Izvještaj: Dragodid u Maroku

Tekst i foto: Filip Bubalo

U svojoj kratkoj ali burnoj povijesti, udruga Dragodid prošla je velik put od malog sela poviše Komiže, preko cijele jadranske obale od Crne Gore do Istre i Krasa, a onda po sajmovima Francuske i Njemačke, pa sve do uručivanja nagrade u Amsterdamu. Ali nikada, ni u kojoj kombinaciji nismo mogli zamisliti da će nas suhozid odvesti na drugi kontinent i to u Afriku. Doduše sjeverna je to Afrika, koja je – barem u onom obalnom dijelu – “Mediteran kakav je nekad bio“, ali nesumnjivo drugi kontinent.

No u unutrašnjosti ove prašnjave kraljevine, kriju se građevine uobičajene po cijelom sredozemnom kulturnom krugu i razlog zašto sa ovom, u nekim sferama stotinama svjetlosnih godina udaljenom zemljom, imamo zajedničkih tema.

Pogled na krajolik iz zraka ne otkriva mnogo  sličnosti, no u unutrašnjosti Maroka je ka’ doma


Karta Jadrana – Tabula Rogeriana – iz ranog srednjeg vijeka, autora Muhameda Al-Idrisija koji je plovio po Dalmaciji /Muzej Kasbah Tanger

Naime, od 22.-23. rujna 2014. g. u gradu El Jadidi na jugu Maroka održao se 14. međunarodni kongres o suhozidnoj baštini na kojem je sudjelovalo preko stotinjak sudionika, sa područja cijelog Mediterana, od Ciprana, Grka, Švicaraca do Talijana i Španjolaca i Baskijaca.  Udruga DRAGODID, na poziv prof. Boruta Juvaneca – koordinatora asocijacije/organizatora kongresa S.P.S. (Société Scientifique Internationale pour l’étude pluridisciplinaire de la Pierre Sèche) za ovaj dio Europe, prva je udruga iz Hrvatske koja je sudjelovala na ovom kongresu i jedina iz ovog dijela Europe.

Kako je službeni jezik bio francuski, najbrojniji su bili govornici i predstavnici raznih udruženja iz Francuske, zemlje koja i prednjači u institucionalnom ali i civilnom organiziranju pojedinaca i asocijacija na području istraživanja, zaštite i valoriziranja suhozidne baštine.

Lijevo: opušteni suhozidari na otvaranju konferencije
Desno: širok raspon tema mnoge je ostavio budnima

Prvog dana kongresa u svečanoj ali i opuštenoj atmosferi, uz prisutnost predstavnika lokalne i regionalne samouprave, na sveučilištu  Chouaib Doukkali University otvoren je kongres, te je uz neke od glavnih aktera kongresa poput Salime Naji iz Maroka, arhitektice i zaštitnice berberskog arhitektonskog nasljeđa, i Michelangela Dragonea (dopredsjednika S.P.S.-a), koji je na primjeru iz svjetski poznatog Arberobella, pokazao iskustava življenja  u tradicijski objektima pod zaštitom UNESCO-a, i udruga Dragodid (Filip Bubalo) održala svoje predavanje s temom “Transferring konowledge – living the tradition”.

Problemu s nedostatkom simultanog prijevoda doskočili smo tako što su slajdovi bili na francuskom, pa su bili razumljivi i za dio publike koja ne govori engleski. 


Lijevo: gđa. Salima predani je čuvar berberske baštine
Desno: francuski suhozidni autoritet Paul Arnault oduševio se hrvatskim suhozidima a portreti kralja sa obje strane podsjetili su me na neka prohujala vremena

S obzirom da su samo još dva predavanja bila na engleskom jeziku, bilo je vrlo teško pratiti ostala izlaganja. No, uz prevodilačku pomoć naše “francuske veze”, prijatelja i volontera s naše radionice Petrebišća 2014 Antoine Chanterauda, stekli smo dojam da Hrvatska ne zaostaje na području zaštite i promocije suhozidne baštine, te da dijelimo istu problematiku, a da su ovakvi skupovi izvrsna prilika za razmjenju ideja i rješenja.

