Izvještaj: Dragodid u Maroku

Tekst i foto: Filip Bubalo

U svojoj kratkoj ali burnoj povijesti, udruga Dragodid prošla je velik put od malog sela poviše Komiže, preko cijele jadranske obale od Crne Gore do Istre i Krasa, a onda po sajmovima Francuske i Njemačke, pa sve do uručivanja nagrade u Amsterdamu. Ali nikada, ni u kojoj kombinaciji nismo mogli zamisliti da će nas suhozid odvesti na drugi kontinent i to u Afriku. Doduše sjeverna je to Afrika, koja je – barem u onom obalnom dijelu – “Mediteran kakav je nekad bio“, ali nesumnjivo drugi kontinent.

No u unutrašnjosti ove prašnjave kraljevine, kriju se građevine uobičajene po cijelom sredozemnom kulturnom krugu i razlog zašto sa ovom, u nekim sferama stotinama svjetlosnih godina udaljenom zemljom, imamo zajedničkih tema.

Pogled na krajolik iz zraka ne otkriva mnogo  sličnosti, no u unutrašnjosti Maroka je ka’ doma


Karta Jadrana – Tabula Rogeriana – iz ranog srednjeg vijeka, autora Muhameda Al-Idrisija koji je plovio po Dalmaciji /Muzej Kasbah Tanger

Naime, od 22.-23. rujna 2014. g. u gradu El Jadidi na jugu Maroka održao se 14. međunarodni kongres o suhozidnoj baštini na kojem je sudjelovalo preko stotinjak sudionika, sa područja cijelog Mediterana, od Ciprana, Grka, Švicaraca do Talijana i Španjolaca i Baskijaca.  Udruga DRAGODID, na poziv prof. Boruta Juvaneca – koordinatora asocijacije/organizatora kongresa S.P.S. (Société Scientifique Internationale pour l’étude pluridisciplinaire de la Pierre Sèche) za ovaj dio Europe, prva je udruga iz Hrvatske koja je sudjelovala na ovom kongresu i jedina iz ovog dijela Europe.

Kako je službeni jezik bio francuski, najbrojniji su bili govornici i predstavnici raznih udruženja iz Francuske, zemlje koja i prednjači u institucionalnom ali i civilnom organiziranju pojedinaca i asocijacija na području istraživanja, zaštite i valoriziranja suhozidne baštine.

Lijevo: opušteni suhozidari na otvaranju konferencije
Desno: širok raspon tema mnoge je ostavio budnima

Prvog dana kongresa u svečanoj ali i opuštenoj atmosferi, uz prisutnost predstavnika lokalne i regionalne samouprave, na sveučilištu  Chouaib Doukkali University otvoren je kongres, te je uz neke od glavnih aktera kongresa poput Salime Naji iz Maroka, arhitektice i zaštitnice berberskog arhitektonskog nasljeđa, i Michelangela Dragonea (dopredsjednika S.P.S.-a), koji je na primjeru iz svjetski poznatog Arberobella, pokazao iskustava življenja  u tradicijski objektima pod zaštitom UNESCO-a, i udruga Dragodid (Filip Bubalo) održala svoje predavanje s temom “Transferring konowledge – living the tradition”.

Problemu s nedostatkom simultanog prijevoda doskočili smo tako što su slajdovi bili na francuskom, pa su bili razumljivi i za dio publike koja ne govori engleski. 


Lijevo: gđa. Salima predani je čuvar berberske baštine
Desno: francuski suhozidni autoritet Paul Arnault oduševio se hrvatskim suhozidima a portreti kralja sa obje strane podsjetili su me na neka prohujala vremena

S obzirom da su samo još dva predavanja bila na engleskom jeziku, bilo je vrlo teško pratiti ostala izlaganja. No, uz prevodilačku pomoć naše “francuske veze”, prijatelja i volontera s naše radionice Petrebišća 2014 Antoine Chanterauda, stekli smo dojam da Hrvatska ne zaostaje na području zaštite i promocije suhozidne baštine, te da dijelimo istu problematiku, a da su ovakvi skupovi izvrsna prilika za razmjenju ideja i rješenja.

Prije svega to se odnosi na mlade i nastavak, odnosno održavanje tradicijskih tehnika živim, pitanje tržišta za suhozidne majstore, planiranje, te korištenje modernih tehnologija u interpretaciji suhozidne baštine, pogotovu u zaštićenim područjima kao što su nacionalni parkovi (http://www.parc-pyrenees-catalanes.fr/  i http://www.fundacioelsola.org/es/la-piedra-seca-inventario-de-la-fatarella, o čemu je u svojoj prezentaciji govorila Christelle Frau.

