iži nam se sunčani (produženi) lipanjski vikend kojeg možete sa obitelji i prijateljima provesti u Parku skulptura Dubrova. Udruga Mediteranski kiparski simpozij u suradnji s partnerima, udrugom Dragodid te Društvom za istraživanje i potporu, organizira niz događanja za sve uzraste. Centralni događaj je radionica suhozidne gradnje tijekom koje će se obnavljati dio oštećenog suhozida iz smjera igrališta NK Iskre prema skulpturi Tomislava Kauzlarića “Odavde do vječnosti i natrag”. Osim obnove, sudionici će imati priliku steći znanja i gradnje suhozida, koji će se graditi od kraja dionice Bijele ceste Ivana Picelja “Bijela cesta u negativu” prema postojećem suhozidu, koji je trenutno sakriven među borovima. Na taj način urediti će se dva ulaza za pješake i bicikliste, sa južne strane i sa zapadne strane Parka.
Prijave na radionicu suhozidne gradnje zaprimaju se do petka 19.06. putem obrasca — https://forms.gle/karcVZqTi9eYSRKS6.
U petak moguće je obići teren i upoznati majstore suhozidne gradnje, kako bi se što bolje pripremili za radionicu. Radionica započinje u subotu u 9:00 sati a odvijati će se prema sljedećem programu.
“Očekujemo vas u velikom broju, pripremili smo različite aktivnosti jer smo željeli pokazati da u Parku možete uživati na različite načine. Raduje me veliki interes za sudjelovanjem na radionici suhozidne gradnje. Suhozid, kamen je duboko ukorijenjen u naš identitet i drago nam je što ćemo uz pomoć majstora iz Dragodida prenijeti to znanje na preko 30 ljudi.”- izjavila je Gloria Sellan, voditeljica projekta.
U subotu, udruga MKS organizira nekoliko popratnih događanja. U 11:00 možete sudjelovati na edukativnoj radionici za djecu i mlade, prilagođenoj za djecu i mlade sa posebnim potrebama i okušati se u gradnji suhozida i učenju o važnosti suhozida, tradiciji takve gradnje na Mediteranu. U goste nam dolaze članovi i volonteri udruge DIP i udruge SRCE iz Rijeke. Pozivamo vas da ih upoznate i da se zajedno podružimo.
Nakon ručka, dolaze nam u goste članice udruge žena Mendula Sv.Nedelja koje će nuditi tradicionalne kolaciće, a u hladu amfiteatra Dolac moći ćete uživati u poeziji na labinskoj cakavici. Udruge je nedavno izdala zbirku pjesama koju možete ponijeti kući uz donaciju.
Za one željne upoznavanja Parka i njegovih autora, organiziramo stručno vodstvo uz našu vodičkinju i povjesničarku umjetnosti Vedranu Juričić. Paralelno će se održavati kreativna radionica za djecu i mlade pod vodstvom Glorie Sellan, magistre likovne pedagogije. Tema su naravno skulpture.
Za one željne rekreacije i natjecateljskog duha, organiziramo “Lov na gromaču”, igru tijekom koje će se timovi natjecati u sakupljanju kamena i istraživanju Parka koji će se koristiti za gradnju suhozida. Za pobjednički tim osigurati ćemo prigodnu nagradu.
Nedjelja je rezervirana za završavanje suhozida, šetnju parkom ili piknik na otvorenom, na vama je da birate.
“Ovo je naša prva organizirana aktivnosti u Parku, planirali smo organizirati navedeno još u ožujku no nažalost epidemija nas je malo usporila. Zahvaljujemo Zakladi za poticanje partnerstva i razvoja civilnog društva što je prepoznala ovaj projekt te što nam je pružala potporu cijelo ovo vrijeme. Jako mi je drago što možemo ugostiti veći broj ljudi, a pritom poštivati sve mjere koje su na snazi”. – rekla je Renata Kiršić, predsjednica udruge.
