Izvještaj: Dragodid u Maroku

Tekst i foto: Filip Bubalo

U svojoj kratkoj ali burnoj povijesti, udruga Dragodid prošla je velik put od malog sela poviše Komiže, preko cijele jadranske obale od Crne Gore do Istre i Krasa, a onda po sajmovima Francuske i Njemačke, pa sve do uručivanja nagrade u Amsterdamu. Ali nikada, ni u kojoj kombinaciji nismo mogli zamisliti da će nas suhozid odvesti na drugi kontinent i to u Afriku. Doduše sjeverna je to Afrika, koja je – barem u onom obalnom dijelu – “Mediteran kakav je nekad bio“, ali nesumnjivo drugi kontinent.

No u unutrašnjosti ove prašnjave kraljevine, kriju se građevine uobičajene po cijelom sredozemnom kulturnom krugu i razlog zašto sa ovom, u nekim sferama stotinama svjetlosnih godina udaljenom zemljom, imamo zajedničkih tema.

Pogled na krajolik iz zraka ne otkriva mnogo  sličnosti, no u unutrašnjosti Maroka je ka’ doma


Karta Jadrana – Tabula Rogeriana – iz ranog srednjeg vijeka, autora Muhameda Al-Idrisija koji je plovio po Dalmaciji /Muzej Kasbah Tanger

Naime, od 22.-23. rujna 2014. g. u gradu El Jadidi na jugu Maroka održao se 14. međunarodni kongres o suhozidnoj baštini na kojem je sudjelovalo preko stotinjak sudionika, sa područja cijelog Mediterana, od Ciprana, Grka, Švicaraca do Talijana i Španjolaca i Baskijaca.  Udruga DRAGODID, na poziv prof. Boruta Juvaneca – koordinatora asocijacije/organizatora kongresa S.P.S. (Société Scientifique Internationale pour l’étude pluridisciplinaire de la Pierre Sèche) za ovaj dio Europe, prva je udruga iz Hrvatske koja je sudjelovala na ovom kongresu i jedina iz ovog dijela Europe.

Kako je službeni jezik bio francuski, najbrojniji su bili govornici i predstavnici raznih udruženja iz Francuske, zemlje koja i prednjači u institucionalnom ali i civilnom organiziranju pojedinaca i asocijacija na području istraživanja, zaštite i valoriziranja suhozidne baštine.

Lijevo: opušteni suhozidari na otvaranju konferencije
Desno: širok raspon tema mnoge je ostavio budnima

Prvog dana kongresa u svečanoj ali i opuštenoj atmosferi, uz prisutnost predstavnika lokalne i regionalne samouprave, na sveučilištu  Chouaib Doukkali University otvoren je kongres, te je uz neke od glavnih aktera kongresa poput Salime Naji iz Maroka, arhitektice i zaštitnice berberskog arhitektonskog nasljeđa, i Michelangela Dragonea (dopredsjednika S.P.S.-a), koji je na primjeru iz svjetski poznatog Arberobella, pokazao iskustava življenja  u tradicijski objektima pod zaštitom UNESCO-a, i udruga Dragodid (Filip Bubalo) održala svoje predavanje s temom “Transferring konowledge – living the tradition”.

Problemu s nedostatkom simultanog prijevoda doskočili smo tako što su slajdovi bili na francuskom, pa su bili razumljivi i za dio publike koja ne govori engleski. 


Lijevo: gđa. Salima predani je čuvar berberske baštine
Desno: francuski suhozidni autoritet Paul Arnault oduševio se hrvatskim suhozidima a portreti kralja sa obje strane podsjetili su me na neka prohujala vremena

S obzirom da su samo još dva predavanja bila na engleskom jeziku, bilo je vrlo teško pratiti ostala izlaganja. No, uz prevodilačku pomoć naše “francuske veze”, prijatelja i volontera s naše radionice Petrebišća 2014 Antoine Chanterauda, stekli smo dojam da Hrvatska ne zaostaje na području zaštite i promocije suhozidne baštine, te da dijelimo istu problematiku, a da su ovakvi skupovi izvrsna prilika za razmjenju ideja i rješenja.

