju događaja su pomogli: Turistička organizacija Herceg Novi, Ministarstvo sporta, Planinarski savez Crne Gore i Opština Herceg Novi, dok su organizatori bili PK „Subra“ (planinarska tura i smještaj), odnosno Agencija za razvoj i zaštitu Orjena (Prvenstvo CG).

Herceg Novi, 01. 07. 2019.

 

Tekst i fotografije: Planinarski klub „Subra“ & Agencija za razvoj i zaštitu Orjena doo Herceg Novi Ekipa “Ilić” na natjecateljskom poligonu Tokom vikenda održana je manifestacija “Naš krš“, koja je još  jednom ukazala kroz aspekt prirodnih ljepota karsta, ali i kroz  specifični kulturni pejzaž ponikao na simbiozi čovjeka i kraške prirode, na potrebu za njihovo revalorizaciju i […]

Read More »

 atts
0

Dragodid se vraća kući

Tekst: Mislav Tovarac
Foto: Anton Divić, Nina Lišnić

Početkom prošlog mjeseca održana je višednevna radna akcija u selu Dragodid na Visu za nekoliko volontera. Mjesto koje je našoj udruzi dalo ime i gdje su prije više od 15 godina počele naše suhozidne aktivnosti specifično je po mnogo toga. Nalazi se sat vremena hoda od Komiže, dosta dobro skriveno sa ceste, te da nema magaraca i koza njegove jedine povremene stanovnice Nedjeljke Burić koji odaju da se tamo nalazi nešto više, bilo bi ga veoma lagano promašiti. Selo nema struje ni tekuće vode, uobičajena pojava za mala kamena mjesta kakvih ima na stotine na istočnoj obali Jadrana. Boravak u takvoj sredini interesantan je jer pruža uvid u način života koji je na našoj obali postojao sve do nedavno – uz minimum komfora i prilagođen teškim geografskim uvjetima.

Dragodid je kao i većina malih ruralnih mjesta po Jadranu naglo napušten sredinom prošlog stoljeća, no radi relativne blizine Komiži i povremenih stanovnika nije doživio sudbinu mnogih sebi sličnih mjesta – tihu smrt u zagrljaju šume. Danas je često posjećen, primarno zbog turizma, nekad i radi suhozida.

Naš boravak tamo prošao je u tradicionalnoj maniri. Obroci, kava i čaj kuhali su se na vanjskom otvorenom ognjištu, voda dovlačila iz gustirne, i gradilo se u suho.

slika 1
U sklopu naše višednevne akcije popravili smo nekoliko urušenja u selu, improvizirali novu štalu za koze i dobro se zabavili. Bivša urušenja nalaze se na kozama često korištenoj ruti livada – kuća, a zašto su nastala postane jasno svakome tko se u blizini tora kada se koze uvode ili puštaju van.

slika 2
slika 3
slika 4
Nakon naše intervencije, suhozidna ograda vraćena je na mjesto i znanstvenom metodom je potvrđeno da po novome podnosi opterećenje od minimalno tri koze i dva kozlića.

slika 5
slika 6
slika 7
S druge strane sela, na mjestu gdje je niknula nova štala pruža se fantastičan pogled na more tako da koze sada uz novu ogradu u stalnom boravištu imaju i ljetnikovac nepunih 10 minuta trčkaranja nizbrdo.

slika 8 slika 9 slika 10

Zahvaljujemo gradu Komiži na donaciji sredstava koja su nam omogućila ovu akciju, vinariji Senjanović na donaciji koja nas je krepila tokom akcije i Nedjeljki Burić na smještaju, društvu i vječitom duhu i atmosferi.

slika 11 slika 12
slika 13 slika 14

 

Tekst: Mislav Tovarac Foto: Anton Divić, Nina Lišnić Početkom prošlog mjeseca održana je višednevna radna akcija u selu Dragodid na Visu za nekoliko volontera. Mjesto koje je našoj udruzi dalo ime i gdje su prije više od 15 godina počele naše suhozidne aktivnosti specifično je po mnogo toga. Nalazi se sat vremena hoda od Komiže, […]

Read More »

 atts
0

Vremeplov: (G)radionica gromača, Kotor (Crikvenica), 17. i 18. svibnja 2019.

