Tekst i foto: Miran Križanić
Prošle godine u suradnji sa PP Vransko jezero održali smo volonterski program sa temom obnove suhozida. Polaznici su imali prilike naučiti osnove suhozidne tehnike na području Modrava i lučice Prosika ali i upoznati širi prostor Vranskog jezera. Osim osnovnih metoda gradnje podzida uz put, uspjeli smo čak otkriti i obnoviti jednu malu bunju – možda najmanju koju smo imali prilike vidjeli dosad.
1 Okupljanje i upoznavanje s osnovnim informacijama o Vranskom jezeru i njegovim osobitostima pod vodstvom edukatorice i biologinje Norme Fressel
2 Ambijent jezera – gdje se susreću kamen i močvarna staništa
Akcija 1: Potraga za bunjom, čišćenje pitara za smokvu i okoliša bunje.
Naš vodič kroz Modrave bio je Đenko Šandrić iz Betine, koji nam je ispričao širu priču o Modravama, maslinarstvu, drvenoj brodogradnji, te nas odveo do bunje koja pripada njegovoj obitelji. Drača se uslijed nekorištenja nastanila oko bunje, pa smo pomogli raskrčiti okoliš, a otkrili smo i zanimljiv detalj – suhozidni pitar za smokvu. Takvi pitari omogućavali su da stablo raste i usred gomile.
3 Volonterke Karin, Sonja i Manuela sa Đenkom kod smokve. U pozadini je bunja.
Akcija 2: Svladavanje tehnike suhozida kroz obnovu puteva na Mordavama i Prosici.
Glavni cilj cijele radionice je bio približiti polaznicima tehniku suhozidne gradnje kao praktičnu vještinu i rekreaciju. U tu svrhu u samo nekoliko dana obnovili smo više desetaka metara urušenih podzida uz puteve Modravskih maslinika.
4 Upoznavanje s kamenom
5 Sonja, Antonia i Manuela preslaguju zidić uz put kraj jezera.
6 I lokalne snage su se uključile u obnovu puta.
7 Grupna akcija kod odmorišta s klupicama
8 Škola u prirodi: etnolog Kale održao je kratko predavanje o bunjama, a naučeno smo odmah isprobali u praksi
9 Našim volonterima se na dvodnevnoj akciji pridružio i cijeli jedan školski razred iz Francuske, te smo uz vodstvo majstora Stojanova iz Draga (sjedi na zidu dolje desno) obnovili odmorište s klupicama uz put
Akcija 3: Obnova male bunje.
Mala bunja uz put služila je vjerojatno kao malo priručno spremište alata, u nju stane samo jedna osoba. Već dugo izvan uporabe, bila je sasvim zarasla i zaboravljena, dok ju nije ponovo otkrila Norma iz Parka. Odlučeno je da se bunja očisti, obnovi i prezentira, pa je nakon ove akcije dobila novu funkciju – odmorište uz put za sve posjetitelje Parka.
10 Bunja prije obnove – jedva se nazire urušeni svod (desno od ruksaka sa stvarima)
11 Za izgradnju bunje potreban je pločasti kamen, kojeg smo morali prikupiti i pripremiti prije gradnje
12 Obnova svoda – unutarnje kupole male bunje pod mentorstvom etnologa Jadrana Kale iz Šibenika (lijevo). Svaki kamen mora viriti preko ruba, ali ga istovremeno valja uravnotežiti kamenom na drugoj strani, i tako ukrug prema vrhu.
13 Mala bunja nakon obnove – vanjsko oblikovanje je napravljeno po konceptu majstora Stojanova iz Draga. Kako se u bunju prilazi odozdo iz polja, probijen je prilaz i uređena prilazna platforma. Vanjska kupola je oblikovana tako da se na nju može sjesti i odmoriti.
14 Zlatko u završnoj akciji „trimanja“ šikare oko prilaza bunji
15 Običaj je da majstor nakon završene bunje stane navrh kako bi dokazao njezinu čvrstoću, pa smo i mi tako sjeli na krov. (foto N. Fressel)
16 Volonteri (s desna na lijevo) Sonja, Antonia, Zlatko, Ivan, Karin i Manuela sa “instruktorom” Miranom kraj novo obnovljenog suhozida. Zlatko sjedi na masivnoj kamenoj ploči koju je bio poseban izazov namjestiti u funkciju klupice
17 Hvala svima koji su sudjelovali a posebno volonterima i vidimo se!
Suhozidni dani u Komiži
Zahvaljajući podršci Splitsko-dalmatinske županije, u studenome 2018. održana je četverodnevna suhozidna razmjena u Komiži. Domaćini Igor Mataić i Tonći Darlić (udruga Pomalo) su volonterima osigurali prijenos osnova umijeća gradnje suhozida. O razmjeni i suhozidima smo porazgovarali s domaćinima i sudionicima.