Prije svega to se odnosi na mlade i nastavak, odnosno održavanje tradicijskih tehnika živim, pitanje tržišta za suhozidne majstore, planiranje, te korištenje modernih tehnologija u interpretaciji suhozidne baštine, pogotovu u zaštićenim područjima kao što su nacionalni parkovi (http://www.parc-pyrenees-catalanes.fr/  i http://www.fundacioelsola.org/es/la-piedra-seca-inventario-de-la-fatarella, o čemu je u svojoj prezentaciji govorila Christelle Frau.

Od starih meštara, do novih generacija suhozidara – Ludovic i Antoine 

Nakon izlaganja Paula Arnaulta, glasnogovornika asocijacije svih suhozidnih udruženja Francuske, veterana suhozidne scene, i izlaganja predsjednika asocijacije Muraillers de Provence, koji je pokrio razdoblje (od 1996.-2014.) kada se u Francuskoj zapravo kreirala profesionalna scena batisseursa – suhozidara, bilo je očito da su u tom pogledu, kao i certificiranju profesionalaca, ipak korak ispred nas. Naravno da su takvom statusu pridonijela znanstvena ispitivanja vršena na suhozidnim konstrukcijama.

Dio takvih eksperimenata, među kojima je velika većina temelj magistarskih radnji, vidjeli smo ovog ljeta na seminaru na Braču od strane stručnjaka iz također francuske organizacije APARE. Dio tih rezultata prikazano je u “svetoj knjizi” francuskog suhozidanja, za kojom osim tog dijela, uzgred budi rečeno Dragodidov priručnik “Gradimo u kamenu” nimalo ne kaska.

Sedimentni kamen koji izlazi iz zemlje  //  Suhozidi na marokanski

Nije se gradilo, al se diskutiralo u suho  //  Oko 770 tazota je evidentirano u regiji Doukkala

Drugog dana nakon zanimljivog izlaganjam grupe ciparskih znanstvenika o ulozi suhozida u očuvanja biodiverziteta, gdje su za taj rad posebno razvijenom tehnologijom i metodologijom na tri mjesta (suhozida) znanstvenici snimali stanje kroz godinu dana, domaći stručnjaci su predstavili svoja nastojanja da putem novih tehnologija pridonesu očuvanju tradicijske baštine. Riječ je o geolokacijskim platformama sličnima projektu Suhozid.hr kojima se nastoji građevine slične bunjama, tzv. tazote, koje su posebnost Doukkala regije, ne samo inventarizirati nego i znanstveno istražiti, te na neki način približiti širem krugu istraživača i turista.

Nakon izlaganja uslijedila je  i diskusija o nematerijalnim i materijalnim aspektima zaštite suhozida kao svjetske kulturne baštine, tema koja se već nekoliko godina provlači kroz djelovanje S.P.S.-a, ali bez značajnijih pomaka. Posjetom okolice El Jadide, području s najvećom koncetracijom tazota, završen je i drugi dan kongresa. 


Ulaz u tazotu  //  Vrhunski primjer “corbelled“ gradnje 


Na ovaj kantun mnogi bi grintali, ali još uvijek stoji  //  Tazota ima funkciju, makar i za sijeno

Premda prepoznate kao kulturna baština, tazote nisu obuhvaćene nikakvom formalnom zaštitom, kao što nisu ni dio neke kulturne rute. Iako nepoznatog porijekla, generalno se smatra da su nastale tijekom prve polovice 20. stoljeća.

Kao pučko graditeljstvo, kao i svugdje su u drugom planu, a napori El Hadi El Mokhtaria da na svom imanju od nekoliko tazota napravi turističku atrakciju, maleni su i spori koraci ka valoriziranju ove baštine. Ono što je pozitivno u cijeloj priči, jest što se neke od njih danas koriste barem kao skladišta. Upravo vezana za tu funkciju, stoji i priča lokalnog školskog profesora, koju je on čuo od svog pretka, kako su prije ljudi u unutrašnjosti tazota, kao jedinog čvrstog i stalnog objekta u njihovom vlasništvu, sakrivali dragocjenosti. Neko vrijeme zavladala je i pomama za akvizicijom ovih objekata, no pravo blago – sama tazota odoljela je pljačkašima. 

