Razglednice s konzervatorske šetnje Lunom

U sklopu svog dnevnog konzervatorskog posla naš član udruge posjetio je Puntu Luna kako bi sudjelovao u reviziji  zaštite ovoga prostora. Evo par sakupljenih dojmova…


Etno zona Lun, zaštićena je 1975. godine te obuhvaća sjeverozapadni vrh otoka Paga koji je od 14. st. posjed plemstva grada Raba i njihovo ruralno područje. Unutar izvornog obuhvata zone zaštićeno je naselje Lun sa zaselcima Guriel, Dudići, Gager i Stanišće, pristaništa Tovernele i Jakišnica, lokalitet sv. Martin, te mozaični, prirodno – gospodarski krajolik izvan naselja koji odlikuju suhozidima ograđene poljoprivredne površine, prije svega maslenika i pašnjaka.



Arhitektonski, prostorom prevladavaju karakteristični primorski oblici nastambi i gospodarskih prostora, dok su osobitost koju treba istaknuti očuvani mlinovi za masline na otvorenom.



Zaseoci Guriel  i Dudići predstavljaju manji oblik naselja koji se u 19. st. razvio iz nekadašnjih pastirskih stanova te  rasporedom životnih i gospodarskih sadržaja svjedoče tradicijskom gospodarstvu i kulturi življenja u ovom prostoru.


Tu se posebno ističe suhozidni kompleks Dudićevog osika, koji predstavlja svojevrsni aparat za razvrstvanje, mužnju i strigu ovaca usporediv sa bašćanskim mrgarima.


Dio naselja Lun još uvijek odlikuje izvorni raster, nizovi građevina sa očuvanim tradicijskim oblikovnim karakteristikama poput volta i balatura te tradicijska organizacija okolnog prostora sa terasiranim poljoprivrednim zemljištem i manjim, perifernim gospodarskim objektima.


 
Lokalitet Lokve u blizini Gagera predstavlja jedinstven sklop obzidanih lokvi za napajanje blaga i ljudsku upotrebu te uz njega vezane jame vapnenice u kojima se gasilo vapno, čiji se skoreni ostatci još nalaze po njihovim stjenkama.


Na samom ogoljelom vrhu Punte Luna, najsjevernijoj točki otoka, nalaze se osamljene ruševine crkvice Sv. Martina i vidik na grad Rab čiji je posjed nekad ovo bio. Pravo mjesto za malo jesenje melankolije.



Unutrašnjost punte mozaični je krajolik koj odlikuju zajedničke površine pašnjaka/maslinika, prirodne depresije koje su korištene kao njive, ozidane lokve i bunari te jednostavne građevine gospodarske namjene.


 
To je područje u kojem stočarstvo tradicionalno simbiotički komplementira maslinarstvo kroz blagotvoran učinak ispaše ovaca na nasadima maslina, a do nedavno su ovdje bili prakticirani i svi ostali važniji oblici mediteranske poljoprivrede – vinogradarstvo, povrtlarstvo te čak i uzgoj žitarica manjeg opsega čemu svjedoči pokoje guvno.


Najmarkantnije ljudskom rukom izgrađeno svojstvo ovog krajolika jest sveprisutno osobito visoko (~1.80 m) i kvalitetno građeno suhozidno omeđenje posjeda i puteva okrunjeno redom koso položenih škrilja koje služe efektivnijem zaustavljanju ovaca i drugih papkara.

 
Kao zajedničko djelovanje čovjeka i prirode očituje se jedinstvena rasprostranjenost samonikle europske divlje masline (Olea oleaster), ovdje tradicijski korištene kao kvalitetne posloge za cijepljenje udomaćenih sorti (Olea europaea) ovog kultivara. Zanimljivo je da lišće mladog oleastera uopće ne izgleda osobito maslinoliko no kako odrasta grm poprima prepoznatljive oblike i daje male ali uljate plodove.



Ova danas rijetka praksa rezultira jedinstvenim i slikovitim oblicima stabala koja osim što daju osobit pečat ovim nasadima predstavljaju i jedinstvenu genetičku baštinu tradicijskog maslinarstva zbog čega je dio ovoga područja 1963. godine zaštićen kao botanički rezervat. Za neka od ovih stabala dendrološka analiza indicirala je starost veću od 1500 godina, što je još jedna od indicija kontinuiteta ovog krajolika još od antičkog doba.

