Kolan, 10.11.2009.
Urbroj: 025/09.
MINISTARSTVO KULTURE
REPUBLIKE HRVATSKE
n/r ministru kulture mr.sc. g. Boži Biškupiću
Predmet: Inicijativa za zaštitu suhozida i suhozidne gradnje
INICIJATIVA ZA ZAŠTITU
SUHOZIDA I SUHOZIDNE GRADNJE
POKRETAČI INICIJATIVE:
- Voditeljica nacionalnog programa HAZU: „Kamen suhozidna gradnja i krajobraz Jadrana“ – Dr. Aleksandra Faber
- Grad Novalja, gradonačelnik – Ivan Dabo
- Općina Kolan, načelnik – Josip Zubović
- „Idem i ja“, centar za zdravo odrastanje, Mali Lošinj, direktorica – Bojana Genov
- „Suhozid“ udruga za očuvanje kulturne i prirodne baštine otoka Paga, predsjednik – Ivo Butković
Cijenjeni,
Naše je priobalje s otocima protkano mrežom suhozidnih međa, terasa i putova koji su spajali prvobitna naselja, poneka datirajući još iz prapovijesti kako potvrđuju rezultati arheoloških istraživanja. U suhozidu su definirane međe kao vidljiva podjela vlasništva, podizane su terase, ograđeni pašnjaci i pojilišta za stoku, no u suhozidu se gradilo i objekte za stanovanje, torove i skloništa za blago i površine za uzgoj usjeva. Također je, našim precima poznata od davnina, vrlo bitna uloga gromača u zaštiti tla od erozije.
Tehnika gradnje suhozidom, nije se mnogo mijenjala ni usavršavala, ovisila je o umješnosti pojedinog graditelja seljaka te o vrsti kamena u pojedinim regijama. Uočene su, međutim, razlike u gradnji većih, zahtjevnijih objekata koje su, očito, podizale plemenske zajednice u pojedinim razdobljima, kao što su, na primjer, suhozidne gradnje prapovijesnih utvrda, takozvane gradine. Kolektivni trud u gradnji uočen je i u tehnici ograđivanja bunara i lokvi ili pak seoskog gumna za vršenje žita.
U nas, na hrvatskom Jadranu, silazeći s magistralnih putova na lokalne priključke, još uvijek ulazimo u područja izvornog poljoprivrednog ili pastirskog krajobraza koji odiše Mediteranom, sa suhozidom kao prepoznatljivim elementom krajolika. Vrijednost tog dijela naše kulturne baštine poodavno je prepoznala i struka u nas. Među hrvatskim stručnjacima koji u svom opusu ističu vrijednost suhozidnog krajobraza nalazimo pok. akademika Branka Fučića, pok. akademika Andru Mohorovičića, /od 1960./, dr. Aleksandru Faber /od 1968./, akademika Marina Zaninovića /od 1976./, akademika Borisa Magaša, akademika Igora Fiskovića, pok. prof. Radovana Ivančevića /od 1998./, zatim Tihanu Stepinec Fabijanić, a u novije vrijeme prof. Jadrana Kalea, gđu. Lepu Petri prof., g. Svena Kulušića ing.arh., mr. Sanju Buble, dr.sc. Berislava Horvatića, Ivu Šprljana, ing.arh., gđu. Svjetlanu Đerek, prof., Branko Orbanić, ing.arh., g. Aco Zrnić, prof. i dr.
Poduzimanjem zakonskih mjera koje predlažemo odgovorili bismo sugestijama i zahtjevima koje već dulje vrijeme traži struka, a ujedno bismo udovoljili intencijama, koje su prihvaćene i potpisane i s naše strane, u okviru međunarodnog projekta REPS, u deklaraciji u Mallorci 2004. g. te u zaključnoj deklaraciji na Korzici 2007. Suradnju na projektu REPS vodili su za Hrvatsku dr. Aleksandra Faber i akademik Boris Magaš, preko Hrvatske Akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.
Sukladno svemu navedenom, slobodni smo iznijeti neke SMJERNICE kojih bi se svakako trebalo držati pri izradi novih ili dopuni postojećih zakonskih propisa, odnosno Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara RH:
- Iako će budući naraštaji, sukladno svojim materijalnim mogućnostima i razini kulturne svijesti, zasigurno znati vrednovati i hrvatsku suhozidnu kulturnu baštinu i dolično je čuvati, u ovome je trenutku važno da se ti spomenici ZAŠTITE OD RAZARANJA.
