Dragodid u Helsinkiju

Tekst i foto: Filip Bubalo

Ne, nismo dobili još jednu europsku nagradu, niti je udrugu Dragodid pozvala Finska akademija znanosti, no kratak posjet skandinavskoj prijestolnici Helsinkiju, najsjevernijoj europskoj metropoli, otkrio je više sličnosti nego različitosti među dvjema nacijama, barem kada je suhozid u glavnoj ulozi. Koliko god to zvučalo blasfemično, imamo li pred očima jednu od najnaprednijih svjetskih demokracija i pradomovinu mobilne revolucije (Nokia) i našu kulturom bogatu, ali duhom osiromašenu tranzicijsku talasokraciju (talasanje političkih nomenklatura), paralele su neminovne.

Luka Halkolaituri dom je povijesnim brodovima
Moderne i prepoznatljive konture poslovnog centra

Finci su marljiva nacija u to nema sumnje, pa ipak radno vrijeme od 10 do16 sati, slučajnom i neupućenom posjetitelju poput mene, dalo je naslutiti kako možda oni i nisu tako radoholični, već samo u pogledu organizacije, znatno efikasniji. Tako njihovih 800 tisuća stanovnika više, živi na šest puta većoj kvadraturi zemlje, no odbijemo li toj sumi 187,888 jezera (većih od 500 m²) i činjenicu da najveće jezero Saimaa ima 4400 m2 (Suomi-zemlja jezera), kvadraturne razlike se izjednačavaju. Statističke sličnosti ima i kod gradskog stanovništva kojeg je oko 58 %, dok je urbanog (što god to značilo) u Hrvatskoj 52 posto. Tu nakratko prestaju sličnosti jer se njihov uvoz procjenjuje na 32 milijarde dolara (izvoz 44 milijarde), dok kod nas devet milijardi otpada na uvoz, te se izvozi robe u vrijednosti oko četiri milijarde dolara.

Rezidencijalni dio zapadne obale grada
Suhozidna tehnika ugrađena je u urbani krajolik

Njihov je BDP oko 24 tisuće eura, te kada se usporedi s naših pet tisuća kuna, Finska doista jest hladni sjever. Tako nije čudo, što ćete van radnog vremena, prosječnog Finca ili još bolje Finkinju obično zateći u kakvom restoranu ili zalogajnici, dobro raspoložene (naravno uz dobru kapljicu), a svaki slobodan trenutak pažljivo je planiran, makar se radilo o sjedeljci u parku sa šampanjcem, srednjovječnog dobrostojećeg para na zubatom suncu. Da kojim ekonomskim čudom mogu, doduše tijekom radnog vremena, Hrvati bi svakako više posjećivali restorane nego barove, pa smo i po tom pitanju, barem u mašti, više slični, nego različiti.

Povorka samba škola u još uvijek hladnom i kišovitom svibnju, nije osmo finsko čudo.

Premda su obje nacije gurmanske, njih pretjerano ne zanima kuhanje u smislu prakticiranja, a s obzirom na klimatske uvjete, izbor namirnica domaće proizvodnje veoma je uzak i nikakav, osim kada su u pitanju plodovi modre žitnice. No, zato kada bi usporedili obradivu površinu i količinu uvoza hrane, ispada da je Hrvatska više od pola godine pod snijegom. Baš kao i Finska. Zato kada je u pitanju riba i riblja industrija, mi smo ti koji među zadnjima visimo na parangalu europske potrošnje ribe po glavi stanovnika.

Unutrašnjost tržnice pokraj Kauppatori stanice
Ovo nije predstava za turiste, već lučki haringa snack

Naime, losos i haringa, dovedeni su gotovo do nacionalnog simbola (jednom godišnje je festival haringe), pa potrošnja ove i drugih vrsta morskih delicija iz ne baš tako gostoljubljivog zaljeva kao što je primjerice Jadran, na godišnjoj bilanci iznosi oko 13 kg po glavi, čime su treća zemlja u EU. Polovica konzumirane ribe namiri se, dakako iz domaće proizvodnje.

Iako međusobno udaljene tisućama milja, ali i svjetlosnih godina, u pogledu tradicijske kulture, sfere preklapanja opet su daleko bliže nego što ih prije spomenute statistike razdvajaju. Već prvog dana posjeta, jedan (ne)slučajan niz skretanja, doveo me pred nešto, što mi se u prvom redu učinilo kako suhozidni land-art usred Helsinkija.

Suhozidni prsten usred rezidencijalnog dijela Helsinkija

Unutrašnjost Temppeliaukion crkve

Sjeverni prilaz malom brdašcu okruženom rezidencijalnim stanovima, u početku je otkrivao tek suhozidni prsten promjera 50-ak metara i u nekim dijelovima visok četiri metra. Granitni blokovi, tamno prevladavajućih tonova crvene i sive, na niskom svibanjskom suncu, s ožiljcima nalik onim blokovima iz bračkih kamenoloma, zračili su nekom profanom energijom. Dakako, nisam ni slutio da će me zaokruživanje prstena i kupole koja se izdizala iz sredine, te veliki red ispred nečega što se na prvi pogled činilo kao ulazak u garažu, dovesti pred Temppeliaukion crkvu ili u prijevodu Church of the Rock.

