Tekst i foto: Filip Bubalo
Ne tako davno, podbiokovsko misto Drašnice sa svojih oko tisuću stanovnika živjelo je svojim katkad zaista teškom životom, no u nekakvom nepisanom zajedništvu u borbi sa kršom koji ga je okruživao sa svih strana. Obradive zemlje bilo je premalo, usta što traže hranu previše, situacija ništa bolja ili gora nego u većini mjesta lociranih iznad današnje magistralne ceste, čiji začeci katkad vuku svoje korijene od neolitika, preko Ilira i Rimljana (ostaci tumula i rimskih vila), preko Hrvata, ali i Morlaka kako je stanovnike dalmatinske zagore Alberto Fortis prozvao dok je u 18. st. prolazio Dalmacijom u osvit jednog novog doba.
Tradicijski način života, a naročito arhitektura preživjeli su stoljeća sve do nesretnog 20. st., a u slučaju Drašnica točno se zna i vrijeme početka kraja. Bilo je to 1962. godine kada je veliki potres potjerao ljude na more, te od nekadašnjih malih ribarskih potleušica (uključujući i suhozidne mandraće) metastazirao u današnje “nove“ Drašnice sa nekih 300 stalnih stanovnika i posve drugačijom organizacijom i ekonomijom života.
Preostali volti uzmorskih Drašnica
Kao opipljiva, ali i duhovna veza novog uzmorskog naselja sa onim starim, sada zaraslim i devastiranim, stara je kamenom popločana staza koja skoro sa morske razine vijuga ne samo do izvornih Drašnica, već i prema prijevoju Kline (571 m), gdje nastavlja prema unutrašnjosti Dalmacije i nekadašnjim trgovačkim žilama pomoću kojih je primorje bilo povezano sa zaleđem, s kojim je trgovalo, živjelo ali i ratovalo. O dataciji, upotrebi ove kamene “kucavice” najlakše je špekulirati, no ono što je sigurno, jest znanje i vještina kojim je oblikovana i uklopljena u ovaj krajolik, sa obližnjim podzidima, suhozidima i kanalima kojim se voda slivala s planine.
Detalji sa staze i podzidi s drenažom uz staru cestu prema Podgori
Upravo želeći na neki način revitalizirati ovu zapuštenu stazu, inicijator radionice Krešimir Urlić kao zaposlenik općine Podgora, inače akademski slikar školovan u Veneciji, sa sredstvima općine uz pomoć udruge Dragodid organizirao je prošlog vikenda (12. i 11. listopada) suhozidnu radionicu s ciljem obnove dijela urušenih suhozida uz put.
Prije….
Poslije…
Nikad nećemo saznati, da li je berba maslina, odnosno onoga što je ostalo na stablima, bila pravi razlog slabog odaziva mještana na radionicu, no i uz ono malo ljudi, među kojima arheolog Igor Hrstić, predsjednica LAG-a Brač Dijana Ščepanović te “vinar“ Juraj Glučina, željnih obnove svoje djedovine, uspjelo se s naumom, te je kanal uz put oslobođen materijala, a suhozid uz put je podignut. Da nije mala stvar za prvu suhozidnu radionicu u Drašnicama vidi i s nekoliko stotina metara visokog prijevoja Kline.
Pogled sa prijevoja Kline na obnovljeni dio puta. Desno: Dio Drašnica poznatiji kao Vinice (nekadašnji vinogradi)
Tko ne vjeruje fotografijama, preporučavamo da otputuje do Drašnica, te prođe ovu kamenu stazu, koja bi sada i u ovakvom stanju definitivno bila stanica na nekoj od europskih suhozidnih ruta. Consell de Mallorca (razvojna agencija sa Mallorce) koja vodi ERA (Europski Kulturni Almanah) projekt revitalizacije ruralnih područja Europe, uputila je našoj udruzi prije nekoliko mjeseci poziv za partnerstvo na kreiranju jedne transnacionalne suhozidne rute. No u Hrvatskoj Gospodarskoj Komori, koja po sili zakona vodi projekte kulturnih ruta (Ministarstvo kulture je samo koordinator), odlučili su u potpunosti ignorirati ovakvu ideju koja bi hrvatsku suhozidnu baštinu definitivno potvrdila kao jednu od značajnijih u europskom kulturnom krugu.