U većem dijelu naselja Tovarnele, Gager, Jakišnica i Stanišće, kao i značajnom djelu Luna, beton je, slijedom procesa dizanja narodnog standarda već učinio svoje a vidjeli smo i neke briljantne graditeljske poteze smještene drito u centar maslenika. Nakon perioda u kojem je zaštita donesena dekretom odozgo pokazala svoju nemoć u zaštiti ovakvih krajolika vrijeme je zrelo za neki novi, inkluzivni pokušaj. No otom više potom. Lokalne volje za suradnju svakako ne nedostaje. (http://www.lun.hr/udruga.html)

tekst i foto GF

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

Još nekoliko slobodnih mjesta za razmjenu mladih u Francuskoj!

Imamo još nekoliko slobodnih mjesta za Erasmus+ razmjenu mladih koja će se održati na zapadu Francuske od 5. do 19. kolovoza 2019. Pozivamo sve zainteresirane da pošalju svoju prijavu čim prije!

VILLOGNON WATER MILL

Lokacija i tema
Razmjena uključuje obnovu kamenog mlina iz 18. stoljeća na obali rijeke Argentor. Mlin Villognon od 2010. tijekom godine obnavlja udruga Club Marpen, ujedno i domaćini razmjene, u okviru graditeljskih volonterskih kampova koje organiziraju s baštinskom mrežom REMPART, s kojima je Dragodid partner na ovom Erasmus+ projektu.

Na lokaciji se nalaze mlin, most, štala s kamenom peći i manja kuća s golubinjacima. Detaljni plan obnove će biti dostupan odabranim sudionicima, a uključivat će gradnju kamenom i oblikovanje kamena.

Više u info dokumentima ovdje >> Villognon watermill.ppt     Villognon watermill.pdf

Tko može sudjelovati?
Šest odgovornih ljudi koji dijele zajednički interes za tradicijskim tehnikama gradnje i koji se dobro služe engleskim jezikom u govoru i pismu. Petero mladih (18-30 godina) i jedan voditelj ili voditeljica skupine (punoljetna osoba, bez gornje dobne granice). Voditelj/ica skupine mora biti organizirana osoba koja je spremna biti zaduženi za to da se ne kasni na avione, vlakove, da se poštuje raspored koji su organizatori predvidjeli i da skupina funkcionira skladno.
Na razmjeni će sudjelovati srodne udruge iz Francuske, UK i Njemačke.

Financiranje razmjene
Put do i od lokacije svaki sudionik sam sebi pokriva, a po povratku dobije refundaciju u iznosu od max. 275 eura po sudioniku (otprilike do mjesec dana nakon povratka). Najvjerojatnije je da će se ići avionom, tako da sudionici moraju računati na nešto raniju kupnju aviokarata.
Smještaj je u kampu (šator), a osigurana su tri obroka dnevno.
Svaki sudionik ima obvezu unaprijed platiti 30 EUR-a mreži REMPART za sudjelovanje na razmjeni.

Kako se prijaviti?
Ako smo vas zainteresirali, prijave šaljite čim prije na adresu info@dragodid.org
Prijava mora sadržavati: ime i prezime, datum i godina rođenja, kontakt mobitel, e-mail adresa, zanimanje. Podatke ćemo koristiti isključivo za konačan odabir i kontaktiranje sudionika u vezi razmjene.
Uz osnovne podatke šaljite nam i nešto kroz što ćemo vas najbolje ukratko upoznati. Prikaz onoga čime se inače bavite, koji su vam interesi i što vas je motiviralo za radionicu, na način koji vam najbolje leži – tekst, fotografije, crtež, ili bilo koju drugu formu. Cijenit ćemo duhovitost, sažetost i kreativnost u prijavi. Veselimo se prijavama!

Imamo još nekoliko slobodnih mjesta za Erasmus+ razmjenu mladih koja će se održati na zapadu Francuske od 5. do 19. kolovoza 2019. Pozivamo sve zainteresirane da pošalju svoju prijavu čim prije! Lokacija i tema Razmjena uključuje obnovu kamenog mlina iz 18. stoljeća na obali rijeke Argentor. Mlin Villognon od 2010. tijekom godine obnavlja udruga Club […]

Read More »

 atts
0

Intervju: Kulturni biseri Hrvatske

BeFunky-collage
‘Kulturni biseri Hrvatske’ serijal je Hrvatskog katoličkog radija koji kroz 17 emisija predstavlja baštinu Hrvatske koja se nalazi na UNESCO-vim popisima nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.

