Vremeplov: Grčka kaldrma među planinama

Tekst: Maja Flajsig
Fotografije: Athena Apostolou, Maja Flajsig, Pietro Radin

Krajem srpnja 2019. godine udruga 4 grada Dragodid dobila je poziv od grčke udruge Boulouki na sudjelovanje u dvotjednoj, odnosno dvomjesečnoj radionici gradnje kaldrme Kalderimi X2 u Plaki, mjestu smještenom među Tzoumerka planinama u regiji Epira. Boulouki, što na grčkom znači „hrpa“, jest upravo to, šarena hrpa arhitekata, restauratora i inženjera koji su svoja nastojanja usmjerili ka izučavanju i očuvanju tradicionalnih tehnika gradnje. Primjerice, u nacionalnom parku Tzoumerka su u svibnju održali radionicu izgradnje drvene kućice na drvetu, a druga godina programa u Plaki sastojao se od dvomjesečne radionice izgradnje kaldrme za sadašnje i buduće majstore. Dvotjedna radionica od 15. do 26. listopada, orijentirana je ka ljudima s manje praktičnog iskustva. Organizirana je u sklop teorijskog i praktičnog dijela koji se dotiče i tehnika koje izlaze iz konteksta suhozidne gradnje, iako je kaldrma bio fokus, alfa i omega cijelog doživljaja. Vođena čvrstom nakanom da svoju apsolventsku godinu napunim raznorodnošću iskustava, lokacija i poznanstava, prijavih se za dvotjednu radionicu.

I malo po malo, vrijeme je prolazilo, ljeto je u Zagrebu polagano odlazilo i doskora je došao i listopad. Putovanju se pridružila i Ana Burić, splitska arhitektica i dugogodišnja članica Dragodida, iskusna i avanturistički raspoložena suputnica s kojom sam branila naše boje i osvojila mnoge vrhove. U dolasku na samu lokaciju bijasmo razdvojene, međutim zato sam u vožnjama imala prilike upoznati razne likove, poput sudca na ping pong turnirima koji se zakleo u svoju knjigu „Filozofija stolnog tenisa“ uvrstiti i poznanstvo sa suhozidarkom u usponu te fotografa elitnih svadbi što se održavaju na Santoriniju, koji me uputio u grčki rječnik s kojim sam s vremenom baratala sve bolje i bolje. Prvo sam sletila u Ioanninu, glavni grad Epira kojom dominira jezero Pamvotida. Jezero je specifično po tome što je jedno od rijetkih primjera jezera s otokom koji je naseljen. Dapače, obale su ponegdje toliko blizu, oko 50 metara, da stanovnici čamcem otplove do dućana.  Nažalost, ništa od toga nisam uspjela vidjeti obzirom da sam sletila u mrklom mraku. S aerodroma smo s ostalim učesnicima iz Rumunjske i Cipra autom pošli do našeg smještaja u Plaki. Sve što nas je okruživalo bile su tamne planinske mase i magla koja je vrebala iz udolina. Svjetla kuća bi tek sporadično zasvjetlucala u ovom nenaseljenom kraju. Doskora smo dostigli i u smještaj, planinski hotel nasred ničega.
Iduće jutro prvi sam put doživjela gdje sam to uistinu stigla. Kad je sunce obasjalo horizonte, a pijetlovi počeli kukurikati, planinski svodovi su se ukazali u svoj svojoj veličanstvenosti. Temperatura je bila znatno viša negoli u Zagrebu i sunce je krenulo pržiti. Kao da se jesen nikad nije niti dogodila, vratila sam se u ljeto. Obzirom da sam pristigla dan ranije negoli radionica počinje, pošla sam do kamenog mosta Plake, markacije u krajoliku koja je njen simbol i najviši jednolučni most na ovom području Europe.