Lijevo: uzidani put prema prijevoju Kline. Desno: obzidane pećine u kojima se narod skrivao od turske najezde
Ostaci nekadašnje “carinarnice”
Ovako, uz neizvjesnu ekonomsku, političku pa čak i meteorološku sliku Hrvatske, sasvim je izvjesno prognozirati kakva budućnost čeka ove iznimne podsjetnike da ljudi nekada jednostavno nisu imali izbora, ali da su sve radili s mjerom i u skladu s prostorom koji ga je okruživao. Danas, uz silne mogućnosi izbora, mi biramo ono najgore – zaborav. Pitanje je da li uopće zaslužujemo biti baštinici jednog takvog truda?
Planet Brusnik
Piše: Ana Burić
Foto: Vis Archipelago Unesco Global Geopark, Alternatura, Ana Burić
Početkom listopada sudjelovali smo kao partneri na projektu “Planet Brusnik” organiziran od strane Vis Archipelago Unesco Global Geoparka, te financiran preko natječaja za Financiranje projekata/programa/aktivnosti iz područja kulture i društvenih događanja u 2022. godini Splitsko dalmatinske županije – Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, tehničku kulturu i sport.
Cilj projekta bio je promocija I očuvanje, te upoznavanje ljudi s geološkom, prirodnom, kulturnom I povijesnom baštinom crnog bisera Viškog arhipelaga, malenog otočića Brusnika smještenog 13 nautičkih milja (oko 23,5 km) jugozapadno od Komiže. Brusnik je otok veličine svega 0,049 m2, no prepun specifičnih karakteristika koji ga čine jedinstvenim. Naime, Brusnik (kao i Jabuka) građen je od subvulkanskog dijabaza (od kojeg se izrađuju brusevi za oštrenje noževa, odakle potiče i samo ime) nastalog kristalizacijom magme pred više od 150 milijuna godina na putu iz dubokog magmatskog centra prema površini Zemlje. Ono što ga dodatno čini zanimljivim je činjenica da je Brusnik otok koji konstantno „raste“ tj. izdiže se čemu svjedoče konglomerati od oblutaka s paleo-žala smješteni na samom vrhu otoka.
Unatoč izrazito nepristupačnom položaju uzrokovanim izloženosti snažnim južim i zapadnim vjetrovima i surovim vremenskim uvjetima, no zahvaljujući bogatom morskom dnu, kroz povijest Brusnik je odigrao bitnu ulogu u razvoju ribarstava i maritimne kulture te predstavlja jedinstveni spomenik ribarske arhitekture. Na otoku se, uz ribarske nastambe na samom žalu koje su služile za soljenje riba i zaklon ribarima, nalaze i prirodni bazeni ograđeni također suhozidnom tehnikom magmatskim stijenama, koji su služili za čuvanje ulovljenih jastoga, tzv jastožere. Jastožere su smještene u samom centru otoka, u klancu s depresijom ispunjenom morskom vodom.
Program je bio osmišljen kao dvodnevna radionica obnove suhozidnih struktura ribarskih nastambi građenih od valutica dijabaze raznih veličina koje čine Brusničko žalo. Upravo zbog morfološke specifičnosti i izloženosti vremenskim prilikama i neprilikama, zbog jake tramontane prvi dan radionice bili smo primorani promijeniti raspored te je planirani program održan u prostorijama Geoparka u Komiži. Geolog Geoparka Filip Prelec održao je uvodno predavanje prijavljenim sudionicima o geološkoj povijesti samog otoka začinjeno brojnim zanimljivostima i činjenicama. Alen Čikada predstavnik Kallokve i član Dragodida održao je predavanje o krškim lokvama i njihovim obnovama, dok je Ana Burić, također iz Dragodida, održala predavanje o suhozidnoj baštini i samoj Udruzi.