Detalji zida unutar crkve

Nabadanjem na nešto tako jednostavno i profano, ne samo kada je u pitanju reinterpretacija kamena i tradicijskih tehnika građenja, nego skladnost naglašavanje spoja zemaljskog i nebeskog, ostavilo me (pre) malo je reći iznenađenim. Porez na dodanu vrijednost, u ovom slučaju jest akustika, koja ovu građevinu čini jednom od ponajboljih koncertnih prostora. Kasnije je utvrđeno, akustika je dovedena do maksimuma baš zbog (nepravilnog) kamena u unutrašnjosti. Izgrađena krajem 60-ih godina prošlog stoljeća, ova Luteranska crkva duguje svoj oblik, promišljenom planiranju arhitekata (braća Suomalainen), koji su jednostavno poštivali kružni oblik trga na kojem su gradili. Ako se s ičim da usporediti, onda je to (jednako sakralno i monumentalno u svojoj lapidarnosti), svakako projekt kornatskih križeva Nikole Bašića.

Široka avenija koja vozi uz obod šireg centra i dijela koji svakom namjerniku u trenu ostavlja cjelokupni dojam finskog dizajna, u svom glavnom dijelu, sporadično je i sasvim neobavezno, ali upečatljivo prošarana suhozidom.

Suhozidi kao neobavezna, ali česta pojava u Helsinkiju

Posve usporedivo sa primjerice nekim dijelovima Splita, u kojima su arhitekti uspjeli na ostatke tradicijske arhitekture nasloniti nove slojeve grada uglavnom 70-ih godina prošlog stoljeća. Tada su još arhitektonska rješenja u gradskoj jezgri (pa i šire) bila svjetski relevantna, a ne predmetom spora i malverzacija.

Tradicijski elementi kao dio splitske urbane arhitekture

No, onome po čemu smo ipak malo južnije da ne bude tužnije, način je na koji se njihova tradicija i kulturna baština tiče svakoga i u bilo koje doba. Tako se na dvadesetak minute vožnje biciklom, iz samog high tech centra, stižena insularnu povijesnu kapsulu. Otok Seusaari funkcionira kao open-air muzej, u kome se za osam eura, može steći dojam o načinu života generacija Finaca prije nego što su postali tehnologijom i dizajnom pokretana nacija, i jedna od država sa najvećim indeksom kada je u pitanju kvaliteta življenja.

Dovezene kuće predstavljaju tradicijsku arhitekturu
Iskustvo veslanja tradicijskim brodima oko otoka

Sličnost s “hrvatskim vezom” na tradicijskim kućama u Posavini
Umjesto šindre i slame – brezino drvo i kora

Od malenih kućica koje su dovezene iz Laponije, kako bi se predstavio taj manjinski i autohtoni etnos, do velikih i bogatih rezidencijalnih vila iz 18. i 19.st. koje su bile dio naselja Seusaari, ovaj otok, odnosno muzej osnovan 1909.g. mjesto je na kojem se Finci u potrazi za identitetom, ali i najobičniji turisti, mogu upoznati sa svim aspektima tradicijske kulture, imajući na uvid oko 87 raznih objekata i mnoštvo etnološkog materijala.

Zeleni krovovi i održiva gradnja, finska je tradicija

Unutrašnjost pojedinih domaćinstava u mnogome je slična našim tradiccijskim kućama

Bilo šećući po otoku ili pak sudjelujući u radionicama, koje nisu samo pokaznog tipa, već se uz pomoć tri zaposlena stručna djelatnika redovno održavaju, posjetitelj se može aktivno uključiti u održavanje i obnavljanje baštine. Za one željne više podataka, ispred svakog objekta, skandinavski tople djelatnice otvorenog muzeja objasnit će vam svaki detalj, ali i provesti vas pričom kroz povijest života u znatno surovijim uvjetima, nego što je to Mediteran nekada bio.

Nedavno obnovljen krov s brezinom šindrom
Tehnika izrade slamnatog krova slična je našoj

Slamnati krov na spremištu za brodove

Više od sve te baštine na otvorenom, oduševljava nenapadan odnos prema posjetiteljima, dok se istovremeno vodi briga za zaštićene biljne i životinjske vrste na otoku. Na otoku su čak i dvije od tri nudističke plaže, još jedne tradicije koje se Finci ne srame i ne boje se pokazati. Svojevrsni vrhunac, Seuasaari doživljava za vrijeme ljetnog solsticija, kada se na otoku, odnosno malo dalje od obale, pali veliki oganj (kao u našem slučaju na Sv. Ivana), kako bi se obilježio dolazak novog ciklusa.

