Razglednice s konzervatorske šetnje Lunom

November 15, 2011 in jadranski suhozidi by kravosas

U sklopu svog dnevnog konzervatorskog posla naš član udruge posjetio je Puntu Luna kako bi sudjelovao u reviziji zaštite ovoga prostora. Evo par sakupljenih dojmova…

Etno zona Lun, zaštićena je 1975. godine te obuhvaća sjeverozapadni vrh otoka Paga koji je od 14. st. posjed plemstva grada Raba i njihovo ruralno područje. Unutar izvornog obuhvata zone zaštićeno je naselje Lun sa zaselcima Guriel, Dudići, Gager i Stanišće, pristaništa Tovernele i Jakišnica, lokalitet sv. Martin, te mozaični, prirodno – gospodarski krajolik izvan naselja koji odlikuju suhozidima ograđene poljoprivredne površine, prije svega maslenika i pašnjaka.

Arhitektonski, prostorom prevladavaju karakteristični primorski oblici nastambi i gospodarskih prostora, dok su osobitost koju treba istaknuti očuvani mlinovi za masline na otvorenom.

Zaseoci Guriel i Dudići predstavljaju manji oblik naselja koji se u 19. st. razvio iz nekadašnjih pastirskih stanova te rasporedom životnih i gospodarskih sadržaja svjedoče tradicijskom gospodarstvu i kulturi življenja u ovom prostoru.

Tu se posebno ističe suhozidni kompleks Dudićevog osika, koji predstavlja svojevrsni aparat za razvrstvanje, mužnju i strigu ovaca usporediv sa bašćanskim mrgarima.

Dio naselja Lun još uvijek odlikuje izvorni raster, nizovi građevina sa očuvanim tradicijskim oblikovnim karakteristikama poput volta i balatura te tradicijska organizacija okolnog prostora sa terasiranim poljoprivrednim zemljištem i manjim, perifernim gospodarskim objektima.

Lokalitet Lokve u blizini Gagera predstavlja jedinstven sklop obzidanih lokvi za napajanje blaga i ljudsku upotrebu te uz njega vezane jame vapnenice u kojima se gasilo vapno, čiji se skoreni ostatci još nalaze po njihovim stjenkama.

Na samom ogoljelom vrhu Punte Luna, najsjevernijoj točki otoka, nalaze se osamljene ruševine crkvice Sv. Martina i vidik na grad Rab čiji je posjed nekad ovo bio. Pravo mjesto za malo jesenje melankolije.

Unutrašnjost punte mozaični je krajolik koj odlikuju zajedničke površine pašnjaka/maslinika, prirodne depresije koje su korištene kao njive, ozidane lokve i bunari te jednostavne građevine gospodarske namjene.

To je područje u kojem stočarstvo tradicionalno simbiotički komplementira maslinarstvo kroz blagotvoran učinak ispaše ovaca na nasadima maslina, a do nedavno su ovdje bili prakticirani i svi ostali važniji oblici mediteranske poljoprivrede – vinogradarstvo, povrtlarstvo te čak i uzgoj žitarica manjeg opsega čemu svjedoči pokoje guvno.

Najmarkantnije ljudskom rukom izgrađeno svojstvo ovog krajolika jest sveprisutno osobito visoko (~1.80 m) i kvalitetno građeno suhozidno omeđenje posjeda i puteva okrunjeno redom koso položenih škrilja koje služe efektivnijem zaustavljanju ovaca i drugih papkara.

Kao zajedničko djelovanje čovjeka i prirode očituje se jedinstvena rasprostranjenost samonikle europske divlje masline (Olea oleaster), ovdje tradicijski korištene kao kvalitetne posloge za cijepljenje udomaćenih sorti (Olea europaea) ovog kultivara. Zanimljivo je da lišće mladog oleastera uopće ne izgleda osobito maslinoliko no kako odrasta grm poprima prepoznatljive oblike i daje male ali uljate plodove.

Ova danas rijetka praksa rezultira jedinstvenim i slikovitim oblicima stabala koja osim što daju osobit pečat ovim nasadima predstavljaju i jedinstvenu genetičku baštinu tradicijskog maslinarstva zbog čega je dio ovoga područja 1963. godine zaštićen kao botanički rezervat. Za neka od ovih stabala dendrološka analiza indicirala je starost veću od 1500 godina, što je još jedna od indicija kontinuiteta ovog krajolika još od antičkog doba.