Sve aktivnosti odvijaju se uz pridržavanje mjera distanciranja. Organizator će osigurati dezinfekcijsko sredstvo i rukavice za sve aktivnosti u kojima je takva oprema potrebna. Molimo da ostanete doma ukoliko imate povišenu temperaturu ili druge simptome koje bi mogle upućivati na zarazu.
Sudjelovanje na aktivnostima je besplatno. Molimo da automobile parkirate na parkiralištu pokraj informativnog centra “Kocke”. Molimo da poštujete Pravila ponašanja u Parku.
Projekt “Gradimo Park – obnova suhozida u Parku skulptura Dubrova” financira Zaklada za poticanje partnerstva i razvoja civilnog društva iz Fonda gradova i općina, Mali projekti za bolje sutra.
Kontakt za medije
Renata Kiršić, predsjednica
M: +385922989595
Krapanj 2022.
Tekst: Ante Senjanović
Foto: Tanja Kremenić
Krapanj je najniži hrvatski otok, Krapanj je u jednome trenutku bio najgušće naseljen dio naše zemlje, Krapanj ima još kurioziteta i u još je ponečem bio naj- ili prvi, ali neću vam sad otkriti sve tajne. Interesirajte se, istražite, posjetite i raspitajte se. Domaćima bi bilo drago – upravo je njihova želja da se o Krapnju priča kao o nečemu sadašnjem, a ne samo prošlome, nas neizravno dovela tamo.
Otok će ovog ljeta biti domaćin Eco Heritage Task Forcea, dugotrajnog volonterskog programa u kojem mladi hrvatskih korijena iz cijelog svijeta dolaze, kroz društveno koristan rad i razne aktivnosti i radionice, naučiti nešto o zemlji svojih predaka. A malo bi toga na širem šibenskom području bilo tipičnije od zidanja usuho. Krapanj sa svojim posebnim, ravnim reljefom, možda nije Srima s njenom beskrajnom kamenom čipkom, ali otočke prizide su prisutne svugdje gdje bi i inače bile: kao ograde, kao putevi, kao gomile. I u još jednoj posebnoj ulozi: usuho građenih mula. Nešto što je bilo često u mnogim primorskim mjestima, ali s vremenom izgubljeno uređivanjem riva, lungomara i marina. Dakako, dostupnošću novih i trajnijih materijala i konstrukcija, malo su ažurirani, ali svaki čuva barem dio stare konstrukcije.
Slika 1. Plovidba preko je kratka
Slika 2. Večer u mjestu
Slika 3. Mul je u moru, agava je na mulu
U polju, kao i inače, napuštanje poljoprivrednog krajolika znači odsutnost ruku koje bi popravile ono što je palo, i znači prisutnost raslinja koje voli zidove, jer gdje je zid – tu je plodno tlo, tu je zaklon. A biljka ne zna da zid valja čuvati, nego se širi i širi, a zid nije toliko tvrdoglav da se ne bi makao, nego pomalo sklizne i padne. I tako, mjesni je odbor, kao domaćin tog iseljeničkog događaja, uz druge aktivnosti predvidio da mladi nauče nešto o zidanju usuho i daju ruke u početku popravljanja tog dijela otočkog naslijeđa. Mi smo pozvani da poučimo učitelje – da onima koji će u obnovi zidova voditi mlade, pokažemo kako da to ispravno rade, ili da ih podsjetimo na to da su to možda u mladosti radili.
Slika 4. Na putu do mjesta rada. S lijeve strane je mjesna gustirna.
Svaka pouka je najbolja u praksi, pa je odlučeno napraviti nešto na lokaciji koja će biti žarište suhozidne aktivnosti tijekom volonterskog programa, na lokvi Biljulji, na ovim neugodnim vrućinama potpuno suhoj, ali inače aktivnoj, makar uglavnom bočatoj. Što nije nimalo čudno, jer se nalazi na 150 metara od mora, na otoku malome i toliko niskome, da je za pretpostaviti kako je dno lokve otprilike na razini morske površine, a čovjeku nije jasno gdje uopće stane ona vodena leća koja na svim otocima čini spasonosni vodonosnik.
Slika 5. Ulaz u Biljulju, na početku radova.