Interijer tipične finske gospodarske kuće
Obnovljeni krov kuće za brezovom korom kao izolacijom

Alatke kojima i posjetitelji mogu sudjelovati u obnovi baštine

Vještina obrade drvene građe kao glavnog materijala, vidljiva je po mnogim detaljima

Suhozidna ograda najstarije građevine na otoku – crkva iz Karune iz 1686. g.
Unutrašnjost crkve

No, dok je otok Seuasaari omiljeno vikend izletište, još jedan otok – Suomenlinna udaljen je tek desetaak minuta od samog središta Helsinkija odnosno njegove glavne luke. Nekadašnja vojna utvrda, strateški vrlo važna u oblikovanju povijesti Finske koja je svoju neovisnost od Švedske i Rusije izborila 1907. g., danas je pod zaštitom UNESCO-a (1991.g.), i vanserijski je primjerak gospodarenja kulturnom baštinom. Boraviti nekoliko dana na takovom mjestu, znači izgubiti pojam jednako o prostoru kao i o vremenu, jedino što vas podsjeća da je centar Helsinkija tek par milja udaljen od ove oaze, rijeke su turista i domaćih koji svakodnevno pohode otok, posebice vikendom.

Strateški nekad vrlo važan obrambeni sistem, danas je mjesto za igru, ali i dio kulturne ponude

Na otok se dnevno iskrcaju rijeke turista
Vanjske zidine koje nadziru ulazak u luku

Pomorska akademija s malim kontingentom ratnih brodova, nekoliko muzeja, galerija sa stanovima za umjetnike, zatvorom otvorenog tipa (čiji zatvorenici rade na održavanju utvrde), civilnom lučicom, malim hotelom, knjižnicom, ali i velikim škverom i pristavama koje su dio industrijske baštine ovog otoka, sve to koegzistira na šest spojenih otoka. Nezavisno državno tijelo upravlja ovom utvrdom, kroz koju je u rekordna četiri mjeseca prošlo preko 700 tisuća posjetitelja.

Jedinstvena crkva-svjetionik na svijetu Kirkkopuisto
Povijesne zidine Suomenlinne

Stalnih 900 stanovnika Suomenlinne dijeli ovaj jedinstveni baštinski kompleks s 350 radnika, što u muzejima i uslužnim djelatnostima poput ugostiteljstva, ali i u održavanju tradicijskih obrta kao što je gradnja drvenih brodova.

Od ribarskih kaića, do remonta velikih brodova u suhom doku

Ovaj alat nije dio postave muzeja, već se koristi u izradi replike drvenog broda (gunboat iz 18.st.)

Gradnje upravo jedne takve replike u prvom redu ima razvijanje interesa za tradicionalnu brodogradnju kod mlađe populacije, oživljavanje starih obrta, te poboljšanje turističke ponude na Suomenlinni, a što podrazumijeva i obnovu suhozida po cijelom otoku. Sve je to dio aktivnosti u sklopu zaštite i života ovog UNESCO-ovog lokaliteta. Zanimljiv detalj krije se u slojevima između kamena, gdje je postavljena brezina kora, najvjerojatnije kao zaštita od prodora slojeva zemlje i kiše, odnosno proklizavanja. Princip je isti, sve ostalo su geografske nijanse.

Suhozidni bazen unutar obrambenih zidina
Svaki kamen je probijen metalnom šipkom

Tvrđava i svi njeni dijelovi se kontinuirano obnavljaju

Na UNESCO-ovoj listi svjetske baštine, Hrvatska ima šest (kulturnih) lokaliteta od kojih posljednji na listi i za suhozidnu baštinu najvažniji: antička Hora u Starom Gradu na Hvaru. Nimalo slučajno, Finska ima jednak broj lokaliteta (i tu valjda prestaje svaka sličnost), od kojih su njeni najmlađi iz 1991.g., dok su Split i Dubrovnik stavljeni na listu pradavne 1979. g. No, jesmo li iskoristili tu vremensku prednost, ili se ona istopila lošim,kratkoročnim i neinventivnim gospodarenjem? Jesu li li spomenuti gradovi postali tek meka za mešetarenje nekretninama i luke cruiser turizma?

Generatori gospodarstva (barem na lokalnoj razini) i turizma u kojem je kultura za kormilom, svakako nisu. Šibenska tvrđava Sv. Nikole, Kornati, Starogradsko polje, Pustinja Blaca na Braču, škverovi u Betini i na Lošinju, Lunjski maslinici, Bakarski prezidi i da se ne nabraja dalje, sve su to zone potencijalnog kapitaliziranja kulturne baštine, ukoliko im se pristupi na pravilan, prije svega održiv način. Za početak bez namještenih natječaja, politički administriranih ravnatelja, nelegalne gradnje u zaštićenim zonama i tomu slično.

 

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

Krapanj 2022.

Tekst: Ante Senjanović
Foto: Tanja Kremenić

Krapanj je najniži hrvatski otok, Krapanj je u jednome trenutku bio najgušće naseljen dio naše zemlje, Krapanj ima još kurioziteta i u još je ponečem bio naj- ili prvi, ali neću vam sad otkriti sve tajne. Interesirajte se, istražite, posjetite i raspitajte se. Domaćima bi bilo drago – upravo je njihova želja da se o Krapnju priča kao o nečemu sadašnjem, a ne samo prošlome, nas neizravno dovela tamo.