U većem dijelu naselja Tovarnele, Gager, Jakišnica i Stanišće, kao i značajnom djelu Luna, beton je, slijedom procesa dizanja narodnog standarda već učinio svoje a vidjeli smo i neke briljantne graditeljske poteze smještene drito u centar maslenika. Nakon perioda u kojem je zaštita donesena dekretom odozgo pokazala svoju nemoć u zaštiti ovakvih krajolika vrijeme je zrelo za neki novi, inkluzivni pokušaj. No otom više potom. Lokalne volje za suradnju svakako ne nedostaje. (http://www.lun.hr/udruga.html)

tekst i foto GF

Share and Enjoy:

Ubrzanje od 0 do 28 metara u 4 dana – 3. volonterski program na Vranskom jezeru

January 15, 2019 in Arhiva reportaža by Levantinka

Tekst: Miran Križanić
Foto: M.K. i PP Vransko jezero

U proljeće 2018. održali smo 3. po redu volonterski program u suradnji s Parkom prirode Vransko jezero. Naziv programa bio je „Suhozidar/ka“ a prigodno geslo svih volonterskih programa je „volonter po prirodi“. Kao i dosadašnjih godina, cilj ovog cjelotjednog druženja (16. – 21.4.2018.) bio je da okupljeni volonteri nešto nauče o suhozidima na konkretnoj lokaciji, provedu kvalitetno vrijeme u druženju na otvorenom, te istovremeno svojim rukama sagrade nešto korisno.

foto 01: ozbiljan start

foto 02: teoretski dio: stručno vođenje po Parku

Lokacija suhozidanja, kao i prethodnih godina, predviđena je u Modravama, najvećem dalmatinskom masliniku. Visok proljetni vodostaj jezera nije omogućavao prilaz obali, pa je odluka za finalnu mikrolokaciju na kraju ipak pala na atraktivnu lučicu Prosika, ujedno i jedan od glavnih ulaza u park.

foto 03: polaganje kamena temeljca

foto 04: solidno izgrađen kantun – prolaz u maslinik

Zid koji smo odlučili obnoviti srušen je pri uređivanju prilaznog parkinga, kada je bilo potrebno strojevima zaravnati površinu uz put. Glavni zadatak za volontere bio je od raspoloživog kamena rekonstruirati zid – suhozidnu duplicu na novoj lokaciji. Ipak, nije to bila obična duplica nego kombinacija podzida i duplice, budući da je parking na višoj razini od okolnog terena.

foto 05: zid brzo napreduje

foto 06 (izvor: PP Vransko jezero): volonter-ke

Bilo je i dosta krčenja terena i pripreme temelja podzida. Na samom početku zida bilo je potrebno sagraditi ugao, budući da smo počeli graditi kod jednog prolaza u polje. Iako je gradnja kuta napredna tehnika, volonteri su i to brzo svladali.

foto 07, foto 08: trenuci odmora

Nismo unaprijed zadali duljinu koju je potrebno obnoviti, kako ne bi bilo presinga. Fokus je uvijek na edukaciji, tj bitno je da polaznici nauče vještinu i dobro se zabave unutar svog volonterskog radnog vremena. Bez obzira na to, u samo 4 radna dana uspjeli smo rekonstruirati čak 28 dužnih metara zida, što je izniman uspjeh za ekipu koja prvi put zajedno zida, a neki čak bez prethodnog iskustva. Ekipa je bila šarena, kao i svake godine, a svatko je uspio naći svoj tempo kod gradnje, te je prijenos znanja ostvaren i unutar same grupe.

foto 09: poziranje na vlastitom netom dovršenom zidu

Ovim putem zahvaljujemo volonterima na super akciji, kao i osoblju parka – koordinatorima i tehničkoj službi, bez kojih sve ovo ne bi bilo moguće. Izvještaj iz Parka, u kojem možete saznati što su još volonteri osim zidanja radili, kao i vidjeti još lijepih fotki, pročitajte ovdje. Vidimo se dogodine, (čitaj: ove godine:) !

