dragodid.org

Projekt Dragodid je inicijativa fokusirana na proučavanje i primjenu tehnika, materijala i struktura predajnog (narodnog, tradicijskog) graditeljstva na našem kršu. Ishodište projekta je selo Dragodid na otoku Visu, a glavne aktivnosti su organizacija suhozidnih graditeljskih radionica i popularizacija suhozidne tehnike gradnje.

Project Dragodid is the initiative mainly focussed on vernacular architecture, specifically dry-stone and other materials and building techniques in Croatian rural karst (which are similar or the same throughout the Mediterranean). Project started in Dragodid, which is a small seasonally inhabited village on Vis Island, as an international arhitecture students’ workshop during which the roof for a small auxiliary object in the village was rebuilt.
Since 2010 the activities have spread along the Eastern Adriatic coast and on the Internet with partners from civil society, local authorities and nature and heritage protection bodies.  Many dry-stone objects have been rebuilt and two brochures on building techniques have been published. The project was awarded  European Union Cultural Heritage Prize – Europa Nostra Award 2011.

Watch the video of the presentation and a short documentary film given at The Best in Heritage conference 2012 (in English, 25 min).

dragodid_kuca-2

barba Andrija Suić (1926-2007)

dimi Igor Dmitrović Dimi (1976-2007)

fran4 Zoran Franičević (1957-2008)

DRAGODID VILLAGE

Dragodid is a village consisting of only a few houses in the northwest part of the island of Vis, about a fifty minutes’ walk from town Komiža. There is no electricity or running water in Dragodid.

The village is founded by farmers’ family Suić at the beginning of the 19 century. The village grew with the family since the second half of the 20 century when it was abandoned. Nevertheless, it’s still occasionally inhabited: some parts of vineyard are still being cultivated by Suić family and other heirs living in Komiža, and rosemary is still seasonally harvested in the hills nearby. From time to time, hikers from Komiža climb up to Dragodid for a lunch, bowling and to watch rare Eleonora’s Falcon (Falco eleonorae).

Despite some slight but interesting specifics in architecture and organisation, Dragodid’s stone houses and minimal life commodity make it similar to hundreds of villages all along Croatian coast and islands. Most of these villages, as well as Dragodid, were suddenly deserted during the fifties of the 20 century, but today they coming to live again because of tourism.

Since 2002., construction activities came alive in Dragodid, thanks to the cooperation of Andrija Suić (78), one of the sporadic inhabitants of the village with a group of young architects, historians etc., who, from time to time, hold construction workshops in Dragodid.

In this period, few smaller objects in the village were reconstructed in the traditional way, using materials – stone and pine timber – found around the site. Small wind/sun energy system was installed.  The result of theoretical research was a study, which contains the structural analysis of the village and gives basic instructions of how to build a stone house in the traditional way. Furthermore, the study analyses needs and possibilities of the village renewal: who are the village owners and rest of the people who spend their time there, what do they do in Dragodid, what is happening on the renewal plan and what is the legal frame of possible operations on the village. Part of the study regarding traditional building technique was published separately as a handbook, which triggered the Dragodid.org project.

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

8 Comments

  1. kravosas
    Posted October 24, 2009 at 12:36 | Permalink

    Ovdje treba bit spomenut i Marin Gazde, naš borac iz Splita, kojeg također više nema. Možete ga vidjeti na slikama iz 2005. kako gradi krov sa Andrijom. Laka ti zemlja Gazde!

  2. Posted March 24, 2010 at 10:40 | Permalink

    Evo je i Burko partija, dragodidski indijanac.. pokoj mu duši.

  3. kravosas
    Posted March 24, 2010 at 14:57 | Permalink

    evo u cast burku premijerno objavljujemu jednu dimijevu pjesmu

    pjesma je napisana dok su obojica bili u policijskoj postaji u visu

  4. kravosas
    Posted May 23, 2010 at 20:36 | Permalink

    evo jedna TV reportaza od karmen sore iz emisije MORE
    sa pokojnim zokijem franicevicem

  5. kravosas
    Posted May 23, 2010 at 20:42 | Permalink

    evo film marnela tomica “spasavaj se ko moze” snimljen kasno jedne noci u dragodidu

    Spašavaj se ko može from Marnel Tomić on Vimeo.