1

(MF)

Naime, diljem Epira nalaze se brojni kameni mostovi vrlo visokog luka kakav je i onaj u Plaki. Djela su to brojnih epirskih kamenoklesara i graditelja po kojima je regija poznata. Sudbina mosta nad rijekom Arachthos od početka je bila neizvjesna. Sagrađen je 1863. te se na sam dan njegove inauguracije razrušio. Stoga je uposlen Kostas Bekas, zidar iz obližnjeg mjesta Pramante, koji je pomoću svojih radnika 1866. ponovno sagradio most. Neke legende kažu da je Kostas među kamenje mosta stavio tijelo svoje žene, ne bi li on konačno stajao. Prema riječima lokalaca takve prakse su poznate na Balkanu, poput običaja klanja pijetla tijekom izgradnje temelja kuće, pri čemu se pijetlova krv pušta na sva četiri kuta kuće, dok je u Bosni poznat običaj tijekom koje se u temelje kuće ostavlja prsten ili štogod drugo od osobnog značaja. Most u Plaki je tako stajao i postao simbolom, ponosom regije, sve dok 2015. godine nije ponovno razrušen. Obzirom da je na rijeci Arachthos izgrađena hidroelektrana, njena su kretanja i silina istih postala nepredvidljiva, što nije bilo u skladu s njenim kretanjima poznata graditeljima 19. stoljeća. Tako je prvog dana veljače 2015. godine rijeka Arachthos, poznata i pod imenom „Ona koja nosi kuće i pomiče brda“, preplavila i srušila most. Pothvat restauracije mosta uskoro je započeo i u trenutku mog boravka u Plaki bio je u zadnjim fazama. Iako je projekt regiju mnogo košta, a sam most nije u učestaloj funkciji kakvom je bio nekada, valoriziran je njen spomenički karakter kojim je postao simbolom Plake i identitetskim označiteljem mještana.Tijekom istog dana polagano su pristizali ostali sudionici radionice. Ukupno nas je bilo 36 sudionika i sudionica iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Grčke, Albanije, Bugarske, Rumunjske, Cipra i Grčke uz pet voditelja. Radilo se o mladim arhitektima, restauratorima, graditeljima i inženjerima, među kojima sam bila jedina humanističkog usmjerenja. Osim Dragodidu, poziv za sudjelovanje bio je upućen i bugarskoj udruzi Meštra, organizaciji Cultural Heritage without Borders koja ponajviše djeluje u Albaniji (na kojim se većina polaznika i organizatora radiomice uopće upoznala i umrežila) te grčkim udrugama M.I.R.C. i Marmaros.
Prvi blok radionice bio je usmjeren na teoriju, no prije negoli su započela predavanja, pošli smo u razgledavanje okolice. Obzirom da se dvomjesečna radionica svojim zadnjim tjednima preklapala s dvotjednom radionicom, prilikom izleta imali smo prilike upoznati se međusobno i od majstora koji su već bili ondje steći dojam o njihovom dosadašnjem iskustvu. Također, razgledavanje okolice je imalo iznimnu ulogu u našem razumijevanju tehnika gradnji u području Epira, budući da nam je time pružen kulturni i baštinski kontekst regije. Posjetili smo mjesta Agnada, Pramanta, Kalarites i samostan Kipina.Agnada je mjesto isprepleteno potocima, iskorišteni gradnjom mlinova i mašinerije za pranje tepiha na pogon vode. Naime Epir je poznat po tradicijski tkanim tepisima, pa je tako i danas sistem čija silina vode tuče i centrifugira tepihe u uporabi.

2
(MF)

Nakon toga pođosmo u Pramantu. To je mjesto odakle historijski potječe najveći broj suhozidara i kamenoklesara. Na glavnom trgu dominiraju tri elementa: višestoljetna platana koja tvori hlad nad svitom ljudi, pravoslavna crkva Agia Paraskevi i i fontana Arapis. Potonje dvije datiraju u 19. stoljeće i na njima se naziru konstruktivni elementi sasvim tipični za regiju, po kojima su suhozidari, graditelji i arhitekti Pramante postali poznati i vrlo traženi.

3
(MF)

Kalarites je iduće mjesto koje smo posjetili. Ono se ponekad naziva i grčki Macchu Picchu, budući da je čitavo izgrađeno iz kamena. Ondje beton i cigla ne postoje, a kaldrmom su prekrivene sve ceste.