foto 10 (izvor: PP vransko jezero): zid u svojoj punoj duljini

Tekst: Miran Križanić Foto: M.K. i PP Vransko jezero U proljeće 2018. održali smo 3. po redu volonterski program u suradnji s Parkom prirode Vransko jezero. Naziv programa bio je „Suhozidar/ka“ a prigodno geslo svih volonterskih programa je „volonter po prirodi“. Kao i dosadašnjih godina, cilj ovog cjelotjednog druženja (16. – 21.4.2018.) bio je da […]

Povratak u Kun

January 11, 2019 in Arhiva reportaža by Levantinka

Završna akcija obnove suhozida na putu do Čokovca u Tkonu (Kunu), Pašman

Tekst, foto: Miran Križanić

Škraping je definitivno prva stvar koje se sjetimo na spomen Pašmana i Tkona, barem što se kamena tiče. Međutim u Tkonu se već niz godina održavaju i suhozidne radionice, doduše nešto manje posjećene od Škrapinga. Prva radionica održana je u jesen 2013., a naredne 2014. godine održane su dvije – ljetna i jesenska. Dvije su glavne kunske suhozidne teme: bunje tj. kućice, i glagoljaški planinarski put prema samostanu na Čokovcu.

Foto 00: Obnova vrha bunje, davne 2014.

Prvih godina smo se bavili bunjama, i počeli obnavljati put prema Čokovcu, a mnogi od nas po prvi puta su se na tim radionicama susreli sa obnovom nepravog svoda, kao i sa zidanjem „unjulo“. Kako nam je bilo tada, detaljnije se prisjetimo u ovoj reportaži. Isto tako smo napravili i istraživački đir u potrazi za bunjama, a više o toj akciji pročitajte ovdje.

Nakon godinu-dvije pauze, vratili smo se završiti obnovu glagoljaške staze.
Radi se o zaista lijepoj planinarskog stazi kroz ugodnu hladovinu. Duž cijele staze proteže se suhozid, koji je s godinama na više mjesta urušen i zarašten. Kako smo prvih godina krenuli s obnovom od početka staze prema gore, tako nam je ostao gornji, možda najljepši dio staze, bliže samostanu. Obnova nije toliko tehnički zahtjevna, koliko je zid dug. U dvije akcije obnovljeno je nekoliko desetaka metara duplice. Prva akcija održana je u studenom 2017, a druga na pragu sezone i vrućina – početkom lipnja 2018.

Glavni organizator ove druge „runde“ radionca bio je dječji vrtić Ćok, sa Anom Maris Kušterom na čelu. Vrtić Ćok je dobio eko – certifikat i postao jedini eko – vrtić na jadranskom otocima, pa je to bila dodatna motivacija za organizaciju suhozidne radionice (u dva dijela). Sa vrtićkom grupom održali smo i radionicu izrade mini – suhozida od manjeg kamenja u vrtiću. Kroz takav pristup djeca ponovo od malih nogu uče praktične vještine zidanja u suho.

U nastavku pogledajte fotke i nadamo se ponovnom druženju u Tkonu s nekim novim suhozidnim izazovima!

Foto 01: Ana Maris Kuštera i njezina suhozidna ekipa u akciji u studenom 2017.

Foto 02: Zadarska sekcija Dragodida

Foto 03: Glavni dio radova u studenom 2017. odvijao se na ovom potezu zida

Foto 04: Druga akcija u lipnju 2018. – uhh, upeklo je!

Foto 05: Najmlađi suhozidar star je tek 8 mjeseci.

Foto 06: Klasična prije/poslije situacija s nešto većim kamenjem

Foto 07: Zadnja obnovljena etapa zida u ljeto 2018.

Završna akcija obnove suhozida na putu do Čokovca u Tkonu (Kunu), Pašman Tekst, foto: Miran Križanić Škraping je definitivno prva stvar koje se sjetimo na spomen Pašmana i Tkona, barem što se kamena tiče. Međutim u Tkonu se već niz godina održavaju i suhozidne radionice, doduše nešto manje posjećene od Škrapinga. Prva radionica održana je […]

Dragodid u 2018.

