Radionica Petrebišća – nakon tri godine

Tekst i crteži: Filip Šrajer
Fotografije: arhiva Dragodid

Ove godine između 21. i 29. srpnja u selu Petrebišća u Parku prirode Učka odradili smo 3. studentsku suhozidnu radionicu-volonterski kamp. Radionice na Petrebišćima organiziramo mi iz udruge Dragodid sa Parkom prirode Učka i ostalim lokalnim partnerima, a praktični cilj je obnova sela, prvenstveno dvaju objekata u vlasništvu Općine Mošćenička Draga, i njihovo stavljanje u funkciju kao skloništa za izletnika, planinare i druge korisnike i posjetitelje ovog zanimljivog prostora.

Ove smo godine obnovili slamnati krov na bivšoj štali (učkarskom “dvoru”), i opremili oba novoobnovljena objekta osnovnim namještajem (klupe i ležajevi).  Od zidarskih poslova, prezidali smo neke podzide puteva u selu i osigurali par zidova na ostalim kućicama od rušenja.

Podjela uloga bila je standardna: sudionici radionice bili su pretežito studenti arhitekture, etnologije i krajobrazne arhitekture sa Sveučilišta u Zagrebu, glavnu riječ imali su lokalni majstori Branko Brubnjak i Stjepan “Štefić” Marić, a mi  iz Dragodida odrađivali smo logistiku i glavninu teorijskog dijela radionice, dokumentirali i vodili jednostavnije suhozidne radove. Odlično je ispalo; sa preklani obnovljenim kamenim krovom i pristojno uređenim okolišem, može se reći da je ovogodišnjom radionicom zaokružen prvi ciklus obnove sela. Istodobno, sa premijernim sudjelovanjem stranih volontera (dvije studentice iz Grenoblea) preko francuske baštinske mreže REMPART naznačena je organizacijska trasa za slijedeći ciklus Dragodidovih pothvata na Učki.  Dobra prilika za jedan opširniji izvještaj.

Za početak, evo jedan prije-poslije pregled učinjenog u ove tri godine:


U gornjem redu je kamena kućica obnovljena prve godine, u sredini je dvor koji smo obnavljali prošle i ove godine, a u donjem redu je malo širi plan koji otkriva još neke detalje – očišćene vegetacije, obnovljenih podzida i ostalih konstruktivno-kozmetičkih zahvata.

O PETREBIŠĆIMA


Petrebišća su napušteno sezonsko naselje kamenih kućica 750 m nad morem iznad Mošćeničke Drage, u skrivenoj planinskoj udolini iz koje se preko kanjona Mošćeničke Drage pruža dojmljiv pogled na Suhi Vrh – početak glavnog hrpta Učke. Danas je to ambijent bjelogorične šume i travnatih proplanaka-dolaca, ali do prije 50-ak godina u tim dolcima su bila žitna polja i krumpirišta, a na mjestu šume bile su sjenokoše i pašnjaci. U mjerilima Učke iznimno obilje plodne zemlje nataložene s okolnih brda, postojanje površinske vode (lokva na samom lokalitetu i potok u kanjonu) i zaklonjen položaj na jednom od povijesnih puteva između Istre i Kvarnera upućuju na pradavnu ljudsku prisutnost koja je i potvrđena arheološkim nalazima i toponimijom.


Kućica ima ukupno desetak i jako su jednostavne: male, suhozidne, pravokutne, s jednom prostorijom, bez prozora, bez dimnjaka. One namijenjene ljudima  imaju krovove “na jednu vodu” od kamenih ploča. Ti krovovi su danas uglavnom u raspadnutom ili poluraspadnutom stanju, a jedino što ih još koliko toliko drži su tanke, natrule i nagorjele, ali očito izvorno jako kvalitetne hrastove i kestenove grede. Najveća kuća u selu tlocrtno nema niti 6 x 4 m, odnosno 5 x 3 m iznutra.

Kuće za blago su tlocrtno nešto veće, preciznije rečeno dulje, a nad kamenim zidovima imale su slamnate krovove od kojih nijedan nije sačuvan. Njihovu, recimo nešto “raskošniju” pojavu i dominaciju u prostoru sela kao da potcrtava i njihov naziv – “dvor”. Osim nastambi za ljude i životinje, od suhozidnih građevina u selu postoji i jedno malo pravokutno gumno za ručno mlaćenje žita, te nešto suhozidnih podzida i stepenica.

U Petrebišćima su ljudi iz sela oko Mošćeničke Drage boravili tijekom sezone poljodjelskih radova. Čak i oni koji nisu imali zemlje i kuća u selu, tu su nadničili odnosno pomagali u poslovima kao što je košnja livada.  Takva ekonomija trajala je još i u pedesetima i šezdesetima unatoč promjeni ekonomskog sustava: iako su ljudi tada već u velikom broju bili zaposleni u nepoljoprivrednim djelatnostima i trajno živjeli uz more, primjerice za praznik 1. maja Mošćenička Draga bi opustjela jer su deseci ljudi išli u brdo koristeći slobodne dane za obavljanje proljetnih poslova u polju.

Koz šezdesete i sedamdesete, Petrebišća su pomalo potpuno napuštena. Nekoliko objekata starci su u zamjenu za smještaj u domu prepisali Općini jer im više očito nisu bili potrebni. Ostali objekti su ostali u privatnom vlasništvu – a i jedni i drugi jednako su propali. Neki su i izgorjeli. Šuma se počela širiti, a osim divljih životinja, jedini korisnici prostora ostali su lokalni lovci, koji su si napravili i jednu novu malu kućicu na rubu sela, zatim učkarski pastiri sa stadima ovaca i omanje krdo konja koje ovdašnji vlasnici puštaju da slobodno lutaju po šumama i gorama. Zahvaljujući stoci i njenom apetitu za travom i izdancima, šuma se nije proširila na plodno tlo, ali su ograde i podzidi stradali na više mjesta jer su si konji, ovce i divlje životinje našli i prokrčili nove, njima logičnije puteve.