  6. Marko Pavković
    Posted February 12, 2014 at 22:46 | Permalink

    Poštovani, već dugo na vašem portalu nema novih članaka što je i razumljivo, ta zimsko doba je…
    Zato bi vam preporučio članak u Vijencu (broj 520, 6. veljače 2014.)

    http://www.matica.hr/vijenac/520/Velebit%20je%20raseljen%20pred%20na%C5%A1im%20o%C4%8Dima/

    u kojem je predstavljena gospođa Ana Lemić i njezina nedavno objavljena knjiga “Sela i stanovi na Velebitu – svjedočanstva života od nastanka do nestanka” .

    Svako dobro i mnogo novih i popravljenih starih kamenih zidova vam želim!

  7. kravosas
    Posted February 13, 2014 at 06:32 | Permalink

    @ Marko Pavković
    Hvala na linku i na željama! Nismo znali za ovu knjigu! Kad smo kod teme Velebita, nedavno smo našli jedan separat Šumarskog lista u povodu godišnjice inspektorata šuma u Senju tragom kojeg se može doći do zanimljivih podataka i starijih izvještaja o uređenju šuma i gradnji suhozidnih ograda oko branjevina na morskoj padini Velebita na potezu od Povila do Svete Magdalene.

    http://sumlist.sumari.hr/200313.pdf

    Recimo dr.sc.Vice Ivančević u prvom članku spominje uz ostale brojke i 260 km izgrađenih suhozida.

    Lijepi pozdrav!
    Filip Šrajer

  8. Posted October 10, 2015 at 22:58 | Permalink

    Lijep pozdrav ekipi, mnogo uspjeha u radu, otkrila sam vas na facebooku, kod Vanke Petković, a svijet je zaista mali, gospođa je meni strina po zakonu, jer je svekar bio iz Vrpolja kod Šibenika, dakle Krka, Faust Vrančić, a Udruga Dragodid ….. Komiža odakle je moj pokojni tata, nakon Dragodida, tu je Kumpris, zatim Oključina di je išao u školu.

One Trackback

  1. By Croatia’s dry stone walls demystified on August 28, 2012 at 23:35

    […] heritage, a organisation &#959f immature architects &#1072n&#1281 historians founded th&#1077 Dragodid.org plan &#1110n th&#1077 t&#1110n&#1091 encampment &#959f Dragodid &#959n Vis. W&#1110th th&#1077 […]

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

Pridružite se radionici u Dragodidu – Komiža

U Petak 21.7. s početkom u 9:15 održati će se kratka trosatna radionica suhozidne gradnje u Dragodidu iznad Komiže.

Prijevoz do Dragodida iz Komiže je organiziran od strane kolega iz Alternature, a okupljanje je u 8:30 sati na autobusnoj stanici Komiža. Molimo sve zainteresirane da svoj dolazak najave na broj mobitela 092 165 2392 te koordiniraju svoj dolazak sa našim članovima na terenu.

DGD oglas 2017_ispunjeno

U Petak 21.7. s početkom u 9:15 održati će se kratka trosatna radionica suhozidne gradnje u Dragodidu iznad Komiže. Prijevoz do Dragodida iz Komiže je organiziran od strane kolega iz Alternature, a okupljanje je u 8:30 sati na autobusnoj stanici Komiža. Molimo sve zainteresirane da svoj dolazak najave na broj mobitela 092 165 2392 te […]

Read More »

 atts
0

Program Petrebišća 2017

Ponosno vam predstavljamo program suhozidne radionice Petrebišća 2017, koja će se održati od 29.7 do 6.8. u Parku prirode Učka.

Program je koncipiran po tematskim cjelinama koje obuhvaćaju osnove i napredne tehnike zidanja u suho, obnovu slamnatog krova i skupljanje kamenih ploča iz malog kamenoloma.

Praktični dio popratit će cijeli niz stručnih predavanja:

Sanja Lončar – Odnos pučkog graditeljstva i moderne arhitekture

Nevena Kereša – reVillage – budućnost ruralne arhitekture na jadranskoj obali

Filip Šrajer – suhozidna gradnja i krajolici

Grga Frangeš – Učka i Petrebišća – pregled tradicijskih oblika

Ljubo de Karina – Osnove kiparstva u kamenu

Anita Trojanović – Suhozidna baština Konavala

Vilma Stopfer – Suhozid kao spomenik

Tanja Kremenić – Revitalizacija otoka Cresa na temelju baštine i demokratskog dijaloga između nositelja

Alen Cikada – Prirodna Jama, zanemareni izvor života na kršu

Magdalena Janeš, Ana Terlević – Suhozidna flora, primjeri Dugog otoka

Iva Šoštarić – Oživljenje zidova, ptičja perspektiva

 

PLAKAT PTB 2017-01

Ponosno vam predstavljamo program suhozidne radionice Petrebišća 2017, koja će se održati od 29.7 do 6.8. u Parku prirode Učka. Program je koncipiran po tematskim cjelinama koje obuhvaćaju osnove i napredne tehnike zidanja u suho, obnovu slamnatog krova i skupljanje kamenih ploča iz malog kamenoloma. Praktični dio popratit će cijeli niz stručnih predavanja: Sanja Lončar […]

Read More »

 atts
0

Radionica ”Olipski suhozidi”

Od 9. od 11. kolovoza 2017. udruga SOL u suradnji s nama održat će radionicu ”Olipski suhozidi”.