4
(AA)

Još jedna specifičnost Kalaritesa jest ta što se radi o vlaškom selu te smo ondje imali priliku upoznati Napoleona Zaklisa, kultnu ličnost Kalaritesa koji nas je ugostio u svojoj konobi. Ondje nam je pripovijedao o Tzoumerka planinama kojima smo okruženi i mitologiji vezanoj uz ovo pordučje. Napoleon je i pjevač, pa nam je ispjevao dirljivu vlašku svadbenu pjesmu o djevojci koja će prijeći sve rijeke i planine ne bi li došla do svog ljubljenog.

5
(MF)

Samostan Kipina bio je posljednja točka naše male ekskurzije. Izgrađen 1212., samostan je savršeno uklopljen u stijenu planina. Stijene tako čine arhitektonske elemente čitavog zdanja do kojega se prilazi drvenim mostom.

6
(AA)

Iako je sam po sebi pojam samostana uklesanog u stijenu impresivan (iako je to pojava nerijetka za Grčku), još je impresivnije ono što se u njemu nalazi. Lijevo od oltara, nalazi se prolaz koji vodi u špilju kojom smo hodali gotovo dva sata i nismo dostigli njen kraj. Po čitavoj špilji nalaze se grafiti koji datiraju još iz 1904. godine, i vlažni zidovi su ih prepuni. Tišina i tama tako su odredile kraj našem izletu, i idući dan je radionički dio započeo.

7
(PR)

U Mouchosti kulturnom centru, u neposrednoj blizini Plake, predavanja o grčkoj kamenoj vernakularnoj arhitekturi održali su nam arhitekti Aeneas Oikonomou i Athanasios Koumantos, dok nam je geolog Vasilis Melfos pružio znanja o korištenju, ekstrakciji i tipovima kamena na području Epira. Ovo je predavanja tim više bilo dragocjenije što je njen praktični dio bio izmješten na obalu rijeke Arachthos, gdje je profesor Melfos sabrao različite tipove kamenja i na licu mjesta nam opisivao njihovu kakvoću i uporabu.

8.5
(MF)

Grčki majstori klesari pridružili su nam se ovom prilikom i demonstrirali nam proces ekstrakcije kamena iz obližnjeg kamenoloma, kao i tehniku razdvajanja stijena na manje dijelove.

8
(PR)

Ovakav tip predavanja i praktičnog dijela nastavio se i idućih dana, pa nam je tako David Baxter, Irac koji već godinama živi u Rumunjskoj, održao radionicu o konzervaciji i restauraciji vernakularne arhitekture. Baxter je direktor instituta za konzervaciju povijesnih građevina te je iza njega dugogodišnji rad u zajednici i oko dvjestotinjak organiziranih radionica. Baxter je svoja izlaganja ponajviše posvetio onome čime se u Dragodidu nisam imala prilike susresti, a to je proizvodnja i korištenje veziva od vapna. Nakon predavanja, pošli smo do stare seoske kuće gdje nam je David demonstrirao na koji se način izrađuju različita veziva, te mogućnosti njegove primjene.

9
(AA)

Svakako je najrazigraniji moment radionice bio u momentu kad je trebalo pomiješati vapno, zemlju, slamu i kravlju balegu u homogenu masu za što je najpraktičnije koristiti stopala i skakutati po miomirisnoj masi.

10
(AA)

Na isti smo način slušali predavanja o izazovima i mogućnostima obnove mosta u Plaki te smo potom i posjetili sami most u društvu arhitekata i restauratora koji su vodili cijeli proces izgradnje. Bila je to neobična mogućnost hodanja po gradilištu i upoznavanja svih dionika kompleksnog zahvata – od graditelja do teoretičara.

