Izvještaj sa Brača: SVAKA STINJA GRADI!

Uz već tradicionalna hrvatska svibanjska suhozidna središta Vodnjan i Srimu, ove se godine otok Brač u velikom stilu upisao na kartu proljetnih suhozidnih događanja, i to ni manje ni više nego prvim ikada održanim službenim seminarom o suhozidu u Hrvatskoj, te jednom malom, ali internacionalnom radionicom.

Piše: Filip Šrajer, foto: FŠ, GeaViva


Seminar Suhozid-turistička atrakcija održan u četvrtak 22.5. najavili smo ovdje, a bio je organiziran u partnerstvu lokalne Udruge za otočki razvoj Brač, te najjače francuske suhozidne organizacije APARE i Francuske ambasade u Hrvatskoj, i to zahvaljujući vrlo konkretnoj vezi koju su Udruga Brač i APARE uspostavile u protekle tri godine kroz projekt Eurotour Heritage – kojemu je APARE bio voditelj, a bračka udruga pridruženi partner.

Tako je sudionike skupa u svojstvu organizatora pozdravila i francuska veleposlanica Michèle Boccoz, dok je nažalost unatoč pozivu izostala prisutnost odgovarajućeg ranga sa strane našeg Ministarstva kulture i lokalnih samouprava (od ukupno 8 načelnika odn. gradonačelnika koliko ih ima na otoku skup je pozdravila samo gradonačelnica Supetra Ivana Marković). Od institucionalnih gostiju tu je bila još Ivana Žura iz Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture, Hrvoje Vuletić iz Konzervatorskog odjela u Splitu, te prof. Katja Marasović i doc. Robert Plejić sa  Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu.

Kao uvod, dr.sc. Lucija Puljak, u dvostrukoj ulozi glavne organizatorice skupa i urednice, predstavila je učeničko-profesorski projekt Osnovne škole Pučišća, fotomonografiju i izložbu Brački suhozidi (link na .pdf).


Ive Cvitanić, direktor turističke zajednice Supetar pokazao je aktivnosti za uključenje kulturne baštine u turističku ponudu. Voditelji APARE Matthieu Guary (predsjednik) i Jean-Michel André (koordinator radionica i svega u vezi suhozida) predstavili su rad svoje vrlo impresivne organizacije koja godišnje organizira više desataka međunarodnih radionica, kampova i seminara. Gradonačelnik provansalskog mjesta  Bedoin Luc Reynard predstavio je krajolik svog zavičaja vrlo sličan našem kršu i aktivnosti svoje lokalne samouprave na aktiviranju kulturne baštine, a sa druge strane Zlatko Jakšić iz Udruge Brač predstavio je ideje vezane na povezivanju bračkih lokaliteta u tematske rute. Vaš, Francuzi bi rekli reporteur, je kao predstavnik Dragodida ukratko pokazao neke značajne hrvatske suhozidne lokalitete, te ispričao priču o suhozidnoj sceni u Hrvatskoj koja je u posljednjih nekoliko godina međunarodni baštinski fenomen. Završni panel vodio je Frédéric Frapaise, francuski ataše za administrativnu i europsku suradnju. Cilj je bio naći konkretne lokacije i zahvate koji bi se mogli aktivirati kroz još aktualni Eurotour Heritage projekt, te one koji bi se u budućnosti mogli prijavljivati na Europski fond za ruralni razvoj (EAFRD ili po francuski FEADER).


Ovdje vidimo društvo mrvicu prorijeđeno nakon što je otišla ambasadorica.

Diskusija o potencijalnim lokacijama nastavila se tijekom radnog obilaska otoka u petak 23.5. Prvo smo obišli smo gradilište jedne male nove svoltone kućice odn. bunje u središtu Postira uz ured Turističke zajednice, neposredno uz autobusnu stanicu. Ivana Jelinčić iz turističke zajednice, inače etnologinja po struci, odala nam je imena dvojice meštara koji su upravo počeli postavljati svod na bunji. To su Ivo Cvitanić (81) i Jure Šantić (87) iz Postira, a pomagale su im mlade snage koji su nam se predstavili kao Tomislav i Jure. Gradnju bunje možete vidjeti na Facebooku TZ ovdje.