Prije svega to se odnosi na mlade i nastavak, odnosno održavanje tradicijskih tehnika živim, pitanje tržišta za suhozidne majstore, planiranje, te korištenje modernih tehnologija u interpretaciji suhozidne baštine, pogotovu u zaštićenim područjima kao što su nacionalni parkovi (http://www.parc-pyrenees-catalanes.fr/  i http://www.fundacioelsola.org/es/la-piedra-seca-inventario-de-la-fatarella, o čemu je u svojoj prezentaciji govorila Christelle Frau.

Od starih meštara, do novih generacija suhozidara – Ludovic i Antoine 

Nakon izlaganja Paula Arnaulta, glasnogovornika asocijacije svih suhozidnih udruženja Francuske, veterana suhozidne scene, i izlaganja predsjednika asocijacije Muraillers de Provence, koji je pokrio razdoblje (od 1996.-2014.) kada se u Francuskoj zapravo kreirala profesionalna scena batisseursa – suhozidara, bilo je očito da su u tom pogledu, kao i certificiranju profesionalaca, ipak korak ispred nas. Naravno da su takvom statusu pridonijela znanstvena ispitivanja vršena na suhozidnim konstrukcijama.

Dio takvih eksperimenata, među kojima je velika većina temelj magistarskih radnji, vidjeli smo ovog ljeta na seminaru na Braču od strane stručnjaka iz također francuske organizacije APARE. Dio tih rezultata prikazano je u “svetoj knjizi” francuskog suhozidanja, za kojom osim tog dijela, uzgred budi rečeno Dragodidov priručnik “Gradimo u kamenu” nimalo ne kaska.

Sedimentni kamen koji izlazi iz zemlje  //  Suhozidi na marokanski

Nije se gradilo, al se diskutiralo u suho  //  Oko 770 tazota je evidentirano u regiji Doukkala

Drugog dana nakon zanimljivog izlaganjam grupe ciparskih znanstvenika o ulozi suhozida u očuvanja biodiverziteta, gdje su za taj rad posebno razvijenom tehnologijom i metodologijom na tri mjesta (suhozida) znanstvenici snimali stanje kroz godinu dana, domaći stručnjaci su predstavili svoja nastojanja da putem novih tehnologija pridonesu očuvanju tradicijske baštine. Riječ je o geolokacijskim platformama sličnima projektu Suhozid.hr kojima se nastoji građevine slične bunjama, tzv. tazote, koje su posebnost Doukkala regije, ne samo inventarizirati nego i znanstveno istražiti, te na neki način približiti širem krugu istraživača i turista.

Nakon izlaganja uslijedila je  i diskusija o nematerijalnim i materijalnim aspektima zaštite suhozida kao svjetske kulturne baštine, tema koja se već nekoliko godina provlači kroz djelovanje S.P.S.-a, ali bez značajnijih pomaka. Posjetom okolice El Jadide, području s najvećom koncetracijom tazota, završen je i drugi dan kongresa. 


Ulaz u tazotu  //  Vrhunski primjer “corbelled“ gradnje 


Na ovaj kantun mnogi bi grintali, ali još uvijek stoji  //  Tazota ima funkciju, makar i za sijeno

Premda prepoznate kao kulturna baština, tazote nisu obuhvaćene nikakvom formalnom zaštitom, kao što nisu ni dio neke kulturne rute. Iako nepoznatog porijekla, generalno se smatra da su nastale tijekom prve polovice 20. stoljeća.

Kao pučko graditeljstvo, kao i svugdje su u drugom planu, a napori El Hadi El Mokhtaria da na svom imanju od nekoliko tazota napravi turističku atrakciju, maleni su i spori koraci ka valoriziranju ove baštine. Ono što je pozitivno u cijeloj priči, jest što se neke od njih danas koriste barem kao skladišta. Upravo vezana za tu funkciju, stoji i priča lokalnog školskog profesora, koju je on čuo od svog pretka, kako su prije ljudi u unutrašnjosti tazota, kao jedinog čvrstog i stalnog objekta u njihovom vlasništvu, sakrivali dragocjenosti. Neko vrijeme zavladala je i pomama za akvizicijom ovih objekata, no pravo blago – sama tazota odoljela je pljačkašima. 