- Pri dopuni postojećeg ili izradi novog Zakona valjalo bi razraditi kategorije u koje spadaju:
a – SUHOZIDI MEĐAŠI PAŠNJAKA, OGRADICA, PUTOVA – To su najučestaliji objekti gradnje u suhozidu; oni bi mogli imati fleksibilnije uvjete zaštite, s obzirom da su bili podložni promjenama i u prošlosti, ali bi valjalo voditi računa da se kamen ne otuđuje, ne melje i ne namjenjuje u druge svrhe, nego da se uvijek ponovno ugradi u novoj liniji suhozida neke međe, ogradice, pašnjaka, puta i sl. Usputne kapelice i znamenja sastavni su dio putova.
b – OBJEKTI UZ MORE, – Molove, muliće i mandrače, te ribarske kolibe valja zaštititi u skladu sa odredbama pomorskog dobra.
c – MLINOVI I MOSTOVI – Veliku pažnju valja posvetiti u suho zidanim mlinovima i mostovima. Još postoje iznimno vrijedni primjeri te arhitekture na Zrmanji, Cetini, Jadru i drugim manjim rječicama.
d – STAMBENI OBJEKTI, STAJE i OBORI za blago, GUMNA, BUNARI I LOKVE, TORKULARI za preradu ulja i vina, zatim BUNJE I SKLONIŠTA u poljima. Ti su objekti danas velikim dijelom zapušteni i padaju pod skrb zemljišnoknjižnih vlasnika. Ubuduće bi, prema novim zakonskim propisima, svaka radnja na tim objektima pala pod nadležnost službe zaštite kulturnih dobara, koja bi izdavala individualna odobrenja za sanaciju, ili adaptaciju nakon prethodne stručne obrade od strane konzervatorske službe. Najstrože bi se moralo zabraniti samoinicijativno rušenje tih objekata u suhozidu te otuđivanje kamene građe.
e – Posebnu pažnju zavrjeđuju MIRILA, spomen obilježja pokojnima na Velebitu.
Temeljem svega navedenog na sastanku u organizaciji dr. Aleksandre Faber, Općine Kolan, Grada Novalje i udruge „Suhozid“, održanom 21.08.2009. godine u Kolanu na otoku Pagu, odlučili smo pokrenuti INICIJATIVU ZA ZAŠTITU SUHOZIDA I SUHOZIDNE GRADNJE NA PROSTORU REPUBLIKE HRVATSKE.
Slijedom te odluke predlažemo Ministarstvu kulture RH da žurno i bez odlaganja pripremi i Hrvatskom saboru da na usvajanje Zakon o zaštiti suhozida i suhozidne gradnje kao materijalnog kulturnog dobra, ili da se u postojeći Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ugradi zakonske propise i tako dade pravni okvir cjelovitoj zaštiti i očuvanju toga snažnog iskaza ljudskog truda, ustrajnosti i identiteta.
Voditeljica nacionalnog programa HAZU: „Kamen suhozidna gradnja i krajobraz Jadrana“: dr. Aleksandra Faber
Grad Novalja, gradonačelnik: Ivan Dabo
Općina Kolan, načelnik: Josip Zubović
„Idem i ja“, centar za zdravo odrastanje, Mali Lošinj, direktorica: Bojana Genov
„Suhozid“ Udruga za očuvanje kulturne i prirodne baštine otoka Paga, predsjednik: Ivo Butković
U privitku dostavljamo:
I) DODATNO OBRAZLOŽENJE PRIJEDLOGA
II) Potpora županija, gradova, općina i udruga koji su se pridružili INICIJATIVI ZA ZAŠTITU SUHOZIDA I SUHOZIDNE GRADNJE NA PROSTORU REPUBLIKE HRVATSKE
I) DODATNO OBRAZLOŽENJE PRIJEDLOGA
Uza sve već navedene razloge koji govore u prilog donošenja posebnog zakona ili dopune postojećeg zakona o zaštiti suhozida i suhozidne gradnje, postoje drugi.
Prvo, time bi se odalo primjereno priznanje svim graditeljima koji su gradnjom suhozida podigli pravi spomenik ljudskoj upornosti i borbi za opstanak na rodnoj, nerijetko veoma škrtoj, ali na svoj način bogatoj i dragoj grudi. Oni su je kao svoju prirodnu baštinu naraštajima oplemenjivali.
Drugo, zaštitilo bi se dokument o mudrome pristupu okolišu sa strane nebrojenih naraštaja. Ništa u suhozidima nije nasilno ni bahato; sve je čista sraslost prirode i čovjeka.
Treće, u stočarenju koje se nastavlja postoji tendencija da se suhozide nadomješta kojekakvim ogradama od žice, plastike i sl. Zakon bi pripomogao njihovu očuvanju i nastavljanju tradicije njihova građenja.