Video su izradili Vigor Vukotić i Maja Flajsig iz udruge Vizantrop.
Jedan od sudionika radionice, Fabio Gržinčić, prvostupnik elektrotehnike i informacijske tehnologije iz Klane, nam šalje svoj osvrt na provedeno vrijeme među komiškim suhozidima:
”Ovaj intenzivni, ali ugodni produženi vikend proveden u Komiži ostat će mi u sjećanju po mnogočemu lijepome.
Počevši od prvog dana, upoznavanja novih suhozidnih kolega, noćne vožnje trajektom, ugodnog dočeka od našeg domaćina Tončija i njegove familije, do prvog upoznavanja s Komižom i njenim živopisnim ljudima.
Zahvaljujući lijepom vremenu koje nas je dočekalo ujutro, u trenutku mi je postalo jasno zašto ljudi toliko vole Komižu. Smještena u jugozapadno orijentiranom zaljevu, pruža prekrasan pogled prema moru i Biševu, istovremeno pružajući osjećaj udobnosti i sigurnosti zakriljena obroncima. Svojom bezvremenom gradnjom, ljudima i načinom života daje osjećaj topline koji se danas rijetko sreće. Krhka, a opet toliko ukorijenjena, kao da je oduvijek tamo, i kao da će zauvijek biti.
Pješačenjem desetak minuta simpatičnim šumskim putom i dolaskom na Tončijeve novosagrađene terase s limunima, rogozima, avokadom, raznoraznim mediteranskim biljem…, javlja se isti osjećaj. To ne treba čuditi; s obzirom da ih je izgradio Igor, majstor zanata, uz pomoć Tončija. Obojica vrijedni ljudi, ljudi na koje Komiža utječe na takav način da nisu imali izbora nego napraviti nešto ovako lijepo, i time ju još više upotpuniti.
Nakon Igorovog uvoda u zidanje suhozida za one kojima je to bio prvi put, i divljenja krajoliku, krenuli smo kopati temelje i postavljati prvi red kamenja. Kao i obično, početak je težak. Čak malo obeshrabrujući, s obzirom da znaš da je cilj zid od metra i pol, dva visine, a u prvih sat vremena nismo niti prvi red postavili; međutim, kamen za kamenom, nekako se udubiš i zaboraviš na vrijeme. Netko slaže kamenja, netko nosi manja kamenja i šutu za ispunu, pa se zamijene, pa još malo… Zastaneš nakon sat, dva, pogledaš, i vidiš zid od pola metra! Onda još malo zidaš, i evo ga Tonči s marendom. Još dva tri sata zidanja i već smo se svi dobro uhodali, ali i začudili kako nam dobro ide. Vuče zidat dalje. Radni dan je jako brzo prošao. Onda ručak kod izvrsne kuharice i domaćice Jadranke, Tončijeve majke, pa večernje druženje s Komižanima.
Raspored je svaki dan bio isti, ali svaki dan naravno posve različit.
Zidanje na prekrasnoj lokaciji, ugodni ljudi i atmosfera, padanje pod teretom prikolice, prah u kosi, lagani povjetarac i grijanje sunca, smijeh, zadovoljstvo kada kamen ‘legne od prve’, orada na gradele i komiška pogača, komiške priče, pogled u daljinu…
Nismo se niti okrenuli, prošlo je 4 dana. Zid nije bio gotov do vrha, ali zadovoljstvo napravljenim je bilo sveprisutno. Svi smo nešto naučili o podzidima i stekli dodatne sigurnosti u sebe za daljnje zidanje. Obogaćeni, krenuli smo doma, znajući da se želimo jednog dana vratiti, makar provjeriti ako nam zid još stoji.
Hvala Tončiju, Igoru, kolegama, Jadranki, Čedotu, udruzi Dragodid, Komiži i svima koji su omogućili ovo volontiranje.”
Zahvaljajući podršci Splitsko-dalmatinske županije, u studenome 2018. održana je četverodnevna suhozidna razmjena u Komiži. Domaćini Igor Mataić i Tonći Darlić (udruga Pomalo) su volonterima osigurali prijenos osnova umijeća gradnje suhozida. O razmjeni i suhozidima smo porazgovarali s domaćinima i sudionicima. Video su izradili Vigor Vukotić i Maja Flajsig iz udruge Vizantrop. Jedan od sudionika radionice, […]
Read More »