Malo je ljudi koji još znaju graditi tazote  //  Iako su često spojene u cjelinu, ima i ovakvih

Splet suhozida koji se često ruše radi okrupnjivanja  //  “Gornji kat“ uvijek ima otvor radi ventiliranja

Posljednji dan kongresa započeo je generalnom skupštinom S.P.S.-a, sa zapravo dvije glavne točke dnevnog reda, od kojih je ona “lakša“ bila vrlo brzo zaključena – organiziranje slijedećeg kongresa CIPS-a koji je umjesto u Egiptu zbog situacije prebačen u Grčku (2016.). Druga točka dnevnog reda generalne skupštine, usvojena je jednoglasno, te je konačno zaključeno da se zbilja krene u stavljanje suhozida na UNESCO-vu listu zaštićene kulturne baštine bez daljnih odlaganja, kao primarni zadatak S.P.S.-a. 

Čast da zatvori kongres pripala je gđi. Claude Froidevaux iz Association de Défense et de Sauvegarde du Patrimoine des Hauts Cantons de l’Hérault, “super baku“ suhozida ili “malog radišnog mrava“, kako sama sebe predstavlja, iznimno cijenjenu od svih kolega, ne samo po dugogodišnjem predanom radu nego i po uključivanju mladih i onih s poteškoćama u razvoju u rad na obnovi baštine diljem Francuske. 

Da bi zapečatili  arapsku gostoljubljivost, domaćini su se pobrinuli sva tri, a pogotovo zadnjeg dana, kada je u raskošnoj tradicionalnoj palači/riadu pripremljena večera uz tradicionalnu muziku, s koje zbog objektivnih razloga nema fotografija.  

“Desant“ na tazote  //  Riblja kost u suhozidu

Sklop u vl. El Mokhtari jedini je ponekad u službi turizma  //  Legendarna Claude svima je inspiracija

Unutrašnjost tazote  ponekad je i ožbukana

Ponosni vlasnik tazote  //  Tazota u lokalnoj verziji francuskog znači nagomilani kamenovi – ploče

Premda nije bila točka dnevnog reda, više prije i poslije službenog dijela, ona najvažnija tema, sama po sebi razumljiva – povezivanja na transnacionalnoj i interdisciplinarnoj razini – unatoč nekim jezičnim barijerama tekla je poput čaja od mente, koji je Marokancima uvijek i prije svega obred  zbližavanja i dijeljenja, a tek malim dijelom lijek protiv pustinjske žege.  

Pa iako je trebalo prijeći 3500 km i još toliko nazad (doduše nešto od toga avionom), malo je reći isplatilo se, jer kada se na jednom mjestu skupi ovakva grupa suhozidnih entuzijasta, od mladih alternativaca sa dreadlocksima do znanstvenika s kravatama, za suhozide ima nade.


Dragodidova “francuska veza“

I za kraj, malo razglednica od Tangiera, preko Chechaouèna, El Jadide do Marrakesha.

Cijeli fotoalbum može se pogledati ovdje.

 

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 http://www.dragodid.org/wp-content/uploads/2022/01/Suhozid-1-170x274.jpg
0

Najava: Restaurator suhozida – čuvar prošlosti

Nacionalni park Mljet organizira volonterski program “Restaurator suhozida – čuvar prošlosti”.

Suhozid-1

Volonteri će raditi na obnovi suhozida, međa, podzida, skalinada i slično.

Posao obuhvaća sljedeće aktivnosti:
– krčenje i čišćenje vegetacije koja je obrasla suhozide;
– čišćenje okolnog terena;
– prikupljanje, nošenje i sortiranje kamenja;
– jednostavnu obradu kamenja ručnim alatima;
– slaganje kamenja;
– bilježenje koordinata postojećih suhozidnih struktura;
– fotografiranje suhozida prije i poslije obnove.

Volontiranje je moguće u travnju (26.3-2.4, 2.-9.4, 9.-16.4), a traje 7 dana, od čega je jedan dan predviđen za odmor i organizirani obilazak otoka.

Poveznica sa svim detaljima i prijavnicom:
https//volonteri.parkovihrvatske.hr/hr/volontiraj/restaurator-suhozida-cuvar-proslosti/

Nacionalni park Mljet organizira volonterski program “Restaurator suhozida – čuvar prošlosti”. Volonteri će raditi na obnovi suhozida, međa, podzida, skalinada i slično. Posao obuhvaća sljedeće aktivnosti: – krčenje i čišćenje vegetacije koja je obrasla suhozide; – čišćenje okolnog terena; – prikupljanje, nošenje i sortiranje kamenja; – jednostavnu obradu kamenja ručnim alatima; – slaganje kamenja; – […]