Od starih meštara, do novih generacija suhozidara – Ludovic i Antoine 

Nakon izlaganja Paula Arnaulta, glasnogovornika asocijacije svih suhozidnih udruženja Francuske, veterana suhozidne scene, i izlaganja predsjednika asocijacije Muraillers de Provence, koji je pokrio razdoblje (od 1996.-2014.) kada se u Francuskoj zapravo kreirala profesionalna scena batisseursa – suhozidara, bilo je očito da su u tom pogledu, kao i certificiranju profesionalaca, ipak korak ispred nas. Naravno da su takvom statusu pridonijela znanstvena ispitivanja vršena na suhozidnim konstrukcijama.

Dio takvih eksperimenata, među kojima je velika većina temelj magistarskih radnji, vidjeli smo ovog ljeta na seminaru na Braču od strane stručnjaka iz također francuske organizacije APARE. Dio tih rezultata prikazano je u “svetoj knjizi” francuskog suhozidanja, za kojom osim tog dijela, uzgred budi rečeno Dragodidov priručnik “Gradimo u kamenu” nimalo ne kaska.

Sedimentni kamen koji izlazi iz zemlje  //  Suhozidi na marokanski

Nije se gradilo, al se diskutiralo u suho  //  Oko 770 tazota je evidentirano u regiji Doukkala

Drugog dana nakon zanimljivog izlaganjam grupe ciparskih znanstvenika o ulozi suhozida u očuvanja biodiverziteta, gdje su za taj rad posebno razvijenom tehnologijom i metodologijom na tri mjesta (suhozida) znanstvenici snimali stanje kroz godinu dana, domaći stručnjaci su predstavili svoja nastojanja da putem novih tehnologija pridonesu očuvanju tradicijske baštine. Riječ je o geolokacijskim platformama sličnima projektu Suhozid.hr kojima se nastoji građevine slične bunjama, tzv. tazote, koje su posebnost Doukkala regije, ne samo inventarizirati nego i znanstveno istražiti, te na neki način približiti širem krugu istraživača i turista.

Nakon izlaganja uslijedila je  i diskusija o nematerijalnim i materijalnim aspektima zaštite suhozida kao svjetske kulturne baštine, tema koja se već nekoliko godina provlači kroz djelovanje S.P.S.-a, ali bez značajnijih pomaka. Posjetom okolice El Jadide, području s najvećom koncetracijom tazota, završen je i drugi dan kongresa. 


Ulaz u tazotu  //  Vrhunski primjer “corbelled“ gradnje 


Na ovaj kantun mnogi bi grintali, ali još uvijek stoji  //  Tazota ima funkciju, makar i za sijeno

Premda prepoznate kao kulturna baština, tazote nisu obuhvaćene nikakvom formalnom zaštitom, kao što nisu ni dio neke kulturne rute. Iako nepoznatog porijekla, generalno se smatra da su nastale tijekom prve polovice 20. stoljeća.

Kao pučko graditeljstvo, kao i svugdje su u drugom planu, a napori El Hadi El Mokhtaria da na svom imanju od nekoliko tazota napravi turističku atrakciju, maleni su i spori koraci ka valoriziranju ove baštine. Ono što je pozitivno u cijeloj priči, jest što se neke od njih danas koriste barem kao skladišta. Upravo vezana za tu funkciju, stoji i priča lokalnog školskog profesora, koju je on čuo od svog pretka, kako su prije ljudi u unutrašnjosti tazota, kao jedinog čvrstog i stalnog objekta u njihovom vlasništvu, sakrivali dragocjenosti. Neko vrijeme zavladala je i pomama za akvizicijom ovih objekata, no pravo blago – sama tazota odoljela je pljačkašima. 

Malo je ljudi koji još znaju graditi tazote  //  Iako su često spojene u cjelinu, ima i ovakvih

Splet suhozida koji se često ruše radi okrupnjivanja  //  “Gornji kat“ uvijek ima otvor radi ventiliranja

Posljednji dan kongresa započeo je generalnom skupštinom S.P.S.-a, sa zapravo dvije glavne točke dnevnog reda, od kojih je ona “lakša“ bila vrlo brzo zaključena – organiziranje slijedećeg kongresa CIPS-a koji je umjesto u Egiptu zbog situacije prebačen u Grčku (2016.). Druga točka dnevnog reda generalne skupštine, usvojena je jednoglasno, te je konačno zaključeno da se zbilja krene u stavljanje suhozida na UNESCO-vu listu zaštićene kulturne baštine bez daljnih odlaganja, kao primarni zadatak S.P.S.-a. 

