Volonter po prirodi – otvorene prijave za volonterski program suhozidar/ka!

February 23, 2018 in radne akcije by Levantinka

Park prirode Vransko jezero već tradicionalno organizira volonterski program suhozidar/ka u najvećem dalmatinskom masliniku – Modravama. Prijave su otvorene do 20. ožujka 2018! Prenosimo poziv u cijelosti:

volonter-po-prirodi-otvorene-prijave-za-volonterski-program-suhozidarka-660x330
Ukoliko si spreman/na strpljivo i predano svoje vrijeme uložiti u savladavanje umijeća tradicijske gradnje, koje je proglašeno nematerijalnim kulturnim dobrom RH, prijavi se za volonterski program Parka prirode Vransko jezero – Suhozidar/ka!

Volonterski program će se održati u razdoblju od 16. – 22. travnja 2018. na prostoru Modrava, nekada najvećeg maslinika istočne jadranske obale, u okolici lučice Prosika. Volonteri će raditi na obnovi pješačkih puteva omeđenih suhozidima. Smještaj je osiguran i besplatan – u apartmanima u naselju Prosika. Obavezno je sudjelovanje u cijelom trajanju programa, a prijave su moguće najkasnije do 20. 3. 2018. ispunjavanjem formulara ovdje.

Park prirode VRANSKO JEZERO – Suhozidar/ka

Uključite se u obnovu suhozida najvećeg maslinika Dalmacije u Parku prirode Vransko jezero. Naučite tradicionalno znanje, savladajte tehniku i izgradite kulturnu i biološku raznolikost Modravskih maslinika.

Što radi Suhozidar/ka:

– obnavlja suhozide – građevine od prirodnog kamena koje se izrađuju bez korištenja morta ili veziva
– krči i čisti vegetaciju koja je obrasla suhozide
– istražuje i georeferencira postojeće suhozidne strukture (bilježi koordinate i fotografira suhozide)
– informira javnost (posjetitelje Parka) o aktivnostima obnove
– doprinosi očuvanju kulturne baštine Parka

Koliko je volontera potrebno: 7

Kada se može volontirati: u travnju (16. – 22.4.2018.)

Koje je radno vrijeme volontera: Optimalno 5 sati dnevno, ukupno 30 sati tjedno kroz 6 dana trajanja programa. Planirani raspored uključuje kraće pauze za odmor. Obavezno je sudjelovanje u cijelom trajanju programa.

Koje kvalitete volonter treba imati:

• spremnost na zahtjevan fizički rad i boravak na suncu (i u travnju sunce zna upeći)
• sposobnost za rad i nalaženje samostalne uloge u grupi
• strpljivost i predanost
• spremnost na cjelodnevni boravak na otvorenom i pješačenje
• čvrstu volju za učenjem i snažne ruke

Koje jezike volonter treba znati: Hrvatski ili engleski jezik. Volonteri iz stranih zemalja moraju znati engleski jezik kako bi se mogli sporazumijevati s djelatnicima u Parku i drugim volonterima.

Mogućnost volontiranja za osobe s invaliditetom: Volontersko radno mjesto nije prikladno za osobe s težim invaliditetom te s fizičkim i motoričkim poteškoćama.

Gdje volonteri rade: Volonteri će raditi na terenu prostora Modrava, nekada najvećeg maslinika istočne jadranske obale, a posebice na obnovi pješačkih puteva omeđenih suhozidom, na predjelu blizu lučice Prosika.

Smještaj: Smještaj je osiguran i besplatan – u apartmanima Zvonimir u naselju Prosika. Smještaj uključuje dva apartmana za tri, odnosno četiri osobe. Potrebno je dijeliti sobu. Izvor električne energije u apartmanima je iz solarnih kolektora, stoga nije moguće neograničeno korištenje svih električnih aparata (poput sušila za kosu). U apartmanu postoji jedna plinska grijalica u slučaju nižih temperatura. U dvorištu apartmana dostupan je roštilj za pripremanje hrane.

Prehrana: Park će nabavljati i dostavljati namirnice koje volonteri pripremaju samostalno u kuhinji apartmana. Troškove nabavke namirnica snosi Park prirode.

Prijevoz: Lokalni prijevoz unutar Parka, prema potrebi, je osiguran – Park će sukladno prethodnom dogovoru osigurati prijevoz volontera od/do kolodvora te do obližnjeg dućana. Putne troškove dolaska i odlaska iz Parka volonteri snose sami.