Read More »

 atts
0

Povratak u (Eden) Godinj

Tekst: Stipe Božinović
Fotografije: Jelena Kulušić, Žana Pervan Odak

Veliki Godinj se vratio, ili bolje rečeno mi smo se vratili Velikom Godinju. Nakon dvije prošlogodišnje radionice (izvještaj1, izvještaj2) nevezane uz suhozide ovog puta smo organizirali radionicu obnove i izgradnje suhozida. Naši domaćini kao i do sada bili su brat i sestra Nada i Nediljko Pavlinović. Radionica je bila organizirana u suradnji i pod sponzorstvom Centra za kulturu i baštinu (CKB) Grada Vrgorca i Parka prirode Biokovo. Dragodid smo predstavljali Jelena Kulušić i ja, Stipe Božinović.

Page-1-Image-1
Foto 1. i 2. Pozdravne riječi i uvodno predavanje

Nije sve baš išlo baš po planu. Originalni termin bio je zakazan za kraj kolovoza, točnije posljednju subotu, ali zbog lošeg vremena radionica je otkazana u kolovozu i rujnu te je konačno realizirana 16. listopada. S obzirom da je originalni termin bio dogovoren za kolovoz, tom terminu i očekivanim vrućinama bilo je prilagođeno trajanje radionice, pa je dogovorena četverosatna radionica kroz prijepodne. Bez obzira na odgodu termina dogovor da će radionica biti kroz jedno prijepodne nije se promijenio.

Page-2-Image-2
Foto 3. i 4. Sanacija jednog urušenja i rezultati sanacije

Broj sudionika je bio ograničen zbog epidemioloških mjera, ali i u takvim okolnostima okupilo se 20ak entuzijastičnih ljudi, među kojima predstavnici CKB Grada Vrgorca, PP Biokovo, Konzervatorskog ureda u Imotskom i ljubitelja ovog dijela baštine, koji su vidjeli objavu događaja na društvenim mrežama.

Page-2-Image-3
Foto 5. i 6. Sanacija drugog urušenja i rezultati sanacije

I nakon svih tih tehnikalija, dogovora i odgoda dočekali smo i to jutro 16. listopada, sjeli u auto i uputili se u Veliki Godinj. S obzirom da više nije bio kolovoz pa rad nismo trebali početi prije velikih vrućina ipak smo se dogovorili za nešto kasniji početak radionice (čitaj 9 sati). Nakon uvodnih riječi organizatora i našeg uvodnog predavanja o samoj tehnici gradnje i sigurnosti na radu sama radionica je bila podijeljena na dva dijela, dva terena, dvije razine spremnosti. Dio sudionika, onih koji do sada nisu imali iskustva u izradi suhozida, sudjelovali su za početak u obnovi urušenih suhozida uz stazu koja iz Velikog Godinja vodi u Biokovo. Oni s više iskustva i želje izrađivali su potpuno novi suhozid za koji su domaćini pripremili ranije teren. Kada su se i oni neiskusniji ili nesigurniji u svoje vještine zidanja izvježbali i uhvatili ruku s obnovom nekoliko urušenih ogradnih zidova, svi skupa smo se prebacili na izgradnju novog zida. Novi zid bio je ambiciozan pothvat i od početka se znalo da neće biti završen, ali domaćini su željeli samo da se počne, da se napravi prvi red, jer su sigurni da će se onda i nekada nastaviti.

Page-3-Image-4
Foto 7. i 8. Rad na novom zidu

Nema potrebe pričati da su 4 sata koliko je dogovoreno da će radionica trajati jako brzo prošla, a kada je došlo vrijeme za ručak nije se odmah prestalo raditi, jer „evo samo još ovo da popravimo”, no kad je stigla naručena peka rad je ipak obustavljen.

Page-4-Image-5
Foto 9. i 10. Izgrađeni dio novog zida i rezultati radionice

I tako je jako brzo prošlo lijepo jutro u Velikom Godinju, još jedna lijepa radionica. I ne treba spominjati da se već kuju planovi za nove, buduće akcije. Za kraj ostaje još jednom zahvaliti našim domaćinima Nadi i Nediljku na uvijek srdačnom gostoprimstvu i Žani Pervan Odak, ravnateljici CKZ grada Vrgorca, na svoj organizaciji i koordiniranju svega.