Čast da zatvori kongres pripala je gđi. Claude Froidevaux iz Association de Défense et de Sauvegarde du Patrimoine des Hauts Cantons de l’Hérault, “super baku“ suhozida ili “malog radišnog mrava“, kako sama sebe predstavlja, iznimno cijenjenu od svih kolega, ne samo po dugogodišnjem predanom radu nego i po uključivanju mladih i onih s poteškoćama u razvoju u rad na obnovi baštine diljem Francuske. 

Da bi zapečatili  arapsku gostoljubljivost, domaćini su se pobrinuli sva tri, a pogotovo zadnjeg dana, kada je u raskošnoj tradicionalnoj palači/riadu pripremljena večera uz tradicionalnu muziku, s koje zbog objektivnih razloga nema fotografija.  

“Desant“ na tazote  //  Riblja kost u suhozidu

Sklop u vl. El Mokhtari jedini je ponekad u službi turizma  //  Legendarna Claude svima je inspiracija

Unutrašnjost tazote  ponekad je i ožbukana

Ponosni vlasnik tazote  //  Tazota u lokalnoj verziji francuskog znači nagomilani kamenovi – ploče

Premda nije bila točka dnevnog reda, više prije i poslije službenog dijela, ona najvažnija tema, sama po sebi razumljiva – povezivanja na transnacionalnoj i interdisciplinarnoj razini – unatoč nekim jezičnim barijerama tekla je poput čaja od mente, koji je Marokancima uvijek i prije svega obred  zbližavanja i dijeljenja, a tek malim dijelom lijek protiv pustinjske žege.  

Pa iako je trebalo prijeći 3500 km i još toliko nazad (doduše nešto od toga avionom), malo je reći isplatilo se, jer kada se na jednom mjestu skupi ovakva grupa suhozidnih entuzijasta, od mladih alternativaca sa dreadlocksima do znanstvenika s kravatama, za suhozide ima nade.


Dragodidova “francuska veza“

I za kraj, malo razglednica od Tangiera, preko Chechaouèna, El Jadide do Marrakesha.

Cijeli fotoalbum može se pogledati ovdje.

 

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

Krapanj 2022.

Tekst: Ante Senjanović
Foto: Tanja Kremenić

Krapanj je najniži hrvatski otok, Krapanj je u jednome trenutku bio najgušće naseljen dio naše zemlje, Krapanj ima još kurioziteta i u još je ponečem bio naj- ili prvi, ali neću vam sad otkriti sve tajne. Interesirajte se, istražite, posjetite i raspitajte se. Domaćima bi bilo drago – upravo je njihova želja da se o Krapnju priča kao o nečemu sadašnjem, a ne samo prošlome, nas neizravno dovela tamo.

Otok će ovog ljeta biti domaćin Eco Heritage Task Forcea, dugotrajnog volonterskog programa u kojem mladi hrvatskih korijena iz cijelog svijeta dolaze, kroz društveno koristan rad i razne aktivnosti i radionice, naučiti nešto o zemlji svojih predaka. A malo bi toga na širem šibenskom području bilo tipičnije od zidanja usuho. Krapanj sa svojim posebnim, ravnim reljefom, možda nije Srima s njenom beskrajnom kamenom čipkom, ali otočke prizide su prisutne svugdje gdje bi i inače bile: kao ograde, kao putevi, kao gomile. I u još jednoj posebnoj ulozi: usuho građenih mula. Nešto što je bilo često u mnogim primorskim mjestima, ali s vremenom izgubljeno uređivanjem riva, lungomara i marina. Dakako, dostupnošću novih i trajnijih materijala i konstrukcija, malo su ažurirani, ali svaki čuva barem dio stare konstrukcije.

1_20220705_071759
Slika 1. Plovidba preko je kratka

2_20220704_202412
Slika 2. Večer u mjestu

3_20220706_181252
Slika 3. Mul je u moru, agava je na mulu

U polju, kao i inače, napuštanje poljoprivrednog krajolika znači odsutnost ruku koje bi popravile ono što je palo, i znači prisutnost raslinja koje voli zidove, jer gdje je zid – tu je plodno tlo, tu je zaklon. A biljka ne zna da zid valja čuvati, nego se širi i širi, a zid nije toliko tvrdoglav da se ne bi makao, nego pomalo sklizne i padne. I tako, mjesni je odbor, kao domaćin tog iseljeničkog događaja, uz druge aktivnosti predvidio da mladi nauče nešto o zidanju usuho i daju ruke u početku popravljanja tog dijela otočkog naslijeđa. Mi smo pozvani da poučimo učitelje – da onima koji će u obnovi zidova voditi mlade, pokažemo kako da to ispravno rade, ili da ih podsjetimo na to da su to možda u mladosti radili.
4_20220706_182946
Slika 4. Na putu do mjesta rada. S lijeve strane je mjesna gustirna.