January 4, 2019 in Razno by Levantinka

pablo(5)
Umijeće suhozidne gradnje upisano je 28. studenoga 2018. na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva, kao odgovor na zajedničku međunarodnu nominaciju Cipra, Francuske, Grčke, Hrvatske, Italije, Slovenije, Španjolske i Švicarske pod nazivom ”Art of dry stone walling, knowledge and techniques”. Tako je odlučio UNESCO-ov Međuvladin odbor za nematerijalnu kulturnu baštinu na sjednici u Port Louisu, Mauricijusu. Uz Ministarstvo kulture, bili smo glavni koordinator RH za izradu nominacije. Ovdje su i službena stranica upisa, te obavijest Ministarstva u kojoj je opisan proces koji je vodio do današnje velike vijesti. Priznanje je zbilja značajno i daje elana za stare i nove istraživačke, edukativne i promotivne suhozidne aktivnosti.

U Hrvatskoj smo nastavili istraživati, animirati i dokumentirati nove potencijalne nositelje, ponovljenim pozivom na webu, jednim nacionalnim istraživanjem te jednim na razini Primorsko-goranske županije. Prikupili smo interese i ostvarili kontakte s onima do kojih do sada nismo došli, a nadamo se da će nakon upisa na UNESCO, popis nositelja biti i službeno ažuriran novim osobama i organizacijama čije smo kontakte prikupili prošle i ove godine.

pablo(7)
Nakon tri rasprodana izdanja i više tisuća čitatelja, u 2018. smo s izdavačem Slobodnom Dalmacijom realizirali i četvrto izdanje Priručnika o suhozidnoj baštini i vještini gradnje Gradimo u kamenu. Poglavlja “Gradnja jednostavne kamene kućice” i ”Od prvog zida do majstora” su slobodno dostupna u elektroničkoj verziji.

S partnerskim organizacijama smo 18. listopada na Mallorci službeno osnovali mrežu čiji je glavni zadatak uspostava i vođenje buduće europske suhozidne kulturne rute. Više
Najavljujemo i 17. međunarodni suhozidni kongres S.P.S.-a (Société scientifique internationale pour l’étude pluridisciplinaire de la Pierre Sèche) koji će Dragodid 2020. godine organizirati u Konavlima. Više

pablo(4)
13. listopada udruge Dragodid i Argonauta su uz pomoć lokalnih partnera organizirale drugo Prvenstvo Hrvatske u gradnji suhozida na poluotoku Gradina u Murteru. Na Prvenstvu je sudjelovalo sedam ekipa iz Hrvatske, koje su se prijavile na javni poziv, te jedna ekipa međunarodnih volontera Erasmus+ projekta udruge Argonauta. Pehar su zasluženo odnijeli domaćini, Hripari s Murtera, s izgrađenih 4.66 m dvostrukog suhozida u 15 minuta. Izvještaj

pablo(3)

(1) Voditelji radionice obnove bunje i suhozida ,,Vrijeme u kamenu” iznad Sutivana na Braču u organizaciji udruge Zemlja za nas, 8.-20. ožujka Foto i video

(2,3) Voditelji i volonteri radionice obnove podzida u vinogradu Takala nad Bakarskim zaljevom u suradnji s Poljoprivrednom zadrugom Dolčina Praputnjak i udrugom Praputnjak-kulturni krajolik, 7.-8. travnja; 10. studenog Press

(4) Organizatori i voditelji radionice sanacije krova suhozidne kuće i obnove suhozida u selu Dragodid, 28. travnja – 1. svibnja Izvještaj

(5) Voditelji i volonteri radionice suhozidne gradnje ,,Biseri otoka” u Milni na Braču u organizaciji udruge Gea Viva, 26. travnja – 1. svibnja

(6,7) Voditelji dvije radionice izgradnje bunje u školskom dvorištu na Šolti u organizaciji O.Š. Grohote, 14.-17.svibnja; 26.-28. rujna Izvještaj

(8) Supervizori volontera volonterskog programa ”Suhozidar” Parka prirode Vransko jezero, 16. – 22. travnja Press

(9) Organizatori i voditelji radionice suhozidne gradnje ,,Kamik i gromači” u Lovranu, 21.-22. travnja Izvještaj

(10) Voditelji radionice obnove suhozida na Kotoru u Crikvenici u organizaciji Muzeja Grada Crikvenice, 11.-13. svibnja Izvještaj

(11) Voditelji radionice suhozidne gradnje za srednjoškolce ”VOLontIraj za PRIRODU, VOLontIraj za SEBE u organizaciji udruge Sunce, NP Krka, 25.-26. svibnja Press