Četvrto, suhozidi i danas, u prostranstvima na kojima prevladava kamen, smilje, kadulja i makija, izazivaju pozornost posjetitelja i treba ih sustavno iskoristiti u turističkoj i obrazovnoj ponudi.
Ukratko, suhozid zauzima vrijedno mjesto u lepezi hrvatskih krajobraza i spada među bitne sastavnice hrvatskog Mediterana, „Mediterana kakav je nekada bio“, pa smo uvjereni da ga treba zaštiti i posebnim zakonskim propisima. Uvjereni smo da je to pravi put da podignemo svijest ljudi o njegovoj vrijednosti, naglasimo njegovu obrazovnu, estetsku i gospodarsku vrijednost. Ne smijemo dopustiti njegovo daljnje uništavanje, nego ga valja sačuvati od propadanja kao dio vlastitoga kulturnog identiteta.
Ujedinjeni zahtjevom svih navedenih, nama srodnih priobalnih i otočkih udruga te lokalnih samouprava otoka, priobalja i unutrašnjosti, predlažemo Ministarstvu kulture RH da najhitnije i ozbiljno razmotri naše traženje i poduzme mjere u vezi zakonske zaštite suhozida i suhozidne gradnje.
II) POTPORA županija, gradova, općina i udruga INICIJATIVI ZA ZAŠTITU SUHOZIDA I SUHOZIDNE GRADNJE NA PROSTORU REPUBLIKE HRVATSKE. Prijedlog o žurnom donošenju Zakona o zaštiti suhozida i suhozidne gradnje kao materijalnog kulturnog dobra ili dopune postojećeg zakona.
- ŽUPANIJE
- GRADOVI
1) Novalja
2) Mali Lošinj
- OPĆINE
1) Kolan
2) Galovac
- UDRUGE
1) Suhozid – Kolan i Mandre
2) Idem i ja – Mali Lošinj….
Na kraju prikupljanja potpora svih županija, lokalnih samouprava i udruga ovdje će biti popis svih, a pismena očitovanja će se u posebnoj mapi predati ministru, kao glas i zahtjev javnosti.
Krapanj 2022.
Tekst: Ante Senjanović
Foto: Tanja Kremenić
Krapanj je najniži hrvatski otok, Krapanj je u jednome trenutku bio najgušće naseljen dio naše zemlje, Krapanj ima još kurioziteta i u još je ponečem bio naj- ili prvi, ali neću vam sad otkriti sve tajne. Interesirajte se, istražite, posjetite i raspitajte se. Domaćima bi bilo drago – upravo je njihova želja da se o Krapnju priča kao o nečemu sadašnjem, a ne samo prošlome, nas neizravno dovela tamo.
Otok će ovog ljeta biti domaćin Eco Heritage Task Forcea, dugotrajnog volonterskog programa u kojem mladi hrvatskih korijena iz cijelog svijeta dolaze, kroz društveno koristan rad i razne aktivnosti i radionice, naučiti nešto o zemlji svojih predaka. A malo bi toga na širem šibenskom području bilo tipičnije od zidanja usuho. Krapanj sa svojim posebnim, ravnim reljefom, možda nije Srima s njenom beskrajnom kamenom čipkom, ali otočke prizide su prisutne svugdje gdje bi i inače bile: kao ograde, kao putevi, kao gomile. I u još jednoj posebnoj ulozi: usuho građenih mula. Nešto što je bilo često u mnogim primorskim mjestima, ali s vremenom izgubljeno uređivanjem riva, lungomara i marina. Dakako, dostupnošću novih i trajnijih materijala i konstrukcija, malo su ažurirani, ali svaki čuva barem dio stare konstrukcije.
Slika 1. Plovidba preko je kratka
Slika 2. Večer u mjestu
Slika 3. Mul je u moru, agava je na mulu
U polju, kao i inače, napuštanje poljoprivrednog krajolika znači odsutnost ruku koje bi popravile ono što je palo, i znači prisutnost raslinja koje voli zidove, jer gdje je zid – tu je plodno tlo, tu je zaklon. A biljka ne zna da zid valja čuvati, nego se širi i širi, a zid nije toliko tvrdoglav da se ne bi makao, nego pomalo sklizne i padne. I tako, mjesni je odbor, kao domaćin tog iseljeničkog događaja, uz druge aktivnosti predvidio da mladi nauče nešto o zidanju usuho i daju ruke u početku popravljanja tog dijela otočkog naslijeđa. Mi smo pozvani da poučimo učitelje – da onima koji će u obnovi zidova voditi mlade, pokažemo kako da to ispravno rade, ili da ih podsjetimo na to da su to možda u mladosti radili.
Slika 4. Na putu do mjesta rada. S lijeve strane je mjesna gustirna.