Otok će ovog ljeta biti domaćin Eco Heritage Task Forcea, dugotrajnog volonterskog programa u kojem mladi hrvatskih korijena iz cijelog svijeta dolaze, kroz društveno koristan rad i razne aktivnosti i radionice, naučiti nešto o zemlji svojih predaka. A malo bi toga na širem šibenskom području bilo tipičnije od zidanja usuho. Krapanj sa svojim posebnim, ravnim reljefom, možda nije Srima s njenom beskrajnom kamenom čipkom, ali otočke prizide su prisutne svugdje gdje bi i inače bile: kao ograde, kao putevi, kao gomile. I u još jednoj posebnoj ulozi: usuho građenih mula. Nešto što je bilo često u mnogim primorskim mjestima, ali s vremenom izgubljeno uređivanjem riva, lungomara i marina. Dakako, dostupnošću novih i trajnijih materijala i konstrukcija, malo su ažurirani, ali svaki čuva barem dio stare konstrukcije.

1_20220705_071759
Slika 1. Plovidba preko je kratka

2_20220704_202412
Slika 2. Večer u mjestu

3_20220706_181252
Slika 3. Mul je u moru, agava je na mulu

U polju, kao i inače, napuštanje poljoprivrednog krajolika znači odsutnost ruku koje bi popravile ono što je palo, i znači prisutnost raslinja koje voli zidove, jer gdje je zid – tu je plodno tlo, tu je zaklon. A biljka ne zna da zid valja čuvati, nego se širi i širi, a zid nije toliko tvrdoglav da se ne bi makao, nego pomalo sklizne i padne. I tako, mjesni je odbor, kao domaćin tog iseljeničkog događaja, uz druge aktivnosti predvidio da mladi nauče nešto o zidanju usuho i daju ruke u početku popravljanja tog dijela otočkog naslijeđa. Mi smo pozvani da poučimo učitelje – da onima koji će u obnovi zidova voditi mlade, pokažemo kako da to ispravno rade, ili da ih podsjetimo na to da su to možda u mladosti radili.
4_20220706_182946
Slika 4. Na putu do mjesta rada. S lijeve strane je mjesna gustirna.

Svaka pouka je najbolja u praksi, pa je odlučeno napraviti nešto na lokaciji koja će biti žarište suhozidne aktivnosti tijekom volonterskog programa, na lokvi Biljulji, na ovim neugodnim vrućinama potpuno suhoj, ali inače aktivnoj, makar uglavnom bočatoj. Što nije nimalo čudno, jer se nalazi na 150 metara od mora, na otoku malome i toliko niskome, da je za pretpostaviti kako je dno lokve otprilike na razini morske površine, a čovjeku nije jasno gdje uopće stane ona vodena leća koja na svim otocima čini spasonosni vodonosnik.
5_20220705_082914
Slika 5. Ulaz u Biljulju, na početku radova.

Želja je to posebno mjesto i posebno pažljivo urediti, nek ne bude više zanemareno. E, kako se u dva dana naša akcije, usred jednog od ovoljetnih toplinskih valova, ne stigne puno napraviti – a kako rekoh, nije ni cilj – našli smo jednu bitnu stvar za odraditi i još jednu pokaznu, a ostalo će se razvijati svojim tokom. Pristup do lokve je kosinom, niz koju su se kroz godine zanemarivanja u istočnu polovicu lokve pomalo nanosile naslage zemlje, kamenja, sasušene vegetacije… Da bi se spriječilo nastavak toga, odlučeno je dio te kosine zatvoriti podzidom, dok će se na drugom dijelu poslije dodatnog čišćenja, s vremenom napraviti malo stubište. Odronjavanje s rubnih zidina lokve, erozija i kotrljanje s kosine, dali su nam dovoljno materijala da to možemo napraviti bez prevelikog problema, ali i materijala po prirodi malo grubljeg i glomaznijeg. Čekamo sad da kamen posivi i dobije eleganciju starog zida.
6_20220705_082947
Slika 6. Čistimo prostor za podzid, da možemo pripremiti temelj

7_20220705_202514
Slika 7. Neke stvari treba pomaknuti polugom

8_20220705_202912
Slika 8. Bilo je vruće, isprike na nenošenju majice

9_20220706_185513
Slika 9. Rimovani rad

10_20220706_185532
Slika 10. Mala doštimavanja

Drugo mjesto je jedna urušena ograda uz malu čistinu nad lokvom, uz put koji vodi dalje u šumu i prema moru. Kamen je manji i, kako je već jednom bio ugrađen, ljepšeg oblika. Ograda se spaja s jednim lijepo zidanim starim zidom, ali je spojno mjesto razrušeno i nestabilno, pa smo, u nedostatku vremena za pažljivu rekonstrukciju, tamo nabacali višak kamena neka služi kao potporanj do trenutka konačnog popravka.
11_20220705_091154
Slika 11. Pa se čovjek zapita: je li tu čega uopće bilo?