Konačni dojam možda malo kvari (pre)ravan, cementom učvršćen zid bunje, ali investitori Ivana i načelnik Postira Ivica Mihačić objasnili su nam da nisu željeli riskirati zbog djece koja će se čekajući autobus verati po bunji. To smo prihvatili, ali smo se Željko Blažević iz Udruge Brač i ja ipak morali nasmijati kad smo vidjeli kako šef gradilišta livelom provjerava bunju :) Ja se ne bi usudio njima dvojici doći s livelom…


Inače, već samo vozeći se povrh mjesta na sjevernoj obali Brača čovjek može vidjeti jako puno jako zanimljivih bunja. Ova sa svojevrsnim predvorjem je slikana iz autobusa negdje na prijevoju od Škripa prema Nerežišćima. Slika dakle nije kronološka jer smo u Škrip stigli tek kasnije, ali mi je jedina jer su mi za nju zaustavili bus – ove druge nisam uspio uloviti u vožnji.


Iza Postira otišli smo do Dola, iznad kojega je pronađen kompleks od dvjestotinjak kamenih košnica kakve su karakteristične za otok Brač (jedan takav veliki kompleks je primjerice na imanju Pustinje Blaca).


U Dolu je bilo zanimljivo za vidjeti i kamen “hrapaćušu”, prirodno cementiranu vapnenačku breču po kojoj je dobila ime i lokalna torta od oraha.

  
Iza Dola toga smo posjetili antički kamenolom Rasohe, odn. „Tematsku stazu Herkules“ nazvanu po reljefu uklesanom u stijeni iz koje se vadio kamen za Dioklecijanovu palaču.


Tu smo se dosta zadržali jer je ambijent iznimno interesantan, sa čitljivim tragovima samog postupka vađenja kamena (pašarini -kanali uklesani u živoj stijeni) i tragovima privođenja bivšeg kamenoloma gospodarskom korištenju u kasnijim razdobljima (velika gomila i dvije kućice).

 
Lokalitet je kroz nekoliko radionica uredila Udruga Brač, a iz kratkog videa kojega je prilikom obnove jedne od kućica snimio Željko Blažević potiče i naslov ovog teksta izvađen iz odgovora meštra na Željkovo pitanje što je najvažnije kod zidanja.

„Svaka stinja gradi! Ne diraj joj šetu*! Ili metar livo ili metar desno, naćeš joj misto!” 
* ne tuci je

Nakon toga smo otišli i do nezaobilaznog Škripa, gdje smo u Muzeju otoka Brača čuli nešto o njegovoj prošlosti. Voditeljica Andrea Matoković ispričala nam je kako posjetitelji često pitaju za crno-bijelu fotografiju gomila povrh Nerežiškog polja, koju je tamo negdje sedamdesetih-osamdesetih snimio Živko Bačić, jer nisu sigurni radi li se o prirodnom ili kulturnom fenomenu. Navodno su nekim Japancima potekle suze od ganuća kad su saznali da se radi o djelu ljudskih ruku :)

 


Tko želi vidjeti zaista drevne zidove, ovdje u najdonjem sloju može vidjeti kamene koji su postavljeni u dubokoj prošlosti, negdje kad je zidana i Mikena prije više od 3000 godina. Nekako na osobnoj razini, mene se drevnošću dojmila škalja, sitan kamen vidljiv u dubini zida između blokova – kao da direktnije od tih golemih stijena svjedoči o ljudskim rukama (možda ženskim, možda dječjim) koje su je ubacivale u utrobu zida dok su kiklopi zidali…

S malo namaza i likera od maslina, te domaćeg vina, presjekli smo dvjesto metara dalje u nedavno otvorenom Muzeju uja. To je privatni muzej kojega je Kruno Cukrov doselivši se iz Zagreba na djedovinu uredio u nekadašnjoj uljari svoje obitelji.