Tekst: Stipe Božinović Fotografije: Jelena Kulušić, Žana Pervan Odak Veliki Godinj se vratio, ili bolje rečeno mi smo se vratili Velikom Godinju. Nakon dvije prošlogodišnje radionice (izvještaj1, izvještaj2) nevezane uz suhozide ovog puta smo organizirali radionicu obnove i izgradnje suhozida. Naši domaćini kao i do sada bili su brat i sestra Nada i Nediljko Pavlinović. […]

Read More »

 atts
0

Studia ethnologica Croatica: Cresko-lošinjski mrgari

Prenosimo članak “Višeprostorni suhozidni torovi (mrgari) kao monumentalna pastirska arhitektura: Primjeri s cresko-lošinjskog otočja” objavljen u časopisu Studia ethnologica Croatica (vol.33, no.1).

Članak je na engleskom jeziku i može se direktno preuzeti ovdje: https://hrcak.srce.hr/file/389469.

Autori:
Tanja Kremenić ; Dipartimento di Scienze Storiche, Geografiche e dell’Antichità, Università di Padova & Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Mauro Varotto ; Dipartimento di Scienze Storiche, Geografiche e dell’Antichità, Università di Padova
Goran Andlar ; Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Sažetak:
Višeprostorne ovčare dio su suhozidne pastirske baštine Ujedinjenoga Kraljevstva, Švicarske, Islanda i Hrvatske. Primjeri s otoka Cresa i Lošinja (lokalnoga naziva: mrgari) u procesu su napuštanja, a u literaturi tek parcijalno obrađeni, zbog čega je cilj ovoga rada objedinjavanje i dopuna spoznaja, polazeći od premise o njihovoj kulturnoj vrijednosti. Istraživanje se temeljilo na pregledu literature i kartografskih podataka, ali ponajviše na razgovorima s lokalnim stanovništvom te terenskim obilascima. Ovim je radom većina otočnih višeprostornih mrgara zabilježena i opisana te vrednovana unutar modela kojim su izdvojeni oni najreprezentativniji i/ili prikladni za obnovu.

U nastavku dijelimo fotografije mrgara iz članka u boji, uz dopuštenje autora:

DCIM100MEDIADJI_0893.JPG Figure 10 DCIM100MEDIADJI_0164.JPG Figure 13 DCIM100MEDIADJI_0091.JPG Figure 17 Figure 20 DCIM100MEDIADJI_0254.JPG DCIM100MEDIADJI_0120.JPG Figure 27

Prenosimo članak “Višeprostorni suhozidni torovi (mrgari) kao monumentalna pastirska arhitektura: Primjeri s cresko-lošinjskog otočja” objavljen u časopisu Studia ethnologica Croatica (vol.33, no.1). Članak je na engleskom jeziku i može se direktno preuzeti ovdje: https://hrcak.srce.hr/file/389469. Autori: Tanja Kremenić ; Dipartimento di Scienze Storiche, Geografiche e dell’Antichità, Università di Padova & Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Mauro […]

Read More »

 atts
0

Popravak krova pred prve kiše u Dragodidu

tekst: Ana Burić

fotografije: Marta Krištofić, Maja Flajsig , Ana Burić, Andro Nigoević, Zvonimir Malbaša

Nakon prošlogodišnje stanke uzrokovane raznoraznim zatvaranjima, preprekama i ograničenjima Dragodiđani su se ove jeseni ponovno vratili u zaseok Dragodid poviše Komiže na otoku Visu. Već nekoliko godina za redom trudimo se, barem jednom godišnje, doći na otok i pomoći Nediljjki Burić- jedinoj stanovnici Dragodida (uz pasa Bobija, tovara Gala, kozu Larisu i jarca Antoninka)  u održavanju sela i tradicionalnog načina života.

WhatsApp Image 2021-11-03 at 15.46.56 (2)

O povijesti sela, počecima Udruge usko vezanim za Dragodid i dosadašnjim akcijama već je dosta pisano, a za one koji žele znati više sve članke možete pročitati ovdje: 2002. / 2014. / 2016. / 2017. I. / 2017. II /2018. /2019.
I ove godine akcija je financirana iz projekta koji je raspisao Grad Komiža pod nazivom „Obnova tradicijske kulturne baštine, razvoj volonterstva i građanskog aktivizma u selu Dragodid“

Nakon izvidničkog posjeta selu ovog ljeta ustanovili smo da je, od brojnih potrebnih sanacija, definitivno najbitniji zahvat obnova tj popravak kamenog pokrova na najstarijoj kući u selu koja se jedina još uvijek koristi u svrhu življenja.