Što volonteri mogu raditi kada ne volontiraju:

• istraživati Park prirode Vransko jezero – promatrati ptice, upoznati pješačke staze Parka te posjetiti atraktivni vidikovac “Kamenjak” s kojeg se pruža pogled na cijelo jezero i Jadransko more
• kupati se u Vranskom jezeru i Jadranskom moru udaljenom 1 km
• posjetiti obližnje otoke – Murter i Vrgadu
• na povratku ili odlasku posjetiti gradove Zadar, Biograd, Pirovac ili Šibenik

Zašto volontirati u našem Parku:

• kroz volontiranje ćete ovladati tradicijskim znanjem gradnje
• upoznati ćete mediteransku močvaru i njenu bioraznolikost
• osnažiti ćete tijelo i duh kroz aktivni rad u prirodi
• doprinijet ćete lokalnoj održivosti te jačanju lokalne zajednice
• uvjerit ćete se u moć timskog rada
• steći ćete samopouzdanje u vlastite mogućnosti

Zainteresirani?

Prijave za ovaj program u 2018. godini su otvorene do 20. 3. 2018. Prijavite se možete ispunjavanjem formulara ovdje. Ukoliko imate dodatnih pitanja, trebate više informacija ili pomoć u ispunjavanju formulara obratite nam se na telefon 023/383-181 ili email strucna.sluzba@pp-vransko-jezero.hr

Share and Enjoy:

Suhozid – kulturno dobro svih

November 28, 2018 in štitimo baštinu by Levantinka

Umijeće suhozidne gradnje upisano je 28. studenoga 2018. na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva, kao odgovor na zajedničku međunarodnu nominaciju Cipra, Francuske, Grčke, Hrvatske, Italije, Slovenije, Španjolske i Švicarske pod nazivom ”Art of dry stone walling, knowledge and techniques”.

47168063_2280238398914668_7784774188463554560_o
Foto 1. Slavlje (F: Park Škocjanske jame, Slovenija)

Tako je odlučio UNESCO-ov Međuvladin odbor za nematerijalnu kulturnu baštinu na sjednici koja se kroz cijeli tjedan održava u Port Louisu, u Mauricijusu. Ovdje su i službena stranica upisa, te obavijest Ministarstva kulture u kojoj je opisan proces koji je vodio do današnje velike vijesti.

Screenshot_1
Foto 2. Kamenja lete iznad vodnjanskih kažuna na službenom UNESCO Twitteru

Priznanje je zbilja značajno i daje elana za stare i nove istraživačke, edukativne i promotivne suhozidne aktivnosti. Čestitke svima, jer suhozid je kulturno dobro čovječanstva – svih nas!

XVI. Međunarodni suhozidni kongres, Ciutadella de Menorca

November 27, 2018 in Arhiva reportaža by Levantinka

Tekst: Filip Bubalo, DRAGODID
Foto: FB, SPS

unspecifiedk
Premda smo se u međunarodnu S.P.S. (International scientific society for Drystone interdisciplinary study) organizaciju učlanili tek nakon našeg prvog sudjelovanja na kongresu u Maroku 2014., možemo slobodno reći da smo nakon samo četiri godine, odnosno nakon samo jednog kongresa u međuvremenu (Kefalonija 2016.) na ovogodišnjem održanom kongresu u gradu Ciutadella na Minorci postigli nevjerojatan uspjeh.
Naime, na demokratskom glasanju svih članova organizacije S.P.S., između nekoliko kandidatura za slijedeće domaćinstvo, od kojih su sve redom “velike zemlje”(uključujući i jednog kandidata s UNESCO-vim pedigreom), mi smo s prezentacijom dosadašnjeg rada udruge, prijedloga programa kongresa i suhozidne baštine Konavala odnijeli neočekivanu, ali uvjerljivu pobjedu s nadmoćnim brojem glasova nego ostali.

Možda se na prvu ne čini značajnim, no kada znamo da su pojedine zemlje organizirale kongres i po pet puta, a da većina članovima organizacije osim geografskog položaja Hrvatske, nisu znali ništa o kulturnoj baštini Hrvatske, tim više naša pobjeda je veća.