Unazad par godina, ovaj prilično zabačeni dio planine dobio je i svoje turiste, najviše zahvaljujući tzv. Mitsko-povijesnoj stazi Trebišća-Perun, poučnoj stazi  dugoj 15 km koja obilazi lokalitete čija imena potječu još iz slavenske mitologije i pomoću desatak ilustriranih panoa priča priču o povezanosti mita i krajolika kod prvih slavenskih doseljenika na ovaj prostor.

Tu negdje u priču ulazimo i mi, tj. Dragodid, tj. Grga, koji je na temelju antropoloških istraživanja akademika Katičića i prof. Belaja osmislio ovu povijesnu stazu dok je radio u Parku prirode Učka, istražio selo i upoznao se sa nekoliko ljudi koji će se pokazati kao jako bitni u priči.

Otprilike su u to vrijeme aktivnosti u Dragodidu, zbog smrti barba Andrije, ušle u višegodišnju pauzu i tražili smo alternativnu lokaciju za našu glavnu ljetnu radionicu. Ta lokacija je, zbog kronično neizvjesnog financiranja i drugih organizacijskih priča trebala biti nešto dostupnija i bliža sjeveru, budući da iz tog smjera dolazi većina studenata i organizatora. Morala je biti atraktivna u smislu ambijenta i suhozidne baštine, biti pogodna za podizanje kampa za dvadesetak-tridesetak ljudi, morala je imati ljudsku bazu u smislu zainteresirane ili bar prijateljski nastrojene lokalne zajednice, i najmanje jednog lokalnog majstora sa znanjem rada u kamenu. Još jedan bitan uvjet bio je postojanje nekretnina u vlasništvu lokalne samouprave ili RH, koje bi se nakon obnove mogle staviti u javno korištenje – da izbjegnemo kontroverzu trošenja javnog novca za obnovu privatnih kuća.

Sve to našli smo na Učki. Ključno je bilo otprije zasluženo povjerenje terenske ekipe iz Parka, te lokalnih autoriteta okupljenih oko Lovačkog društva “Perun”, Katedre čakavskog sabora Općine Mošćenička Draga i same Općine. Na taj način smo osigurali logistiku za organizaciju života na dva sata hoda i 700 m visinske razlike od najbliže trgovine . Majstori su se pokazali fenomenalni, puni zanatskih trikova i podataka o nekadašnjem životu na Učki. Samo selo Petrebišća je sa svojom skromnom ali raznolikom arhitekturom puno inspirativnih ali i realno savladivih zadataka, ambijent je besprijekoran, mjesta za kampiranje na državnom zemljištu ima dovoljno, hlada također. I najzad, tu je i tih nekoliko kućica u vlasništvu Općine, a ona ih je bila voljna ustupiti da se obnove i koriste kao skloništa za planinare i izletnike.

76037_139033799480259_1673733_n
Od minusa, jedino se vrijeme pokazalo kao problem. Prve dvije godine, upravo je tijekom zadnjeg tjedna srpnja, kad se održava radionica, nekoliko dana lijevala kiša, a to na 750 m visine u šumi znači ili zimska jakna ili smrzavanje ujutro na oko 10 stupnjeva C. Naša mala suhozidna peć često je bila zatrpana mokrim čarapama.

RADIONICA SUHOZIDA PETREBIŠĆA 2010
link na info i ostalo o radionici


Prva na red, 2010., došla je kamena kućica, ona najveća u selu. Kad smo u proljeće došli do nje, krov je bio srušen, a pod je bio prekriven skoro metar debelim slojem kamenih ploča pomiješanih sa trulim granjem i lišćem. To smo očistili, a onda je trebalo smisliti drvenu građu za krovište.

Najprije su nam na pamet pali borovi koji rastu na obroncima Peruna, a tamo su zasađeni u jednoj davnoj kampanji pošumljavanja. Budući da je bor unesena vrsta i danas se tretira gotovo kao korov, nismo imali problema dobiti dozvolu da posiječemo petnaestak manjih stabala, ali veliki problem bio je nagovoriti majstora Branka da od njih napravimo krovište. Naime u učkarskoj je tradiciji raditi krovišta od hrasta ili kestena, a bor se tretira kao smeće.  To Brankovo odbijanje je za nas bilo velika frustracija budući da smo učili graditi u srednjoj Dalmaciji gdje je bor dominantno građevinsko drvo, a dobiti dozvolu da posiječemo kesten ili hrast u parku prirode nam se činilo ne samo kao nemoguća misija, nego čak i svetogrđe pokraj toliko krasnih ravnih borova u okolici. Nakon napornih “pregovora” dogovorili smo da posiječemo borove, ali da za ovo krovište kupimo jelovu građu. To je na kraju ispalo dobro, jer smo borove gulili i prenosili tijekom cijele radionice, pa vjerojatno ne bismo u isti mah stigli od njih napraviti krovište.

Ovako, sa jelovinom iz dućana, Branko je radio uz našu pomoć brzo i lako. I tako, bilanca prve radionice bila je obnovljeni kameni krov, zatim jedna suhozidna “zmija” sagrađena pod vodstvom kipara Ljube De Karine kao land-art dodatak Mitsko-povijesnoj stazi, te pripremljena borova građa, očišćeno gumno i još par sitnica.