(12) Voditelji kreativne suhozidne radionice za djecu i radionice obnove suhozida u Tkonu na Pašmanu, 2.-3. lipnja Izvještaj

(13,14,15,16) Voditelji četiri radionice gradnje izmještene kućerice, Konavle 22.-25. lipnja; 5.-11. studenoga; 8.-10. i 27.-29. prosinca Press

(17) Voditelji radionice suhozida u sklopu 9. Festivala levande u Velom Grablju na Hvaru u organizaciji udruge Pjover, 29. lipnja

(18) Organizatori radionice ,,Suhozidni mentori” u Poljanama u domaćinstvu Josipa Perišića, 20.-22. srpnja

(19) Organizatori i voditelji arheološkog rekognosciranja zone kanjona Drage i Peruna na Učki, 25. srpnja – 1. kolovoza

(20) Organizatori, voditelji i volonteri 9. suhozidnog međunarodnog volonterskog kampa Petrebišća 2018. u Petrebišćima na Učki, 28. srpnja – 5. kolovoza

(21) Voditelji i volonteri radionice obnove suhozida na Olibu u organizaciji udruge Sol, 3.-5. kolovoza

(22) Voditelji radionice obnove suhozida u Bašćanskoj Dragi na Krku u organizaciji Klub astudenata geografije Zagreb, 21. rujna

(23) Voditelji radionice izgradnje ”kapareta” – suhozidnog doma za kapare, u organizaciji platforme SEA Silba Environment Art, 3.-4. listopada Izvještaj

(24) Voditelji i volonteri suhozidne radionice u sklopu 6. Kreativnih dana Fausta Vrančića na Prviću u organizaciji udruge Otok, 6.-7. listopada Foto

(25) Voditelji radionice obnove trima u organizaciji PP Biokovo 9.-11. listopada

(26) Organizatori radionice ,,Suhozidni mentori” u Mundanijama u domaćinstvu PD Kamenjak – Rab, 20.-23. listopada Izvještaj Film

(27) Organizatori radionice ,,Suhozidni mentori” u Malom Lošinju u domaćinstvu Gorana Jambrešića, 19.-21. listopada Izvještaj

(28) Voditelji i volonteri radionice obnove suhozida u organizaciji NP Paklenica, 19.-21. listopada Izvještaj

(29) Voditelji radionice suhozidne gradnje za srednjoškolce ”VOLontIraj za PRIRODU, VOLontIraj za SEBE u organizaciji udruge Sunce, PP Biokovo, 5. studenoga Press

(30) Organizatori radionice ,,Suhozidni mentori” u Komiži na Visu u domaćinstvu Tončija Darlića, 15.-18. studenoga

pablo(6)
Otvoreni javni popis hrvatskih suhozida, interaktivna GIS baza Suhozid.hr je u 2018. obogaćena novim suhozidnim lokalitetima koja su na terenu evidentirali i unosili baštinski entuzijasti. Pozivamo sve da pametnim telefonom učitaju fotografiju sa točnom lokacijom neke suhozidne građevine, strukture ili ambijenta. Uz fotografiju su dobrodošli i razni podaci, a pogotovo lokalni nazivi, dimenzije ili skice, podaci o graditeljima i nastanku, te nekadašnjim i današnjim korisnicima.

pablo
Naše članice i članovi su izlagali o raznim suhozidnim temama kod nas i u inozemstvu.

Predavanjem o valorizaciji i obnovi suhozidne baštine smo gostovali smo na skupu o profesionalizaciji vještine, u gradu Zovencedo u talijanskoj provinciji Vicenza, u organizaciji Muzeja kamena Vicenza. Održali smo još pet predavanja na ovu temu u Hrvatskoj (Praputnjak, Primošten Burnji, Zagreb). U listopadu smo organizirali okrugli stol o suhozidnoj gradnji u Murteru, a u rujnu sudjelovali na okruglim stolovima „Suhozidna baština“ u Mostaru, BiH (lipanj) i „Tradicionalna gradnja u kamenu bez vezivnog materijala“ u Kotoru, Crnoj Gori (rujan).

pablo(1)
Dragodid je 2018. ispratio s 59 članica i članova (popis). Julia Bakota je predsjednica, a osim nje u upravnom odboru 2018. su bili Filip Bubalo, Filip Šrajer, Grga Frangeš i Miran Križanić.