Malo je ljudi koji još znaju graditi tazote  //  Iako su često spojene u cjelinu, ima i ovakvih

Splet suhozida koji se često ruše radi okrupnjivanja  //  “Gornji kat“ uvijek ima otvor radi ventiliranja

Posljednji dan kongresa započeo je generalnom skupštinom S.P.S.-a, sa zapravo dvije glavne točke dnevnog reda, od kojih je ona “lakša“ bila vrlo brzo zaključena – organiziranje slijedećeg kongresa CIPS-a koji je umjesto u Egiptu zbog situacije prebačen u Grčku (2016.). Druga točka dnevnog reda generalne skupštine, usvojena je jednoglasno, te je konačno zaključeno da se zbilja krene u stavljanje suhozida na UNESCO-vu listu zaštićene kulturne baštine bez daljnih odlaganja, kao primarni zadatak S.P.S.-a. 

Čast da zatvori kongres pripala je gđi. Claude Froidevaux iz Association de Défense et de Sauvegarde du Patrimoine des Hauts Cantons de l’Hérault, “super baku“ suhozida ili “malog radišnog mrava“, kako sama sebe predstavlja, iznimno cijenjenu od svih kolega, ne samo po dugogodišnjem predanom radu nego i po uključivanju mladih i onih s poteškoćama u razvoju u rad na obnovi baštine diljem Francuske. 

Da bi zapečatili  arapsku gostoljubljivost, domaćini su se pobrinuli sva tri, a pogotovo zadnjeg dana, kada je u raskošnoj tradicionalnoj palači/riadu pripremljena večera uz tradicionalnu muziku, s koje zbog objektivnih razloga nema fotografija.  

“Desant“ na tazote  //  Riblja kost u suhozidu

Sklop u vl. El Mokhtari jedini je ponekad u službi turizma  //  Legendarna Claude svima je inspiracija

Unutrašnjost tazote  ponekad je i ožbukana

Ponosni vlasnik tazote  //  Tazota u lokalnoj verziji francuskog znači nagomilani kamenovi – ploče

Premda nije bila točka dnevnog reda, više prije i poslije službenog dijela, ona najvažnija tema, sama po sebi razumljiva – povezivanja na transnacionalnoj i interdisciplinarnoj razini – unatoč nekim jezičnim barijerama tekla je poput čaja od mente, koji je Marokancima uvijek i prije svega obred  zbližavanja i dijeljenja, a tek malim dijelom lijek protiv pustinjske žege.  

Pa iako je trebalo prijeći 3500 km i još toliko nazad (doduše nešto od toga avionom), malo je reći isplatilo se, jer kada se na jednom mjestu skupi ovakva grupa suhozidnih entuzijasta, od mladih alternativaca sa dreadlocksima do znanstvenika s kravatama, za suhozide ima nade.


Dragodidova “francuska veza“

I za kraj, malo razglednica od Tangiera, preko Chechaouèna, El Jadide do Marrakesha.

Cijeli fotoalbum može se pogledati ovdje.

 

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

Najava: 12. Festival levande

Udruga Pjover s partnerima najavljuje 12. Festival levande kojemu ”korona ne može ništa”. Održat će se u hvarskom Velom Grablju 24.-25.7.2020. i svi su pozvani! Mi ćemo se, kao i svake godine, odazvati i pomoći pri obnovi hvarskih suhozida.