Imali smo i nekoliko gostiju koji su, bilo održali predavanja, bilo s nama radili, bilo oboje. Neki od njih poznate su ličnosti hrvatske “suhozidne scene”, a za neke će se još čuti. U svakom slučaju, jako je lijepo od svih njih da su, uglavnom o svom trošku, potegnuli do gore: Tomo Vinšćak, Jadran Kale, Tihana Stepinac-Fabijanić, Branko Orbanić, Goran Andlar i Vedran Jukić.

Atrakcija je bila profesionalna kamera koju je donijela i njome snimala Željka Kovačević iz FADE-INa.

Suhozid from FADE IN on Vimeo.

RADIONICA SUHOZIDA PETREBIŠĆA 2011
link na info i ostalo o radionici

Druge godine uzeli smo si zadatak urediti jedan veliki dvor i po mogućnosti obnoviti mu i slamnati krov. Tu smo se prvi put susreli sa problemom nabavka slame. Nekad, dok su ljudi sami sebi sijali i želi žitarice,  slama je bila izrazito dostupan materijal, ujedno i vrlo praktičan i pogodan za pokrivanje raznih objekata. Čak i u selima na kršu, koja danas poistovjećujemo sa kamenim krovovima, slama je bila više nego redovita pojava, pogotovo za pokrivanje štala i ostalih zgrada za životinje.

Danas je potpuno drugačije. Industrijalizacija proizvodnje žitarica imala je veliku ulogu u promjeni krajolika našeg sela iza II. svj. rata, jer su pomalo nestali i slamnati krovovi, i to toliko temeljito da se danas ljudi čude kad im kažete da je na nekoj kamenoj kući krov bio od slame. Uglavnom, slamu 2011. nismo uspjeli nabaviti nego smo se koncentrirali na to da od prošlogodišnjih, i novoposječenih borovih trupaca iskrojimo grede i rogove za krovište, na što je i Branko pristao jer su se prošlogodišnji trupci lijepo osušili i ulijevali povjerenje. Branko je za tesarske poslove trebao jednog pomoćnika, jačima je opet dopalo nošenje balvana, a pomalo smo se svi zajedno bavili suhozidarijom. Uredili smo nekoliko urušenih podzida, puteva i ograda u selu, a najviše smo na kraju bili ponosni na potpuno rekonstruirani zid na dvoru, lijepi ravni, visine malo preko 2 m.

RADIONICA SUHOZIDA PETREBIŠĆA 2012

Ove godine na red je konačno došla i slama. Negdje krajem zime smo na netu oglasili da trebamo slamu za takvu-i-takvu akciju, i na FB-u nam više ljudi se javilo linkovima. Tragom jednog oglasa na Njuškalu otišli smo na gospodarstvo Šturbekovih u selu Kolarec na kalničkom prigorju, uvjetno rečeno kod Križevaca, ali u stvari na tromeđi Zagrebačke, Križevačke i Varaždinske županije.

Oni uzgajaju raž za svoje potrebe, da si rade kruh. Slamu obično koriste za stoku, ali žetva 2011. je dala jako lijepu, visoku i ravnu slamu, pa je Franjo Šturbek odlučio sačuvati u snopovima i nešto s njom poduzeti, prodati ili si sam napraviti nešto od nje. Otišli smo tamo, slama je izgledala OK, a Šturbeki vrlo dragi i poslovni, ali kako nismo imali nikakvog iskustva, fotku smo pokazali Branku. Kad je on dao zeleno svjetlo, slamu smo kupili po cijeni od 20 kn po snopu (cca 10 po kilogramu), ali za krov nam je trebalo još. Na njihovom polju već je bila niknula ovogodišnja raž i preostalo nam se nadati da neka nepogoda neće pokvariti urod i da nećemo trebati ostatak vući od negdje drugdje. Još smo se dogovorili da u lipnju/srpnju u vrijeme žetve dođemo malo posnimiti i sudjelovati u tim akcijama.

I tako je i bilo, snimili smo kako Franjina mama žanje srpom, i sami smo se okušali u prljavom i znojnom poslu mlaćenja i češljanja slame. Nekoliko posjeta Kolarecu donijelo je nama gradskoj djeci i nesvakidašnje iskustvo pomaganja pri teljenju krave. Cijelu feštu malo je pokvarila činjenica da ove godine slama nije bila tako dobra jer ju je vjetar dosta iskrivio, pa se nije moglo sve ni iskoristiti. Bili smo na knap, ali je pala odluka da ćemo probati s ovim što imamo. Na sreću, kad je Matija pokupio sve u svoj kombi njegov susjed u Vrbovcu pridodao je još nešto što je njemu ostalo od nadstrešnice, i tako je slama došla na Učku.Da puno dalje ne duljimo s pričom, u nastavku je fotografijama i tekstom ilustriran svaki dan ovogodišnje radionice.

PRIPREME: Kao i uvijek, prethodnica je imala dosta posla.Trebalo je doći ranije, nasjeći nešto jasenovih kolaca, skupiti drva, podići “kozaru” i prezidati naš kamin koji se počeo urušavati.

1. dan, subota 21.7. Petrebišća se nalaze na 2-3 sata hoda od mjesta sastanka sudionika u Mošćeničkoj Dragi. Perun nam je poželio dobrodošlicu kišom, što lagano postaje tradicija. Nakon sastanka i podizanja šatora uputili smo se na obilazak terena, iz kamene kućice istjerali puha, a Luka Jelušić, krajobrazni arhitekt/dizajner/stolar iz Rijeke je kod zmije održao blic predavanje o različitim vrstama lokalnog drva i njegove obrade i upotrebe. Ovakva grupna tumaranja šumom obično iskoristimo i da svatko ponese nešto suhih grana za loženje. U kampu smo rastegnuli info-plakate o suhozidanju na njemačkom jeziku koje nam je poklonila ekipa iz švicarske organizacije umwelteinsatz.ch , a uzvik Falsch! je ubrzo postao nezamjenjiv u komunikaciji na gradilištu i šire. Na kraju dana smo održali kratko predavanje o osnovama suhozidanja i prikazali slajdove i video ulomke žetve i obrade slame.