Svaka pouka je najbolja u praksi, pa je odlučeno napraviti nešto na lokaciji koja će biti žarište suhozidne aktivnosti tijekom volonterskog programa, na lokvi Biljulji, na ovim neugodnim vrućinama potpuno suhoj, ali inače aktivnoj, makar uglavnom bočatoj. Što nije nimalo čudno, jer se nalazi na 150 metara od mora, na otoku malome i toliko niskome, da je za pretpostaviti kako je dno lokve otprilike na razini morske površine, a čovjeku nije jasno gdje uopće stane ona vodena leća koja na svim otocima čini spasonosni vodonosnik.
5_20220705_082914
Slika 5. Ulaz u Biljulju, na početku radova.

Želja je to posebno mjesto i posebno pažljivo urediti, nek ne bude više zanemareno. E, kako se u dva dana naša akcije, usred jednog od ovoljetnih toplinskih valova, ne stigne puno napraviti – a kako rekoh, nije ni cilj – našli smo jednu bitnu stvar za odraditi i još jednu pokaznu, a ostalo će se razvijati svojim tokom. Pristup do lokve je kosinom, niz koju su se kroz godine zanemarivanja u istočnu polovicu lokve pomalo nanosile naslage zemlje, kamenja, sasušene vegetacije… Da bi se spriječilo nastavak toga, odlučeno je dio te kosine zatvoriti podzidom, dok će se na drugom dijelu poslije dodatnog čišćenja, s vremenom napraviti malo stubište. Odronjavanje s rubnih zidina lokve, erozija i kotrljanje s kosine, dali su nam dovoljno materijala da to možemo napraviti bez prevelikog problema, ali i materijala po prirodi malo grubljeg i glomaznijeg. Čekamo sad da kamen posivi i dobije eleganciju starog zida.
6_20220705_082947
Slika 6. Čistimo prostor za podzid, da možemo pripremiti temelj

7_20220705_202514
Slika 7. Neke stvari treba pomaknuti polugom

8_20220705_202912
Slika 8. Bilo je vruće, isprike na nenošenju majice

9_20220706_185513
Slika 9. Rimovani rad

10_20220706_185532
Slika 10. Mala doštimavanja

Drugo mjesto je jedna urušena ograda uz malu čistinu nad lokvom, uz put koji vodi dalje u šumu i prema moru. Kamen je manji i, kako je već jednom bio ugrađen, ljepšeg oblika. Ograda se spaja s jednim lijepo zidanim starim zidom, ali je spojno mjesto razrušeno i nestabilno, pa smo, u nedostatku vremena za pažljivu rekonstrukciju, tamo nabacali višak kamena neka služi kao potporanj do trenutka konačnog popravka.
11_20220705_091154
Slika 11. Pa se čovjek zapita: je li tu čega uopće bilo?

12_20220705_191640
Slika 12. Škalje nikad dosta

13_20220706_074039
Slika 13. … a ni drugih ispuna

14_20220706_194756
Slika 14. Riješeno!

Vrućine nam nisu dozvoljavale dug rad, već se samo dalo raditi kroz jutro od 6.30 do 9.30, i predvečer od 18 do 21. Malo manje od poštenog radnog dana, ali nije ovo bilo doba za fizički rad (a sparina i zagušljivost u lokvinoj udubini nisu pomogli) – no, što se moralo, moralo se. Marenda je zato lijepa nagrada kad zvizdan ne da dalje. Drugi dan je bilo girica, i to ne samo friganih! Ako vam je neobično da se pripremaju na brujet (brudet, brodet, kako li vam drago), bilo je i nama, ali ne znači da nije super. Girice, vino i hlad na širini ispod satnog tornja (bez sata, doduše). Mačke koje čekaju hranu, ljudi koji prolaze, oleandar koji se šareni. Lijepo, nije li? Naša dvočlana ekspedicija (fotografkinja i suvoditeljica je, zbog ograničenja tehnologije, nažalost nevidljiva) je uživala.
15_20220705_102426
Slika 15. Obična marenda

16_20220706_112015
Slika 16. Debelo nakon posebne marende, kad su svi već otišli. Pa tko bi prekidao girice za slikanje?