Drugi dan radionice vrijeme nas je poslužilo pa smo rano ujutro isplovili s komiške rive, te se uputili put Brusnika.
Broj prijavljenih sudionika premašio je prvotna očekivanja pa je put do lokacije bio organiziran s dva jako različita plovila, kako izgledom, brzinom, tako i doživljajem, tradicionalnom gajetom falkušom, te gliserom.
Kao organizatori bili smo dio brzog tima koji je do Brusnika stigao gliserom za nepunih 45 min. Čekajući ostatak obišili smo i istražili otok, te definirali točnu lokaciju planirane obnove.
Nakon što je ostatak doplovio falkušom krenulo je upoznavanje s lokalitetom i samo zidanje. Jedno jako zanimljivo suhozidanje, pogotovo za ovaj dio Jadrana koji je većinski građen od vapnenca i dolomita. Naime, magmatsko porijeklo, te stalni utjecaj mora i vjetra oblikovao je stijene u izrazito teške, predivne, masivne oblutke u svim nijansama sive boje.
Lokalitet koji smo obnavljali nalazi se na plaži na sjeverozapadnoj strani otoka okrenutoj prema Svetom Andriji. Na obje strane plaže (SI i JZ) nalazile su se suhozidine strukture koje su ribari gradili kao nastambe za višednevni boravak dok su tu boravili zbog pučinskog ribolova. Nastambe su bile nepravilnih formi, sa zidovima građenim suhozidnom tehnikom od oblutaka dijabaze sa samog žala, pokrivene borovom građom sa susjednog Svetog Andrije. Strukture na sjevroistočnoj strani plaže, zahvaljujući boljoj poziciji u odnosu na snažne vjetrove ostale su bolje sačuvane, a nama su poslužile kao referentni primjer za obnovu nastambi na zapadnoj strani vale gdje su od originalnih struktura ostale samo naznake.
Iako su osnove zdanja ipak jednake, zidanje ovakvim kamenom zbog svog oblika, težine pokazalo se kao vrlo specifično i interesantno iskustvo.
Petnaestak volontera s dva voditelja u cca 3 sata savladalo je navedene tehnike i obnovilo je zamišljeni obim. Zadovoljni obavljenim radom okrijepili smo se, pokupili naš i zatečen otpad, pozdravili se s endemskim crnim guštericama, te napustili otok ostavivši obnovljene ribarske nastambe na milost i nemilost nemilosrdnim vremenskim prilikama na otvorenom moru.
Na povratku za Komižu ekipe su se zamijenile u brodovima kako bi svi imali priliku doživjeti iskustvo plovidbe na jednoj od šest novoizgrađenih replika falkuš e-jedinstvenog modela drvene gajete tradicionalne za Komižu koju su ribari razvili prilagodivši je uvjetima ribolova i navigacije na najudaljenijim rutama (više o falkuši: https://www.gajetafalkusa.com/hr/, http://ars-halieutica.hr/).
I za kraj, jedreći nazad, s Brusnikom i sutonom u pozadini, imali smo priliku saznati mnoge zanimljivost o povijesti i maritimnoj baštini Komiže, povijesti i razvoju falkuše, njenoj veličini i važnosti od strane kapetana Pina Vojković.
Put do lokacije tradicionalnom gajetom s jednog pučinskog otoka na još manji otok vulkanskog porijekla, suhozidanje magmatskim stijenama, gotovo svi volonteri iz različitih zemalja, činjenice su koje su ovu radionicu učinili vrlo egzotičnom i nadamo se sličnim akcijama u budućnosti.
Piše: Ana Burić Foto: Vis Archipelago Unesco Global Geopark, Alternatura, Ana Burić Početkom listopada sudjelovali smo kao partneri na projektu “Planet Brusnik” organiziran od strane Vis Archipelago Unesco Global Geoparka, te financiran preko natječaja za Financiranje projekata/programa/aktivnosti iz područja kulture i društvenih događanja u 2022. godini Splitsko dalmatinske županije – Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, […]
Read More »