  
Njegov entuzijazam i velika osobna ulaganja na obnovi vrijedne kulturne baštine dojmila su se Francuza te su odmah pali načelni dogovori oko određene pomoći pri uređenju i promociji, kako Muzeja, tako i kaštela i perivoja Cerineo koji također pripadaju njegovoj obitelji…
Dalje u šetnji Škripom nailazimo na jednu suvremenu varijantu kamene kuće gdje je kamen iznutra nošen opekom i tankom betonskom ljuskom na krovu.

  
Eh sad… Naravno da industrijski materijali na određeni način razbijaju čaroliju kamena ali majstorima se mora priznati uredna izvedba. Kameni zid izgleda malo plastično i moglo bi ga se malo ubiti vapnenom žbukom, ali krov je baš dobar. Za pohvaliti je štedljivost u cigli i betonu (bez onih masivnih horizontalnih serklaža) i domišljate detalje odušaka na krovu (kako ih zovu na Braču?) koji su na betonskoj ljusci nužni.  Ovo je što se tiče detalja izvedbe korisno i za one koje teže ka nekom suvremenijem ili eksperimantalnijem oblikovanju kamene kuće.

Na vrhu Vidove gore gdje smo u slast marendali lunch pakete s pogledom na Hvar iz ptičje perspektive. Tu je jedna zanimljivost, slijepa bunja koja je izgrađena 1956.  kao memorijal nekih partizanskih sastanaka na vrhu Brača. Izgleda kao da nikad nije niti imala unutarnji prostor nego je bila samo spomenik, sigurno netko zna priču o njoj pa neka javi. Sada je uz nju priljepljena i zgrada antene.

  
Nakon predaha na vrhu, posjetili smo možda najzanimljiviji lokalitet na našem obilasku, Trolokve u podnožju Vidove gore. Kompleks se kako mu i ime kaže sastoji od tri velike lokve usred pašnjaka, od kojih je srednja ograđena mjestimično preko 2 m visokim zidom koji je priječio stoci i divljači pristup vodi.

 
Najzapadniju lokvu zatekli smo bez vode, a da ova obzidana ne presušuje, ili bar ne često, dokaz su zlatne ribice koje je netko ovdje ubacio. Ovim se lokalitetom otok Brač na neki način izdvaja od ostalih srednjedalmatinskih otoka (Hvar, Šolta, Korčula, Vis…) čiji je krajolik gotovo potpuno transformiran poljodjelstvom i gdje više nema ovakvih tipičnih stočarskih amijenata.

 
Jean-Michel André, voditelj APARE suhozidnih radionica nije odolio namistiti par stina u razrušenom zidu lokve.


Francuzi Guary, Frapaise i André.


Dobar trenutak za grupnu fotografiju, slijeva: slikarica Hana-Marta Jurčević-BulićMladen Alujević iz Udruge Brač, Lucija Puljak, Matthieu Guary, Jean-Michel André, Frédéric Frapaise, Jacques Franquet, svojedobno visokopozicionirani francuski dužnosnik, a sada česti posjetitelj Brača i prevodilac knjige Brački suhozidi, i reporteur.


Popodne je jugo ipak uspjelo zamutiti nebo. Obilazak Brača završili smo u radionici Klesarske škole Pučišća gdje nas je dočekao ravnatelj Tonči Vlahović. Nakon što smo obišli radionicu i dodirnuli alate i učeničke radove u kamenu, svi smo zajedno otišli u „bazu“ ovog projekta, Osnovnu školu Pučišća kojoj je gđa. Lucija ravnateljica.