12_20220705_191640
Slika 12. Škalje nikad dosta

13_20220706_074039
Slika 13. … a ni drugih ispuna

14_20220706_194756
Slika 14. Riješeno!

Vrućine nam nisu dozvoljavale dug rad, već se samo dalo raditi kroz jutro od 6.30 do 9.30, i predvečer od 18 do 21. Malo manje od poštenog radnog dana, ali nije ovo bilo doba za fizički rad (a sparina i zagušljivost u lokvinoj udubini nisu pomogli) – no, što se moralo, moralo se. Marenda je zato lijepa nagrada kad zvizdan ne da dalje. Drugi dan je bilo girica, i to ne samo friganih! Ako vam je neobično da se pripremaju na brujet (brudet, brodet, kako li vam drago), bilo je i nama, ali ne znači da nije super. Girice, vino i hlad na širini ispod satnog tornja (bez sata, doduše). Mačke koje čekaju hranu, ljudi koji prolaze, oleandar koji se šareni. Lijepo, nije li? Naša dvočlana ekspedicija (fotografkinja i suvoditeljica je, zbog ograničenja tehnologije, nažalost nevidljiva) je uživala.
15_20220705_102426
Slika 15. Obična marenda

16_20220706_112015
Slika 16. Debelo nakon posebne marende, kad su svi već otišli. Pa tko bi prekidao girice za slikanje?

Dva dana lijepog gostoprimstva, ozbiljnog rada i puno viceva. Nadamo se nekom ponovnom susretu, a našim domaćinima želimo uspješan susret s mladima i da s njima što više i ljepše uspiju urediti lokvu Biljulju i okolne puteve.
17_20220706_182610
Slika 17. Po čemu još znate za Krapanj?

18_20220704_193901
Slika 18. Po mačkama znate za sve

19_20220704_202511
Slika 19. Tanja voli zalaske sunca

Tekst: Ante Senjanović Foto: Tanja Kremenić Krapanj je najniži hrvatski otok, Krapanj je u jednome trenutku bio najgušće naseljen dio naše zemlje, Krapanj ima još kurioziteta i u još je ponečem bio naj- ili prvi, ali neću vam sad otkriti sve tajne. Interesirajte se, istražite, posjetite i raspitajte se. Domaćima bi bilo drago – upravo […]

Read More »

 atts
0

Petrebišća XIII. – raspored predavanja

Najavljujemo raspored predavanja 13. suhozidnog međunarodnog volonterskog kampa Petrebišća XIII., koji će se održati 30. srpnja – 7. kolovoza 2022. u napuštenom ljetnom selištu Petrebišća na Učki.

YLC_5032

30.7., subota
dr. sc. Filip Šrajer: Dry-stone heritage: from tangible to intangible, and back

Nijedan drugi fenomen graditeljske baštine jednim pojmom ne uspijeva obuhvatiti toliko različite pojave. Od međa do podzida, od bunja do kažuna, od bunara do mostova, od pojedinog kamena do čitavih krajolika, i naposlijetku, od neživog kamena do živih graditelja. O čemu se zapravo radi kad kažemo suhozid, što znamo o njegovoj prošlosti te što nam on znači danas?
No other phenomenon of architectural heritage manages to encompass so many different phenomena in a single term. From boundaries to retaining walls, from animal to human shelters, from wells to bridges, from individual stones to entire landscapes, and finally, from inanimate stone to living builders. What is it really about when we say dry-stone, what do we know about its past and what does it mean to us today?

31.7., nedjelja
Julia Bakota Švencbir: Dragodid – rolling the stones of engagement

O promociji, dokumentiranju, istraživanju i edukaciji o suhozidnoj baštini kroz građanski angažman.
About dry stone promotion, documentation, research and education through civil society engagement.

1.8., ponedjeljak
Branko Orbanić: Skloništa u suhozidnoj gradnji
Shelters in dry-stone construction

Pregled suhozidnih struktura I konstrukcija čija je primarna namjena ona skloništa.
An overview of dry-stone structures and construction whose primary purpose is shelters.

2.8., utorak
Siniša Bodrožić: Kućenje
To Build A Home

Predavanje će obuhvatiti kratku kronologiju sebičnog rješavanja stambenih potreba u okviru objektivnih mogućnosti.
A brief chronology of selfish housing needs solving within the framework of objective possibilities.

4.8., četvrtak
dr.sc. Dalia Matijević, stručna voditeljica, Javna ustanova „Park prirode Učka“ : Park prirode Učka – Zaštita, očuvanje i održivo upravljanje prostorom i dobrima

Učka Nature Park – Protection, Conservation, and Sustainable Management of the Protected Area and its Resources

Predavačica će predstaviti specifične karakteristike zaštićenog prostora te pojasniti kontekst i važnost očuvanja prirodnih i kulturnih dobara lokalnog kraja. Otvorit će odabrana pitanja održivog upravljanja te ponuditi neka od mogućih rješenja, posebice u kontekstu provedbe EU Strategije očuvanja bioraznolikosti do 2030.
The lecturere will present the distinctive characteristics of the protected area, explain the context and importance of preserving its natural and cultural assets. She will also open some of the relevant sustainable management issues and propose possible solutions, particularly in the context of the EU Biodiversity Strategy for 2030 implementation.