20211030_122043 20211101_122802
Kao najoptimalniji termin pokazao se vikend početkom studenog, pa smo skombinirali dane i organizirali trodnevnu akciju s peteročlanom postavom iz Zagreba, Sinja, Brača i Splita uz pomoć tri četveronožna volontera Dojdi, Ninu i Đuru koji su se brinuli da hranu uvijek spremimo na sigurno. Logistiku, načelni plan rada i nabavu materijala obavili smo ranije, tako da smo na teren došli opremljeni limom, vapnom, cementom, kupama kanalicama, pilama, šarafima…

Uz jutarnju kavu s otvorenog ognjišta, u zadimljenoj kuhinji, između debelih kamenih zidova obavijenih tamnim velom, čađom povezane paučine, naš zadatak se iščitavao kao dan. Sunčane su zrake, poput lasera na južnoj strani krova, probijale tamu (drama).

WhatsApp Image 2021-11-03 at 15.46.57 (2)
Klasično dvostrešno krovište (drvene rogovi i grede kao nosiva konstrukcija, joprena kao potkonstrukcija te kamene ploče kao pokrov) bilo je popravljano 2017. godine (također zahvaljujući financijskoj pomoći Grada Komiže uz pomoć privatne Nediljkine ušteđevine), no nažalost nedovoljno kvalitetno pa se zadatak pokazao i zahtjevnijim no što smo planirali. Sva ta mjesta proboja lasera trebala su biti sanirana preslagivanjem postojećih kamenih ploča, dodavanjem novih ploča ili na najzahtjevnijim mjestima umetanjem lima od pocinčanog čelika nastojeći učiniti siguran put za vodu. Najiskusniji među nama, Andro, uveo nas je u posao, te smo sljedeća tri dana proveli u svim mogućim akrobatskim pozama na krovu i oko krova. Mnoga mjesta su trebala biti otvorena i nanovo složena. Netko je bio na krovu i preslagivao, netko zavaljen u prašnjavi tavan asistirao iznutra, netko pronalazio adekvatne kamene ploče, netko skupljao drva za ogrjev, al svi smo pritom slušali Nediljku i njene priče, savjete i komentare kojih nikad ne nedostaje, te dodatno začine ionako posebnu akciju u zabačenom selu na vrh otoka, bez struje, signala i stresa (bar onog uobičajenog).

20211030_122446 20211030_122859 WhatsApp Image 2021-11-03 at 15.46.53 (1) WhatsApp Image 2021-11-03 at 15.46.55
Nakon što smo završili rad s pločama i limom popravili smo i sljeme u kombinaciji starih i novih kupa kanalica i time glavni zadatak priveli kraju.

20211101_123010 20211101_123048
Kako se s otoka nikad ne odlazi polagano i na vrijeme, zadnji tren smo premjerili i dokumentirali još dvije kamene kuće kao žurne kandidate sljedeće akcije.

Jedna kandidatkinja je stara kamena kuća uz tor za koze, kolokvijalnih naziva „kućica o tovara“ ili  „europski dom“ koja je u ljetnim mjesecima početka 2000-tih. služila kao poligon za učenje i upoznavanje materije koje je kasnije rezultiralo današnjom Udrugom, te kao takva ima posebnu ulogu i definitivno zaslužuje temeljitu obnovu krovišta (nosive konstrukcije i pokrova). Bitno je napomenuti da smo obilaskom zaključili da je stanje alarmantno, te je Zvone ad hoc izveo par hvale vrijednih improvizacija s ciljem saniranja i sprječavanja dodatnog urušavanje dok ne dođe hitna pomoć na proljeće.20211101_123827 20211101_124928
Drugi kandidat je malena kućica u ruševnom stanju do konobe gdje bi Nediljka rado uredila „apartman“ za svog tovara kako bi se napokon osamostalio od koza i prestao ih gnjaviti, a nama bi poslužila kao idealna za demonstraciju i edukaciju članova kako napraviti tradicionalno krovište od početka do kraja koristeći lokalne materijale.

20211101_125250 20211101_130800
Detaljnije o tim akcijama, nadajmo se sljedeće godine, a do tada hvala Gradu Komiži na potpori i financiranju, Zvoni na prijevozu i legendarnoj Nediljki na super domaćinstvu, svim pričama, kafama i iskrenim osmjesima. Radujemo se ponovnom druženju!