44940899_1185683414913364_4893057314627518464_o
Posebnost ovog XVI. izdanja jest petodnevna međunarodna radionica obnove barrace – kružne građevine vrlo slične našim trimovima (bunjama, poljaricama, kućericama), što je prethodila samom kongresu, na kojoj sam osim upoznavanja lokalnih suhozidnih tehnika imao priliku dijeliti iskustva s ostalim učesnicima, koji su uglavnom imali neka predznanja u suhozidanju, no bilo je i par meštara.
Glavni ciljevi suhozidnog kongresa koji se svako dvije godine održava od 1997, i jest razmjena praktičnih uskustava različitih nacija, ali i predstavljanje multidisciplinarnih istraživanja na području zaštite suhozidne kulturne baštine, ali i promoviranju tradicionalnih tehnika u različitim aplikacijama, od građevinarstva, preko umjetnosti do turizma.

Zanimljivo da se na Minorci u prošlom stoljeću zapravo izgubili to znanje, a slučaj je htio da je g. Biel, koji je sa svojim sinom bio glavni voditelj suhozidne radionice, prije nekoliko godina na svom posjedu izgradio potpuno novu barracu. Nevjerojatan poduhvat u kojem mu je pomoglo četvoro prijatelja, trajao je godinama, no rezultat je fantastičan, no prije svega što se tradicionalno znanje opet počelo prenositi na buduće generacije. Ipak, zbog nekih drugačijih konstruktivnih rješenja (kod izvornih barraca zid prstena ide skroz do dna građevine), njegovi prsteni su nešto uži te cijela konstrukcija ima ponešto od “piramidalnog“ karaktera. Isto tako, ugrađena su i dva prozora, što je također odmak od izvornosti, no tehnike gradnje, uz malo pomoć mehanizacije s obzirom da se radilo o ogromnim gromada, su bile izvorne.

Iz te perspektive treba sagledati i obnovu jedne od barraca, koje je zbog sudjelovanja različitih predstavnika kulture građenja, narušene statike zbog korištenog materijala, te vremenskog ograničenja radionice, poprimila posve novi oblik, ponajviše dodavanjem “potpornih“ zidova sa svake strane ulaza, koji prethodno nisu postojali. Dakle, iako je barraca obnovljena, tradicija se nije ispoštovala do kraja.

Otegotna okolnost je bila što su izvorno bila zamišljene dvije barrace za obnovu, no kako je na veću građevinu od dvije, prvoga dana nahrupilo previše ljudi (oko 40-ak), dio iznad nadvoja odnosno dva gornja prstena su se srušila i srećom nitko nije nastradao. Nakon toga je zapravo odlučeno da se kreće u obnovu manje barrace, dok će potonja morati dočekati bolje dane. Nažalost, sljedećih dana broj sudionika se lagano osipao, tako da je na samoj završnici sudjelovalo nas desetak. Ipak ništa ne ide na dušu organizatora jer radionici je prisustvovala i škola iz Francuske, te je gotovo bilo nemoguće kontrolirati toliko mnoštvo ljudi sa vlastim tehnikama, radnim etosom pa i jezicima, tako da je sve skupa i dobro prošlo.

unspecifiedjk
U dva sljedeća dana koliko je trajao kongres, predavanja su varirala od onih strogo tehničkih, preko antroploških, povijesnih pregleda do prezentacije umjetničkih instalacija poput one koju je predstavio dvojac iz organizacije Elipse iz Fr. koji su uz pomoć volontera izgradili land art instalaciju – Moving garden. Na drugom kraju spektra, njegov zemljak Eric Vincens, inženjer sa Sveučilišta u Lyonu, prezentirao je simulacijski software za potporne zidove i njihovu primjenu na seizmičkoj karti Francuske, a sve s ciljom kako bi se suhozidi prikazali kao ekonomski, ali i dugorajni način izgradnje suhozida koji mogu parirati modernim konstrukcijama u sklada s Eurocode 8 normama za graditeljstvo.

Kolege i kolegice iz Grčke, prestavilo su bogatstvo suhozidne baštine od Peloponeza preko Becije do grčkih otoka, a naročito je bilo zanimljivo vidjeti primjere religijskih, trogloidskih i transhumanskih struktura na otocima Delosu, Naxosu i Kopaisu. Predstavljen je i projekt Life Terrascape kojm se nastoji valorizirati kultivirane suhozidne terase na otoku Androsu ali i zelenu infrastrukturu upregnuti u bolje razumijevanje klimatskih promjena.

Veoma zanimljivo predavanje održao je naš susjed iz Slovenije prof. Borut Juvanec, jedan od vodećih stručnjaka za corbelled konstrukcije, prikazavši arheološko-graditeljsko (magalitsko) tzv. kulture Talaiotica, kojom obiluje otok Minorca, a koju najnovija istraživanja supoređuju s kulturama na Pirinejima i s juga Francuske.