11

(PR)

Našlo se vremena i za posjet Nacionalnom parku Tzoumerka i posjetu planinarskom domu Melissourgoi. Pri planinarenju smo naišli na najdulji grčki vodopad, a po putu smo naišli na pregršt različitih gljiva. Štoviše, u planinarskom domu je održan i mali festival gljiva koje su se ondje mogle i pojesti. Upravo u tom planinarskom domu Boulouki je nešto ranije ove godine organizirao i radionicu izgradnje peći. Na planinskim lancima išaranima željezovim oksidom promatrali smo tragove zalaska sunca i ubrzo je pala noć, zapalili smo veliku vatru, a naši su domaćini izvadili svoje instrumente i svirali nam tradicijske pjesme do dugo u noć.

12
(AA)

Sviralo se i pjevalo i idućeg dana, kad je organizirana suhozidarska gozba locirana na gradilištu koje je istovremeno bilo gradilište kaldrme (na kojemu su polaznici dvomjesečne radionice već radili) i gradilište mosta u Plaki. Naime, Boulouki je u samoj koncepciji programa zaključio da je najbolje obnoviti i nadograditi kaldrmu koja se nalazi što bliže mostu koji je u krajnjim fazama restauracije. To su učinili ne bi li povezali dvije tradicije gradnje i naglasili njihovu važnost stavivši ih u uzajamni odnos, ali i kako bi tijekom samog procesa gradnje povezali sve graditelje. Suhozidarska gozba je služila tome da se takva komunikacija razvije i međugeneracijski, budući da je Boulouki na gozbu pozvao i stare majstore i njihove žene koji nisu aktivno uključeni u gradnju, no doprinijeli su razgovorom o svojem dugogodišnjem iskustvu. Tijekom te gozbe klesari su nam pokazivali tehnike ukrašavanja kamena klesanjem i načine razbijanja kamena čekićima.

13
(AA)

Spektakl se ukazao kad je jedan od iskusnijih majstora na licu mjesta ogroman monolit čekićem razbio na dva potpuno pravilna dijela udarivši kamen svega tri puta. Čitava manifestacija bila je popraćena živom tradicionalnom glazbom čiji su taktovi odzvanjali u ritmu s udarcima kamena koji su se čuli posvuda. Grci doista vole svoje tradicionalne plesove, pa smo u pauzama između objedovanja cijelog niza pita specifičnih za Epir zaplesali i par različitih kola.

14
(AA)

Pošto smo se pobliže upoznali s gradilištem kaldrme, došlo je i vrijeme gradnje i našeg praktičnog sudjelovanja. Podijeljeni smo u pet različitih grupa koje su se rotirale duž kaldrme ne bismo li svi sudjelovali u svakom segmentu. Svakoj je grupi ovisno o lokaciji bio dodijeljen i grčki suhozidni majstor i jedan od sudionika dvomjesečne radionice – takozvani pripravnik.

15
(PR)

Prva lokacija na kojoj sam se našla bila je sjecište novoizgrađene kaldrme, stare kaldrme i one koju je Boulouki obnavljao prošle godine. Naš prvi posao je bio popraviti staru kaldrmu, što se pokazao kao popriličan zahvat. Naime, za razliku od nove kaldrme koju smo gradili, stara kaldrma je bila izrazito nepravilna. Nova kaldrma sastojala se od tankih obrađenih ploča koje su postavljene tako da se svojim najtanjim i najdužim dijelom uglavile u zemlju komadom drveta, dok je stara kaldrma svojim izgledom više podsjećala na mozaik. Ovdje je kamen bio poprilično nepravilan i nije slijedio pravilan raster.

16
(AA)

Popravljajući dijelove stare kaldrme morali smo koristiti logiku prethodnih graditelja, umjesto da uspostavimo nove pravilnosti, što se pokazalo težim za one koji su prethodno imali nekog graditeljskog iskustva. Proces je išao ovako: nakon mozaičnog postavljanja kamena u gabarite određene monolitnim pločama za svako stepenište (budući da smo gradili na nepravilnom terenu, stepeništa je bilo mnogo), kamen se udara drvetom i nasipa zemljom ne bi li se uglavio što bolje. Potaknuti smo da kamen obrađujemo što više ne bi li kamen što tjesnije prianjao jedan uz drugi. Naposljetku se cijela površina nasipa pijeskom i mete.

