tekst i foto: FŠ
Usprkos tome što je subota 29.11. počela otkazivanjem planirane radne akcije zbog raskvašenog terena i kišice, slijed događaja kroz dan potpuno je preokrenuo ukupni dojam.
Naime, prvo smo uspjeli odraditi jedno kratko, ali uspješno terensko istraživanje za Suhozid.hr, a onda smo popodne na raspravi održanoj u prostorijama knjižnice, mogli čuti iz prve ruke i prodiskutirati friške i važne vijesti koje se tiču budućnosti suhozida u Hrvatskoj. Prenijeli su nam ih Sanja Karoglan Todorović i Darko Znaor, konzultanti angažirani na izradi poljoprivrednookolišnih mjera u EU Programu ruralnog razvoja Republike Hrvatske 2014.-2020. godine, kroz koje će se, jednostavno rečeno, dodjeljivati izravni poticaji za održavanje tradicijskih poljoprivrednih tehnika – uključujući i suhozide – zbog njihove vrijednosti za okoliš.
Što smo saznali? Kao prvo, poljoprivrednookolišne mjere su obaveza i svaka zemlja ih je dužna uvesti i provoditi. Novci idu direktno iz EU kase. Prijedlog kompletnog Programa je poslan u Brussels, Europska komisija je dala svoje komentare, i cijeli tekst sa komentarima dostupan je na stranicama Ministarstva poljoprivrede. Mjere se trenutno pregovaraju, i trebalo bi ih biti više – primjerice za održavanje ekstenzivnih maslinika i pašnjaka generalno, zatim jednokratno za popravak suhozida, godišnji paušal za održavanje, zatim mjere suradnje za zajedničke akcija poljoprivrednika i šire zajednice, i tako dalje. Neka pitanja su još otvorena, trenutno se pišu odgovori na zamjerke Komisije, čak postoje i određeni otpori u Ministarstvu poljoprivrede, međutim konzultanti su prilično uvjereni da bi već u prvoj polovici 2015. mjere trebale biti usuglašene, a u drugoj polovici godine krenuti prijave za dodjelu poticaja. Adminstrativni preduvjet će kao i za ostalo biti upis u ARKOD te dokaz o vlasništvu odnosno ugovor o zakupu, a ostali uvjeti (primjerice stanje suhozida i sl.) ovisit će o konkretnoj mjeri.
Budući da su upravo područja PP Vransko jezero i NP Krka predložena kao pilot područja za provođenje prvog kruga poljoprivrednookolišnih mjera, raspravi su ciljano prisustvovali i neki pojedini vlasnici zemljišta na Modravama u granicama Parka prirode Vransko jezeri, kako aktivni maslinari, tako i neki koji tek planiraju urediti zapuštene terene.
Tema suhozida u svjetlu agrookolišnih mjera zauzela je prvo i najvažnije “mjesto” na okruglom stolu, a poslije nje diskutiralo se i o suhozidu kao vještini, suhozidu kao baštini i (turističkoj) atrakciji, te o suhozidu kao “društvenom kapitalu”, tj. nečemu što kroz zajedničke radne akcije promiče kvalitetu života i izgrađuje veze među ljudima i organizacijama – domaćim i posjetiteljima.
Zaključci i saznanja sa ove rasprave, koja se službeno zvala Radionica izrade Akcijskog plana sustavne obnove suhozida murterskoga kraja , biti će prezentirani početkom 12. mjeseca na tribini kojom će biti okončan jednogodišnji projekt Obnovimo naše suhozide! za kojega je udruga Argonauta financijska sredstva dobila preko Zaklade Kajo Dadić, uz logističku pomoć Općine Murter-Kornati, PP Vransko jezero, NP Kornati i udruge Dragodid.
Malo o spomenutom Suhozid.hr terenu: otkrili smo jednu veliku pudaricu na murterskoj strani otoka (ona veća i poznatija je kod Jezera), mjerili i fotkali zidove valobrane u murterskoj vali Jersani, par razrušenih bunjica na Školjiću, krajolike gomila i terasa oko mjesta, a na Modravama smo našli gomile koje pticama grabljivicama služe za vrebanje plijena.
Suhozidni dani u Komiži
Zahvaljajući podršci Splitsko-dalmatinske županije, u studenome 2018. održana je četverodnevna suhozidna razmjena u Komiži. Domaćini Igor Mataić i Tonći Darlić (udruga Pomalo) su volonterima osigurali prijenos osnova umijeća gradnje suhozida. O razmjeni i suhozidima smo porazgovarali s domaćinima i sudionicima.
