Smjernice za obnovu lokvi i bunara na tradicijski način

Lokve i bunari česti su elementi krškog krajolika u našem priobalnom i planinskom području koje je oskudno površinskom vodom i bili su od iznimne važnosti za lokalne zajednice zbog potrebe opskrbe vodom ljudi i blaga. Iako danas opskrba vodom nije više izazov, a blaga je sve manje, lokve i bunari i dalje imaju veliku važnost za krški prostor i zajednice koje žive na kršu.

Smjernice za obnovu lokvi i bunara na tradicijski način nastale unutar Still Water Revival projekta (o projektu) upoznaju korisnika s najčešćim oblicima lokvi i bunara na našem području, njihovim glavnim funkcijama i procesima te osnovnim koracima za tradicijsku obnovu. Prvenstveno su namijenjene javnim ustanovama koje upravljaju zaštićenim područjima, ali i kao polazišna točka svima ostalima koji imaju potrebu ili žele obnoviti lokvu ili bunar. Smjernice obuhvaćaju opća iskustva i upute oko obnove i nisu prikladne kao kompletni priručnik za izvođače specifičnih radova na lokvama i bunarima.

Smjernice su dostupne za preuzimanje na hrvatskom i engleskom jeziku: Smjernice_hr  /  Guidelines_en

 

 

PROCESI PROPADANJA LOKVI

Neodržavanjem lokvi, bujaju prirodni procesi i nastupa eutrofikacija, sukcesija, zaraštanje. Lokva počinje nalikovati močvari te naposljetku potpuno zarasta i presušuje.

Taloženje organskog materijala biljnog i životinjskog podrijetla uzrokuje eutrofikaciju i podiže razinu dna smanjujući vodni kapacitet lokve.

Prisutnost riba u lokvi također ubrzava proces degradacije lokve, zbog velike količine biomase koju ribe proizvode i dominacije nad ostalim vrstama prisutnim u lokvi. Ljudi su puštali ribe u lokve iz različitih razloga – od napora u suzbijanju ličinki komaraca – prijenosnika malarije, preko ribolova, a ponekad su prisutne i ukrasne zlatne ribice. U svakom slučaju za lokvu kao mali ekosustav prisutnost riba nije poželjna.

Postupna erozija okolnog terena u lokvu uslijed bujičnog ispiranja povećava količinu sedimenta i smanjuje kapacitet lokve • Vodonepropusni sloj s vremenom degradira. Odsustvom stoke koja ga je utabavala i sprečavala zarastanje, dolazi do postupnog rubnog uništavanja raslinjem, trskom, te korijenjem stabala. Također može doći do erozije vodonepropusnog sloja i njegovog ispiranja prema najnižoj točki dna.

PROCESI PROPADANJA BUNARA

Kod bunara je zbog veće dubine manja vjerojatnost zaraštanja dna, ali je veći rizik od urušavanja – zatrpavanja kamenjem i tlom uslijed djelovanja bočnih sila, često korijenja obližnjeg drvenastog raslinja. Ako bunar nije natkriven, događa se upadanje i taloženje organskog materijala čime dolazi do eutrofikacije.

OBNOVA STANIŠTA, BIOKONZERVACIJA

Važno: obnova vodenih tijela i njihovog okoliša kao cjelokupnih staništa često je glavni cilj pri obnovi, pogotovo u zaštićenim i Natura 2000 područjima.

Priprema obnove, kao što je ranije navedeno, mora među prvim koracima obuhvatiti analizu zaštićenih vrsta, kojima se onda podređuje daljnji tijek obnove. Svi hidrološki i građevinski radovi, kao i radovi čišćenja i održavanja moraju se raditi u suglasju s propisanim mjerama očuvanja.

Svaka lokva ili bunar nosi svoj set specifičnosti i razlika u odnosu na druge, pa na taj način treba i pristupiti radovima, tj provesti zasebnu analizu za svaki objekt.

Potrebno je angažirati stručnjake (pojedince, organizacije, obrte..) iz područja biologije, ekologije, biokonzervacije radi izrade elaborata, monitoringa i propisivanja mjera očuvanja. Očuvanje i obnova staništa dugotrajan je i često eksperimentalan proces i zahtijeva kontinuirani angažman, za razliku od radova na obnovi vodonepropusnog sloja i obzidima koji se mogu obaviti jednokratno i u relativno kratkom roku.

Nekoliko općih smjernica koje treba prilagoditi pojedinom slučaju:

• Čišćenje Prva faza je uvijek očistiti lokvu ili bunar i okoliš od smeća, otpada ili zagađenja bilo koje vrste.

• Biljke invazivne i neinvazivne prirode koje zarastaju lokvu ili bunar potrebno je uklanjati košenjem. Napajanje stoke na ovim objektima imalo je prateći učinak da je okoliš uvijek bio očišćen ispašom i utabavanjem. Danas to nije uvijek slučaj, pa ukoliko nema dovoljno stoke potrebno je napraviti plan košnje.

• Drvenaste biljne vrste koje se obnavljaju iz korijena (npr. trnina, Prunus spinosa) je potrebno ukloniti uz što više čupanja korijena, jer je prodiranje korijenja kroz dno lokve ili zid bunara među glavnim uzrocima strukturalnog propadanja.

• Krošnje iznad lokve uzrokuju taloženje organskog materijala (suhe grane, lišće) na dno, no ipak je povoljno da je lokva djelomično zasjenjena. U svrhu sjene, gdje je moguće, ostaviti krošnju biljke koja strukturalno svojim korijenjem ne ugrožava objekt. • Vodeno bilje – nije potrebno u potpunosti uklanjati.

• Ribe – bilo koje vrste, ako su prisutne, preseliti u druga vodena tijela, npr. jezerca, ribnjake jer njihovo prisustvo u lokvi / bunaru uzrokuje prekomjerno taloženje organskog sedimenta.

• Uklanjanje sedimenta koji se u prekomjernoj količini nakupio erozijom iz okolnog područja

Komentiraj

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

hrHR