5.8., petak
Alen Čikada: Lokve i njihova kulturna, povijesna, biološka i krajobrazna vrijednost
Ponds and their cultural, historical, biological and landscape value

Predavanje će pružiti osvrt na krške lokve kroz njihovu kulturnu, povijesnu, biološku i krajobraznu vrijednost.

Najavljujemo raspored predavanja 13. suhozidnog međunarodnog volonterskog kampa Petrebišća XIII., koji će se održati 30. srpnja – 7. kolovoza 2022. u napuštenom ljetnom selištu Petrebišća na Učki. 30.7., subota dr. sc. Filip Šrajer: Dry-stone heritage: from tangible to intangible, and back Nijedan drugi fenomen graditeljske baštine jednim pojmom ne uspijeva obuhvatiti toliko različite pojave. Od međa […]

Read More »

 atts
0

DRAGODID traži volontera programsko-administrativnog suradnika ili suradnicu!

Udruga DRAGODID okuplja poznavatelje, simpatizere, doktore i majstore suhozida i zajedno provodimo baštinske programe i projekte. Sjedište nam je u Splitu, ured u Zagrebu, a aktivnosti u cijeloj zemlji i šire.

Kako bismo ovu aktivnostima bogatu godinu uspješno odradili, treba nam pomoć jednog volontera ili volonterke, osobe koja bi se rado prihvatila programsko-administrativnih zadataka, poput pomoći pri:

– organizaciji suhozidnih programa i aktivnosti
– programskom i/ili financijskom izvještavanju donatorima
– prijavama na natječaje
– drugim sličnim zadacima po želji volontera/volonterke

20220403_135710

Volonter/volonterka može raditi od kuće na vlastitom računalu. Usko će surađivati s koordinatoricom udruge, a volonterski program i raspored će biti skrojen prema njegovim/njenim željama za učenje i mogućnostima. Za svaki će zadatak imati dovoljno pripreme i vremena za izvršenje. Volonterski program trajat će od 1.8. do 1.12.2022., s angažmanom od 8 sati tjedno.

Volonter/volonterka treba:
– imati vlastito računalo s internetom i nekim od programa za video pozive
– dobro poznavati hrvatski jezik u govoru i pismu

Radovalo bi nas ako volonter/volonterka:
– želi saznati više o radu u udruzi
– ponekad s nama ode na suhozidnu akciju o našem trošku
– voli papire i tablice u razumnoj mjeri
– služi se drugim jezicima osim hrvatskog

Ako smo vas zainteresirali, javite se na info@dragodid.org do 17. srpnja 2022.
Prijava treba sadržavati kratki životopis, kontakt podatke (e-mail, broj mobitela) i kratki tekst o tome zašto biste htjeli volontirati u Dragodidu. Ako želite, šaljite nam i nešto kroz što ćemo vas najbolje ukratko upoznati. Prikaz onoga čime se inače bavite, koji su vam interesi i što vas je motiviralo za prijavu, na način koji vam najbolje leži – tekst, fotografije, crtež, ili bilo koju drugu formu. Cijenit ćemo duhovitost i kreativnost u prijavi. Kandidati izabrani u drugi krug bit će pozvani na (opušteni) online razgovor.

Radujemo se pročitati vaše prijave i odgovoriti na pitanja!

Udruga DRAGODID okuplja poznavatelje, simpatizere, doktore i majstore suhozida i zajedno provodimo baštinske programe i projekte. Sjedište nam je u Splitu, ured u Zagrebu, a aktivnosti u cijeloj zemlji i šire. Kako bismo ovu aktivnostima bogatu godinu uspješno odradili, treba nam pomoć jednog volontera ili volonterke, osobe koja bi se rado prihvatila programsko-administrativnih zadataka, poput […]

Read More »

 atts
1

Suhozidna radionica i akcija čišćenja “Vele lokvi” u blizini Lubenica

Tekst i foto: Tanja Kremenić

Radionica je održana u organizaciji Zavičajnog društva Gerbin, u suradnji s udrugom Dragodid; financirano od strane Grada Cresa

_ _ _ _ _ _ _ _

Radilo se u subotu 11. lipnja u jutarnjim satima (od 7.30 do podne), u večernjim (od 18 do 20.30), i u nedjelju 12. lipnja od 7.30 do 12 sati. Razveselio nas je razmjerno velik broj sudionika: osim pet članova udruge Dragodid, koji su doputovali iz Istre, Primoštena, Crikvenice i Zagreba, te osim dva člana zavičajnog društva Gerbin, u pomoć su došli i mještani iz Pernata i Valuna te nekolicina ljudi iz Cresa i iz Zagreba.