2. dan, nedjelja 22.7. Naporan dan. Prvo je trebalo prenijeti dvjestotinjak snopova slame i kubik i pol letvi i dasaka, od ceste kroz kamp do gradilišta udaljenog 500-tinjak metara. Na to je otišlo cijelo prijepodne. U jednom trenutku je svratio i majstor Branko pa smo komadom ugljena na betonskoj deki utvrdili ključne detalje izvedbe krova, a dotle se naša dvočlana stolarska sekcija bacila na izradu ležajeva u kamenoj kućici. Popodne smo mi veterani krenuli otkopavati jedan urušen podzid, a mlade zidarske snage su iskušavale oko i ruku zidajući probne zidiće sa strane. Borovu građu, koje je veći dio bio posječen još 2010., trebalo je lagano početi impregnirati ekološkim premazom na bazi starog motornog ulja otopljenog u benzinu. Tog dana na Petrebišća se popeo i Jadran Kale koji je održao predavanje o nematerijalnoj kulturnoj baštini, doduše ne na projektoru nego na laptopu jer se agregat od Parka stalno gasio.

3. dan, ponedjeljak 23.7. Ujutro su se pojavili Majstori Branko Brubnjak i Štef Marić i krenula je akcija. Bilo je zanimljivo gledati njih dvojicu kako se gotovo bez riječi sporazumijevaju na gradilištu, ali nismo na Učku došli samo gledati, pa su se polaznici pojačani doktorima etnologije bacili na onaj podzid koji smo otkopavali jučer. Fino smo se naradili, pa smo popodne odlučili dati ljudima malo odmora i zabave u vidu pokazne vježbe iz prve pomoći, i to u profi maniri, sa umjetnom krvi, ranama i ostalim, sve zahvaljujući našoj Srni Krtak, studentici krajobraza i bivšoj reprezentativki Hrvatske na natjecanjima u pružanju prve pomoći.

4. dan, utorak 24.7.  Jedna brigada je završavala krovište, druga je otkopavala još jedan urušeni podzid, a šminkerice su ušminkavale onaj od jučer. Sutra je bio predviđen slobodan dan, pa se nakon opširnih predavanja o hrvatskoj suhozidnoj baštini i kvarnerskoj seoskoj arhitekturi lomila gitara do dugo u noć.

5. dan, srijeda 25.7. Slobodan dan je dio ekipe iskoristio za uspon na obližnji Brgud, a drugi dio zaputio se na vrh Učke, da bi putem u selu Mala Učka naišli na nevjerojatan prizor – majstore iz Međimurja koji su za jednog privatnika radili slamnati krov. Nevjerojatan, jer na cijeloj Učki valjda 50 godina nitko nije napravio slamnati krov, a onda su u istom tjednu napravljena dva.  Lijepo je bilo sresti te srdačne Međimurce, popričati s njima i malo škicnuti njihovu tehniku. Oni su svoj krov napravili u profi maniri, oboružani specijalnim trimerima, dok je ovaj naš, vidjet će se poslije, više arhaičan. Dok su se neki skitali po planini, drugi su odlučili ostati na Petrebišćima i malo zaigrati omraženu igru okolišnih aktivista :), ovdje u pankerskoj DIY varijanti. Navečer je Mia Rizner sa Raba pričala o životu na prijelazu iz starijeg u mlađe kameno doba, a Fabrice Duffaud, međunarodni koordinator REMPART-a, ukratko je prikazao rad svoje organizacije koja postoji već 40 godina i okuplja oko 170 baštinskih inicijativa poput naše u volontersku mrežu sa razrađenim sustavom distribucije volontera po radionicama diljem Francuske i Europe. Te večeri je pao i poziv na predstavljenje Dragodida na Salon international du patrimoine culturel o čemu izvještaj možete naći ovdje, te međunarodni turnir u boćanju pod reflektorima.

6. dan, četvrtak 26.7. Ušli smo u drugu polovicu našeg radnog tjedna. Svi su se bacili na slamu, a u kamenoj kućici završen je krevat na kat. Predvečer je bilo vremena za žestoki turnir, i nakon toga open-air predavanje o energetskoj podlozi tradicijskih ekonomskih praksi. Nažalost, projekciju filma Koyanisqaatsi pokvario je nepouzdani agregat. Nakon što je agregat prekinuo film, nama je pukao film i odlučili smo nabaviti jedan, pa kud puklo da puklo.

7. dan, petak 27.7. Potrošili smo svu slamu i nažalost falilo je taman za završiti predzadnji red na jednoj strani i zadnji red (sljeme). Da smo tanje slagali, možda bi bilo i dosta, ovako smo se morali vratiti u 9. mjesecu sa još pedesetak snopova. Sad je trebalo dovršiti namještaj za obje kućice, i napraviti mostić da se može ući pod krov. I broj sitne djece se još povećao, pa je u kampu lagano zavladala vikend-atmosfera.

8. dan, subota 28.7. Trebalo sve lagano dovršiti i urediti gradilišta, pa su svi prionuli. Došao je i kolega sa Geodetskog fakulteta pa smo testirali mobitel aplikaciju za inventarizaciju suhozidne baštine koja će nam biti jedna od glavnih tema slijedeće godine. Za dvor smo izradili pravi “IKEA” namještaj, dvije 4 m dugačke klupe na kojima se može i spavati, i jedan stol-krevet napravljen od starog poljskog ležaja talijanske vojske. Janjca smo kupili od lokalnih pastira i fešta je mogla početi.

9. dan, nedjelja 29.7. Zadnji dan, raspremanje kampa. Naši prijatelji iz Parka prirode imali su gužvu oko organizacije međunarodne biciklističke utrke, pa su nam vatrogasni zapovjednici pomogli spustiti stvari u Mošćeničku Dragu. Proveli smo ih kroz kamp i selo, napravili grupni portret, potrpali stvari u aute i doviđenja Petrebišća!!!

Završavanje krova, 22.-23.9. Lijepi vikend u 9. mjesecu trebalo je iskoristiti i odraditi krov do kraja. Opet je slama putovala  sa kontinenta, s tim da smo je ovaj put u Dragi prekrcali na terence Parka. I, evo možete vidjeti obje kućice u funkciji. Pod slamnatim krovom se spava, a u kamenoj kućici se kuha.

REZIME 2012.: 

Pod vodstvom majstora iz Mošćeničke Drage (Branka Brubnjaka i Štefa Marića) i članova udruge Dragodid, 15 studenata arhitekture, etnologije i krajobrazne arhitekture obnavljalo je napušteno selište Petrebišća na Učki povrh Mošćeničke Drage. Osim studenata Sveučilišta u Zagrebu i članova Udruge, na radionici su sudjelovale dvije volonterke prijavljene putem francuske baštinske mreže REMPART. Za radionicu su od Ministarstva zaštite okoliša i prirode ishođeni uvjeti zaštite prirode.

U praktičnom dijelu radionice studenti su:

– dobili poduku u osnovama zidanja suhozida,

– dobili poduku iz prve pomoći kod suhozidarskih ozljeda,

– obnavljali jednostavne suhozidne podzide puteva u selu,

– pomagali u obnovi slamnatog krova na učkarskom dvoru – štali u vlasništvu Općine Mošćenička Draga (uređenje započelo prošle godine)

– sudjelovali u izradi namještaja za dvije novoobnovljene kućice u selu.

U teoretskom dijelu radionice održana su predavanja na engleskom jeziku, sa slajdovima:

JADRAN KALE: Vernacular architecture – between tangible and intangible heritage

FILIP ŠRAJER: Dry stone landscapes and buildings of Eastern Adriatic

FILIP ŠRAJER: SUHOZID.HR – GIS based dry-stone heritage inventory project

FILIP ŠRAJER: How did we get the straw thatch for the roof

FABRICE DUFFAUD: Union REMPART – the network of heritage initiatives

GRGA FRANGEŠ: Rural architecture of Croatian northern coast

GRGA FRANGEŠ: Energetic background of traditional economic practices

MIA RIZNER: Mesolithic lifestyles

U sklopu radionice obavljeno je i prvo testiranje softvera za participativnu GIS inventarizaciju suhozidne baštine putem mobitela

Organizatori i voditelji: Grga Frangeš (UNIZG), Miše Renić, Filip Šrajer (UNIZG), Siniša Bodrožić, Lidija Novosel, Jadran Kale (UNIZD), Srna Krtak (UNIZG), Matija Fukat

Majstori voditelji: Branko Brubnjak i Štef Marić (Mošćenička Draga)

Sudionici: Vilma Stopfer, Josipa Popović, Zrinka Vrkić, Kristina Uzelac, Ivan Milanovski, Luka Forko, Marko Pejić (studenti UNIZG), Marko Brkljačić (student UNIZD), Miše Renić, Miran Križanić, Ante Senjanović, Ivan Jovanovac (arhitekti), Antun Bahat, Pauline Beaudet, Clementine Gay (volonterke mreže REMPART),

Gosti:  Fabrice Duffaud (međunarodni koordinator mreže REMPART), Dražen Odobašić (UNIZG), Luka Jelušić (krajobrazni arhitekt), Mirna Ratkajec (etnolog)

Novi list je reportažom izvjestio o radionici, a još fotografija može se naći na facebook stranicama.

Radionice na Petrebišćima 2010.-2012. financirali su: Ministarstvo kulture, Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Studentski zbor Sveučilišta u Zagrebu, Općina Mošćenička Draga, te sami organizatori (članovi udruge Dragodid) i sudionici (kotizacija za 2012. bila je 100 kn).

Sav rad na organizaciji i provedbi bio je volonterski, osim honorara majstorima obračunatih po zidarskoj satnici (70 kn).

Logistička podrška: JU Park prirode Učka, Općina Mošćenička Draga, DVD Sisol, Katadra čakavskog sabora Općine Mošćenička Draga, Lovačko društvo Perun, Radnik Opatija (donacija kruha). HVALA SVIMA!

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

2 Comments

  1. Posted January 8, 2013 at 13:19 | Permalink

    Čestitam na izvrsno organiziranoj ljetnoj školi i preporučam za suradnju na području Brsešćine! Za Udrugu Jenio Sisolski Brseč, Bernard Franković

  2. Filip Š
    Posted January 8, 2013 at 13:48 | Permalink

    Hvala na komplimentu! Otvoreni smo za prijedloge, možete nas kontaktirati e-mailom ili svratiti na Petrebišća krajem srpnja!
    Filip Šrajer

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

Radionica obnove suhozida u Drveniku

Tekst: Dora Raič
Foto: Ana Jadrijević, Dora Raič

20220514_154706
Pod obroncima Biokova, u Drveniku, od 13. do 15. svibnja održala se radionica obnove suhozida u suradnji s Turističkom Zajednicom Drvenik. Cilj radionice bio je obnova planinarske i pješačke Staze Alberta Fortisa.

Za početak pregledali smo prvih 50ak metara staze kako bi definirali točne pozicije za obnovu. U najvećem dijelu riječ je o podzidu maslinika, koji se kreće od nekih 0,5 m pa do skoro 2 m visine. S obzirom na nešto manji broj sudionika prvoga dana radionice, u petak, odlučili smo za zagrijavanje urediti sami početak staze. Na odabranoj lokaciji podzid je bio skoro u potpunosti urušen te se po običaju krenulo od rašćišćavanja vegetacije i razasutog materijala. Za završetak zone obnove odredili smo dio podzida na kojem je stepenasto bilo ugrađeno nekoliko povećeg kamenja, za koje smo zaključili da su postavljeni kako bi se lakše popelo do maslinika.

20220513_092949 20220513_093032
20220513_100033 20220513_100104
Do kraja radnog dijela dana, uspješno je uređen početni dio staze i obnovljeno oko 6 m podzida.

20220513_154856
Narednog dana, ekipa je dobila pojačanje te smo se odlučili prihvatiti obnove najizazovnijeg dijela podzida. Riječ je o skoro 2 m visokom dijelu podzida, na kojem su bile 3 velike provale. S obzirom na visinu podzida, s provalama je proklizala i velika količina zemlje te je prije gradnje bilo potrebno ukloniti.

20220514_091630 20220514_093832
Zajedničkim snagama, naizgled veliki zalogaj brzo je savladan. Teren je raščišćen, materijal za gradnju sortiran te se započelo s formiranjem novog lica.

20220514_120602
Prije nastavka radova, a nakon marende u odličnom društvu, počastili smo se partijom balota na ponajljepšem zogu na našoj obali.

20220513_120648 20220514_132753
Napunjenih baterija, vratili smo se u radnu atmosferu. Pohvale sudionicima koji su bili zainteresirani, motivirani i vrlo brzo pohvatali principe građenja te smo u nekoliko preostalih sati drugog dana radionice podigli veći dio podzida.

20220514_151502 20220514_151523 20220514_151612 20220514_164630
Zadnjeg radnog dana, u nedjelju kroz jutro, podiglo se nekoliko završnih redova podzida te je time uspješno obnovljena i druga lokacija u sklopu ove radionice.

20220515_111919
Zahvaljujemo našim domaćinima na izuzetno ugodnom gostovanju te se nadamo ponovnoj suradnji i još kojoj radionici u ovom suhozidno bogatom mjestu.

Tekst: Dora Raič Foto: Ana Jadrijević, Dora Raič Pod obroncima Biokova, u Drveniku, od 13. do 15. svibnja održala se radionica obnove suhozida u suradnji s Turističkom Zajednicom Drvenik. Cilj radionice bio je obnova planinarske i pješačke Staze Alberta Fortisa. Za početak pregledali smo prvih 50ak metara staze kako bi definirali točne pozicije za obnovu. […]

Read More »

 atts
0

Suhozidna radionica uređenja puta, Praputnjak – Program „Pomalo i po kraju“

Suhozidna radionica uređenja puta, Praputnjak, Program „Pomalo i po kraju“
Subota i nedjelja, 7. – 8. svibnja, 2022.
Udruga Praputnjak – kulturni krajolik i 4 Grada Dragodid

Tekst: Tanja Kremenić, Ivona Miloš
Fotografije: Andrea Čeko, Ivona Miloš, Oleg Miklić, Tanja Kremenić

Slika 1Članovi Udruge Praputnjak – kulturni krajolik i 4 Grada Dragodid su za vikend 7. i 8. svibnja 2022. obnavljali podzide podno mjesta Praputnjak.

Praputnjak je naseljeno mjesto od 200-tinjak kuća i 500-tinjak stanovnika, upravno u sastavu Grada Bakra. Iako se teritorijalno proteže od obale mora u Bakarskom zaljevu pa sve do Gornjeg Jelenja, mjesto Praputnjak čine kuće gotovo u potpunosti smještene duž jedne prometnice, na obroncima ponad plodne kraške doline Dolčine. Velik je broj poljskih putova (progona) koji vode krajolikom Praputnjaka pa tako i onih koji vode u Dolčinu, od kojih se u prošlosti često koristio upravo put duž kojeg se radi na obnovi okolnog suhoziđa (gromača). Cilj mještana je u konačnici imati očišćen, obnovljen i označen put koji bi omogućio i stanovnicima i posjetiteljima Praputnjaka i okolice siguran pristup Dolčini i jednu ugodnu brdsku stazu.

Obnavljalo se i uređivalo pet segmenata podzida koji stabilizira put i terase iznad puta. Nekad su se uz put nalazili stari zaseoci Praputnjaka, danas je predio napušten i kompletno zarastao u šumu.

Slika 2. Zatečeno stanje i početak radova
Slika 2. Zatečeno stanje i početak radova

Posao nije bio malen. Prvo je trebalo do temelja porušiti i obnoviti dvije veće provale duž podzida puta, visokog cca. 2,5 metara. Tijekom obnove izgrađena su još dva manja potporna zida radi dodatne stabilizacije.

Slika 3. Podzid i provale
Slika 3. Podzid i provale

Slika 4. Odron #1
Slika 4. Odron 1

Slika 5. Odron #2
Slika 5. Odron 2

Slika 6. Kraj prvog dana
Slika 6. Kraj prvog dana

Istovremeno se obnavljao i sam put – čistila se vegetacija, uređivale su se niske duplice na marginama puta, i jedna malo viša duplica koja je stabilizirala provalu iznad puta. Zadnji segment na kojem se radilo jest gomila (grohot) koja služi kao dodatni potporanj putu. Zatečena je u svojoj amorfnoj formi, zatrpana organskim materijalom. Vraćena joj je forma, ugrađene su joj i kameni skalini pomoću kojih je sada moguć pristup parceli.