U zbornici smo održali završni sastanak kojega je opet vodio Frédéric Frapaise iz Veleposlanstva. Kako je i red kad je u prostoriji dvoje školskih ravnatelja, najviše se pričalo o uspostavljanju programa za obrazovanje i certificiranje suhozidnih graditelja. Francuzi su se složili ispitati koje mogućnosti nude EU programi poput ERASMUS+, a svi smo se složili uprijeti sa svoje strane. Tako je, uz puno dobrih želja i planova, te uz dogovore o nekim konkretnim koracima poput organizacije izložbe Brački suhozidi  u Francuskom institutu u Zagrebu, završilo naše druženje.


Isto jutro dok sam ja sa delegacijom kretao na izlet po Braču, ostatak ekipe već je bio na ranču GeaViva gdje je počinjala volonterska radionica suhozida na kojoj smo sudjelovali kao voditelji i organizatori dolaska dijela volontera.

GeaVivu vodi Sabine Engelhardt, jedna stalno nasmijana mlada Njemica koja već pet godina živi u Hrvatskoj. Sabine je arhitektica po struci, ali se nakon godina rada u Njemačkoj, Engleskoj, pa i Hrvatskoj i Sloveniji odlučila okrenuti geomantiji i permakulturi, te je od novca zarađenih od prodaje kuće u Engleskoj kupila parcelu povrh Milne i jedrilicu od 8,5 m na kojoj živi u marini u mjestu.


Sama parcela je jedan plitki dolac površine preko 1 ha okružen niskim brežuljcima, fantastičan što se tiče suhozidne baštine – cijeli je iskrižan plitkim terasama-gomilama a na njemu se nalazi dobro sačuvan vanjski plašt paljene  japjenice, jedna manja bunja i jedna lijepa pudarica.

 
Sabine, njena kolegica Manuela Kaniški i njihova ekipa prošle su godine usred parcele doniranim kamenim obeliscima izgradile geomantijski amfiteatar koji služi za neku vrstu meditacije i predstave. Osim što je arhitektica, Sabine je i stolar(ka), što je u Njemačkoj česta kombinacija profesija, pa je dosta elemenata uređenja kampa njenih ruku djelo. Nažalost sad je bila vrlo zaposlena oko pripreme tečaja permakulture koji je počinjao u nedjelju, pa nije stigla puno raditi s nama.

     
Ali ruku nije manjkalo. Na radionici je zadatak bio urediti podzide terena prema putu u zoni amfiteatra. Sudjelovalo 6 ljudi iz Dragodida – uključujući i našeg novopridruženog mladog člana Seana Kennedyja, Australca studenta arhitekture šoltanskih korijena koji je preko ljeta došao živjeti u Hrvatsku – zatim 5 volontera iz Splita, jedan iz Zagreba, u petak i nekoliko učenika Osnovne škole Milna, a na imanju smo našli i jednog skoro sedamdesetogodišnjeg vitalnog Nijemca koji je u Hrvatsku dopješačio iz Dresdena. Bilo je jako radno, vruće i veselo, a noći pod zvjezdanim nebom bez svjetala civilizacije podsjetile su nas na naša Petrebišća i Dragodid. Svemu lijepom dođe kraj, nadamo se Sabini vratiti i pomoći popraviti bunju, a u Split smo se te nedjelje vratili prijepodnevnim trajektom.


Više fotki vidi na:
Dropbox galerija FŠ
Facebook galerija GeaViva

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

One Comment

  1. Kokoš
    Posted June 1, 2014 at 12:07 | Permalink

    Stvarno se puno toga dogodilo u tih par dana i svaki dan bi mogao dobiti zaseban izvještaj. Seminar jetakođer bio dosta intenzivan, odnosno dan prožet hrpom predavanja, pogotovo kad se uzme u obzir da su se 3 predavanja održavala na francuskom uz simultan prijevod što stvarno zahtijeva strpljenje i koncentraciju prevoditelja i slušatelja. Naš skrmoni reporteur je izvrsno izložio svoju prezentaciju i stvarno se vidilo da se rudi da ništa ne ostane nerazjašnjeno dok se za Francuze to ne bi moglo reći. U svakom slučaju jako dobar program seminara i popratnih aktivnosti, lijepa radionica u sjajnom ambijentu , sa brojnom šarolikom ekipom dobrovoljaca i iznimno gostoljubivoj Sabini. Hvala Dragodidu – Svaka stinja gradi!!!