Vele lokvi čine dvije lokve. Nalaze se na 15-ak minuta hoda na putu koji vodi iz Lubenica prema Zbićini (i dalje prema Valunu), u području koji se lokalno zove Gerbin. Kompleksniji su vodni i suhozidni lokalitet nego što se naizgled čini. Osim glavnog muleca (umanjenica od mul, u ovom slučaju suhozidni stepenasti prilaz lokvi), čišćenje vegetacije je otkrilo još dva takva, a meštri s Gerbina su ispričali sjećanja na izgled lokve i njenu uporabu u prošlosti. Glavna i veća lokva je opasana s dva obruča suhozida. Vanjskim i višim suhozidom se priječio pristup blagu, a pristup ljudima je omogućen spomenutim mulecima. Onaj koji je najupečatljiviji i najduži se koristio u situacijama nižeg vodostaja, kakav je danas, a drugi, kraći i viši, za vrijeme višega. Viši mul je danas obrastao u vegetaciju te nije isprve zamjetan. Vanjski suhozidni obruč se spaja na početku dužeg mula, gdje je nekada bila lesa (drvena vrata), što je također indikator da je ova lokva služila samo za ljudsku uporabu (ali ne i za piće). Manja lokva je uvijek služila samo za blago, koje se tu spuštalo s obližnje komunade (zajedničkog pašnjaka).

DCIM101MEDIADJI_0291.JPG
Slika 1. Vele lokvi u jesen 2021. Lijevo, neobzidana lokva za blago, desno, lokva za ljudsku uporabu opasana s dva mjestimično razrušena suhozida. Vidljiv je suhozidni mul, koji omogućava pristup vodi i za vrijeme nižeg vodostaja

Iako je najavljena kao primarno suhozidna radionica, kojom se ciljalo obnoviti vanjski viši suhozidni obruč, velik dio posla obuhvatio je i čišćenje vegetacije. Veća lokva ne samo da (prema kazivanju lokalnog stanovništva) nikada ne presuši, kao što je to slučaj kod susjedne, već je pred nekoliko desetljeća znala biti toliko preplavljena vodom da bi nadvisila suhozide koji ju opasavaju, a voda bi se prelijevala u susjednu ograjicu (pašnjak). Lokva je zadnjih godina sve nižeg vodostaja, što nije samo do viših temperatura, već i do okolne vegetacije koja crpi njenu vodu. Tako se dio ekipe u subotu ujutro ulovio motorne pile, dok su drugi obnavljali 20 metara dugačku duplicu između dvije lokve.

Počistila se vegetacija u neposrednoj blizini lokve, a vrba iznad muleca je pedalana (posječene su grane), a regeneracija njene krošnje se očekuje kroz nekoliko mjeseci.

DCIM101MEDIADJI_0886.JPG
Slika 2. Glavna lokva prije obnove. Vanjski suhozidni obruč je većim dijelom prekriven vegetacijom i/ili rasut. Prvi dan se radilo na obnovi duplice (desna donja strana slike), a predvečer se započelo s obnovom zida s druge (sjeverne strane) muleca

Slika 3
Slika 3_1
Slika 3., Slika 3_1. Uvodna zabrinutost i razvijanje strategije

Dupli zid koja dijeli dvije lokve izdaleka djeluje kao da ne zahtijeva puno posla, međutim izbliza se uočava da je cijeli gornji sloj raznesen. Tri segmenta su se trebala porušiti i izgraditi iz temelja. Obnova suhozida gotovo uvijek zahtijeva njegovo rušenje do dijela gdje se nađe stabilan dio, onaj koji može “trpiti” novi teret. Već su prvo jutro meštri s Gerbina pokazali ne samo kako se zida u suho, već i kako se podižu i u suhozid ugrađuju teži megaliti. Takvi se orkestrirano moraju podići uz pomoć više ruku, poluga i ostalih pomagala koji su se snalažljivo dobili na licu mjesta – izrađeni od drvnog materijala i kamena.

Slika 4 Slika 4_1
Slika 4., 4_1. Podizanje težih kamenja uz pomoć poluge i “kotačića” izrađenih od drvnog materijala i kamenja

Ujutro je već bila dovršena spomenuta duplica koja odvaja dvije lokve, a predvečer i iduće jutro su se krenuli popravljati drugi segmenti zida. Sav rastreseni kamen na području druge lokve je vraćen u zid.

DCIM101MEDIADJI_0939.JPG
Slika 5. Nakon radionice – obnovljen 20 metara dugačak dupli zid između dvije lokve, kao i segment desno (na slici) od mula

Slika 6
Slika 6. Obnovljena duplica između dvije lokve i vraćen rasut materijal

Dosta vremena otišlo je na sakupljanje ispiljene vegetacije i njeno odnošenje. U nedjelju se nastavilo sa čišćenjem prilaza lokvi. Sakupljao se i ispiljeni višak vegetacije. Obnovljen je i odronjen podzid sa sjeveroistočne strane lokve.