Dva dana lijepog gostoprimstva, ozbiljnog rada i puno viceva. Nadamo se nekom ponovnom susretu, a našim domaćinima želimo uspješan susret s mladima i da s njima što više i ljepše uspiju urediti lokvu Biljulju i okolne puteve.
17_20220706_182610
Slika 17. Po čemu još znate za Krapanj?

18_20220704_193901
Slika 18. Po mačkama znate za sve

19_20220704_202511
Slika 19. Tanja voli zalaske sunca

Tekst: Ante Senjanović Foto: Tanja Kremenić Krapanj je najniži hrvatski otok, Krapanj je u jednome trenutku bio najgušće naseljen dio naše zemlje, Krapanj ima još kurioziteta i u još je ponečem bio naj- ili prvi, ali neću vam sad otkriti sve tajne. Interesirajte se, istražite, posjetite i raspitajte se. Domaćima bi bilo drago – upravo […]

Read More »

 atts
0

Petrebišća XIII. – raspored predavanja

Najavljujemo raspored predavanja 13. suhozidnog međunarodnog volonterskog kampa Petrebišća XIII., koji će se održati 30. srpnja – 7. kolovoza 2022. u napuštenom ljetnom selištu Petrebišća na Učki.

YLC_5032

30.7., subota
dr. sc. Filip Šrajer: Dry-stone heritage: from tangible to intangible, and back

Nijedan drugi fenomen graditeljske baštine jednim pojmom ne uspijeva obuhvatiti toliko različite pojave. Od međa do podzida, od bunja do kažuna, od bunara do mostova, od pojedinog kamena do čitavih krajolika, i naposlijetku, od neživog kamena do živih graditelja. O čemu se zapravo radi kad kažemo suhozid, što znamo o njegovoj prošlosti te što nam on znači danas?
No other phenomenon of architectural heritage manages to encompass so many different phenomena in a single term. From boundaries to retaining walls, from animal to human shelters, from wells to bridges, from individual stones to entire landscapes, and finally, from inanimate stone to living builders. What is it really about when we say dry-stone, what do we know about its past and what does it mean to us today?

31.7., nedjelja
Julia Bakota Švencbir: Dragodid – rolling the stones of engagement

O promociji, dokumentiranju, istraživanju i edukaciji o suhozidnoj baštini kroz građanski angažman.
About dry stone promotion, documentation, research and education through civil society engagement.

1.8., ponedjeljak
Branko Orbanić: Skloništa u suhozidnoj gradnji
Shelters in dry-stone construction

Pregled suhozidnih struktura I konstrukcija čija je primarna namjena ona skloništa.
An overview of dry-stone structures and construction whose primary purpose is shelters.

2.8., utorak
Siniša Bodrožić: Kućenje
To Build A Home

Predavanje će obuhvatiti kratku kronologiju sebičnog rješavanja stambenih potreba u okviru objektivnih mogućnosti.
A brief chronology of selfish housing needs solving within the framework of objective possibilities.

4.8., četvrtak
dr.sc. Dalia Matijević, stručna voditeljica, Javna ustanova „Park prirode Učka“ : Park prirode Učka – Zaštita, očuvanje i održivo upravljanje prostorom i dobrima

Učka Nature Park – Protection, Conservation, and Sustainable Management of the Protected Area and its Resources

Predavačica će predstaviti specifične karakteristike zaštićenog prostora te pojasniti kontekst i važnost očuvanja prirodnih i kulturnih dobara lokalnog kraja. Otvorit će odabrana pitanja održivog upravljanja te ponuditi neka od mogućih rješenja, posebice u kontekstu provedbe EU Strategije očuvanja bioraznolikosti do 2030.
The lecturere will present the distinctive characteristics of the protected area, explain the context and importance of preserving its natural and cultural assets. She will also open some of the relevant sustainable management issues and propose possible solutions, particularly in the context of the EU Biodiversity Strategy for 2030 implementation.

5.8., petak
Alen Čikada: Lokve i njihova kulturna, povijesna, biološka i krajobrazna vrijednost
Ponds and their cultural, historical, biological and landscape value

Predavanje će pružiti osvrt na krške lokve kroz njihovu kulturnu, povijesnu, biološku i krajobraznu vrijednost.

Najavljujemo raspored predavanja 13. suhozidnog međunarodnog volonterskog kampa Petrebišća XIII., koji će se održati 30. srpnja – 7. kolovoza 2022. u napuštenom ljetnom selištu Petrebišća na Učki. 30.7., subota dr. sc. Filip Šrajer: Dry-stone heritage: from tangible to intangible, and back Nijedan drugi fenomen graditeljske baštine jednim pojmom ne uspijeva obuhvatiti toliko različite pojave. Od međa […]

Read More »

 atts
0

DRAGODID traži volontera programsko-administrativnog suradnika ili suradnicu!