”Suhozid – kameni spomenik žuljevitih dlanova” naziv je emisije povećene ovoj vrijednoj vještini, a poslušati je možete ovdje:

Prenosimo i dio transkripta intervjua s predsjednicom udruge: Suhozid – kameni spomenik žuljevitih dlanova

‘Kulturni biseri Hrvatske’ serijal je Hrvatskog katoličkog radija koji kroz 17 emisija predstavlja baštinu Hrvatske koja se nalazi na UNESCO-vim popisima nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. ”Suhozid – kameni spomenik žuljevitih dlanova” naziv je emisije povećene ovoj vrijednoj vještini, a poslušati je možete ovdje: Prenosimo i dio transkripta intervjua s predsjednicom udruge: Suhozid – kameni spomenik […]

Read More »

 atts
0

Krš kao brend! Reportaža s manifestacije “Naš krš” i prvenstva Crne Gore u gradnji suvomeđe

Tekst i fotografije: Planinarski klub „Subra“ & Agencija za razvoj i zaštitu Orjena doo Herceg Novi

Prvenstvo CG, ekipa Ilić
Ekipa “Ilić” na natjecateljskom poligonu

Tokom vikenda održana je manifestacija “Naš krš“, koja je još  jednom ukazala kroz aspekt prirodnih ljepota karsta, ali i kroz  specifični kulturni pejzaž ponikao na simbiozi čovjeka i kraške prirode, na potrebu za njihovo revalorizaciju i pažljivo čuvanje.

Protekla dva dana, Orjensko sedlo (1600 m) bilo je centar programa posvećenog kršu i očuvanju tradicije života na njemu. Prvog dana planinari iz Herceg Novog i Podgorice („Subra“, „Gorica“ i individualci), izveliki su kružnu turu kroz centralni dio masiva, obilazeći njegove najviše ali i najkrševitije tačke, upoznajući se sa teškoćama prelaska ovakve vrste terena, a ujedno i sa skrivenom ljepotom Orjena. I pored značajne doze nepristupačnosti, Vučji zub (1805 m) i Veliki kabao (1894 m), bili su kroz vjekove značajne vojne granične tačke, kao i ustanička gnijezda. Do njih vode planinarske, pastirske, pa čak i stare švercerske staze.

Uspon na Vučji zub
Uspon na Vučji zub

Drugi dan bio je rezervisan za IV Prvenstvo Crne Gore u gradnji suvomeđe, događaj kojim se želi očuvati i oživjeti drevno umijeće gradnje u kamenu u tehnici na suvo, bez vezivnog materijala. Prenos ovog umijeća sa koljena na koljeno zaslužan je za naše prilagođavanje životu na kršu, odnosno, prilagođavanje krša našim potrebama. Ono što je nekad bila nužnost opstanka, danas je kulturna vrijednost, kako u aspektu nematerijalne, tako i u aspektu materijalne baštine. Takođe umijeće zidanja i kulturni pejzaž kao njegov produkt, sve su značajniji segmenti turističke ponude koja je davno prešla granicu sunca, plaže i mora. Važno  je da iz godine u godinu među domaćim stanovništvom raste svijest o značaju očuvanja ove tradicionalne vještine, između ostalog i kroz ova kulturološko-sportsko-rekreativna takmičenja.

Ekipa Ilić
Ekipa “Ilić”

Ekipa Podgorica na moru
Ekipa “Druga šansa”

Ekipa Druga šansa
Ekipa “Podgorica na moru”

Ove, baš kao i protekle godine, najuspješnija je bila ekipa „Ilić“ iz Bijele, koja je ustvari porodični tim sastavljen od čak tri generacije, objedinjen ljubavlju gradnje u kamenu. Drugo mjesto zauzela je mješovita hercegnovsko-trebinjska ekipa „Druga šansa“, dok je treće mjesto pripalo još jednoj miješanoj, podgoričko-hercegnovskoj ekipi, prigodno nazvanoj „Podgorica na moru“. Kapiteni ekipa, Jovan Ilić, Dejan Pavlović i Predrag Vujović, dobili su diplome, kao i rukom rađene gastro-suvenire, dar hercegnovskog NVU „Ruke“, dok je najboljoj ekipi pripao i prelazni pehar, kamena „Orjenska buža“ rad umjetnika i planinara, Dejana Veriga.

