Tekst: Mario Zaccaria, DRAGODID
Foto: MZ, Romina Tominić, Eros Grubišić, Ivan Oštarčević
Mundanije/Rab (20-22.11) - U sklopu projekta “Suhozidni mentori”, koji ima za cilj da izvorni graditelj prenese lokalnu suhozidnu tehniku volonterima, pozvani smo na čudoviti otok Rab. Čudoviti jer nije nalik većini tužnih zimskih priča o otocima.
Reći ćemo vam i zašto.
Naime, otok Rab (podijeljen administrativno na lokalne samouprave Grada Raba i Općine Lopar) ima tu sreću što ima aktivnu lokalnu zajednicu koju vodi naš domaćin Planinarsko društvo Kamenjak koja se trudi da otočani ne zapadnu u zimsku letargiju.
Na ovoj radionici nije bilo klasičnih duplica (dva lica i unutrašnjost napunjena kamenjem manjih dimenzija – škaljom) već ponovo postavljanje opalih rubnjaka Tomašićevog puta iz 1932.g., nazvanom po dr. Tomašiću, prvom predsjedniku PD Kamenjak. (foto: Ivan Gamera Oštarčević).
Društvo je dobilo ime po najvišem otočnom vrhu (408 m).
Svatko si je spontano “uzeo” dio urušenog za obnovu.
Ubrzo je nastala tišina proparana zvucima udarcima na kamenu.
Rubove je bilo potrebno ponovo vratiti i osigurat se da ne stoje na kliznoj podlozi prema van. Ne valja nikad “šparati” na škalji u fugama.
Neke rubnjake nije bilo moguće ponovo nabaviti u provaliji u koju su završili te bi se blokovi odvajali batom s unutarnje strane staze iz čije kosine izvire “živa stijena”.
S vidilice (koju je izgradilo Kamenjak) puca pogled na stari grad Rab i okolicu te na druge otoke, od lunskog poluotoka do Lošinja. Kišno jugo nam je uskratilo fotografiju pogleda.
Gospodin Marinko Krstaš, energični predsjednik PD Kamenjak. U slobodno vrijeme imali smo priliku uživati u Marinkovom društvu uz bokun kozjeg sira, maslina i vina. Sve sa njegovog OPG-a. (foto: Ivan Gamera Oštarčević).
Uz bok su bili ništa manje vrijedni članovi Kamenjak, gospođa Višnja, gospon Rajko i gospodin Ivo Olip, dobri duh s Raba – kako ga opisuju prijatelji, zaljubljenik u otok i vlasnik robinzonskong kampa Zidine.
Manje je poznata činjenica da je inženjer Ante Premužić, po kojem je slavna Premužićeva staza na Velebitu dobila ime, na otoku Rabu rukovodio izgradnju čak dvije staze! Prvu je duga 8 kilometara, a proteže se hrptom otoka, od kampa u Loparu do zaseoka Matići u Supetarskoj dragi. Dio ove staze je osunčan, dok drugi dio prolazi kroz prekrasnu šumu crnike. Posvuda su vidljivi tragovi ljudske gospodarske aktivnosti kroz duge poljoprivredne i pregonske suhozide (za stočarstvo).
Radionica za dan Zemlje 22.4. – spajanje dijelova postojeće Premužićeve staze. Članovi Kamenjaka imaju ambiciozan plan da povežu postojeću stazu na novu, dugu 15 kilometara ( sa geodetom), i koja počinje od uvale Mišnjak, gdje je i pristanište trajekta.
Na određenim mjestima pored puta stoje geomantijske točke otoka. Rab je i Geološki park (uz Sv.Grgura i Goli otok) za ljubitelje znanosti.
Fruga – predivna lokva na predivnoj visoravni.
Premužićeva staza 2 vodi od Kampora kroz park-šumu Dundo sve do južne obale Kalifronta i zatim duž obale do poluotoka Frkanj i uvale Sv. Eufemija. Dugačka je 15 kilometara i uglavnom prolazi kroz šumu.
I za kraj jedan veli pozdrav.
Ekipe „Dragodid“ (lijevo) i „Gaius Laberius“ (desno) otvorile su događaj.
Ekipa „Golinjevo“ slavi pobjedu
Izvještaj s radionice u Veprincu
Tekst: Oleg Miklić
Slike: Mario Zaccaria, Oleg Miklić
Nastavljena je suradnja sa Rajkom Ukićem i društvom iz Veprinca. Jednodnevna radionica je počela u subotu u 9:00. Vremenska prognoza nije bila obećavajuća, te je odaziv polaznika radionice bio dosta skroman. Kao i na prvoj radionici, lokalno stanovništvo je uređivalo sam ulaz na Stazu Veprine, dok je naša suhozidna ekipa krenula na završavanje radova započetih na prvoj radionici. Kako je lokacija već bila očišćena od vegetacije i kamen je bio odvojen, odmah smo krenuli sa radovima. Nastavili smo ziđati visoki podzid, te zapunjavati stražnju stranu zida sa čkaljom.
Radovi su tekli brzo, pa smo do marende u 13:00 skoro završili sa podizanjem zida na visinu od oko 2,5m, te smo skoro potrošili sav kamen i čkalju iz originalnog podzida. Marenda je bila odlična, ali vrijeme se je pogoršalo, počela je padati kiša.
To razočarenje je trajalo koliko i siesta poslije marende, kiša je stala, te smo odmah krenuli sa nastavkom radova, da nas kiša opet ne prekine. Na našu sreću i nije, te smo po suhome i čak sa nekoliko tračaka sunca nastavili radove. Visoki podzid je završen, ostavljena je pola metra široka berma, te je do staroga puta sagrađen do pola metra visok i par metara dug podzid.
Za to smo materijal morali potražiti u okolici, ali je i taj dio posla protekao brzo. Bermu koja je bila napravljena od čkalje smo kamuflirali sa zemljom, te je po ideji domaćina u nju presađena veprina. Ukoliko se ulovi, mogla bi napraviti prirodnu ogradu između puta i 3 metra duboke provalije. Na kraju radova smo rezimirali odrađeno, te načeli temu novih ideja za nastavak radova na lokaciji. Veprinačka priča se nastavlja..
Tekst: Oleg Miklić Slike: Mario Zaccaria, Oleg Miklić Nastavljena je suradnja sa Rajkom Ukićem i društvom iz Veprinca. Jednodnevna radionica je počela u subotu u 9:00. Vremenska prognoza nije bila obećavajuća, te je odaziv polaznika radionice bio dosta skroman. Kao i na prvoj radionici, lokalno stanovništvo je uređivalo sam ulaz na Stazu Veprine, dok […]
Read More »