Udruga DRAGODID okuplja poznavatelje, simpatizere, doktore i majstore suhozida i zajedno provodimo baštinske programe i projekte. Sjedište nam je u Splitu, ured u Zagrebu, a aktivnosti u cijeloj zemlji i šire.

Kako bismo ovu aktivnostima bogatu godinu uspješno odradili, treba nam pomoć jednog volontera ili volonterke, osobe koja bi se rado prihvatila programsko-administrativnih zadataka, poput pomoći pri:

– organizaciji suhozidnih programa i aktivnosti
– programskom i/ili financijskom izvještavanju donatorima
– prijavama na natječaje
– drugim sličnim zadacima po želji volontera/volonterke

20220403_135710

Volonter/volonterka može raditi od kuće na vlastitom računalu. Usko će surađivati s koordinatoricom udruge, a volonterski program i raspored će biti skrojen prema njegovim/njenim željama za učenje i mogućnostima. Za svaki će zadatak imati dovoljno pripreme i vremena za izvršenje. Volonterski program trajat će od 1.8. do 1.12.2022., s angažmanom od 8 sati tjedno.

Volonter/volonterka treba:
– imati vlastito računalo s internetom i nekim od programa za video pozive
– dobro poznavati hrvatski jezik u govoru i pismu

Radovalo bi nas ako volonter/volonterka:
– želi saznati više o radu u udruzi
– ponekad s nama ode na suhozidnu akciju o našem trošku
– voli papire i tablice u razumnoj mjeri
– služi se drugim jezicima osim hrvatskog

Ako smo vas zainteresirali, javite se na info@dragodid.org do 17. srpnja 2022.
Prijava treba sadržavati kratki životopis, kontakt podatke (e-mail, broj mobitela) i kratki tekst o tome zašto biste htjeli volontirati u Dragodidu. Ako želite, šaljite nam i nešto kroz što ćemo vas najbolje ukratko upoznati. Prikaz onoga čime se inače bavite, koji su vam interesi i što vas je motiviralo za prijavu, na način koji vam najbolje leži – tekst, fotografije, crtež, ili bilo koju drugu formu. Cijenit ćemo duhovitost i kreativnost u prijavi. Kandidati izabrani u drugi krug bit će pozvani na (opušteni) online razgovor.

Radujemo se pročitati vaše prijave i odgovoriti na pitanja!

Udruga DRAGODID okuplja poznavatelje, simpatizere, doktore i majstore suhozida i zajedno provodimo baštinske programe i projekte. Sjedište nam je u Splitu, ured u Zagrebu, a aktivnosti u cijeloj zemlji i šire. Kako bismo ovu aktivnostima bogatu godinu uspješno odradili, treba nam pomoć jednog volontera ili volonterke, osobe koja bi se rado prihvatila programsko-administrativnih zadataka, poput […]

Read More »

 atts
1

Suhozidna radionica i akcija čišćenja “Vele lokvi” u blizini Lubenica

Tekst i foto: Tanja Kremenić

Radionica je održana u organizaciji Zavičajnog društva Gerbin, u suradnji s udrugom Dragodid; financirano od strane Grada Cresa

_ _ _ _ _ _ _ _

Radilo se u subotu 11. lipnja u jutarnjim satima (od 7.30 do podne), u večernjim (od 18 do 20.30), i u nedjelju 12. lipnja od 7.30 do 12 sati. Razveselio nas je razmjerno velik broj sudionika: osim pet članova udruge Dragodid, koji su doputovali iz Istre, Primoštena, Crikvenice i Zagreba, te osim dva člana zavičajnog društva Gerbin, u pomoć su došli i mještani iz Pernata i Valuna te nekolicina ljudi iz Cresa i iz Zagreba.

Vele lokvi čine dvije lokve. Nalaze se na 15-ak minuta hoda na putu koji vodi iz Lubenica prema Zbićini (i dalje prema Valunu), u području koji se lokalno zove Gerbin. Kompleksniji su vodni i suhozidni lokalitet nego što se naizgled čini. Osim glavnog muleca (umanjenica od mul, u ovom slučaju suhozidni stepenasti prilaz lokvi), čišćenje vegetacije je otkrilo još dva takva, a meštri s Gerbina su ispričali sjećanja na izgled lokve i njenu uporabu u prošlosti. Glavna i veća lokva je opasana s dva obruča suhozida. Vanjskim i višim suhozidom se priječio pristup blagu, a pristup ljudima je omogućen spomenutim mulecima. Onaj koji je najupečatljiviji i najduži se koristio u situacijama nižeg vodostaja, kakav je danas, a drugi, kraći i viši, za vrijeme višega. Viši mul je danas obrastao u vegetaciju te nije isprve zamjetan. Vanjski suhozidni obruč se spaja na početku dužeg mula, gdje je nekada bila lesa (drvena vrata), što je također indikator da je ova lokva služila samo za ljudsku uporabu (ali ne i za piće). Manja lokva je uvijek služila samo za blago, koje se tu spuštalo s obližnje komunade (zajedničkog pašnjaka).

