vremeplov: MOCIR KAPAR #3

Silba (3. i 4. 10.)                                                                                        

Tekst: Romina Tominić                                                                                                                    Foto: Andriano Nigoević, Jure Mišković/Hanza Media, Sean Robert Kennedy,                     Natasha Kadin

U sklopu projekta SOS (Silba off season) koji okuplja rekreativce, stručnjake, ekologe, znatiželjnike i umjetnike, na otok Silbu pozvala nas je Natasha Kadin – kustosica, umjetnica i suosnivačica umjetničke platforme “Silba Environment Art“. “SOS”, koji je njen sastavni dio provodi se sada treću godinu, nakon ljetnih vrućina, ili, u razbuđeno proljeće kako bi se mještani, studenti, umjetnici i suradnici aktivirali u raznoraznim aktivnostima koji doprinose društvu i otoku izvan sezone.

Tom zgodom, u ulogama voditelja suhozidne radionice stigli su Andro Nigoević sa Brača, Mario Zaccaria i Romina Tominić iz Rijeke i Lovrana, i Sean Robert Kennedy, sa Šolte, nakon što je doputovao iz Pertha/Australije!

Doputovali smo dan ranije i tako se stigli upoznati i podružiti sa mlađim silbenskim civilnim snagama i ekipom biologa koja se našla na Silbi da istražuje biološki svijet pod morem.

Prema dogovoru, bili smo ispred trafostanice u 9h odakle smo se zaputili putem sv. Ante na predviđene lokacije.

Tek što smo stigli – zagrijavanje je započelo.

Relativno brzo završili smo s popravcima pa smo se potom uputili par stotina metara dublje u šumu gdje nas je dočekao ozbiljniji zahvat na suhozidu.

 Krenuli smo od temelja…

 Radilo se o cca 15-ak metara dužine i barem metar visine.

U vještini gradnje okušala se i ekipa iz Slobodne Dalmacije koja je popratila projekt.

Kada smo okončali s radom uputili smo se na ručak, tj., šumom prema Natashi koja se udomaćila na južnom dijelu otoka pod pokrovom crnike.

A tada je, nakon Silbenjanske pauze – većinu dočekao jedan sasvim novi izazov. -“Kapareta”. Riječ je naime o specifičnom suhozidnom elementu koji naprosto služi kapari potpomažući njenom specifičnom načinu ukorjenjivanja. Kaparu je u nas pomno istražio Ratko Kovačević, autor knjige “Kapar”, te je nakon dvadesetogodišnjeg proučavanja rasta kapare, uspjeha/padova i sveobuhvatnog opažanja, izrazio mišljenje o načinima na koje je moguće utjecati na rast, plodnost i trajnost kapare, ali i kako ujedno olakšati pobiranje plodova. Sukladno svemu tome, pa i njegovu gostovanju na Silbi, bilo je neminovno da se ljubitelji suhozida aktiviraju i planski sagrade domove kaparama. A k tome još, s obzirom da Silba baštini jedan, po cijeli dan obasjan toranj kojeg stanovnici zovu toreta ne čudi da je naziv “kapareta” začet upravo na Silbi (i to dosjetkom naših članova, 2017.g.).

na slici gore: lanjski Mocir/kapar

Andro je predvodio gradnju kaparete, a drugi su slijedeći uputstva  otkrivali novu kamenu strukturu nastalu iz prastare tehnike.

Trebalo je probirati točno određeno kamenje koje smo potom slagali u formi kružnice, zbijajući kamen jedan do drugog. Svaki red ispunili smo škaljom i pijeskom radi stabilnosti. Prozirnu bocu kroz koju će korijen kapare prodrijeti fiksirali smo u tlo po sredini kaparete. Najvažnije je bilo dobro učvrstiti temelje, a potom pripaziti da se gornji dio kaparete lagano sužava prema sredini.

Dan se uskoro približio kraju. Drugi dan nastavili smo s gradnjom, no put kojim smo ovoga puta krenuli bio je zasut kamenjem pa smo se najprije toga ulovili.

Gradnja se brzo odvijala, no ipak, nismo se dugo zadržali znajući kako nas čeka rad na kapareti.

I nakon otprilike 2 sata imali smo se čemu diviti:

Naravno, do mraka smo obnovili još jedan suhozid u blizini kuće:

Entuzijazma nam kao i uvijek nije prifalilo

Vidimo se dogodine!