Ponosni smo dobitnici nagrade Vicko Andrić za doprinos kulturnoj baštini!

Zahvaljujući institucionalnoj podršci Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva (2016.-2018.), udruga zapošljava voditelja ureda i financija, i koordinatoricu programa na pola radnog vremena. Udruga i dalje veliki dio svojih aktivnosti obavlja zahvaljujući dugotrajnom volontiranju svojih članova.

Kontakt: info@dragodid.org

U 2018. udruga DRAGODID je uspješno provodila svoje ciljeve: istraživanje i reaktualizaciju suhozidnog graditeljstva i ostalih tradicijskih graditeljskih tehnika kao temelja za održivi razvoj i očuvanje okoliša te zaštitu materijalne i nematerijalne kulturne baštine. Umijeće suhozidne gradnje upisano je 28. studenoga 2018. na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva, kao odgovor na zajedničku međunarodnu nominaciju […]

Jesen na Paklenici

January 4, 2019 in Arhiva reportaža by Levantinka

Obnova suhozida kod mlinica u Marasovićima na ulazu u Nacionalni park Paklenica

Tekst: Miran Križanić
Foto: Zrinka Vrkić, Miran Križanić, Norma Fressel, Ante Senjanović

Krajem listopada imali smo priliku po prvi put održati radionicu obnove suhozida u Nacionalnom Parku Paklenica! Inicijativa za akciju došla je od ekipe KUD Podgorac iz Starigrada, a uprava Parka je, prepoznavši dobru ideju, preuzela ulogu glavnog organizatora. S naše strane interes je bio velik, pa se odazvalo desetak naših voditelja, članova, i onih koji će to uskoro postati.

Prvi dan radionice bio je više teoretski – okupili smo se u petak navečer u novoj predavaoni u sklopu zgrade uprave i pričali o suhozidima iz perspektive krajolika, tipologije i funkcije. Drago nam je da smo imali priliku ugostiti i Meri Krnić iz LAG More 249 koja je rekla nešto više o temi kroz poticaje u poljoprivredi, što je bilo zanimljivo okupljenim ljubiteljima suhozida. Predavaona je bila ugodno popunjena, a razvila se i diskusija sa zanimljivim pitanjima.

foto 01: panorama radionice – lijevo prilaz i manje gradilište, centralno mlinice, desno u kanalu glavno gradilište

Subota je bila rezervirana za praktični dio radionice. Tko je bar jednom pohodio kanjon Velike Paklenice, zna da je pristup iz Starigrada kroz zaseok Marasoviće. Etno kuća u sklopu zaseoka sadrži malu zbirku tradicijskih predmeta i priča o životu i povijesti Podgoraca, koji je uvelike bio obilježen gospodarenjem oskudnim i kroz godinu diskontinuiranim izvorima vode.

foto 02: kombinirana tehnika kroz razdoblja u izgradnji mlinica – beton i kamen. Zaobljeni krov „na kubu“

Mlinice na predjelu Marasovića upravo su jedan takav tradicijski vodnogospodarski sklop, kojeg čine mali objekti – mlinice i pripadajući sustav kanala i zapornica koje reguliraju tok i nadovezuju se na korito potoka. Na kućicama treba primjetiti specifične bačvaste krovove/svodove „na kubu“ građene od ne-armiranog betona. Ova jedinstvena tipologija spada u baštinu s početka 20. stoljeća kad se raširila uporaba cementa.

foto 03: pogled na zapornice poviše mlinica

Ipak naša tema su suhozidi, a oni se ovdje pojavljuju kao potporni zidovi korita potoka i lateralnih kanala, prvenstveno kao zaštita od erozije. Potok kroz Paklenicu preko ljeta presušuje ali zimi je bujica jaka i svaki pokušaj reguliranja toka oko mlinica zahtijeva održavane potporne zidove.

foto 04: radovi na glavnom gradilištu – u kanalu

Cijelu subotu proveli smo kod mlinica. Odaziv je bio vrlo dobar – osim domaćina ekipe iz Parka, KUD-a, te članova naše udruge, bili su tu i brojni prolaznici, planinari, djeca, koji su došli iskoristiti jedan od zadnjih toplih jesenskih vikenda za boravak na otvorenom. Ulaz u Park je bio slobodan zbog dana otvorenih vrata, pa je i to pomoglo u stvaranju živahne atmosfere.

