Park prirode Vransko jezero već tradicionalno organizira volonterski program suhozidar/ka u najvećem dalmatinskom masliniku – Modravama. Prijave su otvorene do 20. ožujka 2018! Prenosimo poziv u cijelosti:
Ukoliko si spreman/na strpljivo i predano svoje vrijeme uložiti u savladavanje umijeća tradicijske gradnje, koje je proglašeno nematerijalnim kulturnim dobrom RH, prijavi se za volonterski program Parka prirode Vransko jezero – Suhozidar/ka!
Volonterski program će se održati u razdoblju od 16. – 22. travnja 2018. na prostoru Modrava, nekada najvećeg maslinika istočne jadranske obale, u okolici lučice Prosika. Volonteri će raditi na obnovi pješačkih puteva omeđenih suhozidima. Smještaj je osiguran i besplatan – u apartmanima u naselju Prosika. Obavezno je sudjelovanje u cijelom trajanju programa, a prijave su moguće najkasnije do 20. 3. 2018. ispunjavanjem formulara ovdje.
Park prirode VRANSKO JEZERO – Suhozidar/ka
Uključite se u obnovu suhozida najvećeg maslinika Dalmacije u Parku prirode Vransko jezero. Naučite tradicionalno znanje, savladajte tehniku i izgradite kulturnu i biološku raznolikost Modravskih maslinika.
Što radi Suhozidar/ka:
– obnavlja suhozide – građevine od prirodnog kamena koje se izrađuju bez korištenja morta ili veziva
– krči i čisti vegetaciju koja je obrasla suhozide
– istražuje i georeferencira postojeće suhozidne strukture (bilježi koordinate i fotografira suhozide)
– informira javnost (posjetitelje Parka) o aktivnostima obnove
– doprinosi očuvanju kulturne baštine Parka
Koliko je volontera potrebno: 7
Kada se može volontirati: u travnju (16. – 22.4.2018.)
Koje je radno vrijeme volontera: Optimalno 5 sati dnevno, ukupno 30 sati tjedno kroz 6 dana trajanja programa. Planirani raspored uključuje kraće pauze za odmor. Obavezno je sudjelovanje u cijelom trajanju programa.
Koje kvalitete volonter treba imati:
• spremnost na zahtjevan fizički rad i boravak na suncu (i u travnju sunce zna upeći)
• sposobnost za rad i nalaženje samostalne uloge u grupi
• strpljivost i predanost
• spremnost na cjelodnevni boravak na otvorenom i pješačenje
• čvrstu volju za učenjem i snažne ruke
Koje jezike volonter treba znati: Hrvatski ili engleski jezik. Volonteri iz stranih zemalja moraju znati engleski jezik kako bi se mogli sporazumijevati s djelatnicima u Parku i drugim volonterima.
Mogućnost volontiranja za osobe s invaliditetom: Volontersko radno mjesto nije prikladno za osobe s težim invaliditetom te s fizičkim i motoričkim poteškoćama.
Gdje volonteri rade: Volonteri će raditi na terenu prostora Modrava, nekada najvećeg maslinika istočne jadranske obale, a posebice na obnovi pješačkih puteva omeđenih suhozidom, na predjelu blizu lučice Prosika.
Smještaj: Smještaj je osiguran i besplatan – u apartmanima Zvonimir u naselju Prosika. Smještaj uključuje dva apartmana za tri, odnosno četiri osobe. Potrebno je dijeliti sobu. Izvor električne energije u apartmanima je iz solarnih kolektora, stoga nije moguće neograničeno korištenje svih električnih aparata (poput sušila za kosu). U apartmanu postoji jedna plinska grijalica u slučaju nižih temperatura. U dvorištu apartmana dostupan je roštilj za pripremanje hrane.
Prehrana: Park će nabavljati i dostavljati namirnice koje volonteri pripremaju samostalno u kuhinji apartmana. Troškove nabavke namirnica snosi Park prirode.
Prijevoz: Lokalni prijevoz unutar Parka, prema potrebi, je osiguran – Park će sukladno prethodnom dogovoru osigurati prijevoz volontera od/do kolodvora te do obližnjeg dućana. Putne troškove dolaska i odlaska iz Parka volonteri snose sami.
