Tekst i foto: Mario Zaccaria
http://blogodneverina.blog.hr/2015/05/1631946935/43godine-od-zastite-bakarskih-prezida.html
Prostor K.O Praputnjak.
Ako vas slučaj navede da otvorite web tražilicu Registra kulturnih dobara pri Ministarstvu kulture RH i utipkate “Praputnjak” u mjestu slobodne pretrage, prikazat će vam se tri registrirane povijesne cijeline koje je opisala tadašnja etnologinja pri Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture koji je dijelovao na području od Pule do Paga (danas Konzervatorski odjel u Rijeci), gđa Beata Gotthardi-Pavlovsky.
Bakarski prezidi su najstarija etnografska zona zaštićena u Hrvatskoj i šire što se tiče ovog dijela jugoistočne Europe.
Opis dobra
Prema usmenoj predaji oblikovanje današnje etno-zone bakarskih prezida započelo je u drugoj polovici 18. stoljeća, na poticaj carice Marije Terezije, kada kmetovi, uglavnom s područja Praputnjaka, marnim radom započinju pretvarati strme nadmorske krčevine i pustare u vinogradarska zemljišta, kultivirajući obrise istog krajolika.
Taj oblik privređivanja zadržao se do pred polovicu prošloga stoljeća. 2001. godine kulturno-prosvjetna udruga Praputnjak [sada PZ Dočina] započela je s revitalizacijom zone bakarskih prezida dobivši zemljište od vlasnika Praputnjaraca na petnaest-godišnje korištenje, te potpomognuta financijskim sredstvima Primorko-goranske Županije i Grada Bakra.
Etnologinja Beata Gotthardi-Pavlovsky davne je 1972. g. zaštitila Bakarske prezide, te je prošlog utorka (26.5) upriličena neslužbena komemoracija toga događaja na poticaj profesora kulturnog krajolika i kustosa Etnografskog odjela pri Gradskom muzeju u Šibeniku Jadrana Kale.
Gđa Beata uslikana pored nedavno obnovljenih Takala koje je pomogla onomad zaštiti pružajući pravnu podlogu.
Pozivu su se odazvali zadrugari iz Dolčine, prestavnik Dragodida (moja malenkost) i još je samo nedostajala pročelnica Konzervatorskog odjela u Rijeci, Biserka Dumbović-Bilušić, koja nije mogla doći radi ranije preuzetih obaveza.
Gđa Beata i njen suvremenik gospodin dr.sc. Anton Zaharija, autor knjige o Praputnjaku. Iako je ispalo da su se tada razdvojili u nesuglasici ovo je bila prilika da se pomire. Iako slabo pokretna gđa Beata je nevjerovatno lucidna i sjeća se svega.
Jučer je proslavila 90. rođendan.
Vrijeme je poteklo u zanimljivom objašnjavanju u kojim je prilikama radila i u kakvim je okolnostima registrirala prvu etnografsku zonu. Bilo je riječi kako se bojala preuzeti odgovornost za svaki slučaj da se prezidi uruše i padnu na magistralu jer su već tada bili napušteni i prekriveni makijom.
Rekla nam je kako je bila jedina etnologinja na potezu od Istre, Kvarnera s otocima do Paga i kako im je dana “djevičanska zemlja” na istraživanje i registriranje što me pomalo podsjetilo na pokojnog Branka Fučića koji je isto tako nakon Drugog svjetskog rata izabran da popiše svu kulturnu baštinu na području Istre.
Posao iz snova je proučavati vlastito podneblje.
Razgovor i prisjećanje smo nastavili na školskom brodu Vila Velebita Srednje pomorske škole u Bakru gdje su nas počastili napolitankama, kavom i biskom.
Kako se nekad obrađivalo prezide… .
Jedna čoporativna.
I jedna prije rastanka.
Ako netko želi produbiti materiju ima sjajan intervju koji je provela Tanja Bukovčan na Hrčku.
Planet Brusnik
Piše: Ana Burić
Foto: Vis Archipelago Unesco Global Geopark, Alternatura, Ana Burić
Početkom listopada sudjelovali smo kao partneri na projektu “Planet Brusnik” organiziran od strane Vis Archipelago Unesco Global Geoparka, te financiran preko natječaja za Financiranje projekata/programa/aktivnosti iz područja kulture i društvenih događanja u 2022. godini Splitsko dalmatinske županije – Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, tehničku kulturu i sport.
Cilj projekta bio je promocija I očuvanje, te upoznavanje ljudi s geološkom, prirodnom, kulturnom I povijesnom baštinom crnog bisera Viškog arhipelaga, malenog otočića Brusnika smještenog 13 nautičkih milja (oko 23,5 km) jugozapadno od Komiže. Brusnik je otok veličine svega 0,049 m2, no prepun specifičnih karakteristika koji ga čine jedinstvenim. Naime, Brusnik (kao i Jabuka) građen je od subvulkanskog dijabaza (od kojeg se izrađuju brusevi za oštrenje noževa, odakle potiče i samo ime) nastalog kristalizacijom magme pred više od 150 milijuna godina na putu iz dubokog magmatskog centra prema površini Zemlje. Ono što ga dodatno čini zanimljivim je činjenica da je Brusnik otok koji konstantno „raste“ tj. izdiže se čemu svjedoče konglomerati od oblutaka s paleo-žala smješteni na samom vrhu otoka.