foto 05: bitno je dati sve od sebe

Fokusirali smo se na obnovu zapuštenog i urušenog podzida kanala dugog 20-tak metara, visine oko 1,5m, te krune drugog podzida, koji omeđuje korito potoka na prilazu kompleksu milinca. Kako je zid građen od kamenja iz potoka, dobar dio su krupni obluci, ali ipak dovoljno grubi pa nismo imali previše „kotrljanja“ pri gradnji. Obluci se slažu po istom principu kao i drugo kamenje, jedino što treba voditi računa da se ne nađe previše zaobljenih ploha „na istom mjestu“ jer bi to umanjilo trenje i stabilnost konstrukcije.

foto 06: zidanje oblucima

Prvu fazu čišćenja kanala od raslinja odradila je tehnička služba iz Parka pa smo odmah mogli pristupiti razgradnji oštećenih dijelova zida. Glavni problem u ovoj fazi nije bio urušeni kamen nego zemlja koja je kroz godine zapuštenosti prodrla u zid i obrušavala se pri rekonstukciji. Bilo je potrebno prvo otkopati dobar dio zemlje da bismo mogli zidati.

foto 07: zemljanih radova je bilo u izobllju

foto 08: nezaobilazna škalja

foto 09: svatko je uhvatio svoj dio zida

Posla uvijek bude nešto više nego se na prvi pogled čini, ali je i zadovoljstvo učinjenim na kraju veće. Uz puno ruku i nešto vještine ništa nije teško pa je posao završen i prije ručka. Pravi planinarski grah, kako i priliči ovom lokalitetu, osigurala je uigrana ekipa iz KUD-a. Druženje na otvorenom je potrajalo do ranih popodnevnih sati, kada smo se razišli – neki na planinarenje, neki natrag u kamp i kućama.

Organizatorima i volonterima ovim putem zahvaljujemo na dobroj atmosferi i nadamo se budućoj suradnji u novoj godini!

Za kraj, pregled prije/poslije fotografija:

foto 10: gore finiširanje, dolje urušeno zatečeno stanje

foto 11: gore: urušeni podzid, dolje radovi tijeku

foto 12: gore: odlučan početak radova – izraz na licu jednog od organizatora Zlatka Marasovića govori sve; dolje gotov podzid

foto 13: dolje zatečeno urušeno stanje, gore gotov podzid

foto 14: zajednička za kraj

Obnova suhozida kod mlinica u Marasovićima na ulazu u Nacionalni park Paklenica Tekst: Miran Križanić Foto: Zrinka Vrkić, Miran Križanić, Norma Fressel, Ante Senjanović Krajem listopada imali smo priliku po prvi put održati radionicu obnove suhozida u Nacionalnom Parku Paklenica! Inicijativa za akciju došla je od ekipe KUD Podgorac iz Starigrada, a uprava Parka je, […]

Film: O rapskoj Premužićevoj stazi i mocirama

January 3, 2019 in štitimo baštinu by Levantinka

Planinarsko društvo Kamenjak Rab aktivno je od 2002., a jedan od važnijih projekata im je „Jedan otok – jedna staza“, u okviru kojeg obnavljaju suhozidnu Premužićevu stazu na Rabu. O ovome i drugim suhozidnim temama porazgovarali smo ujesen 2018. s članom društva, Marinkom Krstašem.

Screenshot_1

Film su napravili Vigor Vukotić i Maja Flajsig (udruga Vizantrop), a nastao je kao rezultat projekta udruge Dragodid ”Evidentiranje i dokumentiranje majstora umijeća gradnje suhozida na području Primorsko-goranske županije” koji financira PGŽ.

Planinarsko društvo Kamenjak Rab aktivno je od 2002., a jedan od važnijih projekata im je „Jedan otok – jedna staza“, u okviru kojeg obnavljaju suhozidnu Premužićevu stazu na Rabu. O ovome i drugim suhozidnim temama porazgovarali smo ujesen 2018. s članom društva, Marinkom Krstašem. Film su napravili Vigor Vukotić i Maja Flajsig (udruga Vizantrop), a […]