Pobjedničke ekipe zajedno
Pobjedničke ekipe zajedno

Odmor ispred planinarskog doma
Odmor ispred planinarskog doma

Organizaciju događaja su pomogli: Turistička organizacija Herceg Novi, Ministarstvo sporta, Planinarski savez Crne Gore i Opština Herceg Novi, dok su organizatori bili PK „Subra“ (planinarska tura i smještaj), odnosno Agencija za razvoj i zaštitu Orjena (Prvenstvo CG).

Herceg Novi, 01. 07. 2019.

 

Tekst i fotografije: Planinarski klub „Subra“ & Agencija za razvoj i zaštitu Orjena doo Herceg Novi Ekipa “Ilić” na natjecateljskom poligonu Tokom vikenda održana je manifestacija “Naš krš“, koja je još  jednom ukazala kroz aspekt prirodnih ljepota karsta, ali i kroz  specifični kulturni pejzaž ponikao na simbiozi čovjeka i kraške prirode, na potrebu za njihovo revalorizaciju i […]

Read More »

 atts
0

Dragodid se vraća kući

Tekst: Mislav Tovarac
Foto: Anton Divić, Nina Lišnić

Početkom prošlog mjeseca održana je višednevna radna akcija u selu Dragodid na Visu za nekoliko volontera. Mjesto koje je našoj udruzi dalo ime i gdje su prije više od 15 godina počele naše suhozidne aktivnosti specifično je po mnogo toga. Nalazi se sat vremena hoda od Komiže, dosta dobro skriveno sa ceste, te da nema magaraca i koza njegove jedine povremene stanovnice Nedjeljke Burić koji odaju da se tamo nalazi nešto više, bilo bi ga veoma lagano promašiti. Selo nema struje ni tekuće vode, uobičajena pojava za mala kamena mjesta kakvih ima na stotine na istočnoj obali Jadrana. Boravak u takvoj sredini interesantan je jer pruža uvid u način života koji je na našoj obali postojao sve do nedavno – uz minimum komfora i prilagođen teškim geografskim uvjetima.

Dragodid je kao i većina malih ruralnih mjesta po Jadranu naglo napušten sredinom prošlog stoljeća, no radi relativne blizine Komiži i povremenih stanovnika nije doživio sudbinu mnogih sebi sličnih mjesta – tihu smrt u zagrljaju šume. Danas je često posjećen, primarno zbog turizma, nekad i radi suhozida.

Naš boravak tamo prošao je u tradicionalnoj maniri. Obroci, kava i čaj kuhali su se na vanjskom otvorenom ognjištu, voda dovlačila iz gustirne, i gradilo se u suho.

slika 1
U sklopu naše višednevne akcije popravili smo nekoliko urušenja u selu, improvizirali novu štalu za koze i dobro se zabavili. Bivša urušenja nalaze se na kozama često korištenoj ruti livada – kuća, a zašto su nastala postane jasno svakome tko se u blizini tora kada se koze uvode ili puštaju van.

slika 2
slika 3
slika 4
Nakon naše intervencije, suhozidna ograda vraćena je na mjesto i znanstvenom metodom je potvrđeno da po novome podnosi opterećenje od minimalno tri koze i dva kozlića.

slika 5
slika 6
slika 7
S druge strane sela, na mjestu gdje je niknula nova štala pruža se fantastičan pogled na more tako da koze sada uz novu ogradu u stalnom boravištu imaju i ljetnikovac nepunih 10 minuta trčkaranja nizbrdo.

slika 8 slika 9 slika 10

Zahvaljujemo gradu Komiži na donaciji sredstava koja su nam omogućila ovu akciju, vinariji Senjanović na donaciji koja nas je krepila tokom akcije i Nedjeljki Burić na smještaju, društvu i vječitom duhu i atmosferi.

slika 11 slika 12
slika 13 slika 14

 

Tekst: Mislav Tovarac Foto: Anton Divić, Nina Lišnić Početkom prošlog mjeseca održana je višednevna radna akcija u selu Dragodid na Visu za nekoliko volontera. Mjesto koje je našoj udruzi dalo ime i gdje su prije više od 15 godina počele naše suhozidne aktivnosti specifično je po mnogo toga. Nalazi se sat vremena hoda od Komiže, […]

Read More »

 atts
0

Vremeplov: (G)radionica gromača, Kotor (Crikvenica), 17. i 18. svibnja 2019.