Što volonteri mogu raditi kada ne volontiraju:
• istraživati Park prirode Vransko jezero – promatrati ptice, upoznati pješačke staze Parka te posjetiti atraktivni vidikovac “Kamenjak” s kojeg se pruža pogled na cijelo jezero i Jadransko more
• kupati se u Vranskom jezeru i Jadranskom moru udaljenom 1 km
• posjetiti obližnje otoke – Murter i Vrgadu
• na povratku ili odlasku posjetiti gradove Zadar, Biograd, Pirovac ili Šibenik
Zašto volontirati u našem Parku:
• kroz volontiranje ćete ovladati tradicijskim znanjem gradnje
• upoznati ćete mediteransku močvaru i njenu bioraznolikost
• osnažiti ćete tijelo i duh kroz aktivni rad u prirodi
• doprinijet ćete lokalnoj održivosti te jačanju lokalne zajednice
• uvjerit ćete se u moć timskog rada
• steći ćete samopouzdanje u vlastite mogućnosti
Zainteresirani?
Prijave za ovaj program u 2018. godini su otvorene do 20. 3. 2018. Prijavite se možete ispunjavanjem formulara ovdje. Ukoliko imate dodatnih pitanja, trebate više informacija ili pomoć u ispunjavanju formulara obratite nam se na telefon 023/383-181 ili email strucna.sluzba@pp-vransko-jezero.hr
Krapanj 2022.
Tekst: Ante Senjanović
Foto: Tanja Kremenić
Krapanj je najniži hrvatski otok, Krapanj je u jednome trenutku bio najgušće naseljen dio naše zemlje, Krapanj ima još kurioziteta i u još je ponečem bio naj- ili prvi, ali neću vam sad otkriti sve tajne. Interesirajte se, istražite, posjetite i raspitajte se. Domaćima bi bilo drago – upravo je njihova želja da se o Krapnju priča kao o nečemu sadašnjem, a ne samo prošlome, nas neizravno dovela tamo.
Otok će ovog ljeta biti domaćin Eco Heritage Task Forcea, dugotrajnog volonterskog programa u kojem mladi hrvatskih korijena iz cijelog svijeta dolaze, kroz društveno koristan rad i razne aktivnosti i radionice, naučiti nešto o zemlji svojih predaka. A malo bi toga na širem šibenskom području bilo tipičnije od zidanja usuho. Krapanj sa svojim posebnim, ravnim reljefom, možda nije Srima s njenom beskrajnom kamenom čipkom, ali otočke prizide su prisutne svugdje gdje bi i inače bile: kao ograde, kao putevi, kao gomile. I u još jednoj posebnoj ulozi: usuho građenih mula. Nešto što je bilo često u mnogim primorskim mjestima, ali s vremenom izgubljeno uređivanjem riva, lungomara i marina. Dakako, dostupnošću novih i trajnijih materijala i konstrukcija, malo su ažurirani, ali svaki čuva barem dio stare konstrukcije.
Slika 1. Plovidba preko je kratka
Slika 2. Večer u mjestu
Slika 3. Mul je u moru, agava je na mulu
U polju, kao i inače, napuštanje poljoprivrednog krajolika znači odsutnost ruku koje bi popravile ono što je palo, i znači prisutnost raslinja koje voli zidove, jer gdje je zid – tu je plodno tlo, tu je zaklon. A biljka ne zna da zid valja čuvati, nego se širi i širi, a zid nije toliko tvrdoglav da se ne bi makao, nego pomalo sklizne i padne. I tako, mjesni je odbor, kao domaćin tog iseljeničkog događaja, uz druge aktivnosti predvidio da mladi nauče nešto o zidanju usuho i daju ruke u početku popravljanja tog dijela otočkog naslijeđa. Mi smo pozvani da poučimo učitelje – da onima koji će u obnovi zidova voditi mlade, pokažemo kako da to ispravno rade, ili da ih podsjetimo na to da su to možda u mladosti radili.
Slika 4. Na putu do mjesta rada. S lijeve strane je mjesna gustirna.
Svaka pouka je najbolja u praksi, pa je odlučeno napraviti nešto na lokaciji koja će biti žarište suhozidne aktivnosti tijekom volonterskog programa, na lokvi Biljulji, na ovim neugodnim vrućinama potpuno suhoj, ali inače aktivnoj, makar uglavnom bočatoj. Što nije nimalo čudno, jer se nalazi na 150 metara od mora, na otoku malome i toliko niskome, da je za pretpostaviti kako je dno lokve otprilike na razini morske površine, a čovjeku nije jasno gdje uopće stane ona vodena leća koja na svim otocima čini spasonosni vodonosnik.