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

Intervju: Kulturni biseri Hrvatske

BeFunky-collage
‘Kulturni biseri Hrvatske’ serijal je Hrvatskog katoličkog radija koji kroz 17 emisija predstavlja baštinu Hrvatske koja se nalazi na UNESCO-vim popisima nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.

”Suhozid – kameni spomenik žuljevitih dlanova” naziv je emisije povećene ovoj vrijednoj vještini, a poslušati je možete ovdje:

Prenosimo i dio transkripta intervjua s predsjednicom udruge: Suhozid – kameni spomenik žuljevitih dlanova

‘Kulturni biseri Hrvatske’ serijal je Hrvatskog katoličkog radija koji kroz 17 emisija predstavlja baštinu Hrvatske koja se nalazi na UNESCO-vim popisima nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. ”Suhozid – kameni spomenik žuljevitih dlanova” naziv je emisije povećene ovoj vrijednoj vještini, a poslušati je možete ovdje: Prenosimo i dio transkripta intervjua s predsjednicom udruge: Suhozid – kameni spomenik […]

Read More »

 atts
0

Krš kao brend! Reportaža s manifestacije “Naš krš” i prvenstva Crne Gore u gradnji suvomeđe

Tekst i fotografije: Planinarski klub „Subra“ & Agencija za razvoj i zaštitu Orjena doo Herceg Novi

Prvenstvo CG, ekipa Ilić
Ekipa “Ilić” na natjecateljskom poligonu

Tokom vikenda održana je manifestacija “Naš krš“, koja je još  jednom ukazala kroz aspekt prirodnih ljepota karsta, ali i kroz  specifični kulturni pejzaž ponikao na simbiozi čovjeka i kraške prirode, na potrebu za njihovo revalorizaciju i pažljivo čuvanje.

Protekla dva dana, Orjensko sedlo (1600 m) bilo je centar programa posvećenog kršu i očuvanju tradicije života na njemu. Prvog dana planinari iz Herceg Novog i Podgorice („Subra“, „Gorica“ i individualci), izveliki su kružnu turu kroz centralni dio masiva, obilazeći njegove najviše ali i najkrševitije tačke, upoznajući se sa teškoćama prelaska ovakve vrste terena, a ujedno i sa skrivenom ljepotom Orjena. I pored značajne doze nepristupačnosti, Vučji zub (1805 m) i Veliki kabao (1894 m), bili su kroz vjekove značajne vojne granične tačke, kao i ustanička gnijezda. Do njih vode planinarske, pastirske, pa čak i stare švercerske staze.

Uspon na Vučji zub
Uspon na Vučji zub

Drugi dan bio je rezervisan za IV Prvenstvo Crne Gore u gradnji suvomeđe, događaj kojim se želi očuvati i oživjeti drevno umijeće gradnje u kamenu u tehnici na suvo, bez vezivnog materijala. Prenos ovog umijeća sa koljena na koljeno zaslužan je za naše prilagođavanje životu na kršu, odnosno, prilagođavanje krša našim potrebama. Ono što je nekad bila nužnost opstanka, danas je kulturna vrijednost, kako u aspektu nematerijalne, tako i u aspektu materijalne baštine. Takođe umijeće zidanja i kulturni pejzaž kao njegov produkt, sve su značajniji segmenti turističke ponude koja je davno prešla granicu sunca, plaže i mora. Važno  je da iz godine u godinu među domaćim stanovništvom raste svijest o značaju očuvanja ove tradicionalne vještine, između ostalog i kroz ova kulturološko-sportsko-rekreativna takmičenja.