Žetva i destilacija levande, radionica obnove suhozida, različite izložbe i prezentacije (poput one o izradi dezinficijensa od lavandinog hidrolata), predavanja, koncerti, film itd. itd. Sve detalje pratitie na facebook stranici udruge Pjover, a slijedi nekoliko najavnih plakata:

97961541_1358850797642167_8201658759635434278_o

105491774_1353243171536263_6058283595019814293_o 105491156_1354049038122343_1678785246825883037_o 106034580_1354835071377073_3219129638290791653_o 106985688_1362589443934969_641320654415636192_o

Udruga Pjover s partnerima najavljuje 12. Festival levande kojemu ”korona ne može ništa”. Održat će se u hvarskom Velom Grablju 24.-25.7.2020. i svi su pozvani! Mi ćemo se, kao i svake godine, odazvati i pomoći pri obnovi hvarskih suhozida. Žetva i destilacija levande, radionica obnove suhozida, različite izložbe i prezentacije (poput one o izradi dezinficijensa […]

Read More »

 atts
0

Izvještaj: Kotorski suhozidi – uređenje spusta prema Guljanovom dolcu

Tekst i foto: Ante Senjanović

 
 

Post nubila Phoebus, rekli bi stari Latini, iako u trenutku kojem ovo pišem prije vrijedi reći: Poslije korone je prije korone. Ma koliko je ne bih spominjao, ne da ju se izbjeći. Zidarska se akcija na kotorskom brdu iznad Crikvenice trebala održati još u četvrtom mjesecu, ali se, zbog već spomenute korone, održala tek nedavno.

Ekipa iz gradskog muzeja se godinama već trudi urediti okolicu starog naselja Kotor, kako bi se dobila jedna, Crikveničanima i gostima pristupačna, park šuma. Na brdu i visoravni je označena i uređena mreža puteva koja povezuje interesantne stvari u krajobrazu, uz koju se, s našom suradnjom, svake godine na proljeće popravljaju oštećene gromače. Te radne akcije su inače uvijek organizirane kao volonterske radionice, no ove godine su u Muzeju zaključili kako to ne bi imalo smisla jer su se sva društva, na čije članove bi se inače dalo računati, nakon prekida zabrane rada uhvatila nadoknađivati propušteno, tako da svi rade nešto svoje. Ova je akcija, stoga, bila jedna mala Dragodidova ekspedicija odrađena usred tjedna.

Glavni zadatak nam je bio urediti spust s visoravni u Guljanov dolac. Put tuda ide niz strminu, kroz urušenu ogradu i onda niz sklisku šumsku zemlju. Još smo 2017. godine radili na uređenju donjeg dijela tog puta, pod hrastovima na ulazu u dolac. To veliko, staro drveće je zaštićeno kao spomenik prirode pa je valjalo posvetiti pažnju njihovoj okolini. Ove godine na red je došao gornji dio puta, ali ne prije nego što smo prvo malo uredili donji: očistili ga od napadalog granja i kamenja odronjenog s urušenih ograda na padini iznad, popravili oštećenja koja nam je to kamenje napravilo, a onda malo uredili bliže dijelove tih gromača.
 
1_GD donji dio

Za gornji dio, početni nam je plan bio samo napraviti stepenice na strmim dijelovima i raščistiti urušenu gromaču da bude lakše proći. Odrezali smo zatim granje okolnih stabala koje je ometalo pristup i uklonili grmlje i stabalca koja su počela rasti iz urušenog materijala pa se uhvatili raščišćavanja. Pokazalo se, kako to često već bude, da je ono što smo smatrali razinom tla ustvari samo utabani nasip, kojega također treba ukloniti ako želimo da teren bude siguran za gaženje. I tako smo, malo-pomalo, raskopali prolaz, stvorili cijelu novu gomilu kamena sa strane i zaključili da je najbolje da sve to vratimo nazad na način da rekonstruiramo dio stare gromače, ali ovaj put s pravim prolazom i stubištem.
 