Screenshot_1
Tijekom tri dana ove olipske radionice, sudionici će naučiti osnove umijeća suhozidne gradnje, obnoviti porušene suhozide i sagraditi nove. Po završetku će dobiti potvrdu o sudjelovanju. Radionica se provodi kao građanska akcija financirana putem Zaklade Kajo Dadić, programa ”Naš doprinos zajednici”.

Voditelji radionice su članovi udruge Dragodid. Radionica je besplatna, osigurano je osvježenje i zaštitna oprema za sve sudionike. Za dodatne informacije možete kontaktirati Denisa Klevu, predsjednika Udruge SOL na 092/110 7255 i denis@udruga-sol.hr

Plakat

Od 9. od 11. kolovoza 2017. udruga SOL u suradnji s nama održat će radionicu ”Olipski suhozidi”. Tijekom tri dana ove olipske radionice, sudionici će naučiti osnove umijeća suhozidne gradnje, obnoviti porušene suhozide i sagraditi nove. Po završetku će dobiti potvrdu o sudjelovanju. Radionica se provodi kao građanska akcija financirana putem Zaklade Kajo Dadić, programa ”Naš […]

Read More »

 atts
0

Vremeplov: Levando povišću pritrujena

Ususret devetom Festivalu levande koji se ove godine održava 30. lipnja i 1. srpnja, objavljujemo izvještaj s prošlogodišnje fešte od lavande.

Tekst i foto: Mario Švencbir

Festival Levande, osmi put zaredom, u Velom Grablju i ove je godine bio spektakl koji zaslužuje svoj vatromet. Objektivno je teško sabrati dojmove (kao i dosad) tako da slijedi subjektivni tekst.

image1

Velo Grablje, mjesto gdje se održava Festival Levande osmi put zaredom (što Grande voli istaknuti), je ponovno istaklo svoju povijest kroz seriju događaja obgrljenima mirisima predivnog ljubičasto plavog klasičastog cvijeta koji je samom mjestu a i svijetu donio toliko dragoga. Pri povratku u Zg, u trajektu su me neki Britanci, malo zrelije dobi, priupitali koja je to ozbiljna knjiga koju čitam. Bila je to knjiga Otok Hvar – Velo Grablje ljudi i događaji u 20. Stoljeću (knjiga druga). Kad sam im objasnio da je ta knjiga bila predstavljena na Festivalu Levande ostavio sam ih zbunjene sa novim pitanjem; Aha, znači Festival nije samo za turiste?

Da ljudi, Festival nije samo za turiste…

image2

Festival je svojevrsni spomenik kulturi koja nanovo otvori oči i udahne zrak u svoje podmaklo tijelo i otvori svoja vrata novim ljudima i podsjeti one starije generacije na ‘gušte proizašle iz teške rabote‘. Lani je Festival proširio svoj obuhvat a u tom je smjeru išao i ove godine. Medijski popraćeno otvaranje tradicionalnom žetvom i radionicom suhozida koliko god se puta desilo, neće postati klišej. Ako ne zbog aktivnosti, onda zbog lokaliteta, vrućine, miljun pčela i leptira i domaćih ljudi koji jednostavno ne staju u htijenju da upoznaju goste sa svojim običajima i tradicijom. Ala gušta rekli bi, zvuk srpova, kres kamena, blještanje mora u daljini, čežnja za ničim… Jednostavno fantazija. Da se razumijemo, činjenica da otvaranje radovima u poju traje ‘samo’ dva sata ide u prilog ovakvom dojmu. Usputni suhozid nije bio spektakl kao lani ali je svakako plijenio pažnju gostiju otvaranja. Obnovio se koji dužni metar gomile doslovno par la finta.

image3 image4 image5 image6

Nakon otvaranja tradicionalnom žetvom i usputnim suhozidima te već ustaljenim zahtjevima za intervju krenulo se u Grablje.