44856230_2180646088635241_8336438247731232768_o
Od “domaćih” predavača, svakao je najviše ovacijo dobio g. Biel voditelj radionice koji je uz pomoć organizatora predstavio gradnje svoje barrace, dok su predstavnici Consell de Mallorca sa susjednog otoka, iznijeli njihove metode i alate za zaštitu suhozida. Prije svega riječ je o inventarizaciji sličnoj našoj suhozid.hr u čiju bazu je dosada upisni 755 elemenata i preko 11 tisuća kilometara suhozida, a koji su temelj budućih planova zaštite i katalog kulturnih dobara. Valja napomenuti kako ovo otočko tijelo upravljanja stalno zapošljava više od desetak suhozidara na održavanju goleme mreže suhozidnih staza, ne samo kako bi se baština upregnila u turističke svrhe, nego kako bi se poticala tradicionalna/ekološka poljoprivreda. Predsjednik Consella predstavio je i najnoviji međunarodni projekt – Europska suhozidna kulturna ruta, u kojem je i naša udruga jedan od osnivača, a koja ima za cilj spojiti suhozidno naslijeđe Europe kao buduća kulturna ruta Vijeća Europe.

Trećeg dana kongresa, unatoč konstantnoj kiši koja je sutradan uz olujni vjetar, na cijelom otoku Minorci uzrokovala nestanak struje, vode i komunikacija na tri dana, posjetili smo područje Punta Nati s najvećom koncetracijom barraca na otoku (inače potpisivana je peticija jer se na ovom području slično Srimi želi izgraditi ogromna fotonaponska elektrana u čiju svrhu se već ruše suhozidne strukture), te impresivni kamenolom Lithica, koje je privatno-javnim partnerstvom pretvoreno u biološki rezervat, pozornica za različite umjetničke programe, a ujedno funkcionira kao muzej na otvorenom, gdje se možete naučiti o povijesti ekstrakcije kamena na ovom otoku. Navečer je po tradiciji kongres završen večerom za sve sudionike u obnovljenom mlinu, jednom od amblematskih građevina obaju balearskih otoka.

Tekst: Filip Bubalo, DRAGODID Foto: FB, SPS Premda smo se u međunarodnu S.P.S. (International scientific society for Drystone interdisciplinary study) organizaciju učlanili tek nakon našeg prvog sudjelovanja na kongresu u Maroku 2014., možemo slobodno reći da smo nakon samo četiri godine, odnosno nakon samo jednog kongresa u međuvremenu (Kefalonija 2016.) na ovogodišnjem održanom kongresu u […]

Osnivanje međunarodne organizacije za formiranje Europske suhozidne kulturne rute

November 27, 2018 in Arhiva reportaža by Levantinka

Tekst i foto: Filip Bubalo, DRAGODID

Od 18. i 19. listopada 2018. u sjedištu Consell de Mallorca (Palma de Mallorca), lokalne vladajuće agencije na odjelu Medi Ambient za upravljanje baštinom na ovom španjolskom otoku, kao predstavnik udruge DRAGODID sudjelovao sam kao jedan od osnivača međunarodne neprofitne organizacije koji za cilj ima prijaviti projekt formiranja Europske suhozidne kulturne rute (Cultural route of European dry stone heritage) kao sastavnog dijela Programa kulturnih ruta Vijeća Europe.

Pored mene kao predstavnika udruge DRAGODID, osnivački akt su potpisali i predstavnici iz različitih organizacija, udruženja i udruga, koje se svaki na svoj način bave zaštitom i promocijom suhozidne baštine. Također su na sastanku odabrani i predsjednik, dopredsjednik, blagajnik te tajnik organizacije.

Consell de Mallorca kao inicijator preuzeo je predsjedanje, kao pravno tijelo registrirano po španjolskim zakonima, a partneri su sljedeći: Office de l’Enviroennement de la Corse (Francuska/Korzika), Gatehouse Development Initiative (Velika Britanija/Škotska), PED Epirus (Grčka), Department of town planning and housing (Cipar), te Parco Nazionale delle Cinque Terre (Italija). Kako se već par godina radilo na umrežavanju svih ovih organizacija, već je bilo pokušaja apliciranja na nekoliko EU programa, no tek sada kao novoosnovana organizacija započinje pravo djelovanje. Jedan od prioriteta jest apliciranje i dobivanje službene potvrde o Europskoj suhozidnoj kulturnoj ruti od strane Vijeća Europe. Osim ekspertize pojedinih članova organizacije, cilj je i međusobno umrežavanje na drugim projektima, razmjena iskustva, kao i prodobivanje novih članova radi proširenja mape rute.