2_GD gornji dio

U strmini između rekonstruirane gromače i ruba visoravni, napravili smo stepenice od masivnog pločastog kamenja, kojeg je, srećom, bilo dovoljno u urušenom materijalu. Tlo je mješavina zemlje i kamenog nasipa, pa je bilo lako na pravim mjestima iskopati rupe za postavljanje stepenica. Položaje smo im određivali isprobavajući može li se prirodno koračati uz i niz njih. Kamenje smo postavljali na temelj pripremljen od sitnih kamenčića, s nagaznom plohom nagnutom unazad. Dio na kojeg se ne gazi je zatrpan sitnim kamenjem i zemljom, tako da prati okolnu kosinu, s nadom da će okolno bilje ponovno početi rasti na tom dijelu i zaštititi ga od erozije (postojeći mali nasipi su bez problema izdržali jedan veliki pljusak tih dana pa vjerujemo kako će plan uspjeti).
Vremenska prognoza nas je strašila kišama, olujama, daždima i potopima, stoga smo računali kako ćemo biti sretni nađemo li u četiri predviđena dana dovoljno suhog vremena za planirani posao. Ali, eno, igrali se danima Feb Apolon i oblaci, da bi se na kraju otvorilo nebo u četvrtak u zoru, istreslo sve što je imalo i ostavilo nas da i dalje radimo na miru. Znači, ne samo da smo bez problema uspjeli završiti glavni zadatak, nego nam je ostalo i dovoljno vremena da krenemo na rezervne. Prvi je bio popravljanje urušene ograde uz put prema Stolniću. Zadatak je klasičan, bez potrebe za nekom mudrošću: ukloniti urušeno i nagnuto, naći da je temelj u dobrom stanju, vratiti kamike nazad na pravi način i eto ga na. I oznaka udaljenosti je ponovo vidljiva.

3_stolnic

Kad smo već kod Stolnića, taj lokalitet dobro ilustrira probleme s kojima se susreću oni voljni da urede i predstave krajobrazne ljepote crikveničkog i vinodolskog područja (odnosno, ono što je ostalo od njih). Stolnić je tumul na prijevoju – upečatljiva točka u prostoru, uz put, na granici dvaju područja. Niti naši infrastrukturaši nisu imuni na snagu takvog mjesta pa su, s izvanrednom preciznošću, postavili stup dalekovoda točno nad grobnu komoru tumula (na drugoj strani brda, sličnu preciznost su pokazali pri postavljanju stupova na ostatke kotorske gradine), a tu negdje će, u ne tako dalekoj budućnosti, proći i autoput. Blizu gore spomenutog Guljanovog dolca dugo godina je bio kamenolom, čiji je impresivni amfiteatar upravo ušao u proces sanacije, a koja uključuje zatrpavanje otpadom. Ipak, sretna strana kotorskog područja je što se čovjek brzo nađe iza nekog zavijutka, među nekim ogradama, zaklonjen drvećem i može se praviti kao da nema ni Crikvenice ni vikendica ni apartmana nigdje blizu. Vrijedi to.

No, dobro, pustimo digresije i uhvatimo se još par stvari koje smo stigli napraviti. Prošle jeseni su se na radionici obnovili zidovi oko kotorske lokve, samo, kako nema nijedne dobre stvari koja nekome nije bez veze, tako se i ovdje netko zabavljao vađenjem kamenja iz zida i bacanjem u lokvu. I to smo popravili.

4_lokva

Nadalje, uz put od Kotora prema lokvi nalazi se lijep potez obostranog zida, koji je na donjoj strani puta dosta oštećen. U Muzeju s pravom žele taj potez obnoviti, ali to će biti predmet nekih budućih radionica. Na ovoj akciji smo ipak iskoristili ono malo vremena što nam je ostalo za sređivanje jednog malog poteza zida koji se bio rasuo po putu.

5_put

Vidimo se ponovo gore na Kotoru – možda već najesen, a sigurno idućeg proljeća.
 
 
 

Tekst i foto: Ante Senjanović     Post nubila Phoebus, rekli bi stari Latini, iako u trenutku kojem ovo pišem prije vrijedi reći: Poslije korone je prije korone. Ma koliko je ne bih spominjao, ne da ju se izbjeći. Zidarska se akcija na kotorskom brdu iznad Crikvenice trebala održati još u četvrtom mjesecu, ali se, […]

Read More »

 atts
0

Izvještaj: Žirje – obnova suhozida i uređenje lokve

Tekst: Filip Šrajer
Foto: Alen Čikada, Danijela Grubišić, Jere Bilan, Sanja M Vukman, Filip Šrajer

Prošloga je tjedna, od 23.-26.6., održana radionica uređenja lokve na Žirju koja je obuhvatila obnovu obodnih suhozida, čišćenje dijela vegetacije i uređenje odmorišta – sadnju triju voćki i postavljanje dvije klupice.