Svaka pouka je najbolja u praksi, pa je odlučeno napraviti nešto na lokaciji koja će biti žarište suhozidne aktivnosti tijekom volonterskog programa, na lokvi Biljulji, na ovim neugodnim vrućinama potpuno suhoj, ali inače aktivnoj, makar uglavnom bočatoj. Što nije nimalo čudno, jer se nalazi na 150 metara od mora, na otoku malome i toliko niskome, da je za pretpostaviti kako je dno lokve otprilike na razini morske površine, a čovjeku nije jasno gdje uopće stane ona vodena leća koja na svim otocima čini spasonosni vodonosnik.
Slika 5. Ulaz u Biljulju, na početku radova.
Želja je to posebno mjesto i posebno pažljivo urediti, nek ne bude više zanemareno. E, kako se u dva dana naša akcije, usred jednog od ovoljetnih toplinskih valova, ne stigne puno napraviti – a kako rekoh, nije ni cilj – našli smo jednu bitnu stvar za odraditi i još jednu pokaznu, a ostalo će se razvijati svojim tokom. Pristup do lokve je kosinom, niz koju su se kroz godine zanemarivanja u istočnu polovicu lokve pomalo nanosile naslage zemlje, kamenja, sasušene vegetacije… Da bi se spriječilo nastavak toga, odlučeno je dio te kosine zatvoriti podzidom, dok će se na drugom dijelu poslije dodatnog čišćenja, s vremenom napraviti malo stubište. Odronjavanje s rubnih zidina lokve, erozija i kotrljanje s kosine, dali su nam dovoljno materijala da to možemo napraviti bez prevelikog problema, ali i materijala po prirodi malo grubljeg i glomaznijeg. Čekamo sad da kamen posivi i dobije eleganciju starog zida.
Slika 6. Čistimo prostor za podzid, da možemo pripremiti temelj
Slika 7. Neke stvari treba pomaknuti polugom
Slika 8. Bilo je vruće, isprike na nenošenju majice
Slika 9. Rimovani rad
Slika 10. Mala doštimavanja
Drugo mjesto je jedna urušena ograda uz malu čistinu nad lokvom, uz put koji vodi dalje u šumu i prema moru. Kamen je manji i, kako je već jednom bio ugrađen, ljepšeg oblika. Ograda se spaja s jednim lijepo zidanim starim zidom, ali je spojno mjesto razrušeno i nestabilno, pa smo, u nedostatku vremena za pažljivu rekonstrukciju, tamo nabacali višak kamena neka služi kao potporanj do trenutka konačnog popravka.
Slika 11. Pa se čovjek zapita: je li tu čega uopće bilo?
Slika 12. Škalje nikad dosta
Slika 13. … a ni drugih ispuna
Slika 14. Riješeno!
Vrućine nam nisu dozvoljavale dug rad, već se samo dalo raditi kroz jutro od 6.30 do 9.30, i predvečer od 18 do 21. Malo manje od poštenog radnog dana, ali nije ovo bilo doba za fizički rad (a sparina i zagušljivost u lokvinoj udubini nisu pomogli) – no, što se moralo, moralo se. Marenda je zato lijepa nagrada kad zvizdan ne da dalje. Drugi dan je bilo girica, i to ne samo friganih! Ako vam je neobično da se pripremaju na brujet (brudet, brodet, kako li vam drago), bilo je i nama, ali ne znači da nije super. Girice, vino i hlad na širini ispod satnog tornja (bez sata, doduše). Mačke koje čekaju hranu, ljudi koji prolaze, oleandar koji se šareni. Lijepo, nije li? Naša dvočlana ekspedicija (fotografkinja i suvoditeljica je, zbog ograničenja tehnologije, nažalost nevidljiva) je uživala.
Slika 15. Obična marenda
Slika 16. Debelo nakon posebne marende, kad su svi već otišli. Pa tko bi prekidao girice za slikanje?
Dva dana lijepog gostoprimstva, ozbiljnog rada i puno viceva. Nadamo se nekom ponovnom susretu, a našim domaćinima želimo uspješan susret s mladima i da s njima što više i ljepše uspiju urediti lokvu Biljulju i okolne puteve.
Slika 17. Po čemu još znate za Krapanj?
Slika 18. Po mačkama znate za sve
Slika 19. Tanja voli zalaske sunca
Tekst: Ante Senjanović Foto: Tanja Kremenić Krapanj je najniži hrvatski otok, Krapanj je u jednome trenutku bio najgušće naseljen dio naše zemlje, Krapanj ima još kurioziteta i u još je ponečem bio naj- ili prvi, ali neću vam sad otkriti sve tajne. Interesirajte se, istražite, posjetite i raspitajte se. Domaćima bi bilo drago – upravo […]
Read More »