DCIM101MEDIADJI_0291.JPG
Slika 1. Vele lokvi u jesen 2021. Lijevo, neobzidana lokva za blago, desno, lokva za ljudsku uporabu opasana s dva mjestimično razrušena suhozida. Vidljiv je suhozidni mul, koji omogućava pristup vodi i za vrijeme nižeg vodostaja

Iako je najavljena kao primarno suhozidna radionica, kojom se ciljalo obnoviti vanjski viši suhozidni obruč, velik dio posla obuhvatio je i čišćenje vegetacije. Veća lokva ne samo da (prema kazivanju lokalnog stanovništva) nikada ne presuši, kao što je to slučaj kod susjedne, već je pred nekoliko desetljeća znala biti toliko preplavljena vodom da bi nadvisila suhozide koji ju opasavaju, a voda bi se prelijevala u susjednu ograjicu (pašnjak). Lokva je zadnjih godina sve nižeg vodostaja, što nije samo do viših temperatura, već i do okolne vegetacije koja crpi njenu vodu. Tako se dio ekipe u subotu ujutro ulovio motorne pile, dok su drugi obnavljali 20 metara dugačku duplicu između dvije lokve.

Počistila se vegetacija u neposrednoj blizini lokve, a vrba iznad muleca je pedalana (posječene su grane), a regeneracija njene krošnje se očekuje kroz nekoliko mjeseci.

DCIM101MEDIADJI_0886.JPG
Slika 2. Glavna lokva prije obnove. Vanjski suhozidni obruč je većim dijelom prekriven vegetacijom i/ili rasut. Prvi dan se radilo na obnovi duplice (desna donja strana slike), a predvečer se započelo s obnovom zida s druge (sjeverne strane) muleca

Slika 3
Slika 3_1
Slika 3., Slika 3_1. Uvodna zabrinutost i razvijanje strategije

Dupli zid koja dijeli dvije lokve izdaleka djeluje kao da ne zahtijeva puno posla, međutim izbliza se uočava da je cijeli gornji sloj raznesen. Tri segmenta su se trebala porušiti i izgraditi iz temelja. Obnova suhozida gotovo uvijek zahtijeva njegovo rušenje do dijela gdje se nađe stabilan dio, onaj koji može “trpiti” novi teret. Već su prvo jutro meštri s Gerbina pokazali ne samo kako se zida u suho, već i kako se podižu i u suhozid ugrađuju teži megaliti. Takvi se orkestrirano moraju podići uz pomoć više ruku, poluga i ostalih pomagala koji su se snalažljivo dobili na licu mjesta – izrađeni od drvnog materijala i kamena.

Slika 4 Slika 4_1
Slika 4., 4_1. Podizanje težih kamenja uz pomoć poluge i “kotačića” izrađenih od drvnog materijala i kamenja

Ujutro je već bila dovršena spomenuta duplica koja odvaja dvije lokve, a predvečer i iduće jutro su se krenuli popravljati drugi segmenti zida. Sav rastreseni kamen na području druge lokve je vraćen u zid.

DCIM101MEDIADJI_0939.JPG
Slika 5. Nakon radionice – obnovljen 20 metara dugačak dupli zid između dvije lokve, kao i segment desno (na slici) od mula

Slika 6
Slika 6. Obnovljena duplica između dvije lokve i vraćen rasut materijal

Dosta vremena otišlo je na sakupljanje ispiljene vegetacije i njeno odnošenje. U nedjelju se nastavilo sa čišćenjem prilaza lokvi. Sakupljao se i ispiljeni višak vegetacije. Obnovljen je i odronjen podzid sa sjeveroistočne strane lokve.