17
(AA)

Sličan proces uslijedio je i pri izgradnji kaldrme kojeg smo se prihvatili dva dana kasnije. Prije svega je potrebno udariti rubne temelje i postaviti cezure monolitnim pločama, nakon čega slijedi slaganje kamenih ploča. Međutim, pri izgradnji nove kaldrme, još se i više potiče obrada kamena. Pri tome pak treba biti oprezan, jer riječni kamen s više gline u sebi zna pucati nepredvidivo, što nas je koštalo mnogih živaca.

18
(PR)

Osim kamena koji je bio prethodno obrađen (a potjecao je iz rijeke ili je bio donešen), u kaldrmu smo uklapali i isklesano dekorativno kamenje. Motive križa, biljaka, zmija, škorpiona, lica i ptica isklesao je Theodoros Papayannis, poznati akademski kipar ovog područja koji je inspiraciju pronašao u motivima popločenja ondašnjih samostana.

19
(PR)

Svakog dana nakon rada osvježenje smo tražili u rijeci Arachthos, budući da nas je svakog dana sunce obasjavalo kao da smo u kolovozu, a ne u listopadu.

20
(PR)

Tijekom pauza od gradnje prošetali bismo po okolici kako bismo pronašli bogate jesenske plodove koji su nas okruživali sa svih strana, poput nara, jabuka, grožđa i oraha. Tijekom ovih dana, priroda nam je pružala sve i mi smo to zahvalno prihvaćali.

21

(MF)

Nakon što je zadnji kamen postavljen u kaldrmu, uslijedila su još dva dana teorijskih predavanja. Jedna od predavačica bila je Panagiota Andrianopolou, etnologinja i jedna od predstavnica UNESCO odbora za nematerijalnu kulturnu baštinu, koja nam je putem prezentacije i radionica pokušala dočarati što nematerijalna kulturna baština znači u kontekstu zajednice i njenog identiteta.

22
(AA)

Osim ovog, istaknula bih i predavanje doktorandice i arhitektice Marie Mpalodimou koja je svoje izlaganje posvetila analizi kaldrme i njene uporabe kroz vrijeme. Međutim, ono što je posebice zanimljivo bilo jest njena vlastita inicijativa kojom se borila za očuvanje kaldrme u planinskim dijelovima. Postalo je uobičajeno da ljudi kaldrmu prestaju popravljati, već ju samo zaliju betonom. Osim što je Mpalodimou isticala baštinski značaj kaldrme, ukazala je na veliki problem koji se pojavljuje kad se područja poplave zbog nedostatka irigacijskog sustava, odnosno kaldrme. Njena su nastojanja urodila plodom, te je u nekim epirskim selima uspjela spriječiti devastaciju kaldrme ili čak potaknuti njenu ponovnu izgradnju.

23
(PR)

Nakon predavanja grčkih stručnjaka iz niza disciplina, uslijedila su izlaganja članova međunarodnih udruženja, poput već spomenutih Meštre, Cultural Heritage without Borders, Marmarosa i Dragodida, što je urodilo vrlo korisnim networkingom i planiranjem budućih suradnji sudjelovanja na brojnim drugim radionicama koje se održavaju diljem Balkana.

24
(PR)

Također, neki od suučesnika radionica koji pak nisu dijelom neke organizacije naznačili su i volonterske radionice koje rade na svojoj zemlji, na Krfu i Cipru. Godina 2020. će biti plodonosna za sve nas, čini se.
Radionica je završila, kako drugačije, nego zabavom uz obilatu hranu i piće te kratku prezentaciju svega postignutog. Sve je pratila dakako živa tradicionalna glazba i kola koja su se plesala do zore.

25
(PR)

Time je grčkom iskustvu došao kraj. Prepuni novih doživljaja, znanja i iskustava, taknuti novim prijateljstvima i motiviranima za daljnju gradnju svi smo se vratili svojim domovima. U tišini hladnoće koja nas je ondje dočekala, nastavili smo njegovati uspomene, ugrađivati ih u sebe, ne bi li posađeno sjeme na proljeće počelo nicati.

