Razglednice s konzervatorske šetnje Lunom

U sklopu svog dnevnog konzervatorskog posla naš član udruge posjetio je Puntu Luna kako bi sudjelovao u reviziji  zaštite ovoga prostora. Evo par sakupljenih dojmova…


Etno zona Lun, zaštićena je 1975. godine te obuhvaća sjeverozapadni vrh otoka Paga koji je od 14. st. posjed plemstva grada Raba i njihovo ruralno područje. Unutar izvornog obuhvata zone zaštićeno je naselje Lun sa zaselcima Guriel, Dudići, Gager i Stanišće, pristaništa Tovernele i Jakišnica, lokalitet sv. Martin, te mozaični, prirodno – gospodarski krajolik izvan naselja koji odlikuju suhozidima ograđene poljoprivredne površine, prije svega maslenika i pašnjaka.



Arhitektonski, prostorom prevladavaju karakteristični primorski oblici nastambi i gospodarskih prostora, dok su osobitost koju treba istaknuti očuvani mlinovi za masline na otvorenom.



Zaseoci Guriel  i Dudići predstavljaju manji oblik naselja koji se u 19. st. razvio iz nekadašnjih pastirskih stanova te  rasporedom životnih i gospodarskih sadržaja svjedoče tradicijskom gospodarstvu i kulturi življenja u ovom prostoru.


Tu se posebno ističe suhozidni kompleks Dudićevog osika, koji predstavlja svojevrsni aparat za razvrstvanje, mužnju i strigu ovaca usporediv sa bašćanskim mrgarima.


Dio naselja Lun još uvijek odlikuje izvorni raster, nizovi građevina sa očuvanim tradicijskim oblikovnim karakteristikama poput volta i balatura te tradicijska organizacija okolnog prostora sa terasiranim poljoprivrednim zemljištem i manjim, perifernim gospodarskim objektima.


 
Lokalitet Lokve u blizini Gagera predstavlja jedinstven sklop obzidanih lokvi za napajanje blaga i ljudsku upotrebu te uz njega vezane jame vapnenice u kojima se gasilo vapno, čiji se skoreni ostatci još nalaze po njihovim stjenkama.


Na samom ogoljelom vrhu Punte Luna, najsjevernijoj točki otoka, nalaze se osamljene ruševine crkvice Sv. Martina i vidik na grad Rab čiji je posjed nekad ovo bio. Pravo mjesto za malo jesenje melankolije.



Unutrašnjost punte mozaični je krajolik koj odlikuju zajedničke površine pašnjaka/maslinika, prirodne depresije koje su korištene kao njive, ozidane lokve i bunari te jednostavne građevine gospodarske namjene.


 
To je područje u kojem stočarstvo tradicionalno simbiotički komplementira maslinarstvo kroz blagotvoran učinak ispaše ovaca na nasadima maslina, a do nedavno su ovdje bili prakticirani i svi ostali važniji oblici mediteranske poljoprivrede – vinogradarstvo, povrtlarstvo te čak i uzgoj žitarica manjeg opsega čemu svjedoči pokoje guvno.


Najmarkantnije ljudskom rukom izgrađeno svojstvo ovog krajolika jest sveprisutno osobito visoko (~1.80 m) i kvalitetno građeno suhozidno omeđenje posjeda i puteva okrunjeno redom koso položenih škrilja koje služe efektivnijem zaustavljanju ovaca i drugih papkara.

 
Kao zajedničko djelovanje čovjeka i prirode očituje se jedinstvena rasprostranjenost samonikle europske divlje masline (Olea oleaster), ovdje tradicijski korištene kao kvalitetne posloge za cijepljenje udomaćenih sorti (Olea europaea) ovog kultivara. Zanimljivo je da lišće mladog oleastera uopće ne izgleda osobito maslinoliko no kako odrasta grm poprima prepoznatljive oblike i daje male ali uljate plodove.



Ova danas rijetka praksa rezultira jedinstvenim i slikovitim oblicima stabala koja osim što daju osobit pečat ovim nasadima predstavljaju i jedinstvenu genetičku baštinu tradicijskog maslinarstva zbog čega je dio ovoga područja 1963. godine zaštićen kao botanički rezervat. Za neka od ovih stabala dendrološka analiza indicirala je starost veću od 1500 godina, što je još jedna od indicija kontinuiteta ovog krajolika još od antičkog doba.

U većem dijelu naselja Tovarnele, Gager, Jakišnica i Stanišće, kao i značajnom djelu Luna, beton je, slijedom procesa dizanja narodnog standarda već učinio svoje a vidjeli smo i neke briljantne graditeljske poteze smještene drito u centar maslenika. Nakon perioda u kojem je zaštita donesena dekretom odozgo pokazala svoju nemoć u zaštiti ovakvih krajolika vrijeme je zrelo za neki novi, inkluzivni pokušaj. No otom više potom. Lokalne volje za suradnju svakako ne nedostaje. (http://www.lun.hr/udruga.html)

tekst i foto GF

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

Posted

in

by

Comments

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *