Fotoizvještaj sa šeste međunarodne radionice suhozida Petrebišća 2015.

Izvještaj sa još jedne vrlo uspješne petrebišćanske radionice. Uživajte u fotkama, pratite naš rad i pridružite nam se na kojoj radionici.

24

Tekst: Julia Bakota
Fotografije: Ivan Jovanovac, Nevena Kereša i Miran Križanić

Šesta međunarodna suhozidna radionica – volonterski kamp Petrebišća 2015, se održala 25. srpnja – 2. kolovoza 2015. u napuštenom ljetnom selištu Petrebišća na Učki u organizaciji Dragodida s Parkom prirode Učka i ostalim lokalnim partnerima.

Tridesetak volontera, od kojih je pet stiglo preko francuske baštinske mreže REMPART je sudjelovalo u glavnim radioničkim aktivnostima:

1. Geodetsko i arhitektonsko snimanje sela u svrhu planiranja budućih obnavljanja i upravljanja

2. Održavanje i popravak seoske infrastrukture i poljoprivrednog pejzaža

3. Skupljanje gradivnih materijala iz okolice

Više o samoj lokaciji i prošlogodišnjim kampovima pročitajte u trogodišnjem izvještaju, a evo kako je bilo ove godine.

Prvi dan – subota, 25. srpnja

Nakon nekoliko dana pretpripreme na licu mjesta, zajednički prostor za jelo, druženje, predavanja i nedajbože skrivanje od kiše je spreman,

1

alat je pri ruci,

2

oblaci su tradicionalno zaprijetili,

3

ostale sitnice koje život znače su dotjerane,

4

 i sve je bilo spremno za početak osmodnevnog zajedničkog rada i uživancije.

Nakon dvoipolsatnog pješačenja od Mošćeničke Drage jugoistočnom stranom Učke, u kamp su pristigli sudionici – međunarodna šarolika skupina ljudi različitih struka, dobi i interesa povezana zajedničkom znatiželjom prema fenomenu suhozida. Slijedilo je postavljanje šatora te prva službena radionička vatra u kamenoj peći oko koje upoznavanje teče glatko. Noćno olujno nevrijeme kakvo se rijetko doživi neumornim je munjama, gromovima i podrhtavanjem tla zaželilo dobrodošlicu svima te nas uvelo u prvi radni dan.

Drugi dan – nedjelja, 26. srpnja

Sa zidanjem smo nestrpljivo krenuli ujutro, nakon kratkog uvoda u teoriju osnova pravilnog suhozidanja. Kamen po kamen, može li ovako ili ne može, uz toliko ruku, brzo je rastao zajednički suhozid za zagrijavanje s dva lica na kojemu je jednostavno vidjeti što je dobro, a što nije i uz koji smo uhvatili nešto mota. Iskusniji su davali blagoslove i pripremali teren za idući pothvat.

5

S nešto više samopouzdanja smo se ubrzo prebacili na izgradnju kružnog zida oko gomile pored kampa, koja će poslužiti kao plato za buduća druženja. Pri kraju dana najveći dio platoa je bio dovršen, a završne detalje smo ostavili za jutro jer je trebalo još u šetnju do vrha Peruna prije mraka.

6

U zidanju je pomoglo i praktično predavanje o biomehanici ručnog dizanja kamena i tradicionalnog korištenja alata koje je održao Nikola Zagorac, student kineziologije koji je podijelio nekoliko lako primjenjivih uputa o pravilnom dizanju tereta i ispravnom držanju.

Treći dan – ponedjeljak, 27. srpnja

Dovršili smo radove na platou pored kampa

7

i zaputili se prema selu kako bismo započeli s arhitektonskim snimanjem – glavnom temom ovogodišnje radionice. Naime, kako bi bilo moguće buduće sustavno obnavljanje i upravljanje Petrebišćima, važno je imati ažuran arhitektonski snimak sela. Arhitekti i studenti arhitekture, podijeljeni u tri manje skupine, započeli su zahtjevan posao mjerenja svakog objekta zasebno te mjerenja čitavog sela.

8

Od šezdesetih i sedamdesetih prošlog stoljeća, kada je započelo napuštanje Petrebišća, vegetacija je zavladala dijelovima sela i nesmetano rasla unutar objekata. Radi točnijeg mjerenja, sve što smeta moralo je ići. Tog zadatka se prihvatio ostatak ekipe i svim dostupnim alatima prionuo na apsolutnu destrukciju stabala i drveća koja su stajala na putu mjernih instrumenata, kako u kućicama, tako i između njih. Neke bitke s najupornijim korijenjem smo izgubili, prihvatili to kao lekciju iz poniznosti i nastavili dalje. Rezultati su bili ugodni oku.