Ekipa Ilić
Ekipa “Ilić”

Ekipa Podgorica na moru
Ekipa “Druga šansa”

Ekipa Druga šansa
Ekipa “Podgorica na moru”

Ove, baš kao i protekle godine, najuspješnija je bila ekipa „Ilić“ iz Bijele, koja je ustvari porodični tim sastavljen od čak tri generacije, objedinjen ljubavlju gradnje u kamenu. Drugo mjesto zauzela je mješovita hercegnovsko-trebinjska ekipa „Druga šansa“, dok je treće mjesto pripalo još jednoj miješanoj, podgoričko-hercegnovskoj ekipi, prigodno nazvanoj „Podgorica na moru“. Kapiteni ekipa, Jovan Ilić, Dejan Pavlović i Predrag Vujović, dobili su diplome, kao i rukom rađene gastro-suvenire, dar hercegnovskog NVU „Ruke“, dok je najboljoj ekipi pripao i prelazni pehar, kamena „Orjenska buža“ rad umjetnika i planinara, Dejana Veriga.

Pobjedničke ekipe zajedno
Pobjedničke ekipe zajedno

Odmor ispred planinarskog doma
Odmor ispred planinarskog doma

Organizaciju događaja su pomogli: Turistička organizacija Herceg Novi, Ministarstvo sporta, Planinarski savez Crne Gore i Opština Herceg Novi, dok su organizatori bili PK „Subra“ (planinarska tura i smještaj), odnosno Agencija za razvoj i zaštitu Orjena (Prvenstvo CG).

Herceg Novi, 01. 07. 2019.

 

Tekst i fotografije: Planinarski klub „Subra“ & Agencija za razvoj i zaštitu Orjena doo Herceg Novi Ekipa “Ilić” na natjecateljskom poligonu Tokom vikenda održana je manifestacija “Naš krš“, koja je još  jednom ukazala kroz aspekt prirodnih ljepota karsta, ali i kroz  specifični kulturni pejzaž ponikao na simbiozi čovjeka i kraške prirode, na potrebu za njihovo revalorizaciju i […]

Read More »

 atts
0

Dragodid se vraća kući

Tekst: Mislav Tovarac
Foto: Anton Divić, Nina Lišnić

Početkom prošlog mjeseca održana je višednevna radna akcija u selu Dragodid na Visu za nekoliko volontera. Mjesto koje je našoj udruzi dalo ime i gdje su prije više od 15 godina počele naše suhozidne aktivnosti specifično je po mnogo toga. Nalazi se sat vremena hoda od Komiže, dosta dobro skriveno sa ceste, te da nema magaraca i koza njegove jedine povremene stanovnice Nedjeljke Burić koji odaju da se tamo nalazi nešto više, bilo bi ga veoma lagano promašiti. Selo nema struje ni tekuće vode, uobičajena pojava za mala kamena mjesta kakvih ima na stotine na istočnoj obali Jadrana. Boravak u takvoj sredini interesantan je jer pruža uvid u način života koji je na našoj obali postojao sve do nedavno – uz minimum komfora i prilagođen teškim geografskim uvjetima.

Dragodid je kao i većina malih ruralnih mjesta po Jadranu naglo napušten sredinom prošlog stoljeća, no radi relativne blizine Komiži i povremenih stanovnika nije doživio sudbinu mnogih sebi sličnih mjesta – tihu smrt u zagrljaju šume. Danas je često posjećen, primarno zbog turizma, nekad i radi suhozida.