Poluga i ekipni rad se ispostavio bitnim za nastavak posla oko obnove suhozida. Stari Gerbinjani su tim pločastim megalitima gradili i mul i pokrivali dio segmenta duplog zida u blizini muleca. Dok ne staviš ruke i sam ne osjetiš težinu tog kamena, nisi u potpunosti svjestan truda, napora i zapravo opasnog posla kojima su se bavili naši stari, a teško se oteti dojmu i da to slaganje kamenja nije imalo samo pragmatičnu, već i estetsku narav. Vele lokvi su i bitna i divna suhozidna struktura, i čini važan element u krajobraznoj slici koja, uslijed sukcesije vegetacije, u velikoj mjeri uniformira. Bioraznolikost oko lokve buja – motorne pile su svom silom pokušavale nadglasati žabe, a šarenilu su doprinijela različita vrsta vretenaca. Život se čuva i u samom suhozidu – prilikom obnove smo mir narušili nekoliko mladim bjelouškama.

Radovi oko njene obnove su ovim vikendom u lipnju započeti, a nadamo ih se nastaviti na jesen. U planu je kompletno sanirati zid, počistiti vegetaciju uokolo lokve, ali i onu u lokvi, kako bi se spriječila pretjerana eutrofikacija.

Slika 7
Slika 7. Obnova segmenta suhozida kod mula, koji je izgrađen i “popločan” teškim škrilama

Slika 8
Slika 8_1
Slika 8., Slika 8_1. Prije i poslije – segment odvaljenog podzida

Slika 9
Slika 9_1
Slika 9., Slika 9_1. Prije i poslije – segment kod središnje duplice

Slika 10
Slika 10. Nakon radionice – od vegetacije očišćen prilaz lokvi s glavnog puta

DCIM101MEDIADJI_0968.JPG
Slika 11. Vele lokvi nakon radionice

DCIM101MEDIADJI_0884.JPG
DCIM101MEDIADJI_0928.JPG
Slika 12., Slika 12_1. Usporedba glavne lokve – prije i poslije radionice.

DCIM101MEDIADJI_0966.JPG
Slika 13_1 Pauza
Slika 13. Dio radne ekipe

DCIM101MEDIADJI_0920.JPG
Slika 14. Dio radne ekipe #2

Slika 15
Slika 15. Pauza

Slika 16
Slika 16. Uklesavanje godine obnove

Tekst i foto: Tanja Kremenić Radionica je održana u organizaciji Zavičajnog društva Gerbin, u suradnji s udrugom Dragodid; financirano od strane Grada Cresa _ _ _ _ _ _ _ _ Radilo se u subotu 11. lipnja u jutarnjim satima (od 7.30 do podne), u večernjim (od 18 do 20.30), i u nedjelju 12. lipnja […]

Read More »

 atts
0

Suhozid za HGSS

Tekst: Miše Renić
Foto: Ana Jadrijević, Ante Senjanović

18.-19.6.2022. održana je radionica suhozida u Starigradu Paklenici, gdje smo bili gosti Središta za obuku HGSS-a Dragan Špehar Špeco.

Kuća za obuku nalazi se na prostranoj parceli s maslinama, tik uz crkvicu Sv. Petra iz 10. stoljeća. Pri izgradnji podruma kuće iskopana je veća količina kamena, koji je djelomično bio ugrađen u ogradni zid prema magistrali. Ove godine se nastavio zidati taj zid, pa smo uz pomoć lokalnih volontera i naših domaćina uspjeli suhosazidati još petnaestak metara zida. Posebno moramo pohvaliti gospodina Nikolu, koji usprkos tome što je gospodin u godinama, neumorno nosio kamen po suncu.

Na jesen ( okvirno u listopadu), kad mine turistička sezona, smanje se dežurstva, vrućine, a lokalni stanovnici budu imali više vremena, dogovoren je nastavak izgradnje zida na jednoj većoj radionici s predavanjima, pošto središte za obuku ima  idealne uvjete za predavanje. Primjetili smo da ne bi na odmet bilo ni napraviti boćalište, da se skrate dežurstva.

Bilo nam je prekrasno pomagati nekome tko nama svima pomaže kad nam najviše treba, te se udruga još jednom zahvaljuje našim gorskim spašavateljima na hotelskom tretmanu u obiteljskoj atmosferi, posebice Marini i Lupiju.

20220618_091803
DSCF4292 DSCF4296 DSCF4298 DSCF4300 WhatsApp Image 2022-06-28 at 11.45.2220220619_150240

Tekst: Miše Renić Foto: Ana Jadrijević, Ante Senjanović 18.-19.6.2022. održana je radionica suhozida u Starigradu Paklenici, gdje smo bili gosti Središta za obuku HGSS-a Dragan Špehar Špeco. Kuća za obuku nalazi se na prostranoj parceli s maslinama, tik uz crkvicu Sv. Petra iz 10. stoljeća. Pri izgradnji podruma kuće iskopana je veća količina kamena, koji je […]

Read More »