Stanje prije početka radova:

Filip - IMG_0001

Akciju je vodila Amaterska kulturna udruga Žirje kroz projekt (Za)zeleni otok uz sudjelovanje udruga Dragodid i Hyla. Potonja je osigurala i dio sredstava, dok je dio išao iz državnog proračuna za razvoj otoka.

Riječima organizatora, Jere Bilana:

Uređen je zmorašnji zid. Rasuo se bio na 3 mjesta. Stine iz suhozida su izvađene i položene na zemlju. Srušeni dio zida je očišćen to temelja i onda su stine ponovno slagane i vraćane u suhozid. Korištene su isključivo stine koje su izvađene iz zida. To naglašavam jer se nije diralo u ničije zidove. To je rađeno utorak 23. 6. popodne, u srijedu 24. 6. ujutro i popodne, u četvrtak 25. 6. ujutro i popodne i u petak 26. 6. ujutro. Od 7 do 11 i od 16 do 20. Postavljene su dvije klupe i posađena murva i dva šipka. Preostaje posao košenja trske u Loki, posebno uz suhozid, koliko god se može pristupiti suhozidu zbog vode koja se nalazi u Loki. Pored toga, postavit će se edukacijska (interpretacijska) ploča s bitnim podacima i fotografijama vezanim uz Loku. Po riječima stručnjaka za lokve Alena Čikade, Loku je potrebno održavati košenjem trske (lat. phragmites australis) tri puta godišnje. Ona se razmnožava klasanjem (one metlice na vrhu) i korijenom. Važno ju je pokositi prije klasanja. Bilo bi dobro i čistiti je od mulja, koliko je to moguće. Inače, u ostalim lokvama po Dalmatinskom kršu, ljudi su na dno stavili vodonepropusni sloj gline kako bi spriječili otjecanje vode s dna kroz propusni vapnenac.

Cikada - 105973425_270316680724689_120130603576785477_n

Što se suhozida tiče, sanirane su tri veće izvale na drugom, vanjskom, prstenu podzida koji okružuju lokvu, ukupno rekonstruirano oko 26 m2 lica suhozida prosječne visine oko 1,5 m.

Cikada - 106287321_880499445772298_741057246376739188_n

Lokva se nalazi na najnižem dijelu relativno prostranog Žirajskog polja i za vrijeme većih kiša znala je plaviti i šire područje. Obzidani dio nepravilnog je, približno ovalnog oblika promjera 30-ak metara, dok je spomenuti vanjski prsten koji ju dijeli od okolnih obradivih površina (danas uglavnom zaraslih) promjera 50-ak metara. Iz nje su vodu koristili ljudi i stoka, svaki sa svoje strane.

104110923_10220722446424828_9212188103307989208_n

Okolna vegetacija i mekano tlo bili su uzrok izvalama – zid je na svim mjestima koja su iziskivala popravak bilo potrebno iskopati u potpunosti jer su temeljni kamenovi bili zarotirani prema van i do 30 stupnjeva. Taj je prljavi posao uzeo i najviše vremena, dok je sama gradnja bila prilično ugodna zbog kvalitetnog kamena (korišten je samo kamen iz originalnog zida).

Danijela - 98276394_695769157910338_8725145983999871351_n

U radu je sudjelovalo desetak ljudi s najrazličitijih strana: s otoka Žirja i Brača, iz Šibenika, Zadra, Siska, Žminja i Zagreba i Reimsa u Francuskoj, a treba spomenuti i moralnu podršku domaćih u obliku fritula i drugih delicija. Jedno prijepodne posjetila nas je i televizijska ekipa.

Jere - 105970844_270153020718946_132364985723136235_n

Sanja - 106071818_4011490155559461_1669386970928941167_n

Bepa Jurat, njena pjesma o Loki i fritule. Foto: Sanja M Vukman

104942247_2691438974460294_4371842727367681835_n

Inače, lokva je u posljednjih petnaestak godina dvaput ispumpana i očišćena, ali trska ju je trenutno potpuno blokirala te je trimerom pokošen samo pojas uz unutarnji prsten. Planira se nastavak projekta, uz čišćenje kompletne lokve od vegetacije, obnovu unutarnjeg suhozidnog prstena i postavljanje poučnih tabli.