Naš boravak tamo prošao je u tradicionalnoj maniri. Obroci, kava i čaj kuhali su se na vanjskom otvorenom ognjištu, voda dovlačila iz gustirne, i gradilo se u suho.

slika 1
U sklopu naše višednevne akcije popravili smo nekoliko urušenja u selu, improvizirali novu štalu za koze i dobro se zabavili. Bivša urušenja nalaze se na kozama često korištenoj ruti livada – kuća, a zašto su nastala postane jasno svakome tko se u blizini tora kada se koze uvode ili puštaju van.

slika 2
slika 3
slika 4
Nakon naše intervencije, suhozidna ograda vraćena je na mjesto i znanstvenom metodom je potvrđeno da po novome podnosi opterećenje od minimalno tri koze i dva kozlića.

slika 5
slika 6
slika 7
S druge strane sela, na mjestu gdje je niknula nova štala pruža se fantastičan pogled na more tako da koze sada uz novu ogradu u stalnom boravištu imaju i ljetnikovac nepunih 10 minuta trčkaranja nizbrdo.

slika 8 slika 9 slika 10

Zahvaljujemo gradu Komiži na donaciji sredstava koja su nam omogućila ovu akciju, vinariji Senjanović na donaciji koja nas je krepila tokom akcije i Nedjeljki Burić na smještaju, društvu i vječitom duhu i atmosferi.

slika 11 slika 12
slika 13 slika 14

 

Tekst: Mislav Tovarac Foto: Anton Divić, Nina Lišnić Početkom prošlog mjeseca održana je višednevna radna akcija u selu Dragodid na Visu za nekoliko volontera. Mjesto koje je našoj udruzi dalo ime i gdje su prije više od 15 godina počele naše suhozidne aktivnosti specifično je po mnogo toga. Nalazi se sat vremena hoda od Komiže, […]

Read More »

 atts
0

Vremeplov: (G)radionica gromača, Kotor (Crikvenica), 17. i 18. svibnja 2019.

Tekst: Romina Tominić
Foto: R.T., Tea Rosić, Mislav Tovarac, Ante Senjanović

60420458_2097220553722348_3042573446874660864_n

17. i 18.05. održali smo tradicionalnu (g)radionicu gromača na najstarijem i najskrovitijem kutku Crikvenice, na Kotoru. Muzej Grada Crikvenice uz naše stručno vodstvo te uz potporu Ministarstva kulture i Grada Crikvenice organizira ovu radionicu već sedmu godinu zaredom.

Na (g)radionicama prenosimo znanje i tehniku gradnje “u suho”, a iskustvo koje pritom prenosimo nezamijenjivo je – istražujući kamen mi razmišljamo rukama, a gradeći zajedno, mic po mic, spašavamo selo od zuba vremena.

60303001_2721659754550971_5887102807814701056_n

S obzirom da je Kotor od svakodnevnih crikveničkih kretanja izoliran pola sata dugom pješačkom stazom, ne čudi kako su sve čari njegove primorske arhitekture ostale gotovo netaknute.

Trag čovjeka i njegovo višestoljetno nastojanje kultiviranja krajolika vidljivo je u svakom kutku Kotora i njegove okolice s kojom čini zaštićenu kulturno-povijesnu graditeljsku cjelinu velike arheološke i etnografske vrijednosti. Riječ je o staroj jezgri iz koje je niknula Crikvenica.

IMG_3737

Ove smo godine bili u nešto manjem broju no to nas nije spriječilo da obnovimo čak 3 podzida, 1 suhozid i dio stubišta na predjelu Placa. U radovima održavanja Kotora pomogli su i zaposlenici Eko Murvice koji su pokosili putove oko sela, a radionici se odazvalo i domaće stanovništvo.

60708166_2097220600389010_8365576701731667968_n

Rastavili smo 3 gromače i već isti dan obnovili dvije do pola i jednu manju do kraja.

1. gromača:

IMG_3692

IMG_5984

IMG_5994

IMG_3795

2. gromača

IMG_20190517_105501

IMG_3789IMG_5982

Drugog smo dana razmjenili svoja znanja sa još novih lica.

60408515_2723471681036445_8003981476641112064_n

Zajedno smo obnovili zidić, jednu srednje zahtjevnu i jednu zaista zahtjevnu gromaču radi koje moramo pohvaliti Antu koji je predvodio taj poduhvat.