Želja je to posebno mjesto i posebno pažljivo urediti, nek ne bude više zanemareno. E, kako se u dva dana naša akcije, usred jednog od ovoljetnih toplinskih valova, ne stigne puno napraviti – a kako rekoh, nije ni cilj – našli smo jednu bitnu stvar za odraditi i još jednu pokaznu, a ostalo će se razvijati svojim tokom. Pristup do lokve je kosinom, niz koju su se kroz godine zanemarivanja u istočnu polovicu lokve pomalo nanosile naslage zemlje, kamenja, sasušene vegetacije… Da bi se spriječilo nastavak toga, odlučeno je dio te kosine zatvoriti podzidom, dok će se na drugom dijelu poslije dodatnog čišćenja, s vremenom napraviti malo stubište. Odronjavanje s rubnih zidina lokve, erozija i kotrljanje s kosine, dali su nam dovoljno materijala da to možemo napraviti bez prevelikog problema, ali i materijala po prirodi malo grubljeg i glomaznijeg. Čekamo sad da kamen posivi i dobije eleganciju starog zida.
Slika 6. Čistimo prostor za podzid, da možemo pripremiti temelj
Slika 7. Neke stvari treba pomaknuti polugom
Slika 8. Bilo je vruće, isprike na nenošenju majice
Slika 9. Rimovani rad
Slika 10. Mala doštimavanja
Drugo mjesto je jedna urušena ograda uz malu čistinu nad lokvom, uz put koji vodi dalje u šumu i prema moru. Kamen je manji i, kako je već jednom bio ugrađen, ljepšeg oblika. Ograda se spaja s jednim lijepo zidanim starim zidom, ali je spojno mjesto razrušeno i nestabilno, pa smo, u nedostatku vremena za pažljivu rekonstrukciju, tamo nabacali višak kamena neka služi kao potporanj do trenutka konačnog popravka.
Slika 11. Pa se čovjek zapita: je li tu čega uopće bilo?
Slika 12. Škalje nikad dosta
Slika 13. … a ni drugih ispuna
Slika 14. Riješeno!
Vrućine nam nisu dozvoljavale dug rad, već se samo dalo raditi kroz jutro od 6.30 do 9.30, i predvečer od 18 do 21. Malo manje od poštenog radnog dana, ali nije ovo bilo doba za fizički rad (a sparina i zagušljivost u lokvinoj udubini nisu pomogli) – no, što se moralo, moralo se. Marenda je zato lijepa nagrada kad zvizdan ne da dalje. Drugi dan je bilo girica, i to ne samo friganih! Ako vam je neobično da se pripremaju na brujet (brudet, brodet, kako li vam drago), bilo je i nama, ali ne znači da nije super. Girice, vino i hlad na širini ispod satnog tornja (bez sata, doduše). Mačke koje čekaju hranu, ljudi koji prolaze, oleandar koji se šareni. Lijepo, nije li? Naša dvočlana ekspedicija (fotografkinja i suvoditeljica je, zbog ograničenja tehnologije, nažalost nevidljiva) je uživala.
Slika 15. Obična marenda
Slika 16. Debelo nakon posebne marende, kad su svi već otišli. Pa tko bi prekidao girice za slikanje?
Dva dana lijepog gostoprimstva, ozbiljnog rada i puno viceva. Nadamo se nekom ponovnom susretu, a našim domaćinima želimo uspješan susret s mladima i da s njima što više i ljepše uspiju urediti lokvu Biljulju i okolne puteve.
Slika 17. Po čemu još znate za Krapanj?
Slika 18. Po mačkama znate za sve
Slika 19. Tanja voli zalaske sunca
Tekst: Ante Senjanović Foto: Tanja Kremenić Krapanj je najniži hrvatski otok, Krapanj je u jednome trenutku bio najgušće naseljen dio naše zemlje, Krapanj ima još kurioziteta i u još je ponečem bio naj- ili prvi, ali neću vam sad otkriti sve tajne. Interesirajte se, istražite, posjetite i raspitajte se. Domaćima bi bilo drago – upravo […]
Read More »