20211030_130443 WhatsApp Image 2021-11-03 at 15.46.50
p.s. Čim smo napustili otok okrenula je prava jesenska nevera. Strepili smo kako će se popravljeni krov pokazat na prvom testu. Nediljku naravno nismo mogli odmah dobiti, no za par dana se javila sretna s vijestima da je suha!

tekst: Ana Burić fotografije: Marta Krištofić, Maja Flajsig , Ana Burić, Andro Nigoević, Zvonimir Malbaša Nakon prošlogodišnje stanke uzrokovane raznoraznim zatvaranjima, preprekama i ograničenjima Dragodiđani su se ove jeseni ponovno vratili u zaseok Dragodid poviše Komiže na otoku Visu. Već nekoliko godina za redom trudimo se, barem jednom godišnje, doći na otok i pomoći Nediljjki […]

Read More »

 atts
1

Očuvanje gromača na Kotoru i Kotor u dvorištu

Tekst: Romina Tominić
Foto: R.T., Oleg Miklić, Tea Rosić

Dosadašnja istraživanja i predanost ideji da se znanje o suhozidnoj gradnji prenosi i da se održi postojeća baština naselja Kotor i ove su godine potaknuli Muzej grada Crikvenice i lokalnu Osnovnu školu Vladimira Nazora i OŠ Zvonka Cara da se svi okupimo oko dvije dvodnevne edukativne radionice u Crikvenici. Tako smo 9. i 10. Listopada održali tradicionalnu radionicu obnove gromača na Kotoru, a odmah potom i trodnevnu radionicu “Kotor u dvorištu”.

Radionica koju provodimo na Kotoru osmišljena je s ciljem edukacije sudionika i popularizacije suhozidne gradnje uz prateću obnovu dijelića naselja. Ovaj je put u fokusu bio podzid čija jedna strana definira među na putu nadomak izlaza iz naselja, dug oko 4m, te još jedan zid cca 2m koji tvori istu cjelinu između kojih je stepenište. Sudjelovali su lokalni stanovnici i zidari, te znatiželjnici iz ostatka županije.

1Akcija na buri

Lokacija na kojoj smo radili je u predivnom krajoliku pored starog zapuštenog gumna, između dvije kuće.  Dočekalo nas je više vegetacije nego što smo očekivali, nekoliko stabala usred zida, trbušasta gromača…

2 3Zatečeno stanje

4 5 6 7Čišćenje stepeništa i priprema za gradnju

 

8Radno, radno

9 10 11 12
Presložen obližnji zidić koji se nastavlja uz kuću

13 14 16Potom je uslijedila i druga radionica, »Kotor u dvorištu« koja je pokrenuta 2019. u cilju edukacije najmlađih, ali i sa željom da se jedan dio školskog dvorišta OŠ Vladimira Nazora, s već postojećim maslinicima, prezentira u duhu primorskog krajolika.

Unutar tri dana učenici od 5.-8. razreda jedan su školski sat posvetili upoznavanju svrhe gradnje u kamenu, sortiranju i skupljanju ili pak slaganju kamena, ovisno o tome u čemu se tko više pronašao.

17 18Na jednoj strani dvorišta od viška materijala gradio se pokazni zid koji se pokazao idealanim za prve graditeljske ekspedicije, a u masliniku nastajala je kamena klupa organičkog oblika.

22 23 24A po završetku, naravno, nismo si mogli pomoći i pojurili smo uštimati još koji kamen na klupama koje smo gradili lani. Bilo nam je drago vidjeti da se klupe zaista često koriste.

25 26Uz spomenute organizatore, na angažmanu valja zahvaliti i učiteljicama i koordinatoricama učenica i učenika Olgi i Martini, te svim učiteljima koji su prepoznali vrijednost ove inicijative i povezali rad sa školskim predmetom!

Akciju su svojim sredstvima omogućili Ministarstvo kulture i medija RH, Primorsko-goranska županija i Grad Crikvenica.

Tekst: Romina Tominić Foto: R.T., Oleg Miklić, Tea Rosić Dosadašnja istraživanja i predanost ideji da se znanje o suhozidnoj gradnji prenosi i da se održi postojeća baština naselja Kotor i ove su godine potaknuli Muzej grada Crikvenice i lokalnu Osnovnu školu Vladimira Nazora i OŠ Zvonka Cara da se svi okupimo oko dvije dvodnevne edukativne […]

Read More »