26
(PR)

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

Bunja Jurkovica – Žirije – Papirnata maketa

Kartonsku maketu s izložbe “Prijatelj suhozida”, fotografija vodičkog fotografa i umirovljenog arhitekta Boška Fržopa, po njegovom je nacrtu priredio Boško Čelar. Listovi nas korak po korak vode sklapanju elementarnog oblika bunje, u rijetkoj izvedbi pravilne krnje piramide kojoj je ovdje početkom 20. stoljeća pribjegla obitelj majstorskih graditelja u suhozidu Alić Tarakalo. Njena solidna izgradnja očita je unutrašnjim pogledom na krovište ovog kamenog poljskog skloništa.

Više možete saznati na linku, gdje možete i preuzeti materijal u PDF obliku.

Slika 1. Bunja Jurkovica (Preuzeto sa web stranice: Muzej grada Šibenika)

IF

 

Slika 2. Unutrašnjost Bunje Jurkovica (Preuzeto sa web stranice: Muzej grada Šibenika)

IF

Kartonsku maketu s izložbe “Prijatelj suhozida”, fotografija vodičkog fotografa i umirovljenog arhitekta Boška Fržopa, po njegovom je nacrtu priredio Boško Čelar. Listovi nas korak po korak vode sklapanju elementarnog oblika bunje, u rijetkoj izvedbi pravilne krnje piramide kojoj je ovdje početkom 20. stoljeća pribjegla obitelj majstorskih graditelja u suhozidu Alić Tarakalo. Njena solidna izgradnja očita […]

Read More »

 atts
0

!!! XVII. International Congress on dry stone – OBAVIJEST / NOTICE / LA NOTICE !!!

Janik (suhozidni pčelinjak) u Konavlima, Fotografija - Suhozidna baština Konavala
Fotografija: Janik (suhozidni pčelinjak) u Konavlima; suhozidna baština Konavala

___________________________________________________________________________________________

Dragi čitatelji,

globalno izbijanje koronavirusa potaknulo nas je da vas obavijestimo o narednim koracima organizacije i održavanja XVII. međunarodnog suhozidnog kongresa.

Budući da je vrijeme održavanja Kongresa planirano tek za šest mjeseci (radionica od 28. rujna do 1. listopada, Kongres od 2. do 4. listopada), Organizacijski odbor, oprezno ali optimistično, nastavlja s pripremama i prihvaćanjem prijava sudionika, u nadi da će globalna pandemija prestati do jeseni, a normalan život, putovanja i rad nastaviti u normalnim okolnostima.

Ovdje možete pronaći više informacija o Kongresu i kako se prijaviti (rok: 30. lipnja):

http://www.dragodid.org/prijaveapplications-xvii-medunarodni-suhozidni-kongres-international-congress-on-dry-stone/

Pomno pratimo situaciju i pripremamo detaljan program. Iako je naš fizički kontakt onemogućen, tu smo za sve vaše prijedloge i upite.

Veselimo se vašim aplikacijama, ostajte informirani i sigurni,

Organizacijski odbor Kongresa

___________________________________________________________________________________________

Dear readers,

global coronavirus outbreak prompted us to inform you about next steps in XVII. International Congress on dry stone organisation.

Since Congress is happening in six months time (workshop September 28th-October 1st, congress October 2nd-4th), the Organisation Committee agrees with cautious optimism to continue our work with preparation and accepting applications. Hopefully, global pandemic ceases by autumn and normal life, travel and work continues.

Here you can find more information about the Congress and how to apply (deadline: June 30th):

http://www.dragodid.org/prijaveapplications-xvii-medunarodni-suhozidni-kongres-international-congress-on-dry-stone/

We are closely monitoring the situation and preparing a detailed program.

Our physical contact halted, but we are here for your suggestions and questions.
Looking forward to your applications,
stay informed and safe,

Congress Organisation Committee

___________________________________________________________________________________________

Chers amis de la pierre sèche,

La situation face à la pandémie du coronavirus Covid 19 nous incite à vous tenir informé des prochaines étapes de l’organisation du XVIIème Congrès international pour la pierre sèche.

