Tekst i foto: Miran Križanić
Prošle godine u suradnji sa PP Vransko jezero održali smo volonterski program sa temom obnove suhozida. Polaznici su imali prilike naučiti osnove suhozidne tehnike na području Modrava i lučice Prosika ali i upoznati širi prostor Vranskog jezera. Osim osnovnih metoda gradnje podzida uz put, uspjeli smo čak otkriti i obnoviti jednu malu bunju – možda najmanju koju smo imali prilike vidjeli dosad.
1 Okupljanje i upoznavanje s osnovnim informacijama o Vranskom jezeru i njegovim osobitostima pod vodstvom edukatorice i biologinje Norme Fressel
2 Ambijent jezera – gdje se susreću kamen i močvarna staništa
Akcija 1: Potraga za bunjom, čišćenje pitara za smokvu i okoliša bunje.
Naš vodič kroz Modrave bio je Đenko Šandrić iz Betine, koji nam je ispričao širu priču o Modravama, maslinarstvu, drvenoj brodogradnji, te nas odveo do bunje koja pripada njegovoj obitelji. Drača se uslijed nekorištenja nastanila oko bunje, pa smo pomogli raskrčiti okoliš, a otkrili smo i zanimljiv detalj – suhozidni pitar za smokvu. Takvi pitari omogućavali su da stablo raste i usred gomile.
3 Volonterke Karin, Sonja i Manuela sa Đenkom kod smokve. U pozadini je bunja.
Akcija 2: Svladavanje tehnike suhozida kroz obnovu puteva na Mordavama i Prosici.
Glavni cilj cijele radionice je bio približiti polaznicima tehniku suhozidne gradnje kao praktičnu vještinu i rekreaciju. U tu svrhu u samo nekoliko dana obnovili smo više desetaka metara urušenih podzida uz puteve Modravskih maslinika.
4 Upoznavanje s kamenom
5 Sonja, Antonia i Manuela preslaguju zidić uz put kraj jezera.
6 I lokalne snage su se uključile u obnovu puta.
7 Grupna akcija kod odmorišta s klupicama
8 Škola u prirodi: etnolog Kale održao je kratko predavanje o bunjama, a naučeno smo odmah isprobali u praksi
9 Našim volonterima se na dvodnevnoj akciji pridružio i cijeli jedan školski razred iz Francuske, te smo uz vodstvo majstora Stojanova iz Draga (sjedi na zidu dolje desno) obnovili odmorište s klupicama uz put
Akcija 3: Obnova male bunje.
Mala bunja uz put služila je vjerojatno kao malo priručno spremište alata, u nju stane samo jedna osoba. Već dugo izvan uporabe, bila je sasvim zarasla i zaboravljena, dok ju nije ponovo otkrila Norma iz Parka. Odlučeno je da se bunja očisti, obnovi i prezentira, pa je nakon ove akcije dobila novu funkciju – odmorište uz put za sve posjetitelje Parka.
10 Bunja prije obnove – jedva se nazire urušeni svod (desno od ruksaka sa stvarima)
11 Za izgradnju bunje potreban je pločasti kamen, kojeg smo morali prikupiti i pripremiti prije gradnje
12 Obnova svoda – unutarnje kupole male bunje pod mentorstvom etnologa Jadrana Kale iz Šibenika (lijevo). Svaki kamen mora viriti preko ruba, ali ga istovremeno valja uravnotežiti kamenom na drugoj strani, i tako ukrug prema vrhu.
13 Mala bunja nakon obnove – vanjsko oblikovanje je napravljeno po konceptu majstora Stojanova iz Draga. Kako se u bunju prilazi odozdo iz polja, probijen je prilaz i uređena prilazna platforma. Vanjska kupola je oblikovana tako da se na nju može sjesti i odmoriti.
14 Zlatko u završnoj akciji „trimanja“ šikare oko prilaza bunji
15 Običaj je da majstor nakon završene bunje stane navrh kako bi dokazao njezinu čvrstoću, pa smo i mi tako sjeli na krov. (foto N. Fressel)
16 Volonteri (s desna na lijevo) Sonja, Antonia, Zlatko, Ivan, Karin i Manuela sa “instruktorom” Miranom kraj novo obnovljenog suhozida. Zlatko sjedi na masivnoj kamenoj ploči koju je bio poseban izazov namjestiti u funkciju klupice
17 Hvala svima koji su sudjelovali a posebno volonterima i vidimo se!
Leave a Reply