Danijela - 106489600_3124303454343894_740877175997854320_n

Danijela - 106332778_592181111299743_511512446493233322_n

Pročitajte članak u Ekovjesniku: https://www.ekovjesnik.hr/clanak/3053/zirje-projekt-zazeleni-otok

Tekst: Filip Šrajer Foto: Alen Čikada, Danijela Grubišić, Jere Bilan, Sanja M Vukman, Filip Šrajer Prošloga je tjedna, od 23.-26.6., održana radionica uređenja lokve na Žirju koja je obuhvatila obnovu obodnih suhozida, čišćenje dijela vegetacije i uređenje odmorišta – sadnju triju voćki i postavljanje dvije klupice. Stanje prije početka radova: Akciju je vodila Amaterska kulturna […]

Read More »

 atts
0

Natječaj iz Programa ruralnog razvoja RH 2014. – 2020.

Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju objavila je prvi Natječaj iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) za provedbu za provedbu za provedbu Podmjere 4.4. „Potpora za neproduktivna ulaganja povezana s ostvarenjem ciljeva poljoprivrede, okoliša i klimatskih promjena“ – provedba tipa operacije 4.4.1 „Neproduktivna ulaganja povezana s očuvanjem okoliša“.

Untitled

Svrha Natječaja je dodjela sredstava za neproduktivna ulaganja povezana s ostvarenjem ciljeva poljoprivrede, okoliša i klimatskih promjena, a prihvatljivi su sljedeći korisnici:

– poljoprivredna gospodarstva upisana u Upisnik poljoprivrednika

– javne ustanove i tijela, uključujući javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima i/ili drugim zaštićenim dijelovima prirode ili

–  udruge koje se bave zaštitom i promicanjem kulturnih vrijednosti, zaštite okoliša i prirode.

Ukupan iznos raspoloživih sredstava javne potpore po Natječaju je 50.000.000,00 HRK, a intenzitet javne potpore iznosi 100%. Najniža visina javne potpore po projektu je 400 EUR, dok najviša visina javne potpore po projektu iznosi do 150.000 EUR.

Neka od prihvatljivih ulaganja su:

- obnova staništa važnih za bioraznolikost (uklanjanje raslinja na zapuštenom i neodržavanom poljoprivrednom zemljištu, u skladu s propisanim uvjetima),

- uklanjanje stranih invazivnih vrsta s poljoprivrednog zemljišta,

- obnova lokvi,

- kupnja električne ograde i psa tornjaka

- izgradnja nastambi za stoku u području rasprostranjenosti velikih zvijeri

Uvjete natječaja možete pregledati i preuzeti na poveznicama:

https://www.apprrr.hr/objavljen-prvi-natjecaj-za-tip-operacije-4-4-1-neproduktivna-ulaganja-povezana-s-ocuvanjem-okolisa/

i

https://www.apprrr.hr/podmjera-4-4-potpora-neproizvodnim-ulaganjima-vezanim-uz-postizanje-agro-okolisnih-i-klimatskih-ciljeva/

Rok za podnošenje zahtjeva za potporu i dostavu Potvrde o podnošenju zahtjeva za potporu je od 27. srpnja 2020. godine od 12:00 sati do 30. listopada 2020. godine do 12:00 sati

Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju objavila je prvi Natječaj iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) za provedbu za provedbu za provedbu Podmjere 4.4. „Potpora za neproduktivna ulaganja povezana s ostvarenjem ciljeva poljoprivrede, okoliša i klimatskih promjena“ – provedba tipa operacije 4.4.1 „Neproduktivna ulaganja povezana s očuvanjem okoliša“. Svrha Natječaja […]

Read More »

 atts
0

Izvještaj: Gaćelezi – obnova suhozida uz lokvu

Tekst: Dora Raič
Foto: Dora Raič, Andro Nigoević

Posljednjeg vikenda u lipnju (27. – 28.06.) održana je vikend radionica obnove suhozida uz prostor prirodne lokve u naselju Gaćelezi. Akciju su organizirali LAG More 249 i udruga Lokva – Gaćelezi.