Slika 5. Ulaz u Biljulju, na početku radova.
Želja je to posebno mjesto i posebno pažljivo urediti, nek ne bude više zanemareno. E, kako se u dva dana naša akcije, usred jednog od ovoljetnih toplinskih valova, ne stigne puno napraviti – a kako rekoh, nije ni cilj – našli smo jednu bitnu stvar za odraditi i još jednu pokaznu, a ostalo će se razvijati svojim tokom. Pristup do lokve je kosinom, niz koju su se kroz godine zanemarivanja u istočnu polovicu lokve pomalo nanosile naslage zemlje, kamenja, sasušene vegetacije… Da bi se spriječilo nastavak toga, odlučeno je dio te kosine zatvoriti podzidom, dok će se na drugom dijelu poslije dodatnog čišćenja, s vremenom napraviti malo stubište. Odronjavanje s rubnih zidina lokve, erozija i kotrljanje s kosine, dali su nam dovoljno materijala da to možemo napraviti bez prevelikog problema, ali i materijala po prirodi malo grubljeg i glomaznijeg. Čekamo sad da kamen posivi i dobije eleganciju starog zida.
Slika 6. Čistimo prostor za podzid, da možemo pripremiti temelj
Slika 7. Neke stvari treba pomaknuti polugom
Slika 8. Bilo je vruće, isprike na nenošenju majice
Slika 9. Rimovani rad
Slika 10. Mala doštimavanja
Drugo mjesto je jedna urušena ograda uz malu čistinu nad lokvom, uz put koji vodi dalje u šumu i prema moru. Kamen je manji i, kako je već jednom bio ugrađen, ljepšeg oblika. Ograda se spaja s jednim lijepo zidanim starim zidom, ali je spojno mjesto razrušeno i nestabilno, pa smo, u nedostatku vremena za pažljivu rekonstrukciju, tamo nabacali višak kamena neka služi kao potporanj do trenutka konačnog popravka.
Slika 11. Pa se čovjek zapita: je li tu čega uopće bilo?
Slika 12. Škalje nikad dosta
Slika 13. … a ni drugih ispuna
Slika 14. Riješeno!
Vrućine nam nisu dozvoljavale dug rad, već se samo dalo raditi kroz jutro od 6.30 do 9.30, i predvečer od 18 do 21. Malo manje od poštenog radnog dana, ali nije ovo bilo doba za fizički rad (a sparina i zagušljivost u lokvinoj udubini nisu pomogli) – no, što se moralo, moralo se. Marenda je zato lijepa nagrada kad zvizdan ne da dalje. Drugi dan je bilo girica, i to ne samo friganih! Ako vam je neobično da se pripremaju na brujet (brudet, brodet, kako li vam drago), bilo je i nama, ali ne znači da nije super. Girice, vino i hlad na širini ispod satnog tornja (bez sata, doduše). Mačke koje čekaju hranu, ljudi koji prolaze, oleandar koji se šareni. Lijepo, nije li? Naša dvočlana ekspedicija (fotografkinja i suvoditeljica je, zbog ograničenja tehnologije, nažalost nevidljiva) je uživala.
Slika 15. Obična marenda
Slika 16. Debelo nakon posebne marende, kad su svi već otišli. Pa tko bi prekidao girice za slikanje?
Dva dana lijepog gostoprimstva, ozbiljnog rada i puno viceva. Nadamo se nekom ponovnom susretu, a našim domaćinima želimo uspješan susret s mladima i da s njima što više i ljepše uspiju urediti lokvu Biljulju i okolne puteve.
Slika 17. Po čemu još znate za Krapanj?
Slika 18. Po mačkama znate za sve
Slika 19. Tanja voli zalaske sunca
Tekst: Ante Senjanović Foto: Tanja Kremenić Krapanj je najniži hrvatski otok, Krapanj je u jednome trenutku bio najgušće naseljen dio naše zemlje, Krapanj ima još kurioziteta i u još je ponečem bio naj- ili prvi, ali neću vam sad otkriti sve tajne. Interesirajte se, istražite, posjetite i raspitajte se. Domaćima bi bilo drago – upravo […]
Read More »