Novost je ove godine konačno stavljanje stare uljare u pogon, koja je dekorirana etno zbirkom tradicionalnih oruđa, alata i inih pribora za život kakav se nekad živio. Osim etno zbirke, zidove uljare su krasile slike Marina Ribarića. Posebna čar uljare je u tome što je izuzetno hladna tako da preporučam svakome dogodine da svako malo prošeće dolje i zagušta u izložbi i osvježenju.

image7

Ove je godine festivalski program bio prisilno izmijenjen ‘zahvaljujući’ prolasku hrvatske nogometne reprezentacije u 16-inu finala europskog nogometnog prvenstva. Tako da se sve (nažalost) podredilo tome, naime otkazana je projekcija filma a i nastup Sexymotherfuckersa je odgođen za poslije utakmice, koja je nažalost ušla u produžetke i kobno završila za našu reprezentaciju što se naravno odrazilo i na samu posjećenost i doživljaj koncerta.

Evo, kako već treću godinu zaredom pišem izvještaj i nikad ne napišem što se sve zbivalo, ali znam jednog koji sve napiše (vidi link), valjda vam je jasno da se festival levande ne propušta…

Ak zovu Laura il Grande na festival levande,
ima inćuna i bevande
Konoba na dola, kod živke a i z one bande
Naravno da stižem gledat Vis i Paklenjake sa verande

Moraš žeti, moraš žeti, levanda će požutjeti
sunce prži, pakleno je, di si levando volim te!!!

Ususret devetom Festivalu levande koji se ove godine održava 30. lipnja i 1. srpnja, objavljujemo izvještaj s prošlogodišnje fešte od lavande. Tekst i foto: Mario Švencbir Festival Levande, osmi put zaredom, u Velom Grablju i ove je godine bio spektakl koji zaslužuje svoj vatromet. Objektivno je teško sabrati dojmove (kao i dosad) tako da slijedi […]

Read More »

 atts
0

Mnogo razloga za suhozidanje u Milni

Tekst: Julia Bakota
Foto: Luka Barković

Radionica izrade spiralnog puta, Gea viva, Milna, Brač / 12. i 13. svibnja 2017.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Četvrtu godinu zaredom jedan suhozidni vikend proveli smo u bračkom eko centru i kampu Gea viva kojeg vodi istoimena udruga. 4 godina, 8 radnih dana. ”Kod Sabine” se već osjećamo kao doma, a svaki nas put dočeka s novim upgradeom – najfriškiji je mala energetski učinkovita drvena kućica s izolacijom od slame koju je sagradila uz pomoć volontera. Nismo mogli odoljeti, ogrebali smo se za krevete u kućici pa smo u Gea vivi prvi put spavali s krovom, umjesto šatorskog krila, nad glavom.

Kamp je smješten u masliniku, 20-ak minuta pješice od centra Milne i pun je kamena i suhozida: postoji jedna nedavno obnovljena bunja, ostatak vapnenice, spremište, mnoštvo manjih terasa i zidova, klupa, stepenica a krasi ga i kameni auditorij.

Imali smo zadatak uzidati spiralni put u gomili koji će voditi do malog suhozidnog vidikovca s kojeg puca pogled na more. Usput smo popravili nekoliko manjih terasa.

Najugodnije ovogodišnje iznenađenje je bio rekordni broj sudionika radionice i još zanimljivije, njihova motivacija za sudjelovanje i različite životne priče. Od entuzijastičnih učenika i učenica OŠ Milna koje smo od kamena jedva odvojili; splitskih studenata arhitekture željnih stvaranja nečeg konkretnog; mladih Europljana koji putuju volontirajući u namjeri da ostave što manji ekološki otisak; umirovljenih engleskih bračnih parova koji su kupili ili iznajmili imanje na Braču i žele naučiti što napraviti sa razrušenim suhozidima; znatiželjnih lokalaca i skoro-lokalaca koji žele naučiti suhozidati; građevinskih radnika na pauzi; do turista koji žele aktivnije i smislenije provesti odmor u Hrvatskoj.

Već smo isplanirali i akciju dogodine, pa se nadamo još šarenijoj ekipi! Kako je bilo i što smo sve napravili pogledajte u fotogaleriji: Gea Viva 2017_Fotogalerija

Tekst: Julia Bakota Foto: Luka Barković Radionica izrade spiralnog puta, Gea viva, Milna, Brač / 12. i 13. svibnja 2017. Četvrtu godinu zaredom jedan suhozidni vikend proveli smo u bračkom eko centru i kampu Gea viva kojeg vodi istoimena udruga. 4 godina, 8 radnih dana. ”Kod Sabine” se već osjećamo kao doma, a svaki nas put […]

Read More »