Poluga i ekipni rad se ispostavio bitnim za nastavak posla oko obnove suhozida. Stari Gerbinjani su tim pločastim megalitima gradili i mul i pokrivali dio segmenta duplog zida u blizini muleca. Dok ne staviš ruke i sam ne osjetiš težinu tog kamena, nisi u potpunosti svjestan truda, napora i zapravo opasnog posla kojima su se bavili naši stari, a teško se oteti dojmu i da to slaganje kamenja nije imalo samo pragmatičnu, već i estetsku narav. Vele lokvi su i bitna i divna suhozidna struktura, i čini važan element u krajobraznoj slici koja, uslijed sukcesije vegetacije, u velikoj mjeri uniformira. Bioraznolikost oko lokve buja – motorne pile su svom silom pokušavale nadglasati žabe, a šarenilu su doprinijela različita vrsta vretenaca. Život se čuva i u samom suhozidu – prilikom obnove smo mir narušili nekoliko mladim bjelouškama.

Radovi oko njene obnove su ovim vikendom u lipnju započeti, a nadamo ih se nastaviti na jesen. U planu je kompletno sanirati zid, počistiti vegetaciju uokolo lokve, ali i onu u lokvi, kako bi se spriječila pretjerana eutrofikacija.

Slika 7
Slika 7. Obnova segmenta suhozida kod mula, koji je izgrađen i “popločan” teškim škrilama

Slika 8
Slika 8_1
Slika 8., Slika 8_1. Prije i poslije – segment odvaljenog podzida

Slika 9
Slika 9_1
Slika 9., Slika 9_1. Prije i poslije – segment kod središnje duplice

Slika 10
Slika 10. Nakon radionice – od vegetacije očišćen prilaz lokvi s glavnog puta

DCIM101MEDIADJI_0968.JPG
Slika 11. Vele lokvi nakon radionice

DCIM101MEDIADJI_0884.JPG
DCIM101MEDIADJI_0928.JPG
Slika 12., Slika 12_1. Usporedba glavne lokve – prije i poslije radionice.

DCIM101MEDIADJI_0966.JPG
Slika 13_1 Pauza
Slika 13. Dio radne ekipe

DCIM101MEDIADJI_0920.JPG
Slika 14. Dio radne ekipe #2

Slika 15
Slika 15. Pauza

Slika 16
Slika 16. Uklesavanje godine obnove

Tekst i foto: Tanja Kremenić Radionica je održana u organizaciji Zavičajnog društva Gerbin, u suradnji s udrugom Dragodid; financirano od strane Grada Cresa _ _ _ _ _ _ _ _ Radilo se u subotu 11. lipnja u jutarnjim satima (od 7.30 do podne), u večernjim (od 18 do 20.30), i u nedjelju 12. lipnja […]

Read More »

 atts
0

Suhozid za HGSS

Tekst: Miše Renić
Foto: Ana Jadrijević, Ante Senjanović

18.-19.6.2022. održana je radionica suhozida u Starigradu Paklenici, gdje smo bili gosti Središta za obuku HGSS-a Dragan Špehar Špeco.

Kuća za obuku nalazi se na prostranoj parceli s maslinama, tik uz crkvicu Sv. Petra iz 10. stoljeća. Pri izgradnji podruma kuće iskopana je veća količina kamena, koji je djelomično bio ugrađen u ogradni zid prema magistrali. Ove godine se nastavio zidati taj zid, pa smo uz pomoć lokalnih volontera i naših domaćina uspjeli suhosazidati još petnaestak metara zida. Posebno moramo pohvaliti gospodina Nikolu, koji usprkos tome što je gospodin u godinama, neumorno nosio kamen po suncu.

Na jesen ( okvirno u listopadu), kad mine turistička sezona, smanje se dežurstva, vrućine, a lokalni stanovnici budu imali više vremena, dogovoren je nastavak izgradnje zida na jednoj većoj radionici s predavanjima, pošto središte za obuku ima  idealne uvjete za predavanje. Primjetili smo da ne bi na odmet bilo ni napraviti boćalište, da se skrate dežurstva.

Bilo nam je prekrasno pomagati nekome tko nama svima pomaže kad nam najviše treba, te se udruga još jednom zahvaljuje našim gorskim spašavateljima na hotelskom tretmanu u obiteljskoj atmosferi, posebice Marini i Lupiju.

20220618_091803
DSCF4292 DSCF4296 DSCF4298 DSCF4300 WhatsApp Image 2022-06-28 at 11.45.2220220619_150240

Tekst: Miše Renić Foto: Ana Jadrijević, Ante Senjanović 18.-19.6.2022. održana je radionica suhozida u Starigradu Paklenici, gdje smo bili gosti Središta za obuku HGSS-a Dragan Špehar Špeco. Kuća za obuku nalazi se na prostranoj parceli s maslinama, tik uz crkvicu Sv. Petra iz 10. stoljeća. Pri izgradnji podruma kuće iskopana je veća količina kamena, koji je […]

Read More »