Slika 7. Uređenje puta
Slika 7. Uređenje puta

Slika 8. Uređenje puta
Slika 8. Uređenje puta

Slika 9. S lijeva na desno. Izgrađena duplica, rub puta i potporna gomila (grohot)
Slika 9. S lijeva na desno. Izgrađena duplica, rub puta i potporna gomila (grohot)

Kao i na radionicama u prezidima vinograda Takala, dočekali su nas i s nama radili barba Vjeko – Zrinko Mičetić (lokalni nositelj nematerijalnog kulturnog dobra – vještine zidanja u suho) te vrijedne voditeljice Ivona i Josipa Miloš. Skroman odaziv drugih sudionika nije spriječio izvršenje predviđenog obima posla. Preostalo je još uloviti se u koštac sa nekoliko metara dugom porušenom gromačom koja drži prezidu iznad puta, pothvat koji se nadamo dovršiti na idućoj radionici!

Radionice su dio programa Pomalo i po kraju, u organizaciji Udruge Praputnjak – kulturni krajolik, a koje financijski podržavaju Ministarstvo kulture i medija RH, Primorsko-goranska županija i Grad Bakar.

Slika 10. Zid finale
Slika 10. Zid finale

Slika 11. Posao za iduću radionicu - uređenje potpornog zida iznad puta
Slika 11. Posao za iduću radionicu – uređenje potpornog zida iznad puta

Suhozidna radionica uređenja puta, Praputnjak, Program „Pomalo i po kraju“ Subota i nedjelja, 7. – 8. svibnja, 2022. Udruga Praputnjak – kulturni krajolik i 4 Grada Dragodid Tekst: Tanja Kremenić, Ivona Miloš Fotografije: Andrea Čeko, Ivona Miloš, Oleg Miklić, Tanja Kremenić Članovi Udruge Praputnjak – kulturni krajolik i 4 Grada Dragodid su za vikend 7. […]

Read More »

 atts
0

Najava: Velika akcija obnove mrgara u Baški

Pridruži se akciji obnove mrgara u Baški, Krk! Akciju organiziraju udruga Sinjali i TZ Općine Baška, a mi vodimo.

Mrgari su najljepši primjer stare suhozidne tehnike slaganja kamena na kamen, bez ikakvog vezivnog materijala. Imaju oblik velikih kamenih cvjetova, a služe za razvrstavanje ovaca različitih vlasnika na zajedničkim terenima, kamenitim visoravnima iznad bašćanske doline.

Na području općine Baška ostalo je 15 mrgara, a u neke od njih može se okupiti i  do 1500 ovaca. Danas se, nažalost, sve manje koriste, pa i ubrzano propadaju. Sunce, vjetar, kiša i sol urušavaju krhke kamene strukture, pastira je sve manje te ih nema tko obnavljati. Mrgari su jedinstveni i rijetki, osim na otoku Krku, poznati su još samo u Velikoj Britaniji u Walesu, na Islandu te u Švicarskoj, u Alpama, kanton Wallis.

unnamed

Uoči festivala Crna ovca, 18. i 19. svibnja, organizirane su besplatne edukacijske radionice suhozidne gradnje na lokaciji Ljubimer, a sudjelovanje je moguće jedan ili oba dana. Polazak je u 8 sati, iz Zaroka (na kraju Vele plaže). Sudionici, volonteri moraju imati čvrstu obuću i radnu odjeću, pokrivalo za glavu i vodu, dok će im se na terenu osigurati rukavice i marenda.
Prijave na radionice primaju se najkasnije do utorka, 17. svibnja 2022. na: +385 91 185 6533 ili branka@polo.hr (Branka Polonijo, Društvo Sinjali).

unnamed (1)

Velika akcija obnove mrgara na lokaciji Ljubimer, kao dio festivala Crna ovca, bit će održana 21. svibnja, a prijave se primaju najkasnije do četvrtka, 19. svibnja 2022., na: +385 91 185 6533 ili branka@polo.hr (Branka Polonijo, Društvo Sinjali).

Facebook događaj 18.-19.5.  /  Facebook događaj 21.5.

Pridruži se akciji obnove mrgara u Baški, Krk! Akciju organiziraju udruga Sinjali i TZ Općine Baška, a mi vodimo. Mrgari su najljepši primjer stare suhozidne tehnike slaganja kamena na kamen, bez ikakvog vezivnog materijala. Imaju oblik velikih kamenih cvjetova, a služe za razvrstavanje ovaca različitih vlasnika na zajedničkim terenima, kamenitim visoravnima iznad bašćanske doline. Na području […]

Read More »

 atts
0

Još nekoliko slobodnih mjesta za razmjenu mladih u Francuskoj!

Imamo još nekoliko slobodnih mjesta za Erasmus+ razmjenu mladih koja će se održati na istoku Francuske od 18.6. do 1.7.2022. Pozivamo sve zainteresirane da pošalju svoju prijavu čim prije!

REMPART1-min-1-1024x576

Lokacija i tema
Razmjena uključuje obnovu dvorca Gombervaux u istoimenom mjestu blizu Nancyja, kojih 275 kn istočno od Pariza. Dvorac kroz godišnje volonterske kampove obnavlja naša partnerska mreža REMPART (Fra) s kojima je Dragodid partner u ovom Erasmus+ projektu, uz lokalnu organizaciju Gombervaux.

Posao uključuje obnovu više porušenih dijelova od početka pa će volonteri planirati, crtati, oblikovati kamen, izrađivati vezivo od vapna, obnavljati bedeme i sl.

Tko može sudjelovati?
Dragodid će okupiti tim od pet ljudi, a ovim pozivom tražimo njih troje (18-30 godina) koji dijele zajednički interes za tradicijskim tehnikama gradnje i koji se dobro služe engleskim jezikom u govoru i pismu. Na razmjeni će sudjelovati srodne udruge iz Francuske i Grčke.