9

Neki su se nagradili kraćim zidanjem i popravkom dijela urušenog zida na putu od sela do kampa. Radni dan je zaključen predavanjem Grge Frangeša o antropogeografskoj analizi povijesne općine Lovrana pod nazivom ‘Od luke do vrha Učke’ čime smo dobili širu i jasniju sliku mjesta na kojem se nalazimo i ljudi koji su tu i u okolici boravili prije nas.

Četvrti dan – utorak, 28. srpnja

Mjerenje u selu traje

10

a čišćenje neželjenog raslinja smo nastavili u petnaestak minuta udaljenom starijem dijelu Petrebišća u kojem su nas dočekala još viša stabla i žilavije grmlje.

12

Iako nije predviđen za arhitektonsko snimanje ove godine, korisno je bilo je istražiti sav teren i vidjeti na čemu smo i s ovim dijelom sela. Ovdje su kuće podosta veće i udaljenije jedna od druge zbog čega smo se uglavnom fokusirali na čišćenje jedne-dvije kuće najbliže ulasku u selo. Čišćenje je potrajalo cijelo jutro

13

pa smo se umorni od uništenja i željni kamena popodne rado bacili na zidanje kamene klupe u gustom hladu na ulasku u kamp.

14

Peti dan – srijeda, 29. srpnja

Učka nam se smilovala još jednim sunčanim danom te je ovogodišnja radionica polako postajala jedna od najsunčanijih dosad i s najviše prilike za rad pod vedrim nebom. Radovi na kamenoj klupi su se nastavili, dok se dvočlani tim spretan s drvetom pozabavio izradom stalka za solarne kolektore koji će pomoći njihovu pokretljivost i maksimalno iskorištenje.

15

U selu smo započeli s obnovom dijelova tri kućice podijelivši se u manje skupine. Započeli smo s popravljanjem jednog urušenog ugla,

16

popravkom vanjskog zida i podzida druge kućice,

17

te gradnjom zida treće kućice pokraj kojeg ćemo dograditi drvena vrata.

18

Mjerenje laserskim daljinomjerima je izvedivo kada danje svjetlo izostaje, stoga se posao nastavljao i u večernjim satima. To nam nije teško palo jer su crvene svijetleće linije stvarale dojmljive prizore u selu po noći, a daljinomjeri su se pokazali korisnima i pri onim nezgodnim situacijama kada je golim okom nemoguće procijeniti koja je balota bliža bulinu.

19

Šesti dan – četvrtak, 30. srpnja

Zaslužen slobodan dan! Uspon do vrha Učke Vojka,

20

šetnja po učkim proplancima i vidicima,

21

boćanje, kruh ispod peke i ostali šumski gušti.

22

Sedmi dan – petak, 31. srpnja

Svjetski dan rendžera – zahvaljujući kojima već šest godina naš kamp teče glatko – je započeo nastavkom zidanja na tri lokacije u selu. Cijeli dan, red po red, kućice su se obnavljale a mjerenje privodilo kraju. Mario Zaccaria je zaključio dan predavanjem o pretpovijesnoj baštini Lošinjskog arhipelaga.

23

Osmi dan – subota, 1. kolovoza

Jutro smo proveli radeći svom snagom u selu kako bismo dovršili dio započete obnove kućica. Ovako je to izgledalo pri kraju:

25

Tri popodnevna predavanja i razgovori (Marko Pejić: Metodologija mjerenja i procjene suhozidnih krajolika GIS-om; Filip Šrajer: Baština vs. stvarni život – Starogradsko polje na Hvaru uvršteno u UNESCO-ov popis svjetske baštine te Tomislav Hudina: Program ruralnog razvoja i agro-okolišne mjere u Hrvatskoj) su stavila pečat na radni dio ovogodišnje radionice na Učki, a ubrzo je slijedila i oproštajna večer. Perun nas je ispratio nevremenom i time zaokružio naš boravak u Petrebišćima, no nismo mu ostali dužni i pjesmom smo ga nadglasali.

Dan odlaska – nedjelja, 2. kolovoza

Posljednji zajednički doručak, pakiranje, trpanje stvari u džipove i opraštanje s osmijehom na licima prije silaska u ono šta kažu da je civilizacija bogatiji za neprocjenjivih osam dana i tridesetak novih pozitivnih lica.

27

 Još više fotografija možete pronaći na našoj facebook stranici.

Komentiraj

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

hrHR