Comme celui-ci aura lieu dans 6 mois (chantier participatif du 28 septembre au 1er octobre, puis congrès du 2 au 4 octobre), en restant prudent mais néanmoins optimisme, le Comité d’organisation a pris l’option de poursuivre sa préparation. Espérons que cette pandémie cesse à l’automne et que la vie, les voyages et le travail reprennent normalement leur cours.

En conséquence,  l’appel à communications, dont la date avait été préalablement fixée au 29 février 2020, est repoussée au 30 juin 2020. Vous trouverez plus d’informations sur :

http://www.dragodid.org/prijaveapplications-xvii-medunarodni-suhozidni-kongres-international-congress-on-dry-stone/

Tout contact physique est interrompu, mais nous restons en lien, attentifs à vos suggestions et questions.

Au plaisir de vous rencontrer à Konavle !
Restez connecté et en sécurité,

Le Comité d’organisation du Congrès

 

 

 

 

Fotografija: Janik (suhozidni pčelinjak) u Konavlima; suhozidna baština Konavala ___________________________________________________________________________________________ Dragi čitatelji, globalno izbijanje koronavirusa potaknulo nas je da vas obavijestimo o narednim koracima organizacije i održavanja XVII. međunarodnog suhozidnog kongresa. Budući da je vrijeme održavanja Kongresa planirano tek za šest mjeseci (radionica od 28. rujna do 1. listopada, Kongres od 2. do 4. listopada), […]

Read More »

 atts
0

Volonter po prirodi – otvorene prijave za volonterski program suhozidar/ka!

Volonterski program će se održati u razdoblju od 30. ožujka – 4. travnja 2020. na prostoru Modrava, nekada najvećeg maslinika istočne jadranske obale, u okolici lučice Prosika. Volonteri će raditi na obnovi pješačkih puteva omeđenih suhozidima. Više o samoj akciji možete saznati na linku.

volonter-po-prirodi-otvorene-prijave-za-volonterski-program-suhozidarka-2-08-660x330

Volonterski program će se održati u razdoblju od 30. ožujka – 4. travnja 2020. na prostoru Modrava, nekada najvećeg maslinika istočne jadranske obale, u okolici lučice Prosika. Volonteri će raditi na obnovi pješačkih puteva omeđenih suhozidima. Više o samoj akciji možete saznati na linku.

Read More »

 atts
0

Izvještaj: Radionica “Suhozidni mentori Zadarske županije”

Mjesto i vrijeme: NP Paklenica,  28. i 29. veljače 2020

Tekst i slike: Miran Križanić

Udruga Dragodid u suradnji s domaćinom Planinarskim društvom Paklenica organizirala je dvodnevnu suhozidnu radionicu za 20 volontera s jednim suhozidnim mentorom.

Mentor na ovoj radionici bio je Nikola Tesla iz Starigrada – stalni član planinarskog društva, aktivni suhozidar i sudionik radnih akcija obnova planinarskih skloništa.

Radionica je prvenstveno bila zamišljena kao suhozidna edukacija za članove planinarskog društva i ostalih zainteresiranih planinara koji su stalni posjetioci planina i pl. puteva te kao takvi često sudjeluju u uređenju staza i skloništa.

Akcija se odvila kod planinarskog doma Paklenica. U sklopu radionice obnovljena je i terenu prilagođena suhozidna terasa u neposrednoj blizini doma. Podzid terase vrta je 10-ak metara dug, a visina mu varira. Korišteno je već zatečeno kamenje iz neposrednog okoliša, specifičnog za kanjon Paklenice i krške oblike koji u blizini vodotoka prevladavaju uslijed intenzivnog rada vode.

sdr dav dav dav IMG_20200229_150919

Mjesto i vrijeme: NP Paklenica,  28. i 29. veljače 2020 Tekst i slike: Miran Križanić Udruga Dragodid u suradnji s domaćinom Planinarskim društvom Paklenica organizirala je dvodnevnu suhozidnu radionicu za 20 volontera s jednim suhozidnim mentorom. Mentor na ovoj radionici bio je Nikola Tesla iz Starigrada – stalni član planinarskog društva, aktivni suhozidar i sudionik […]