U Hrvatskoj smo predložili desetak suhozidnih područja koji se međusobno isprepliću i nadopunjavaju, te su ušle u službenu dokumentaciju osnivačkih akata i predstavljaju dodatnu platformu za valoriziranje suhozidne baštine, zaštitu i promociju, ne samo kroz edukacijske i volonterske programe, već i kroz turističku ponudu, čime bi se Hrvatska dodatno obogatila jednom drugačijom vrstom ponude i privukla turiste okrenute kulturnoj baštini, ruralnim sredinama i održivom turizmu.

U dobar primjer ubraja se otoka Mallorca sa razvijenim sustavnom edukacijskih (suhozidnih) ruta, pa iako smo imali u programu službeni posjet rutama, zbog olujne kiše, posjetili smo samo neke od punktova. No, trećeg dana osobno sam se uvjerio (dijelom) u održivost ovakvog pristupa, pogotovo za zabačene dijelove otoka, jer je čak i u ovom razdoblju bilo dosta turista i zapravo ovaj otok ima cjelogodišnji turizam, a da ne govorim da su se tri općine s otoka u posljednjih dvadesetak godina, od jednih od najsiromašnijih prometnule među deset najbogatijih općina u Španjolskoj.

Do kraja siječnja sljedeće godine, predviđen je još jedan zajednički sastanak, na kojem bi se odlučilo o prvom službenom apliciranju za status kulturne rute Vijeća Europe (EU programi 2014-2020), kao i predstavilo rezultate dosadašnjeg rada, s obzirom da su svi članovi preuzeli odgovornosti iz pojedinih radnih paketa. Prije svega to se odnosi na izradu identiteta (ime, logo, grafičko oblikovanje), diseminacijskih materijala te publikacija (znanstvenih, seminara, press objava, audio-vizualnih materijala) koji bi se objavljivale putem službene web stranice organizacije.

Tekst i foto: Filip Bubalo, DRAGODID Od 18. i 19. listopada 2018. u sjedištu Consell de Mallorca (Palma de Mallorca), lokalne vladajuće agencije na odjelu Medi Ambient za upravljanje baštinom na ovom španjolskom otoku, kao predstavnik udruge DRAGODID sudjelovao sam kao jedan od osnivača međunarodne neprofitne organizacije koji za cilj ima prijaviti projekt formiranja Europske suhozidne […]

Uskoro slijedi odluka o nominaciji suhozidne gradnje na UNESCO listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva

November 25, 2018 in štitimo baštinu by Levantinka

Idućeg tjedna, od 26.11. do 1.12. održat će se 13. sjednica UNESCO-ova Međuvladina odbora za nematerijalnu kulturnu baštinu, u gradu Port Louis u Mauricijusu. Na bogatom dnevnom redu sjednice naći će se i razmatranje nominacije umijeća suhozidne gradnje na UNESCO listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva koju su u ožujku 2017. zajednički podnijele Cipar, Francuska, Grčka, Hrvatska, Italija, Slovenija, Španjolska i Švicarska. Na inicijativu Ministarstva kulture, udruga DRAGODID je u nominaciji sudjelovala kao stručna organizacija hrvatskog tima.

”Art of dry stone walling, knowledge and techniques” je službeni naziv nominacije na engleskom.

Promotivni film koji su uključene zemlje uradile za ovu svrhu:

O procesu pripreme nominacije više informacija dostupno je ovdje: podrška nositelja, pokretanje inicijative, stručni sastanak.

Idućeg tjedna, od 26.11. do 1.12. održat će se 13. sjednica UNESCO-ova Međuvladina odbora za nematerijalnu kulturnu baštinu, u gradu Port Louis u Mauricijusu. Na bogatom dnevnom redu sjednice naći će se i razmatranje nominacije umijeća suhozidne gradnje na UNESCO listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva koju su u ožujku 2017. zajednički podnijele Cipar, Francuska, Grčka, […]

Suhozidni mentori: PD Kamenjak (Rab)

November 17, 2018 in Arhiva reportaža by Mario Zaccaria

Tekst: Mario Zaccaria, DRAGODID
Foto: MZ, Romina Tominić, Eros Grubišić, Ivan Oštarčević

Mundanije/Rab (20-22.11) - U sklopu projekta “Suhozidni mentori”, koji ima za cilj da izvorni graditelj prenese lokalnu suhozidnu tehniku volonterima, pozvani smo na čudoviti otok Rab. Čudoviti jer nije nalik većini tužnih zimskih priča o otocima.