Unatoč izrazito nepristupačnom položaju uzrokovanim izloženosti snažnim južim i zapadnim vjetrovima i surovim vremenskim uvjetima, no zahvaljujući bogatom morskom dnu, kroz povijest Brusnik je odigrao bitnu ulogu u razvoju ribarstava i maritimne kulture te predstavlja jedinstveni spomenik ribarske arhitekture. Na otoku se, uz ribarske nastambe na samom žalu koje su služile za soljenje riba i zaklon ribarima, nalaze i prirodni bazeni ograđeni također suhozidnom tehnikom magmatskim stijenama, koji su služili za čuvanje ulovljenih jastoga, tzv jastožere. Jastožere su smještene u samom centru otoka, u klancu s depresijom ispunjenom morskom vodom.
Program je bio osmišljen kao dvodnevna radionica obnove suhozidnih struktura ribarskih nastambi građenih od valutica dijabaze raznih veličina koje čine Brusničko žalo. Upravo zbog morfološke specifičnosti i izloženosti vremenskim prilikama i neprilikama, zbog jake tramontane prvi dan radionice bili smo primorani promijeniti raspored te je planirani program održan u prostorijama Geoparka u Komiži. Geolog Geoparka Filip Prelec održao je uvodno predavanje prijavljenim sudionicima o geološkoj povijesti samog otoka začinjeno brojnim zanimljivostima i činjenicama. Alen Čikada predstavnik Kallokve i član Dragodida održao je predavanje o krškim lokvama i njihovim obnovama, dok je Ana Burić, također iz Dragodida, održala predavanje o suhozidnoj baštini i samoj Udruzi.
Drugi dan radionice vrijeme nas je poslužilo pa smo rano ujutro isplovili s komiške rive, te se uputili put Brusnika.
Broj prijavljenih sudionika premašio je prvotna očekivanja pa je put do lokacije bio organiziran s dva jako različita plovila, kako izgledom, brzinom, tako i doživljajem, tradicionalnom gajetom falkušom, te gliserom.
Kao organizatori bili smo dio brzog tima koji je do Brusnika stigao gliserom za nepunih 45 min. Čekajući ostatak obišili smo i istražili otok, te definirali točnu lokaciju planirane obnove.
Nakon što je ostatak doplovio falkušom krenulo je upoznavanje s lokalitetom i samo zidanje. Jedno jako zanimljivo suhozidanje, pogotovo za ovaj dio Jadrana koji je većinski građen od vapnenca i dolomita. Naime, magmatsko porijeklo, te stalni utjecaj mora i vjetra oblikovao je stijene u izrazito teške, predivne, masivne oblutke u svim nijansama sive boje.
Lokalitet koji smo obnavljali nalazi se na plaži na sjeverozapadnoj strani otoka okrenutoj prema Svetom Andriji. Na obje strane plaže (SI i JZ) nalazile su se suhozidine strukture koje su ribari gradili kao nastambe za višednevni boravak dok su tu boravili zbog pučinskog ribolova. Nastambe su bile nepravilnih formi, sa zidovima građenim suhozidnom tehnikom od oblutaka dijabaze sa samog žala, pokrivene borovom građom sa susjednog Svetog Andrije. Strukture na sjevroistočnoj strani plaže, zahvaljujući boljoj poziciji u odnosu na snažne vjetrove ostale su bolje sačuvane, a nama su poslužile kao referentni primjer za obnovu nastambi na zapadnoj strani vale gdje su od originalnih struktura ostale samo naznake.
Iako su osnove zdanja ipak jednake, zidanje ovakvim kamenom zbog svog oblika, težine pokazalo se kao vrlo specifično i interesantno iskustvo.
Petnaestak volontera s dva voditelja u cca 3 sata savladalo je navedene tehnike i obnovilo je zamišljeni obim. Zadovoljni obavljenim radom okrijepili smo se, pokupili naš i zatečen otpad, pozdravili se s endemskim crnim guštericama, te napustili otok ostavivši obnovljene ribarske nastambe na milost i nemilost nemilosrdnim vremenskim prilikama na otvorenom moru.
Na povratku za Komižu ekipe su se zamijenile u brodovima kako bi svi imali priliku doživjeti iskustvo plovidbe na jednoj od šest novoizgrađenih replika falkuš e-jedinstvenog modela drvene gajete tradicionalne za Komižu koju su ribari razvili prilagodivši je uvjetima ribolova i navigacije na najudaljenijim rutama (više o falkuši: https://www.gajetafalkusa.com/hr/, http://ars-halieutica.hr/).
I za kraj, jedreći nazad, s Brusnikom i sutonom u pozadini, imali smo priliku saznati mnoge zanimljivost o povijesti i maritimnoj baštini Komiže, povijesti i razvoju falkuše, njenoj veličini i važnosti od strane kapetana Pina Vojković.
Put do lokacije tradicionalnom gajetom s jednog pučinskog otoka na još manji otok vulkanskog porijekla, suhozidanje magmatskim stijenama, gotovo svi volonteri iz različitih zemalja, činjenice su koje su ovu radionicu učinili vrlo egzotičnom i nadamo se sličnim akcijama u budućnosti.
Piše: Ana Burić Foto: Vis Archipelago Unesco Global Geopark, Alternatura, Ana Burić Početkom listopada sudjelovali smo kao partneri na projektu “Planet Brusnik” organiziran od strane Vis Archipelago Unesco Global Geoparka, te financiran preko natječaja za Financiranje projekata/programa/aktivnosti iz područja kulture i društvenih događanja u 2022. godini Splitsko dalmatinske županije – Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, […]
Read More »