Inicijativa za osnivanjem udruge Lokva – Gaćelezi potaknuta je građanskom akcijom Lokva – izvor života, gdje je LAG More 249 kao nositelj, zajedno s mještanima naselja Gaćeleza, uredio prostor oko lokve. Tako su na očišćenom okolnom prostoru postavljene klupe i stolovi, gdje se u hladovini krošnja, mještani rado okupljaju i druže, a za najmlađe stanovnike postavljeno je i nekoliko sprava za dječju igru. Sada je na red došla i obnova suhozida, koji je u svom središnjem dijelu bio skoro u potpunosti urušen i zarastao u draču. Nekolicina mještana obnovu je prethodno sama započela te uspješno podigla nekoliko početnih i krajnjih metara suhozida.

Početno stanje suhozida oko lokve

image001

image002

U subotu ujutro započelo se s postavljanjem temelja novog zida te čišćenjem obraslih dijelova. Na terenu je bilo dovoljno materijala, dijelom već sortiranog, međutim posao je otežavao jako uzak manevarski prostor između zida i lokve. Iz tog razloga, bilo je potrebno dobro se organizirati i raspodijeliti poslove, kako bi radovi neometano tekli, a sudionici mogli sigurno prolaziti. Tako se dio ekipe posvetio ugrađivanju najvećeg kamenja u temelje i istodobno rasterećivao gomilu nastalu ispred zida, dio je odvajao i skupljao sitniji materijal za ispunu zida, a dio raskrčivao put za produljenje i spajanje zida s prethodno obnovljenim dijelom.

Na samom početku gradnje

image003

Radovi napreduju

image004

Ubrzo nakon postavljanja temelja zida, ekipa je uhvatila ritam te su se naredni redovi brzo nizali. Iako je sunce bilo nemilosrdno, nismo se dali smesti! Uz šešire, kape, suncobrane te česte pauze za hlađenje i okrijepu, radovi su trajali do večeri.

Pred kraj prvog radnog dana

image005

image006

Sljedeći dan preostalo je dovršiti spoj zida, koji je ujedno bio na najnespretnijem dijelu zahvata – samom rubu lokve. Stoga je prvo bilo potrebno postaviti dio materijala na rub kako bi se proširio koridor te omogućio siguran pristup i rad na zidu.

Spajanje zida

image007

image008

image009

Vrućina nije popuštala, tako da su se radovi opet produžili do večeri. No, među sudionicima je vladala toliko ugodna i prijateljska atmosfera, da nikome nije predstavljalo problem produžiti boravak na radionici koji sat više.

Pred kraj drugog radnog dana

image010

Nakon dva dana rada i druženja, radovima se nazire kraj, postavlja se posljednje pokrovno kamenje i zid se spaja u cjelinu!

image011

U akciji je sudjelovalo 20 volontera, dijelom članova udruge Dragodid, udruge “Gaius Laberius” Gardun te vrijednog lokalnog i okolnog stanovništva. Hvala svima na srčanosti, trudu i doprinusu, nadamo se ponovnom susretu s dragim mještanima ovog malog mjesta na uistinu jedinstvenoj lokaciji!

image012

Objavu LAG-a More 249 o ovoj akciji možete pročitati ovdje:
http://www.lagmore249.hr/novosti/odrzana-volonterska-akcija-obnove-suhozida

Tekst: Dora Raič Foto: Dora Raič, Andro Nigoević Posljednjeg vikenda u lipnju (27. – 28.06.) održana je vikend radionica obnove suhozida uz prostor prirodne lokve u naselju Gaćelezi. Akciju su organizirali LAG More 249 i udruga Lokva – Gaćelezi. Inicijativa za osnivanjem udruge Lokva – Gaćelezi potaknuta je građanskom akcijom Lokva – izvor života, gdje […]

Read More »