Video su izradili Vigor Vukotić i Maja Flajsig iz udruge Vizantrop.
Jedan od sudionika radionice, Fabio Gržinčić, prvostupnik elektrotehnike i informacijske tehnologije iz Klane, nam šalje svoj osvrt na provedeno vrijeme među komiškim suhozidima:
”Ovaj intenzivni, ali ugodni produženi vikend proveden u Komiži ostat će mi u sjećanju po mnogočemu lijepome.
Počevši od prvog dana, upoznavanja novih suhozidnih kolega, noćne vožnje trajektom, ugodnog dočeka od našeg domaćina Tončija i njegove familije, do prvog upoznavanja s Komižom i njenim živopisnim ljudima.
Zahvaljujući lijepom vremenu koje nas je dočekalo ujutro, u trenutku mi je postalo jasno zašto ljudi toliko vole Komižu. Smještena u jugozapadno orijentiranom zaljevu, pruža prekrasan pogled prema moru i Biševu, istovremeno pružajući osjećaj udobnosti i sigurnosti zakriljena obroncima. Svojom bezvremenom gradnjom, ljudima i načinom života daje osjećaj topline koji se danas rijetko sreće. Krhka, a opet toliko ukorijenjena, kao da je oduvijek tamo, i kao da će zauvijek biti.
Pješačenjem desetak minuta simpatičnim šumskim putom i dolaskom na Tončijeve novosagrađene terase s limunima, rogozima, avokadom, raznoraznim mediteranskim biljem…, javlja se isti osjećaj. To ne treba čuditi; s obzirom da ih je izgradio Igor, majstor zanata, uz pomoć Tončija. Obojica vrijedni ljudi, ljudi na koje Komiža utječe na takav način da nisu imali izbora nego napraviti nešto ovako lijepo, i time ju još više upotpuniti.
Nakon Igorovog uvoda u zidanje suhozida za one kojima je to bio prvi put, i divljenja krajoliku, krenuli smo kopati temelje i postavljati prvi red kamenja. Kao i obično, početak je težak. Čak malo obeshrabrujući, s obzirom da znaš da je cilj zid od metra i pol, dva visine, a u prvih sat vremena nismo niti prvi red postavili; međutim, kamen za kamenom, nekako se udubiš i zaboraviš na vrijeme. Netko slaže kamenja, netko nosi manja kamenja i šutu za ispunu, pa se zamijene, pa još malo… Zastaneš nakon sat, dva, pogledaš, i vidiš zid od pola metra! Onda još malo zidaš, i evo ga Tonči s marendom. Još dva tri sata zidanja i već smo se svi dobro uhodali, ali i začudili kako nam dobro ide. Vuče zidat dalje. Radni dan je jako brzo prošao. Onda ručak kod izvrsne kuharice i domaćice Jadranke, Tončijeve majke, pa večernje druženje s Komižanima.
Raspored je svaki dan bio isti, ali svaki dan naravno posve različit.
Zidanje na prekrasnoj lokaciji, ugodni ljudi i atmosfera, padanje pod teretom prikolice, prah u kosi, lagani povjetarac i grijanje sunca, smijeh, zadovoljstvo kada kamen ‘legne od prve’, orada na gradele i komiška pogača, komiške priče, pogled u daljinu…
Nismo se niti okrenuli, prošlo je 4 dana. Zid nije bio gotov do vrha, ali zadovoljstvo napravljenim je bilo sveprisutno. Svi smo nešto naučili o podzidima i stekli dodatne sigurnosti u sebe za daljnje zidanje. Obogaćeni, krenuli smo doma, znajući da se želimo jednog dana vratiti, makar provjeriti ako nam zid još stoji.
Hvala Tončiju, Igoru, kolegama, Jadranki, Čedotu, udruzi Dragodid, Komiži i svima koji su omogućili ovo volontiranje.”
Zahvaljajući podršci Splitsko-dalmatinske županije, u studenome 2018. održana je četverodnevna suhozidna razmjena u Komiži. Domaćini Igor Mataić i Tonći Darlić (udruga Pomalo) su volonterima osigurali prijenos osnova umijeća gradnje suhozida. O razmjeni i suhozidima smo porazgovarali s domaćinima i sudionicima. Video su izradili Vigor Vukotić i Maja Flajsig iz udruge Vizantrop. Jedan od sudionika radionice, […]
Read More »