Gombervaux-1 5ede9353347bb_2_38

Financiranje razmjene
Put do i od lokacije svaki sudionik sam sebi pokriva, a po povratku dobije refundaciju u iznosu od max. 275 eura po sudioniku (otprilike do mjesec dana nakon povratka). Najvjerojatnije je da će se ići avionom, tako da sudionici moraju računati na nešto raniju kupnju aviokarata.
Smještaj je u kampu (šator), a osigurana su tri obroka dnevno.
Svaki sudionik ima obvezu unaprijed platiti 30 EUR-a mreži REMPART za sudjelovanje na razmjeni.

Kako se prijaviti?
Ako smo vas zainteresirali, prijave šaljite čim prije, a najkasnije do 14.4. na adresu info@dragodid.org
Prijava mora sadržavati: ime i prezime, datum i godina rođenja, kontakt mobitel, e-mail adresa, zanimanje. Podatke ćemo koristiti isključivo za konačan odabir i kontaktiranje sudionika u vezi razmjene.
Uz osnovne podatke šaljite nam i nešto kroz što ćemo vas najbolje ukratko upoznati. Prikaz onoga čime se inače bavite, koji su vam interesi i što vas je motiviralo za radionicu, na način koji vam najbolje leži – tekst, fotografije, crtež, ili bilo koju drugu formu. Cijenit ćemo duhovitost, sažetost i kreativnost u prijavi. Veselimo se prijavama!

Screenshot_5

 

Imamo još nekoliko slobodnih mjesta za Erasmus+ razmjenu mladih koja će se održati na istoku Francuske od 18.6. do 1.7.2022. Pozivamo sve zainteresirane da pošalju svoju prijavu čim prije! Lokacija i tema Razmjena uključuje obnovu dvorca Gombervaux u istoimenom mjestu blizu Nancyja, kojih 275 kn istočno od Pariza. Dvorac kroz godišnje volonterske kampove obnavlja naša partnerska […]

Read More »

 atts
0

Obnova suhozida na Kamenjaku

Tekst: Dora Raič
Foto: Dora Raič, Tanja Kremenić, Javna ustanova Kamenjak

20220319_164557

Na krajnjem jugu istarskog poluotoka, u sklopu značajnog krajobraza Donji Kamenjak i Medulinski arhipelag, a u suradnji s Javnom ustanovom Kamenjak, održana je petodnevna suhozidna radionica (16.03. – 20.03.2022.).

Ono što je trebala biti radionica obnove, već prvoga dana se praktički pretvorila u radionicu izgradnje suhozida. Zatečeno stanje bilo je dosta loše, a ostaci nekadašnjeg zida bili su urušeni te u potpunosti obrasli vegetacijom.

20220316_085426 20220316_085025
S obzirom da je riječ o vrlo dugoj trasi suhozida – duplice (cca 100 m u njegovom najdužem dijelu te po cca 30 m s bočnih strana), nakon pregleda i početnih pokušaja ručnog raščišćavanja, vrlo brzo je zaključeno kako se radovi neće moći nastaviti bez pomoći bagera. U njegovom isčekivanju, detektirali smo jedan mali dio zida koji je imao zdrav temelj te od njega počeli s akcijom.

Prvi radni dan – srijedu, obilježio je nešto sporiji tempo, što zbog pripreme terena i rada bagera, što zbog uvođenja naših partnera i sudionika u sam proces gradnje suhozida. Kako je stražnji dio suhozida pozicioniran uz denivelaciju terena, mjestimično je bilo potrebno i podići manje podzide kako bi se stabilizirala podloga za daljnju gradnju.

20220317_113221 20220316_162620 20220316_115856 20220317_113237
No, već sljedećeg dana dočekao nas je pripremljen teren i već pomalo uigrana ekipa pa smo mogli ozbiljnije prionuti poslu. U naredna dva dana odradio se iznimno velik dio radova i do kraja radnog dijela petka podiglo se ukupno oko 55 m suhozida, a razmjerno tome rasla je i volja i motivacija sudionika.

20220317_113658 20220317_161258 20220318_145703
Četvrti radni dan – subota, bila je najposjećeniji dan radionice te se zajedničkim snagama došlo do uspješnih rezultata i dugačkih oko 70 m suhozida sa četiri planski pozicionirana prolaza.

20220319_104657 20220319_104754 20220319_164842 20220319_165114
Zadnjeg dana radionice radilo se još kroz jutarnje sate i podiglo oko 10 m suhozida. Iako je predviđeni opseg posla bio velik, imali smo pomoć sa svih strana – najviše od organizatora i kroz rad i kroz podršku, a zatim i od lokalaca, vrtićke djece, školaraca, penzionerki, lovaca, vatrogasaca…

20220320_115031 IMG-20220320-WA0003 276136251_4403201406448703_954011383040202348_n
Uz zadovoljstvo postignutim i u pozitivnom okruženju priveli smo ovu radionicu kraju te zaključili kako je ovo samo prva u nizu. S obzirom na postojeće planove i želje, ne sumnjamo u daljnju uspješnu suradnju i još mnogo obnovljenih suhozidnih struktura na području ovog predivnog lokaliteta.

Tekst: Dora Raič Foto: Dora Raič, Tanja Kremenić, Javna ustanova Kamenjak Na krajnjem jugu istarskog poluotoka, u sklopu značajnog krajobraza Donji Kamenjak i Medulinski arhipelag, a u suradnji s Javnom ustanovom Kamenjak, održana je petodnevna suhozidna radionica (16.03. – 20.03.2022.). Ono što je trebala biti radionica obnove, već prvoga dana se praktički pretvorila u radionicu […]

Read More »