Read More »

 atts
0

Najava: Majstorska radionica suhozidne gradnje

Rijeka 2020 – Luka različitosti u suradnji sa Sveučilištem u Rijeci i umjetnikom Darkom Fritzom organizira majstorsku radionicu suhozidne gradnje. Radionicu vodimo mi, a poziv prenosimo u cijelosti:

mrsg

“Izgradnja suhozida vrlo je slična izgradnji odnosa u društvenoj zajednici. Kao što je svaki čovjek u zajednici jednako važan i vrijedan, tako je i svaki kamen pri izgradnji suhozida jednako važan i vrijedan, nebi li ta građevina opstala. Onaj mali jednako je važan kao onaj veliki, onaj u sredini jednako je važan kao onaj na vrhu, ali i onaj na dnu. Svaka je jedinka važna za cijeloviti opstanak, bila ona kamen u suhozidu ili osoba u društvu.”  Andro Nigoević, udruga “4 grada Dragodid”

Pozivamo sve zainteresirane na majstorsku radionicu izrade suhozida pod vodstvom mentora iz udruge “4 grada Dragodid”, koja će se održati od 24. veljače do 1. ožujka 2020., svakodnevno od 10 do 17 sati na lokaciji: Sveučilišni Kampus Rijeka, Radmile Matejčić 3 (teren pored Građevinskog fakulteta). Tehnika gradnje suhozida predstavlja nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske, 2018. godine uvrštena na UNESCO-vu listu nematerijalne baštine čovječanstva. Radionica se provodi u sklopu programskog pravca 27 susjedstava Rijeka 2020 i projekta “I am not a robot” umjetnika Darka Fritza. Cilj radionice je osposobljavanje polaznika radionice o suhozidnoj gradnji na primjeru izvedbe umjetničkog rada.
Radionica je besplatna. Za sve sudionike radionice osiguran je alat, zaštitne rukavice i topli obrok. Za sudjelovanje je potrebna čvrsta obuća, radna odjeća i obavezna prijava po danima. Radionice svakodnevno započinju kratkim uvodnim predavanjem i uputama.

Prijave: Za prijavu na radionicu molimo obratiti se na e-mail: maja.pratengrazer@rijeka2020.eu ili na broj telefona: 091 61 26 319
Prijaviti se možete za svih sedam dana radionice, ili za pojedinačne dane, sukladno vlastitim mogućnostima. U sklopu prijave potrebno je istaknuti jedan ili više dana za koje se prijavljujete.

Susjedstvo Sveučilišni Kampus – jedno je od 27 susjedstava projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture.

Darko Fritz – Umjetnik, istraživač, kustos suvremene i medijske umjetnosti, grafički dizajner i oblikovatelj izložbi. Studirao je arhitekturu na Sveučilištu u Zagrebu [1986 – 1989] i vizualnu umjetnost na Rijksakademie van Beeldende Kunsten u Amsterdamu [1990. – 1992.]. U svom umjetničkom radu koristi razne medije – kritički prateći razvoj tehnologije (od 1988. koristi video) koja mijenja društvo, no ostvaruje i niz projekata u netipičnim medijima i u javnom prostoru, kao što su regulacija tramvajskog prometa i hortikulturalne instalacije. Preuzima gotove medijske sadržaje, primjerice obavijesti o serverskoj grešci na internetu (Internet koristi kao umjetnički medij od 1994.), koje transponira u druge medije, organske ili nisko i visokotehnološke.

Izvor: Sveučilište u Rijeci – Tehnički fakultet, https://www.facebook.com/events/174656417305522/

Rijeka 2020 – Luka različitosti u suradnji sa Sveučilištem u Rijeci i umjetnikom Darkom Fritzom organizira majstorsku radionicu suhozidne gradnje. Radionicu vodimo mi, a poziv prenosimo u cijelosti: “Izgradnja suhozida vrlo je slična izgradnji odnosa u društvenoj zajednici. Kao što je svaki čovjek u zajednici jednako važan i vrijedan, tako je i svaki kamen pri izgradnji […]

Read More »