Tekst: Romina Tominić
Foto: R.T., Tea Rosić, Mislav Tovarac, Ante Senjanović

60420458_2097220553722348_3042573446874660864_n

17. i 18.05. održali smo tradicionalnu (g)radionicu gromača na najstarijem i najskrovitijem kutku Crikvenice, na Kotoru. Muzej Grada Crikvenice uz naše stručno vodstvo te uz potporu Ministarstva kulture i Grada Crikvenice organizira ovu radionicu već sedmu godinu zaredom.

Na (g)radionicama prenosimo znanje i tehniku gradnje “u suho”, a iskustvo koje pritom prenosimo nezamijenjivo je – istražujući kamen mi razmišljamo rukama, a gradeći zajedno, mic po mic, spašavamo selo od zuba vremena.

60303001_2721659754550971_5887102807814701056_n

S obzirom da je Kotor od svakodnevnih crikveničkih kretanja izoliran pola sata dugom pješačkom stazom, ne čudi kako su sve čari njegove primorske arhitekture ostale gotovo netaknute.

Trag čovjeka i njegovo višestoljetno nastojanje kultiviranja krajolika vidljivo je u svakom kutku Kotora i njegove okolice s kojom čini zaštićenu kulturno-povijesnu graditeljsku cjelinu velike arheološke i etnografske vrijednosti. Riječ je o staroj jezgri iz koje je niknula Crikvenica.

IMG_3737

Ove smo godine bili u nešto manjem broju no to nas nije spriječilo da obnovimo čak 3 podzida, 1 suhozid i dio stubišta na predjelu Placa. U radovima održavanja Kotora pomogli su i zaposlenici Eko Murvice koji su pokosili putove oko sela, a radionici se odazvalo i domaće stanovništvo.

60708166_2097220600389010_8365576701731667968_n

Rastavili smo 3 gromače i već isti dan obnovili dvije do pola i jednu manju do kraja.

1. gromača:

IMG_3692

IMG_5984

IMG_5994

IMG_3795

2. gromača

IMG_20190517_105501

IMG_3789IMG_5982

Drugog smo dana razmjenili svoja znanja sa još novih lica.

60408515_2723471681036445_8003981476641112064_n

Zajedno smo obnovili zidić, jednu srednje zahtjevnu i jednu zaista zahtjevnu gromaču radi koje moramo pohvaliti Antu koji je predvodio taj poduhvat.

IMG_20190517_180940

Povremenoj kiši nismo dozvolili da nas smeta! -ali navela nas je na razmišljanje: gradimo li zaista u suhoj, ili ipak, u mokroj tehnici? :D

Kako god bilo, definitivno gradimo u entuzijazmu. Stoga smo ostali i treći dan kako bi rješili još jedan problem.

20190519_3077

Na zamolbu kustosice Muzeja Grada Crikvenice Tee Rosić odlučili smo sanirati stubište u samom centru Kotora. Naime, sa dotičnog stubišta ispala su dva kamena radi kojih bi uskoro popadala cijela konstrukcija.

60700686_2100598656717871_1956318248542666752_n

Trebalo je počistiti zemlju sa stepenica, izbiti ogromni korijen, pronaći prave veličine kamenih blokova i ugraditi ih. Vještinom i brzinom iznenadili smo sami sebe, a ubrzo i turiste koji su se u to vrijeme našli u našem okruženju.

IMG_3937

Kada smo okončali s radovima obišli smo selo i odredili iduću lokaciju (g)radionice koja se sprema na jesen kada ćemo se opet družiti u zidarskim rukavicama!

Vidimo se!

Tekst: Romina Tominić Foto: R.T., Tea Rosić, Mislav Tovarac, Ante Senjanović 17. i 18.05. održali smo tradicionalnu (g)radionicu gromača na najstarijem i najskrovitijem kutku Crikvenice, na Kotoru. Muzej Grada Crikvenice uz naše stručno vodstvo te uz potporu Ministarstva kulture i Grada Crikvenice organizira ovu radionicu već sedmu godinu zaredom. Na (g)radionicama prenosimo znanje i tehniku gradnje […]

Read More »