IMG_20190517_180940

Povremenoj kiši nismo dozvolili da nas smeta! -ali navela nas je na razmišljanje: gradimo li zaista u suhoj, ili ipak, u mokroj tehnici? :D

Kako god bilo, definitivno gradimo u entuzijazmu. Stoga smo ostali i treći dan kako bi rješili još jedan problem.

20190519_3077

Na zamolbu kustosice Muzeja Grada Crikvenice Tee Rosić odlučili smo sanirati stubište u samom centru Kotora. Naime, sa dotičnog stubišta ispala su dva kamena radi kojih bi uskoro popadala cijela konstrukcija.

60700686_2100598656717871_1956318248542666752_n

Trebalo je počistiti zemlju sa stepenica, izbiti ogromni korijen, pronaći prave veličine kamenih blokova i ugraditi ih. Vještinom i brzinom iznenadili smo sami sebe, a ubrzo i turiste koji su se u to vrijeme našli u našem okruženju.

IMG_3937

Kada smo okončali s radovima obišli smo selo i odredili iduću lokaciju (g)radionice koja se sprema na jesen kada ćemo se opet družiti u zidarskim rukavicama!

Vidimo se!

Tekst: Romina Tominić Foto: R.T., Tea Rosić, Mislav Tovarac, Ante Senjanović 17. i 18.05. održali smo tradicionalnu (g)radionicu gromača na najstarijem i najskrovitijem kutku Crikvenice, na Kotoru. Muzej Grada Crikvenice uz naše stručno vodstvo te uz potporu Ministarstva kulture i Grada Crikvenice organizira ovu radionicu već sedmu godinu zaredom. Na (g)radionicama prenosimo znanje i tehniku gradnje […]

Read More »

 atts
0

MIMO trih škalic od Skrbčić do Picika

Tekst “Kroz 10 škalic od Skrbčić do Picika” Berislava Horvatića, objavljen u travanjskom broju časopisa “Krčki val” i ekskluzivno ovdje na Dragodidu, u lipanjskome je broju dobio nastavak. I ovoga puta su nam autor i izdavač Denis Lešić (inače koautori vrlo zanimljive knjige “Tajne otoka Krka”) omogućili (pret)premijernu web-ekskluzivu.

I dalje je riječ o zanimljivom suhozidnom detalju – škalici, uskome prolazu kroz gromaču – ali sada nešto manje iz dokumentarističke perspektive, a nešto više iz perspektive razmatranja konflikta turizma i baštine.

Naime, kao kontrast krasnoj i očuvanoj stazi kroz 10 škalica, ovdje autor opisuje označenu biciklističku stazu na čijoj su trasi tri škalice morale biti djelomično devastirane radi omogućavanja prolaza – više ne KROZ, nego MIMO njih. Na ovu je stazu autora upozorio domaći čitatelj Nenad Kosić, a u međuvremenu je (u prošlom broju) svojim razmišljanjem reagirao i Rado Žic Mikulin. Osim suhozidne zanimljivosti i aktualnog pitanja može li “turizam biti sit i gromača cijela”, u cijeloj ovoj priči zanimljiva je i činjenica da je članak o suhozidnoj baštini potaknuo domaće na reagiranje i volontiranu informaciju. Pogođena tema i angažirana publika pokazuju se kao dobitna kombinacija za otkrivanje suhozidnih fenomena, standardno slabo pokrivenih pisanim izvorima…

Pročitajte sami: MIMO trih škalic od Skrbčić do Picika, Krčki val 78, lipanj 2019, pp. 2-4.

 

zatvarajovce

 

Tekst “Kroz 10 škalic od Skrbčić do Picika” Berislava Horvatića, objavljen u travanjskom broju časopisa “Krčki val” i ekskluzivno ovdje na Dragodidu, u lipanjskome je broju dobio nastavak. I ovoga puta su nam autor i izdavač Denis Lešić (inače koautori vrlo zanimljive knjige “Tajne otoka Krka”) omogućili (pret)premijernu web-ekskluzivu. I dalje je riječ o zanimljivom […]

Read More »