Tekst: Romina Tominić
Foto: R.T., Tea Rosić, Mislav Tovarac, Ante Senjanović

60420458_2097220553722348_3042573446874660864_n

17. i 18.05. održali smo tradicionalnu (g)radionicu gromača na najstarijem i najskrovitijem kutku Crikvenice, na Kotoru. Muzej Grada Crikvenice uz naše stručno vodstvo te uz potporu Ministarstva kulture i Grada Crikvenice organizira ovu radionicu već sedmu godinu zaredom.

Na (g)radionicama prenosimo znanje i tehniku gradnje “u suho”, a iskustvo koje pritom prenosimo nezamijenjivo je – istražujući kamen mi razmišljamo rukama, a gradeći zajedno, mic po mic, spašavamo selo od zuba vremena.

60303001_2721659754550971_5887102807814701056_n

S obzirom da je Kotor od svakodnevnih crikveničkih kretanja izoliran pola sata dugom pješačkom stazom, ne čudi kako su sve čari njegove primorske arhitekture ostale gotovo netaknute.

Trag čovjeka i njegovo višestoljetno nastojanje kultiviranja krajolika vidljivo je u svakom kutku Kotora i njegove okolice s kojom čini zaštićenu kulturno-povijesnu graditeljsku cjelinu velike arheološke i etnografske vrijednosti. Riječ je o staroj jezgri iz koje je niknula Crikvenica.

IMG_3737

Ove smo godine bili u nešto manjem broju no to nas nije spriječilo da obnovimo čak 3 podzida, 1 suhozid i dio stubišta na predjelu Placa. U radovima održavanja Kotora pomogli su i zaposlenici Eko Murvice koji su pokosili putove oko sela, a radionici se odazvalo i domaće stanovništvo.

60708166_2097220600389010_8365576701731667968_n

Rastavili smo 3 gromače i već isti dan obnovili dvije do pola i jednu manju do kraja.

1. gromača:

IMG_3692

IMG_5984

IMG_5994

IMG_3795

2. gromača

IMG_20190517_105501

IMG_3789IMG_5982

Drugog smo dana razmjenili svoja znanja sa još novih lica.

60408515_2723471681036445_8003981476641112064_n

Zajedno smo obnovili zidić, jednu srednje zahtjevnu i jednu zaista zahtjevnu gromaču radi koje moramo pohvaliti Antu koji je predvodio taj poduhvat.

IMG_20190517_180940

Povremenoj kiši nismo dozvolili da nas smeta! -ali navela nas je na razmišljanje: gradimo li zaista u suhoj, ili ipak, u mokroj tehnici? :D

Kako god bilo, definitivno gradimo u entuzijazmu. Stoga smo ostali i treći dan kako bi rješili još jedan problem.

20190519_3077

Na zamolbu kustosice Muzeja Grada Crikvenice Tee Rosić odlučili smo sanirati stubište u samom centru Kotora. Naime, sa dotičnog stubišta ispala su dva kamena radi kojih bi uskoro popadala cijela konstrukcija.

60700686_2100598656717871_1956318248542666752_n

Trebalo je počistiti zemlju sa stepenica, izbiti ogromni korijen, pronaći prave veličine kamenih blokova i ugraditi ih. Vještinom i brzinom iznenadili smo sami sebe, a ubrzo i turiste koji su se u to vrijeme našli u našem okruženju.

IMG_3937

Kada smo okončali s radovima obišli smo selo i odredili iduću lokaciju (g)radionice koja se sprema na jesen kada ćemo se opet družiti u zidarskim rukavicama!

Vidimo se!

Tekst: Romina Tominić Foto: R.T., Tea Rosić, Mislav Tovarac, Ante Senjanović 17. i 18.05. održali smo tradicionalnu (g)radionicu gromača na najstarijem i najskrovitijem kutku Crikvenice, na Kotoru. Muzej Grada Crikvenice uz naše stručno vodstvo te uz potporu Ministarstva kulture i Grada Crikvenice organizira ovu radionicu već sedmu godinu zaredom. Na (g)radionicama prenosimo znanje i tehniku gradnje […]

Read More »