Reći ćemo vam i zašto.

Naime, otok Rab (podijeljen administrativno na lokalne samouprave Grada Raba i Općine Lopar) ima tu sreću što ima aktivnu lokalnu zajednicu koju vodi naš domaćin Planinarsko društvo Kamenjak koja se trudi da otočani ne zapadnu u zimsku letargiju.

Na ovoj radionici nije bilo klasičnih duplica (dva lica i unutrašnjost napunjena kamenjem manjih dimenzija – škaljom) već ponovo postavljanje opalih rubnjaka Tomašićevog puta iz 1932.g., nazvanom po dr. Tomašiću, prvom predsjedniku PD Kamenjak. (foto: Ivan Gamera Oštarčević).

Društvo je dobilo ime po najvišem otočnom vrhu (408 m).

Svatko si je spontano “uzeo” dio urušenog za obnovu.

Ubrzo je nastala tišina proparana zvucima udarcima na kamenu.

Rubove je bilo potrebno ponovo vratiti i osigurat se da ne stoje na kliznoj podlozi prema van. Ne valja nikad “šparati” na škalji u fugama.

Neke rubnjake nije bilo moguće ponovo nabaviti u provaliji u koju su završili te bi se blokovi odvajali batom s unutarnje strane staze iz čije kosine izvire “živa stijena”.

S vidilice (koju je izgradilo Kamenjak) puca pogled na stari grad Rab i okolicu te na druge otoke, od lunskog poluotoka do Lošinja. Kišno jugo nam je uskratilo fotografiju pogleda.

Gospodin Marinko Krstaš, energični predsjednik PD Kamenjak. U slobodno vrijeme imali smo priliku uživati u Marinkovom društvu uz bokun kozjeg sira, maslina i vina. Sve sa njegovog OPG-a. (foto: Ivan Gamera Oštarčević).

Uz bok su bili ništa manje vrijedni članovi Kamenjak, gospođa Višnja, gospon Rajko i gospodin Ivo Olip, dobri duh s Raba – kako ga opisuju prijatelji, zaljubljenik u otok i vlasnik robinzonskong kampa Zidine.

Manje je poznata činjenica da je inženjer Ante Premužić, po kojem je slavna Premužićeva staza na Velebitu dobila ime, na otoku Rabu rukovodio izgradnju čak dvije staze! Prvu je duga 8 kilometara, a proteže se hrptom otoka, od kampa u Loparu do zaseoka Matići u Supetarskoj dragi. Dio ove staze je osunčan, dok drugi dio prolazi kroz prekrasnu šumu crnike. Posvuda su vidljivi tragovi ljudske gospodarske aktivnosti kroz duge poljoprivredne i pregonske suhozide (za stočarstvo).

Radionica za dan Zemlje 22.4. – spajanje dijelova postojeće Premužićeve staze. Članovi Kamenjaka imaju ambiciozan plan da povežu postojeću stazu na novu, dugu 15 kilometara ( sa geodetom), i koja počinje od uvale Mišnjak, gdje je i pristanište trajekta.

Na određenim mjestima pored puta stoje geomantijske točke otoka. Rab je i Geološki park (uz Sv.Grgura i Goli otok) za ljubitelje znanosti.

Fruga – predivna lokva na predivnoj visoravni.

Premužićeva staza 2 vodi od Kampora kroz park-šumu Dundo sve do južne obale Kalifronta i zatim duž obale do poluotoka Frkanj i uvale Sv. Eufemija. Dugačka je 15 kilometara i uglavnom prolazi kroz šumu.

I za kraj jedan veli pozdrav.

Tekst: Mario Zaccaria, DRAGODID Foto: MZ, Romina Tominić, Eros Grubišić, Ivan Oštarčević Mundanije/Rab (20-22.11) – U sklopu projekta “Suhozidni mentori”, koji ima za cilj da izvorni graditelj prenese lokalnu suhozidnu tehniku volonterima, pozvani smo na čudoviti otok Rab. Čudoviti jer nije nalik većini tužnih zimskih priča o otocima. Reći ćemo vam i zašto. Naime, otok […]